Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u
Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj P-2067/2019-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Miljenku Mrakovčiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić u Rijeci, protiv tuženika 1. Zagrebačke banke d.d., OIB : 92963223473, [adresa], zastupanog po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 28. siječnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem objave od 14. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I-Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :
"Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj:3210284351, kreditna partija broj 7103740713 od dana 18.07.2007. godine sklopljen između tužitelja ĆR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d. , sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, solemniziran kod javnog bilježnika Krešimira Kuzle iz Opatije, broj ovjere OV-7781/07, u cijelosti ništetan te da ne proizvodi pravne učinke između stranaka."
II-Usvaja se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi :
"I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u članku 2. i članku 7. Ugovora o kreditu broj 3208943809, kreditna partija broj 3210284351, kreditna partija broj 7103740713 od dana 18. srpnja 2007. solemniziranog kod javnog bilježnika Krešimira Kuzle iz Opatije, broj ovjere OV-7781/07, a koje odredbe vezuju iznos kredita za valutu CHF, određuju redovnu kamatnu stopu na način da je ista promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i da se kredit otplaćuje u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za CHF, važećem na dan dospijeća anuiteta.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d , sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, da tužitelju ĆR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova ništetne klauzule o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 4.606,93 € (slovima: četiritisućeišesetošesteura i devedesetirieruocenta) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF pa do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2023. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023.godine do 31.12.2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, a od 1.1.2024.godine pa do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznose kako slijedi:
-na iznos od 60,98 € od dana 14.11.2007..godine, pa do isplate;
-na iznos od 59,64 € , od dana 14.12.2007.godine, pa do isplate;
-na iznos od 61,17 €, od dana 14.01.2008.godine, pa do isplate;
-na iznos od 61,33 €, od dana 14.02.2008.godine, pa do isplate;
-na iznos od 62,52 €, od dana 14.03.2008.godine, pa do isplate;
-na iznos od 115,67 €, od dana 14.04.2008.godine, pa do isplate;
-na iznos od 113,06 €, od dana 14.05.2008.godine, pa do isplate;
-na iznos od 113,30 €, od dana 14.06.2008.godine, pa do isplate;
-na iznos od 112,01 €, od dana 14.07.2007.godine, pa do isplate;
-na iznos od 111,21 €, od dana 14.08.2008.godine, pa do isplate;
-na iznos od 111,08 €, od dana 14.09.2008.godine, pa do isplate;
-na iznos od 115,54 €, od dana 14.10.2008.godine, pa do isplate;
-na iznos od 119,55 €, od dana 14.11.2008.godine, pa do isplate;
na iznos od 113,37 € od dana 14.12.2008.godine, pa do isplate;
-na iznos od 121,96 € , od dana 14.01.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 122,67 €, od dana 14.02.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 11,61 €, od dana 20.02.2009.godine, pa do isplate;
- na iznos od 101,26 €, od dana 14.03.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 101,31 €, od dana 14.04.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 101,13 €, od dana 14.05.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 99,47 €, od dana 14.06.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 99,50 €, od dana 14.07.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 138,45 €, od dana 14.08.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 139,71 €, od dana 14.09.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 4,38 €, od dana 16.09.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 128,76 €, od dana 14.10.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 129,15 €, od dana 14.11.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 127,87 €, od dana 14.12.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 130,30 €, od dana 14.01.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 131,38 € , od dana 14.02.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 6,31 € , od dana 14.02.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 114,45 € , od dana 14.03.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 115,30 €, od dana 14.04.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 116,94 €, od dana 14.05.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 9,35 €, od dana 26.05.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 91,33 €, od dana 14.06.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 94,03 €, od dana 14.07.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 92,56 €, od dana 14.08.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 96,77 €, od dana 14.09.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 93,66 €, od dana 14.10.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 94,10 €, od dana 14.11.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 1,26 €, od dana 30.11.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 66,83 €, od dana 14.12.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 2,84 €, od dana 23.12.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 63,83 €, od dana 14.01.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 61,76 €, od dana 14.02.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 62,62 € , od dana 14.03.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 2,35 €, od dana 19.03.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 3,65 €, od dana 29.03.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 53,63 €, od dana 14.04.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 54,95 €, od dana 14.05.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 57,56 €, od dana 14.06.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 4,89 €, od dana 29.06.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 53,37 €, od dana 14.07.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 46,86 €, od dana 14.08.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 42,88 €, od dana 14.09.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 3,70 €, od dana 29.09.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 37,46 €, od dana 15.10.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 42,29 €, od dana 09.11.2011.godine, pa do isplate;
sve u roku od 15 dana.
