REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1901/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Blaženka Musulin, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici u Zagrebu, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Anamarija Company d.o.o., Sesvete, Prelčeva 46, OIB: 72416125182, koju zastupa opunomoćenik Šimun Babić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Babić & Čibarić d.o.o. u Zagrebu, Ulica Charlesa Darwina 4F, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/214, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 04. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

III. Nalaže tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura (tritisućesedamstopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/214, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 04. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/22- 02/5129, URBROJ: 338-21-02-02-23-04 od 01. veljače 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, zaposlenom kod poslodavca Anamarija Company d.o.o., [adresa], ozljeda nastala 19. kolovoza 2021., izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S83.2 ne priznaje se ozljedom na radu, te mu se s osnove navedene ozljede ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točke I. i II. izreke).

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija odluku tuženika u bitnome navodeći kako tuženik smatra da postoji stečena predispozicija zdravstvenog stanja što čini zapreku priznanju ozljede na radu. Tužitelj osporava takav zaključak Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda pa time i odluku tuženika koja se na istome temelji, navodeći da je obrazloženje povjerenstva manjkavo, nejasno i proturječno s medicinskom dokumentacijom, te ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje kao i priležeću medicinsku dokumentaciju u konkretnom slučaju tužitelj ističe da je zadobio traumatsku ozljedu koljena prilikom upravljanja radnim strojem (paletarem) koji je naglo trznuo i povukao ga prema naprijed prilikom čega je došlo do ozljede desnog koljena koja je naknadnom specijalističkom obradom utvrđena kao ruptura medijalnog i lateralnog meniska koji su u konačnici operirani 21.4.2022.g. Dakle, do ozljede je očigledno došlo uslijed nagle promjene položaja tijela, opterećenjem tijela ili sličnom promjenom fiziološkog stanja organizma prilikom čega je osjetio jaku bol u desnom koljenu radi čega je potražio odgovarajuću liječničku pomoć. Slijedom navedenog, razvidno je kako su u konkretnom slučaju u cijelosti ispunjeni uvjeti da mu se predmetna ozljeda prizna kao ozljeda na radu pri čemu eventualne postojeće degenerativne promjenama desnog koljena nisu utjecale na ozljeđivanje, jer bi takvo tumačenje bilo diskriminatorno.

3.1. Tužitelj predlaže poništiti osporeno rješenje i priznati traženo pravo uz naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pobijano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, a sukladno važećim zakonskim propisima i podzakonskim aktima. Poziva se na odredbe članka 17., 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine", broj 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.- nastavno: Zakon) i Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", broj 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17, 119/18., 41/19., 22/20, 39/20. i 2/22.; u daljnjem tekstu: Pravilnik). Iznosi sadržaj dokumentacije i izjava tužitelja i poslodavca o načinu nastanka ozljede pribavljene tijekom postupka.

4.1. Nadalje, tuženik navodi da je postupajući po žalbi u provedbi drugostupanjskog postupka, a s obzirom na sporan medicinski aspekt stvari, sukladno odredbi članka 19. stavka 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“ broj: 8/15., 17/15., 41/15., 104/17., 34/18. i 63/22.) pribavljeno stručno- medicinsko mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje je u svom nalazu, mišljenju i ocjeni, KLASA: UP/ll-502-03/23-01/214, URBROJ: 338-01-10-04- 23-03 od 14. ožujka 2023. godine utvrdilo da se dijagnoza S83.2 - Rascjep meniska, sadašnji ne može smatrati ozljedom na radu od dana 19. kolovoza 2021. godine kada je osiguranik na radnom mjestu pri iskoraku osjetio pucanje u desnom koljenu, jer su učinjenom dijagnostičkom slikovnom obradom verificirane degenerativne rupture medijalnog i lateralnog meniska i degenerativne promjene zglobnih ploha, odnosno oštećenja kronično promijenjenih struktura desnog koljena. Pritom je istaknuto kako se takva oštećenja degenerativno promijenjenih struktura ne smatraju ozljedom na radu sukladno Zakonu.