III.Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. , sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, da tužitelju ĆR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova ništetne valutne klauzule isplati iznos od 24.423,28 € (slovima: dvadesetičetiritisuće četiristodvadesetiriura i dvadesetiosam centi) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF pa do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2023. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023.godine do 31.12.2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, a od 1.1.2024.godine pa do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznose kako slijedi:
-na iznos od 2,33 € od dana 14.09.2007..godine, pa do isplate;
-na iznos od 5,47 € od dana 14.11.2007..godine, pa do isplate;
-na iznos od 11,33 €, od dana 14.01.2008.godine, pa do isplate;
-na iznos od 15,07 €, od dana 14.02.2008.godine, pa do isplate;
-na iznos od 31,37 €, od dana 14.03.2008.godine, pa do isplate;
-na iznos od 21,99 €, od dana 14.04.2008.godine, pa do isplate;
-na iznos od 7,17 €, od dana 14.05.2008.godine, pa do isplate;
-na iznos od 10,48 €, od dana 14.06.2008.godine, pa do isplate;
-na iznos od 4,00 €, od dana 14.07.2007.godine, pa do isplate;
-na iznos od 0,67 €, od dana 14.08.2008.godine, pa do isplate;
-na iznos od 1,62 €, od dana 14.09.2008.godine, pa do isplate;
-na iznos od 32,15 €, od dana 14.10.2008.godine, pa do isplate;
-na iznos od 59,98 €, od dana 14.11.2008.godine, pa do isplate;
na iznos od 21,95 € od dana 14.12.2008.godine, pa do isplate;
-na iznos od 79,72 € , od dana 14.01.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 86,45€, od dana 14.02.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 1.766,60 €, od dana 20.02.2009.godine, pa do isplate;
- na iznos od 66,53 €, od dana 14.03.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 70,81 €, od dana 14.04.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 73,28 €, od dana 14.05.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 64,02 €, od dana 14.06.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 68,20 €, od dana 14.07.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 54,12 €, od dana 14.08.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 64,87 €, od dana 14.09.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 433,10 €, od dana 16.09.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 56,52 €, od dana 14.10.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 63,45 €, od dana 14.11.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 60,30 €, od dana 14.12.2009.godine, pa do isplate;
-na iznos od 80,04 €, od dana 14.01.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 91,75 € , od dana 14.02.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 1.070,15 € , od dana 14.02.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 91,09 € , od dana 14.03.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 104,36 €, od dana 14.04.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 123,93 €, od dana 14.05.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 1.012,47 €, od dana 26.05.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 117,63 €, od dana 14.06.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 144,50 €, od dana 14.07.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 135,74 €, od dana 14.08.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 176,14 €, od dana 14.09.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 153,36 €, od dana 14.10.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 161,39 €, od dana 14.11.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 279,26 €, od dana 30.11.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 191,43 €, od dana 14.12.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 976,56 €, od dana 23.12.2010.godine, pa do isplate;
-na iznos od 206,63 €, od dana 14.01.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 182,38 €, od dana 14.02.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 198,83 € , od dana 14.03.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 934,21 €, od dana 19.03.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 893,42 €, od dana 29.03.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 187,88 €, od dana 14.04.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 215,18 €, od dana 14.05.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 264,76 €, od dana 14.06.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od1.505,40 €, od dana 29.06.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 293,48 €, od dana 14.07.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 355,98 €, od dana 14.08.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 274,11 €, od dana 14.09.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 1.415,56 €, od dana 29.09.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 247,46 €, od dana 15.10.2011.godine, pa do isplate;
-na iznos od 9.104,65 €, od dana 09.11.2011.godine, pa do isplate;
sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473 da tužitelju ĆR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.859,58 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. ZOO-a, sve u roku od 15 dana. "
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi, izjavljenoj 11. lipnja 2019. navodi da je, kao korisnik kredita, s tuženikom, kao kreditorom, sklopla namjenski Ugovor o kreditu broj : 3210284351, kreditna partija broj 7103740713, koji je 18. srpnja 2007. soleminiziran kod javnog bilježnika Krešimira Kuzle iz [adresa], br. Ovjere OV-7781/07.
2.Člankom 1. Ugovora tuženik se obvezao staviti na raspolaganje tužitelju iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 168.900,00 CHF obračunatom po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita.
3.Člankom 2. Ugovora definirano je da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 168.900,00 i redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama zagrebačke banke d.d. i na dan sklapanja ugovora iznosi 4,40% godišnje.
4.Navedenim člankom posebno je ugovoreno da je redovna kamatna stopa u razdoblju od dvije godine od dana stavljanja kredita u otplatu fiksna temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i Ugovora o suradnji, dok se po isteku navedenog razdoblja do konačne otplate obračunava promjenjiva redovna kamatna stopa u visini i u skladu s važećom Odlukom o kamatnoj stopi kreditora.
5.Sukladno članku 7. Ugovora, korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja za CHF. Prvi anuitet iznosi 1.276,06 CHF koji sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ugovora.
6.Međutim, umjesto po prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,40%, tuženik je jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu koja je konstantno rasla, a i zbog rasta valute, došlo je i do promjene u visini iznosa anuiteta.
7.Tužiteljica se poziva na pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 4. srpnja 2013., posl.br. Pž-7129/13 kojom je potvrđena Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potencijalnih potrošača, kao i na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015 i dr. od 13. prosinca 2016. te Presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17.
8.Obzirom na navedene odluke, tužiteljica navodi da su ništetne sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovoreno da će se iznos anuiteta u kojima se vraća kredit vezati za švicarski franak, kao i da je iznos zatezne kamate obračunat u tim anuitetima promjenjiv, a da isti ovisi o jednostranoj, netransparentnoj odluci banke.
9.Tužiteljica ističe da se kamatna stopa određena Ugovorom o kreditu (članak 2.) mijenjala jednostranom odlukom tuženika, po njegovom vlastitom nahođenju i netransparentnim kriterijima, a o promjeni se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom kao potrošačem, niti se od iste tražila bilo kakva suglasnost. Tuženik nije vršio promjene kamatnih stopa u skladu s promjenama kretanja LIBOR-a na CHF, jer je u vrijeme povećanja kamatne stope LIBOR na CHF bio u padu, pa da je i kamatna stopa trebala biti smanjivana, čak i niža od ugovorene, a ne povećavana, kako je to činio tuženik, bez opravdanog, razumljivog ili obrazloženog razloga. Odredba ugovora mora biti i jasna, pregledna i razumljiva potrošaču te mu moraju biti jasni i razumljivi ekonomski razlozi, kao i odnos te i ostalih odredbi ugovora.
10.Do promjene u visini mjesečnih anuiteta došlo je i zbog znatnog porasta tečaja CHF, o čemu se također nije pojedinačno pregovaralo, već je upravo suprotno, tužiteljici takav ugovor prikazan kao najpovoljniji, zbog niže kamatne stope, ne ukazavši na rizik izglednosti promjene tečaja CHF, zbog čega je ugovorna odredba o indeksaciji ugovorne obveze u CHF nepoštena, pa time i ništetna. Razumljivost odredbe o valutnoj klauzuli bilo je potrebno ispitati imajući u vidu cjelokupan ugovor i to na način da potrošač bude u stanju procijeniti sve ekonomske posljedice koje za njega iz takvog ugovora proizlaze.
11.Tužiteljica se poziva i na praksu ESP-a, presudu C-119/17 i 118/17.
12.Tužiteljica nadalje navodi, da, obzirom da su ništetne odredbe koje čine bitan sastojak ugovora, da je ništetan i cijeli ugovor, pa je svaka strana dužna vratiti ono što je primila na temelju takvog Ugovora te je i postavila tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovora u cijelosti.
13.Podredno, tužiteljica je postavila i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim pojedinih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te na isplatu, sve precizirano nakon provedenog financijskog vještačenja i na način kao što je usvojeno u izreci.
14.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporava pravnu osnovu i visinu zahtjeva te činjenice i razloge navedene u tužbi. Ističe i prigovor zastare na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužiteljice, a dospjeli su prije 11. lipnja 2014.
15.Tuženik se protivio korištenju u dokazne svrhe privatnog izračuna tužitelja, a provedba financijskog vještačenja da neće biti svrsishodna prije nego se nesporno utvrdi istinitost tužbenih tavrdnji da tuženik nije obavijestio tužiteljicu o CHF valutnom riziku, da tužiteljica kao doktor i redoviti profesor ekonomskih znanosti taj rizik nije razumjela, da ju je tuženik nagovarao na zaduženje u CHF valuti i da je postupao namjerno nepošteno i nesavjesno, da ju nije informirao o parametrima izmjene kamatne stope, da tužiteljica nije razumjela mehanizme izmjene kamatne stope ili da je namjerno dovedena u zabludu u pogledu CHF valute te izmjene kamatne stope.
16.Nadalje, tuženik navodi da je zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu u suprotnosti s odlukama iz kolektivnog spora. Tužiteljica se sama u tužbi poziva na presudu Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž- 6632/2017, no istom, kao ni revizijskom odlukom broj Revt-249/2014 nije utvrđena ništetnost potrošačkih ugovora o kreditu koji su razmatrani u tom postupku. Ni obrazloženje presude posl.br. Pž-6632/2017 ne potkrepljuje stav tužiteljice o ništetnosti cijelog ugovora.
17.Činjenični historijat tužbe da ne podupire visinu kondemtanormnog zahtjeva, a u odnosu na prigovor zastare, tuženik drži da kolektivna tužba nije prekinula zastaru za tražbinu tužiteljice, unatoč pravnom shvaćanju VSRH u presudi Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.
18.Tuženik navodi da tužiteljica nije bila stranka kolektivnog postupka te da ne postoji nikakva radnja tužiteljice, do ove tužbe, usmjerena na ostvarenje njenih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Zakonodavac nije predvidio da bi podnošenje takve parnice prekidalo zastaru u pojedinačnim postupcima potrošača. Tužbeni zahtjev tužiteljice da je u cijelosti zastario.
19.Glede valutne klauzule, tužiteljica da je bila upoznata s valutnim rizikom što da je jasno navedeno u članku 1. Ugovora. Valutna klauzula je dopuštena, legitimna ugovorna odredba i nakon što je valjano ugovorena, ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kuna prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva. Također da nije sporan niti drugi biran sastojak ugovora o kreditu, odnosno redovna kamata. Ugovorena je početna kamata od 4,40%. Osnovna obveza korisnika kredita, sukladno članku 1021. ZOO-a je platiti redovnu kamatu. Kamata određena ugovorom da je stoga zakonita i ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose.
20.Tuženik navodi kako banka nije znala niti mogla / morala znati za rast tečaja CHF. Tečaj CHF prema EUR/DEM, a time i prema kuni, da je dugi niz godina bio izuzetno stabilan. Činjenica da HNB ne štiti tečaj CHF ne znači da ne postoji interes švicarske centralne banke za stabilnost navedene valute. Tužena banka nije znala niti je imala razloga sumnjati u buduće kretanje tečaja te valute, niti je znala da će doći do svjetske financijske krize i pritiska na CHF valutu u mjeri u kojoj Švicarska narodna banka neće uspjeti "obraniti" tečaj CHF/EUR.
21.Tuženik navodi i da je prilikom sklapanja ugovora pružio sve potrebne informacije. Informacija kako HNB štiti tečaj kune prema Eur da je javno dostupna kroz niz novinskih članaka te je na istu upozorio i tadašnji viceguverber HNB-a pri podnošenju izvješća Hrvatskom saboru. Tuženik da je korisnike kredita informirao o poznatim parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Banka je za to imala točno određene smjernice kojih su se bankari koji rade na odobrenju kredita bili dužni pridržavati.