4.2. Tuženik neosnovanima smatra navode tužbe kako bi ocjena Liječničkog povjerenstva Zavoda bila diskriminatorna, obzirom da se radi o tumačenju odredbe članka 67. Zakona u okviru kojeg je zahtjev tužitelja i razmatran, a u kojoj točci 5. istog članka jasno stoji da se ozljeda do koje dođe uslijed urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja osigurane osobe koja za posljedicu može imati nastanak bolesti i/ili ozljede, ne može priznati ozljedom na radu. Štoviše, tužitelj ni ne poriče prisutnost degenerativnih promjena desnog koljena, pa je stoga nejasno na čemu se tužbeni zahtjev temelji. Ono što je Liječničko povjerenstvo Zavoda u provedenom postupku temeljem dokumentacije spisa utvrdilo jest činjenica da pri zdravom, prethodno intaktnom koljenu uslijed iskoraka ne bi moglo doći do rascjepa meniska, odnosno da je takvoj vrsti ozljede u prijavljenom događaju od 19. kolovoza 2021. godine doprinijelo zdravstveno stanje tužitelja kod kojeg su učinjenom medicinskom obradom potvrđene degenerativne rupture medijalnog i lateralnog meniska i degenerativne promjene zglobnih ploha, odnosno oštećenja kronično promijenjenih struktura desnog koljena, što ne predstavlja ozljedu na radu. Isto stajalište nalazimo i u recentnim presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, primjerice Usž - 4035/21-3 od 13. rujna 2022. godine.

4.3. Nadalje, tuženik navodi kako izražava sumnju u istinitost i vjerodostojnost naknadno u žalbi i sada ponovo u tužbi iznesenog opisa činjeničnog stanja prema kojem je po uključivanju električnog paletara isti naglo trznuo i povukao tužitelja prema naprijed što da je rezultiralo predmetnom ozljedom koljena, budući da je isto oprečno prvotnom pisanom očitovanju tužitelja (potpisana izjava priložena spisu, nedatirana) prema kojem je, nakon završetka „prevlačenja“ (prevoženja robe u skladište), pomičući paletar prema naprijed, kako bi ga stavio u paletu koja je bila sa strane, napravio ispruženi korak prema naprijed i osjetio bol u koljenu. Iz citirane prvotne izjave razvidno je da se radilo o praznom paletaru (robu je već prevezao u skladište, sada se spremao staviti ga u iduću paletu) za kojeg nije spomenuto da bi isti trznuo i slično već ga je tužitelj naprosto pomicao prema naprijed. Štoviše, prema anamnestičkim podacima iz Povijesti bolesti od 07.09.2021. godine, Poliklinike za reumatske bolesti, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Dr. ZM tužitelj je „pri iskoraku dok je krenuo prema viljuškaru na poslu osjetio „krckanje“ u desnom koljenu“. Dakle, ponovo se ne navode poremećaji u radnom procesu, pa stoga tuženik drži da u trenutku pojave bolova u koljenu dana 19. kolovoza 2021. godine na radnom mjestu tužitelj nije doživio nikakav udarac, niti je pao ili izvodio radnu operaciju koja bi prouzročila kakvo značajnije fizičko opterećenje tijela u smislu nekog od mehanizama nastanka predviđenih odredbom članka 66. točka 1. Zakona.

4.4 Tuženik predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

5. Zainteresirana osoba u ovoj upravnoj stvari, poslodavac tužitelja Anamarija Company d.o.o. u odgovoru na tužbu navodi da se pobijano rješenje temelji na Nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva tuženika od dana 14.03.2023. godine, Klasa: UP/II-502-03/23-01/214, Urbroj: 338-01-10-04-23-03 u kojem se navodi kako se dijagnoza šifre S83.2 (Rascjep meniska, sadašnji) ne može smatrati ozljedom na radu jer su učinjenom dijagnostičkom obradom verificirane degenerativne rupture medijalnog i lateralnog meniska i degenerativne promjene zglobnih ploha, odnosno oštećenja kronično promijenjenih struktura desnog koljena, te da se takva oštećenja degenerativno promijenjenih struktura ne smatra ozljedom na radu u skladu sa Zakonom. Stoga tuženik zaključuje u obrazloženju rješenja da se radi o zapreci priznanju prava, zbog stečene predispozicije za ozljeđivanje u smislu odredaba na koje se poziva. Zainteresirana osoba iznosi sadržaj dokumentacije spisa na kojoj se temelji izneseni zaključak te ističe kako je tužitelj već prije osjetio bolove u koljenu, no pravo stanje koljena se ne može utvrditi budući da tužitelj, kada je prvi put osjetio bol, odnosno „krckanje“, nije obavio liječnički pregled, ali se može zaključiti kako je tužitelj, prema samim njegovim navodima, već ranije imao bolove u koljenu.