22.Tuženik je bio posljednja banka koja je u svoju ponudu uvela kredite u CHF, nije ih reklamirala niti nudila ništa više nego što je nudila kredite u EUR i u kunama. Dapače, tuženik je destimulirao korisnike da uzimaju kredite u CHF time što je nudio najviše kamatne stope na takve kredite u odnosu na konkurenciju. Na strani banke nije postojalo bilo kakvo znanje o budućem kretanju tečaja, banka je imala razloga vjerovati u stabilnost tečaja te je u smaom ugovoru tužiteljicu upozprila na valutni rizik. Tužiteljica nije ničim dokazala da je banka znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF. Banka nije propustila korisniku kredita pružiti ključnu informaciju uslijed koje bi odredbe bila nerazumljiva.
23.Ugovorom je navedeno i da će se kamatna stopa obračunavati sukladno važećoj Odluci o kamatnim stopama kreditora. Opći uvjeti čine sastavni dio ugovora o kreditu. U vrijeme sklapanja ugovora, na snazi su bili Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. od 6. srpnja 1999., a koji su se primjenjivali od 1. listopada 1999. Odredbom članka 5.1. Općih uvjeta banka se obvezala kako će Odluku o kamatnim stopama, odnosno kamatnu stopu, mijenjati u skladu s promjenama tržišnih uvjeta. Takva odredba bila je u skladu s tada važećim Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003.g.
24.Tuženik je u postupku osporavao tužiteljici svojstvo potrošača, navodeći da je tužiteljica sredstva kredita koristila radi "kupnje građevinskog zemljišta" (članak 6. Ugovora o kreditu). Tužiteljica da nije dokazala da je nekretnina kupljena sredstvima kredita korištena isključivo za potrošačke svrhe ni o kojoj se nekretnini radi. Također tuženik ističe da je tužiteljica diplomirani ekonomist, redovita profesorica u trajnom zvanju na Fakultetu za menadžement u turizmu i ugostiteljstvu, dekan istoga, s bogatim iskustvom u struci, osoba visoke ekonomske naobrazbe.
25.Tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva te potražuje nakandu parničnih troškova.
26.Tužiteljica osporava navode tuženika.
27.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu od 18. srpnja 2007., solemniziran istog dana kod javnog bilježnika., u podatke o kamatnoj stopi, u promet po kreditu, u izvadak iz zemljišne knjige i Uvjerenje o karakteru zemljište, financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec., uvidom u nalaz i mišljenje vještaka, kao i u očitovanje vještaka i osobnim saslušanjem tužiteljice.
28.Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje djelatnice tuženika, svjedokinje BR.
29.Provedenim dokazima utvrđeno je da je tužiteljica zaključila, u svojstvu korisnice kredita, s tuženikom kao kreditorom dana 18. srpnja 2007. Ugovor o namjenskom kreditu, broj: 3210284351, solemniziran istog dana od javnog bilježnika Krešimira Kuzle u [adresa] pod brojem: OV-7781/07.
30.U članku 1. ugovoren je iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 168.900,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obvezuje navedeni iznos vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom.
31.U članku 2. stavak 1. korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 168.900,00 CHF i redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i Ugovorom o odobravanju stambenih kredita zaposlenicima Sveučilišta u Rijeci sklopljenim 9. siječnja 2007. te interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamatne stope, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.
32.U članku 2.1. ugovoreno je da redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva, u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i Ugovora o suradnji i na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,40% godišnje.
33.U članku 3. ugovoren je rok otplate kredita od 180 mjeseci.
34.U članku 7. ugovoreno je da Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.276,06 CHF, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora. Za slučaj izmjene promjenljive redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmjenjene anuitete/rate. O izmjenjenom iznosu anuiteta/rate Kreditor će obavijestiti Korisnika Kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.
35.Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu k. č. [katastarska čestica], šuma od 611 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je tužiteljica upisana kao vlasnica u 1/1.
36.Prema Uvjerenju Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo, Ispostava Opatija od 4. studenog 2011. utvrđeno je da se navedeno zemljište – k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi unutar građevinskog područja naselja – u zoni S2 – zoni stambene namjene.
37.Tužiteljica, osobno saslušana, izjavila je da su ona, suprug i dvoje djece živjeli u [adresa], a inače su iz Lovrana te su imali želju nastaniti se u [adresa], pa su tražili zemljište za izgradnju male obiteljske kuće na području [adresa]. Ona je zaposlena u Sveučilištu u Rijeci, a Sveučilište je dobilo ponudu o stambenom kreditiranju putem Zagrebačke banke po povoljnim uvjetima. Otišla je u poslovnicu Zagrebačke banke gdje su upoznati s tim uvjetima. Isti su im bili pristupačni, našli su zemljište i odlučili se za kupnju istoga. Sredstvima dobivenim temeljem ugovora o kreditu kupili su zemljište, napravili idejno rješenje za obiteljsku kuću, no ubrzo dolazi do porasta anuiteta, promjene tečaja, te su ustvari svoje prihode davali na račun smanjenja anuiteta, kako bi mogli redoviti isplaćivati mjesečne rate. Kako to nisu mogli više plaćati iz tekućih prihoda, morali su zemljište prodati. Odlazili su više puta u banku i pokušali dogovoriti promjene uvjeta, no banka nije imala sluha. Zemljište su prodali za istu vrijednost za koju su ga i kupili, otprilike. Cilj im je bio samo da ne bude ispod tog iznosa.
38.Anuiteti su porasli skoro na dvostruko. Kamatna stopa se povećala no još veći problem je bila promjena tečaja. Tečaj je najviše pridonio povećanju anuiteta.
39.Banka je pripremila ugovor o kreditu i tužiteljica nije mogla utjecati na njegov sadržaj. Prije potpisivanja prošla je ugovor, pročitala uobičajene stavke, posebice vezano za garanciju vraćanja, odnosno osiguranja plaćanja.
40.Tek sada ustvari shvaća varijabilnu kamatnu stopu. U to vrijeme sklapanja ugovora čovjek je ushićen jer ostvaruje neku svoju životnu želju. Kada je slijedeći put podizala kredit isto kod Zagrebačke banke, ugovorila je fiksnu kamatnu stopu u kunama. Što se tiče valutne klauzule, pročitala je ugovor te je imala povjerenje u tu valutu odnosno nije mislila da će CHF tako jako oscilirati u kratkom vremenu, nije od strane banke upozorena na mogućnost takvog rizika. Sveučilište je stajalo iza takvog prijedloga. Postupala je s povjerenjem u sustav odnosno u banku. U više navrata su odlazili kod direktora poslovnice u [adresa] no on im je jednostavno odgovorio da ne može ništa učiniti.
41.Tužiteljica radi na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu i predaje kolegij iz područja računovodstva. Profesionalno se nije nikada bavila pojmovima promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. To je područje financija. Anuitete je plaćala osobno, sa svojim suprugom. Zemljište je kupljeno u svrhu izgradnje obiteljske kuće namijenjene isključivo za stanovanje. Parcela je imala 611 m2.
42.Provedeno je financijsko vještačenje te uvid u nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića,dipl. oec., sačinjen na okolnost visine potraživanja po kreditu koji je podignut u kunama sa valutnom klauzulom CHF, a za vrijeme kojeg ugovornog odnosa je došlo do promjene kamate i tečaja švicarskog franka.
43.Zadaća vještaka bila je da izračuna preplatu s osnova promjene kamatnih stopa te preplatu s osnova tečajne razlike (valutne klauzule) na način da isti u svom izračunu uzme u obzir kamatnu stopu koja je bila na snazi (ugovorena) na dan sklapanja ugovora o kreditu (4,40%) i tečaj CHF na dan isplate kredita, te da sačini izračun preplate po svakom anuitetu izraženo u kunama, te da uzme u obzir tzv. negativne razlike.
44.Vještak je nalaz i mišljenje sačinio na temelju slijedeće financijske i ostale dokumentacije : Ugovor o namjenskom kreditu broj 3210284351, partija 7103740713 od 18. srpnja 2007., Inicijalni otplatni plan, Pregled promjena kamatnih stopa, Prometi po kreditu/specifikacija uplata, Preliminarni izračun, Opći uvjeti poslovanja, ZABA. Vještak je koristio arhivsku tečajnu listu Hrvatske narodne banke dostupnu na web stranici www.hnb.hr U nalazu i mišljenju korišten je fiksni tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 EUR.
45.Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je da je tužiteljica 18.07.2007. sklopila ugovor o kreditu broj 3210284351, partija 7103740713 (solemniziran istoga dana) sa Zagrebačkom bankom d.d. sa sljedećim bitnim odredbama kredita:
Korisnik kredita ĆR
Kreditor Zagrebačka banka d.d.
Ugovor/ kreditna parija 3210284351, partija 7103740713
Datum ugovora 18.7.2007
Iznos kredita 168.900,00 CHF/749.160,71 HRK
Iznos kredita koji se vraća u anuitetima 168.900,00 CHF
Isplata kredita (odobrenje) 31.7.2007.
Tečaj CHF na dan puštanja kredita u otplatu 4,435528
Rok otplate (mjeseci) 180
Rok otplate godine 15
Kamatna stopa prilikom potpisa Ugovora 4,400%
Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 1.276,06 CHF
Iznos anuiteta na dan puštanja kredita 5.660,00 HRK
Tečaj po ugovoru srednji tečaj HNB-a na dan plaćanja
Zatvaranje kredita konačna prijevremena otplata 09.11.2011.
Stanje nedospjelog duga na dan otplate 42.001,39 CHF
46.Kamatna stopa koja je iskazana u Ugovoru koji je dostavljen tužiteljici prilikom plasmana kredita iznosila je 4,4000 % godišnje, s primijenjenom konformnom metodom obračuna. Tužiteljica je ugovorila iznos od 168.900,00 CHF. Na dan isplate 31.7.2007. (podatak sa dokumenta „Prometi po kreditu/specifikacija uplata“) isplaćeno je 749.160,71 kn, prema srednjem tečaju HNB-a na dan 4,435528HRK za 1 CHF.
47.Prema inicijalnom otplatnom planu, kredit se otplaćuje kroz 180 mjesečnih anuiteta u visini od 1.276,06 CHF, sve prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Anuiteti dopijevaju na naplatu u pravilu prvog dana u mjesecu, a prema isplatnom tečaju navedeni anuitet iznosi 5.660,00 HRK.
48.Tužiteljica je tijekom otplate kredita 10 puta izvršila prijevremene djelomične otplate kredita, umanjivši tako nedospjelu glavnicu, te na kraju izvršila prijevremenu konačnu otplatu kredita na dan 09.11.2011. (sve vidljivo u dodatku 1)
49.Tuženik je u periodu otplate kredita šest puta mijenjao kamatnu stopu te se ona kretala kako slijedi:
31.08.2007 do 01.10.2007 4,40% 01.09.2007
01.10.2007 do 01.03.2008 5,05% 01.11.2007
01.03.2008 do 01.07.2009 5,70% 01.04.2008
01.07.2009 do 01.05.2010 6,30% 01.08.2009
01.05.2010 do 01.11.2010 6,05% 01.06.2010
01.11.2010 do 01.07.2011 5,50% 01.12.2010
01.07.2011 do 09.11.2011 5,25% 01.08.2011
50.Prilikom prve promjene kamatne stope, promijenjena je i metoda obračuna iz konformne u proporcionalnu.