5.1. Zainteresirana osoba stoga navodi kako se iz navedenog može zaključiti kako je tužitelj nesavjesno i neodgovorno postupao prema svom zdravlju, te samim time onemogućio uvid u svoje zdravstveno stanje prije ozljede koja se dogodila 19.08.2021. godine, a koja ozljeda se, u skladu s odredbama mjerodavnog zakona ne smatra ozljedom na radu. Budući da tužitelj nije potražio liječničku pomoć u trenutku kada je prvi put osjetio „krckanje“ u koljenu pri iskoraku, a prije ozljede od 19.08.2021. godine, ne može se sa sigurnošću utvrditi kako degenerativne rupture medijalnog i lateralnog meniska te degenerativne promjene zglobnih ploha nisu postojale i prije ozljede od 19.08.2021. godine. Poziva se na stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž 89/2019-2 od 23.05.2019. godine za koje smatra da je primjenjivo i na konkretan predmet.

5.2. Zainteresirana osoba predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova.

6. U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje u tekstu: ZUS) sud je na ročištu 05. srpnja 2024. i 28. veljače 2025. proveo usmenu i javnu raspravu na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6.1. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

6.2. Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi, a zainteresirana osoba kao u odgovoru na tužbu.

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u upravnom postupku, kao i činjenice koje je sam utvrdio. Provedeno je u dokaznom postupku i sudsko medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Romanu Paviću, za područje medicine i to: kirurgija, ortopedija i traumatologija.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku pokrenutom zahtjevom tužitelja podnesenom 19. prosinca 2022. za ozljedu nastalu dana 19. kolovoza 2021., a u kojemu je prikupljena relevantna dokumentacija o ozljeđivanju, a u odnosu na medicinsku dokumentaciju pribavljen je vještačenjem Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva KLASA: UP/I-502- 03/22-02/5129, URBROJ: 338-21-81-02-02 od 27. siječnja 2023. koje smatra da se dijagnoza S83.2 (rascjep meniska, svježi) ne može priznati ozljedom na radu tj. ne postoji uzročno posljedična veza između predmetne dijagnoze i opisanog mehanizma nastanka ozljede, postojala je predispozicija zdravstvenog stanja medijalnog i lateralnog meniska u smislu degenerativnih promjena meniska verificiranih MR koljena i rizik od nastanka rupture. Degenerativno promijenjeni menisci nisu više elastični i fleksibilni u funkcionalnom smislu, zbog morfoloških promjena veća je njihova fragilnost i nastanak ozljede, odnosno rupture.

9.1. Rješenje je doneseno uz obrazloženje da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje ozljede na radu iz odredbe članka 66. Zakona .

10. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome iz razloga koji su navedeni i u odgovoru na tužbu.

11. Člankom 66. Zakona propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

12. Člankom 67. Zakona propisano što da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.),

2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti,

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

13. U ovom predmetu sporan je, prema navodima tužbe, zaključak tuženika utemeljen na nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda da nema osnova za priznavanje dijagnoze šifre bolesti prema MKB-10 klasifikaciji S 83.2 ozljedom na radu, zbog predispozicije zdravstvenog stanja tužitelja za nastanak ozljede, koja čini zapreku priznanju ozljede na radu u smislu članka 67. točke 5. Zakona.

14. Budući da je sporna činjenica o kojoj sud nema stručna znanja provedeno je sudsko medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. prim. dr. sc. Romanu Paviću, dr. med.

14.1. Zadatak sudskog vještaka određen je rješenjem suda poslovni broj: UsI- 1901/2023-14 od 11. listopada 2024. (str. 41. spisa).

14.2. Odgovarajući na postavljeni zadatak sudski vještak u nalazu i mišljenju dostavljenom sudu iznosi slijedeće mišljenje:

„Nakon što sam proučio čitav spis i detaljno pročitao priloženu medicinsku dokumentaciju, zaključio sam, kako klinički pregled tužitelja nije potreban, jer isti neće razjasniti dilemu starosti ozljede oba meniska desnog koljena, a koja je ujedno i sporna u ovom sudskom postupku. Tako da je predmetno vještačenje učinjeno na osnovu medicinske dokumentacije priložene u sudski spis.