51.Temeljem prethodno navedene dokumentacije vještak je izvršio izračun visine potraživanja nastale na ime više uplaćenoga s osnova kamate i s osnova tečajnih razlika, sve navedeno po mjesecima u utuženom razdoblju.
52.Vještak je rekonstruirao početni otplatni plan u CHF prema svim ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 01.09.2007. do 01.09.2011. godine, sa simulacijom prijevremenih djelomičnih otplata u visini iznosa (CHF) koji su bili umanjeni i u stvarnoj otplati. Zatim je, sukladno prijevremenoj konačnoj otplati kredita koju je tužiteljica izvršila, na odgovarajući datum, 09.11.2011., simulirao prijevremenu konačnu otplatu kredita po zatečenoj glavnici sukladno inicijalnom otplatnom planu. Prilikom rekonstrukcije inicijalnog plana korištena je dokumentacija: Ugovor o namjenskom kreditu broj 3210284351, partija 7103740713 od 18. srpnja 2007., Tablica 3.
53.Otplatni plan u CHF prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 01.04.2007. do 01.03.2014. godine, sa prikazom datuma na koje je dospjela obveza zatvarana u cijelosti, izrađen na temelju dostavljene dokumentacije: Pregled promjena kamatnih stopa,Prometi po kreditu/specifikacija uplata, Tablica 4.
54.Prva zadaća vještaka jest izračunati preplatu s osnova promjene kamatnih stopa na način da isti u svom izračunu uzme u obzir kamatnu stopu koja je bila na snazi (ugovorena) na dan sklapanja ugovora o kreditu (4,40%), te da vještak sačini izračun preplate po svakom anuitetu izraženo u kunama, te da uzme u obzir tzv. negativne razlike.
55.Načelno, promjena kamatne stope rezultira većim iznosom povećanja kamate u odnosu na rast anuiteta. Razlog tome je to što je anuitet zbroj dva parametra, kamate i otplate glavnice. Prilikom plaćanja pojedinog anuiteta korisnik kredita otplaćuje kamatu i vrši otplatu glavnice, tj. isplaćenog kredita. Promjenom kamatne stope mijenja se iznos kamate koju korisnik kredita plaća kreditoru (banci), iznos otplate glavnice i sumarno iznos anuiteta. Pri tome povećanje kamatne stope povećava kamatu, umanjuje otplatu glavnice i sveukupno povećava iznos anuiteta. To znači da kada se poveća kamatna stopa, plaćanjem povećanog anuiteta korisnik kredita otplaćuje i novi povećani iznos kamate, ali iznos povećanja plaćene kamate je veći od povećanja iznosa ukupnog anuiteta i to upravo onoliko koliko se istovremeno smanjila otplata glavnice od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu. Kako je korisnik kredita smanjio otplatu glavnice, tj povećanjem kamate, usporio smanjivanje ukupnog duga u danom trenutku otplate, tako se može zaključiti da je razlika plaćene kamate novoga otplatnog plana i inicijalnoga otplatnog plana unutar anuiteta, zapravo ona razlika koja se traži, budući da se nedovoljno umanjeni dug ne može uzeti u obzir, jer isti ostaje kao daljnje dugovanje korisnika kredita, dok razlika preplaćenoga iznosa temeljem promjene kamate nastaje upravo u vrijeme kada je korisnik uplatila. Tijekom otplate kredita otplata glavnice po obračunu banke postaje veća od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu, i to da bi dostigla usporenje iz prvog dijela otplatnog razdoblja. Razdoblje manje i veće otplate glavnice se do eventualne konačne otplate neutraliziraju, ali u slučaju prijevremene otplate ili konverzije kredita, zatečena glavnica u tome trenutku različita je od one u početnom otplatnom planu i to kao posljedica gore opisanoga.
56.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita, kamata se mijenjala tri puta, te se kretala u rasponu od 4,40 do 6,30 postotnih bodova. U prvi obračun su uzeti pozitivni, preplaćeni iznosi (manje plaćenoga nije ni bili jer je kamata samo rasla u odnosu na početnu), iskazani kao više uplaćeno na ime plaćene kamate i predstavljaju tužiteljičino potraživanje.
57.Vještak je prilikom izračuna razlika utvrdio iznose koji su više plaćeni na ime kamate u odnosu na inicijalno ugovoreni otplatni plan pod pretpostavkom da je kamatna stopa cijelo vrijeme otplate kredita jednaka onoj navedenoj u Ugovoru o kreditu (4,40 %), koristeći pri tome prosječni tečaj po stvarnim uplatama, prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno , te ih prikazuje u tablici 5.
58.Uplate na ime zateznih kamata i troškova nisu se uzimale u obzir kao uplate za zatvaranje dospjele glavnice i redovne kamate.
59.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da je bila primijenjena kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je preplatila na ime kamate iznos od 4.606,93 €.
60.Slijedeća zadaća jest da izračuna preplatu s osnova tečajne razlike (valutne klauzule) na način da isti u svom izračunu uzme u obzir tečaj CHF na dan isplate kredita, te da vještak sačini izračun preplate po svakom anuitetu izraženo u kunama, te da uzme u obzir tzv. negativne razlike.
61.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita tečaj CHF je oscilirao, te je u razdoblju otplate bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita, a u nastavku su, sukladno zadaći kojom se traže preplate, navedeni iznosi potraživanja za period kada je tečaj dospijeća anuiteta bio viši od tečaja prilikom isplate kredita.
62.Kredit je i isplaćen i otplaćivan prema srednjem tečaju HNB-a, a potraživanje tužiteljice predstavljaju vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i pozitivne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,435528 HRK za 1 CHF), umanjeno za pripadajuću tečajnu razliku već prikazanih preplaćenih kamata, da bi se izbjeglo udvostručenje potraživanja, prikazujući uz to stvarne uplate i prosječni tečaj po uplaćenome, te datume plaćanja, odnosno datume kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datume dospijeća ako je obveza zatvorena prijevremeno.
63.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužiteljica je tako preplatila na ime tečajnih razlika iznos od 24.423,28 €, a razlike se prikazuju u tablici 6.
64.Vještak je naveo i iznose za period kada je prosječni tečaj plaćenog anuiteta bio manji od tečaja prilikom isplate kredita, odnosno vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i anuiteta i negativne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,435528 HRK za 1 CHF).
65.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužiteljica je tako manje platila na ime tečajnih razlika iznos od 22,03 €, a razlike se prikazuju u tablici 7.
66.Iz mišljenja vještaka utvrđeno je slijedeće :
-Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više platila 4.606,93 €.
-Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika, više uplatila 24.423,28 € .
-Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika, manje uplatila 22,03 € .
67.Tužiteljica nije imala primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.
68.Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju navodeći da vještak od tečaja na datum podmirenja anuiteta oduzima inicijali tečaj, rezultat 1 množi sa stvarnim anuitetom. ispravan način obračuna po osnovi ništetnosti kamatne stope i valutne klauzule da trebao bi biti sljedeći:
-Za razliku kamate : Iskazati razliku u visini anuiteta koja proizlazi iz promjene kamatne stope kroz cijelo razdoblje otplate kredita
-Razliku u visini anuiteta iskazati u kunskoj protuvrijednosti primjenom tečaja na dan plaćanja anuiteta
Za tečajnu razliku:
-Iskazati razlike (povećanje obveze) po osnovi promjene tečaja na način da se od svake mjesečne obveze koja je stvarno bila obračunata i plaćena, oduzme obveza prema inicijalnim uvjetima (inicijalni anuitet u kunama prema inicijalnoj kamati i tečaju na dan isplate kredita)
-od tako dobivenog iznosa iz točke 3. treba oduzeti iznos iz točke 2. koji je razlika obveze po osnovi promjene kamatnih stopa.
69.Vještak se očitovao navodeći da je izradio nalaz i mišljenje sukladno zadaći, koja je u cijelosti navedena na strani 3 vještačenja. Metodologija koju je koristio opisana je ispred svakog obračuna, te je potpuno ispravna. Tuženikova tvrdnja da je tečajna razlika, razlika ukupnog anuiteta umanjena za razlike nastale uslijed promjena kamatne stope, jest zapravo jedna od metodologija izračuna, no zasigurno je metodologija korištena u Nalazu i mišljenju bliža pravom smislu tečajne razlike, dok tuženikova više odgovara razlici anuiteta. Budući da je riječ o promjeni početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan korištenja kredita i tečaja važećeg na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta, iz čega slijedi da se stvarno plaćeni anuitet umanji za isti taj anuitet množen sa isplatnim tečajem, sa daljnjim umanjenjem tečajne razlike za već prikazane preplaćene kamate, a da ne bi došlo do udvostručenja potraživanja. Dakle, vještak je izradio nalaz i mišljenje po nalogu suda, postupajući po zadaći naloženoj od strane suda, koristeći u potpunosti u praksi prihvaćenu i raširenu metodologiju. Vještak ostaje pri svojem Nalazu i mišljenju u potpunosti i ne ulazi u pravna tumačenja.
70.Ocjenom provedenih dokaza, kako svakog posebno, tako i svih u cjelini, sud je utvrdio da je osnovni tužbeni zahtjev neosnovan, a eventualno kumulirani je osnovan.
71.Tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže da se utvrdi da je predmetni Ugovor o kreditu broj:3210284351, kreditna partija broj 7103740713 od dana 18.07.2007. godine sklopljen između tužiteljice ĆR, kao korisnice kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., solemniziran kod javnog bilježnika, u cijelosti ništetan te da ne proizvodi pravne učinke između stranaka.
72.Ovaj je sud utvrdio da su pojedine odredbe ugovora ništetne i usvojio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, a odbio osnovni tužbeni zahtjev. Iz kolektivnog spora, a na koji se i sama tužiteljica poziva, nije utvrđeno da bi potrošački ugovori o kreditu bili u cijelosti ništetni, već samo pojedine njihove odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, što će se nastavno detaljnije obrazložiti. Naime, ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovoren način mijenjanja kamatne stope i u kojem je ugovorena zaštitna valutna klauzula, nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može bez njih opstati. Ništetnost tih odredaba ne povlači ništetnost ugovora u cijelosti, a bitni sastojci tog ugovora su, sukladno odredbi članka 1065. ZOO/91 i 1021 ZOO/05 obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa uz plaćanje ugovorenih kamata. Iz navedenih razloga odbijen je osnovni tužbeni zahtjev.
73.Usvojen je kao osnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.
74.Nije osnovan prigovor tuženika kojim tužiteljici osporava status potrošača.
75.Temeljem odredbe članka 3. stavak 1.t.1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, 46/07, 79/07), potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
76.Tužiteljica je fizička osoba, zaposlena kao profesorica na Fakultetu za menadžment u turizmui i ugostiteljstvu, Sveučilišta u Rijeci. Iz njezinog iskaza utvrđeno je da je kredit podizala za kupnju zemljišta u cilju izgradnje obiteljske kuće za sebe , supruga i djecu, a i u članku. 6 Ugovora kao namjena kredita navedena je kupovina građevinskog zemljišta. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je tužiteljica bila upisana kao vlasnivca kupljenog zemljišta – k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje zemljište se, prema uvjerenju nadležnog tijeka za prostorno uređenje i graditeljstvo, nalazi unutar građevinskog naselja, u zoni stambene namjene.
77.Iz navedenog je utvrđeno da tužiteljica nije sklopila ugovor o kreditu s namjenom njezinom zanimanju te poslovnoj aktivnosti, već za rješavanje stambenog pitanja izgradnjom obiteljske kuće na kupljenom građevinskom zemljištu. Stoga se tužiteljica ima smatrati potrošačem u smislu zakonske definicije potrošača.
78.Nadalje, nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
79.U tom slučaju se na potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17. Tužbu je tužiteljica podnijela 11. lipnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.
80.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
81.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.
82.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
83.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.
84.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.
85.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
86.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.
87.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, navedene u eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, sadržane u člancima 2. i 7. Ugovora, nepoštene i time ništetne.
88.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.
89.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.
90.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužiteljica na iste nije imala utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima.
91.U kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.
92.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, a odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF također su ništetne, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao.
93.Na konkretan slučaj odnosno ugovor sklopljen 18. srpnja 2007. (solemniziran istog dana) primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP-a).
94.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.
95.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.
96.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.
97.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.
98.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.
99.Odredba predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi (pobliže navedeno u izreci) je nepoštena ugovorna odredba. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani.
100.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na njihov sadržaj.
101.To potvrđuje i tužiteljica u svom stranačkom iskazu gdje navodi da je banka pripremila ugovor o kreditu, a tužiteljica nije imala utjecaj na njegov sadržaj, te joj također nisu detaljno obrazloženi rizici sklapanja taog ugovora.
102.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su:
-odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga,
-odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca,
-odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom.
103.Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.
104.Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje : ZOO) u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.
105.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana.
106.Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača.
107.Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope.
108.Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužiteljici je povećavana i mijenjana više puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.
109.Nadalje, tuženik je bio dužan tužiteljici kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužiteljica donijela informiranu odluku.
110.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba moga imati za njegove financijske obveze.
111.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužiteljicu na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužiteljicu, a kako bi ista donijela razboritu i informiranu odluku.
112.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.
113.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.
114.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.
115.Iz svega navedenog proizlazi i da je ugovorna odredba u kojoj je glavnica kredita vezana uz CHF, (pobliže navedeno u izreci), a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštena, time i ništetna.
116.Temeljem odredbe članka 323. ZOO-a, posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužitelju osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.
117.Tužiteljica je tužbeni zahtjev konačno uredila, a što je tek tada i mogla učiniti, tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud istu dopušta, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.
118.U odnosu na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i nepristran, sačinjen sukladno određenoj zadaći, a tužiteljica je svoj tužbeni zahtjev i postavila sukladno istom, sve kao što je navedeno u izreci presude te je i u tom dijelu tužbeni zahtjev osnovan. Vještak je stručno odgovorio i na pitanja i primjedbe tuženika.
119.Iz nalaza I mišljenja vještaka utvrđeno je da je, pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više platila 4.606,93 €.
120.Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika, više uplatila 24.423,28 € .
121.Upravo navedene iznose tužiteljica I potražuje tužbenim zahtjevom. Kako je utužena visina utvrđena provedenim financisjkim vještačenjem, to je sud usvojio tužbeni zahtjev koji glasi na isplatu, u cijelosti, zajedno sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose, sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a.
122.U odnosu na tzv. negativne razlike, tužiteljica nije ništa primila, da bi bila dužna vraćati tuženiku, pa sud toga nije umanjio njenu tražbinu, a također je u ovom postupku izostao prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev tuženika. Stoga tražbina tužiteljice s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita, nije umanjena.
123.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.
124.Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23, dalje : ZPP) i tuženiku, koji je osporavao tužbu, naložio da tužitelju naknadi parnični trošak.
125.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava četiri obrazložena podneska (tbr.8.st.1.) i to od 6. listopada 2020.,25. listopada 2023., 16. listopada 2024. i. 29. studenog 2024., zastupanja na četiri ročišta (tbr.9.st.1.) i to od 4. studenog 2020., 18. listopada 2023., 6. prosinca 2024.i 28. siječnja 2025., sve u iznosima od po 500,00 eur po radnji. Za sastav podnesaka od 19. studenog 2020., 15. prosinca 2020., 2. studenog 2023. i 25. lipnja 2024., (tbr.8.st 4.) odmjerena je nagrada od po 50,00 eur po podnesku, a za sastav podneska od 24. siječnja 2025. 250,00 eur (tbr.8.st.3.).To ukupno iznosi 4.950,00 eur, na koji iznos je obračunat PDV od 25%, odnosno iznos od 1.237,50 eur.
126.U trošak je uračunat i trošak vještačenja od 400,00 eur i trošak sudske pristojbe na tužbu 272,08 eur. Tužiteljica nema trošak sudske pristojbe za presudu.
127.Sveukupno je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 6.859,58 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, sukladno čl. 29. ZOO-a.
128.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Opatiji, 14. ožujka 2025.
S u d a c :
Renata Slavić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Pun tužiteljice
2. Pun. tuženika