Ono što je ključno u dijagnostici i procjeni starosti ozlijeđenog meniska je intenzitet signala na učinjenom MR desnog koljena. Radiolog u nalazu MR desnog koljena, od 12.11.2021., decidirano navodi, kako je intenzitet signala u području oba meniska desnog koljena povišen u smislu degenerativnih promjena (mucinozna degeneracija). Parcijalna ruptura prednjeg roga medijalnog meniska s dislokacijom, kao i suspektna ruptura hvatišta prednjeg roga lateralnog meniska desnog koljena, prema intenzitetu signala na učinjenom MR 12.11.2021., nisu opisana kao svježa ozljeda (od 19.8.2021.), već kao ozljede koje su se dogodile znatno prije tog datuma, u sklopu degenerativno promijenjena oba meniska.

Takvi degenerativno, mucinozno promijenjeni menisci, podložni su ozljeđivanju, a učinjeni MR desnog koljena, prema intenzitetu signala je pokazao, da puknuće meniska u ovom slučaju nije svježeg datuma, kako medijalnog tako i lateralnog meniska (intraoperacijski je 27.4.2022. artroskopski vizualizirana i definitivno utvrđena ruptura oba meniska, koji su potom kirurški zbrinuti).

Stoga mislim da dijagnoza šifre bolesti prema MKB-10 klasifikaciji: S83.2 (Rascjep meniska, sadašnji; odn.Fissura menisci traumatica recens) nije uzročno-posljedično povezana s događajem od 19.kolovoza 2021. Ovdje je riječ o degenerativno, mucinozno promijenjenim meniscima, kako sam već prethodno obrazložio, te su stoga isti predisponirani za moguće ozljeđivanje koje se kod zdravih meniska ne bi dogodilo. Iz svega navedenog, ovdje je riječ o degenerativnoj, kroničnoj bolesti koja se pogoršavala te je iz tog razloga tužitelj podvrgavan endoskopskim kirurškim zahvatima radi liječenja (posljednji je bio 27.4.2022.).“

15. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka dostavljeno je strankama spora na očitovanje.

15.1. Tužitelj u dostavljenom očitovanju predlaže pozvati vještaka na ročište radi usmenog obrazloženja, odnosno dopune nalaza i mišljenja na okolnost je li tužitelj u štetnom događaju 19.8.2021.g. zadobio akutnu ozljedu koljena npr. u vidu lakšeg uganuća tj. distorzije koljena i ako je pod kojom šifrom bi se ta ozljeda mogla klasificirati obzirom na MKB-10. Naime, tužitelj smatra da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je dana 19.8.2021. zadobio akutnu (lakšu) ozljedu koljena u vidu uganuća tj. distorzije koljena, koje koljeno je od prije bilo degenerativno promijenjeno, a koja lakša akutna ozljeda je potom zbog događaja, bila faktor u pogoršanju općeg stanja koljena radi čega se tužitelj u konačnici podvrgnuo operativnim liječenju. Poziva se nalaz od 10.9.2021.g.kojim je klinički utvrđeno da je koljeno otečeno, da nedostaje puna ekstenzija te je postavljena dijagnoza po MKB- 10 klasifikaciji bolesti S83 – dislokacija, iščašenje i nategnuće koljenskih struktura.

15.2. Tuženik uz podnesak dostavlja očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 23. listopada 2024. iz kojega proizlazi da je u cijelosti suglasan s predmetnim mišljenjem sudskog vještaka, obzirom na to da je isto u bitnome u suglasju s Nalazom, mišljenjem i ocjenom institucionalnog tijela vještačenja od 14. ožujka 2023. godine.

15.3. Zainteresirana osoba očitovanje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka nije dostavila.

16. Obzirom na dostavljena očitovanja sud je raspravu zakazanu dana 28. veljače 2025. pozvao sudskog vještaka kako bi usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje te odgovorio na iznesene prigovore stranaka, u smislu članka 82. stavka 4. ZUS-a.

16.1. Ispitan pred sudom sudski vještak je iskazao:

„ Ostajem kod svog nalaza i mišljenja napisano 14. listopada 2024. tužitelj je učinio MR desnog koljena 12. studenoga 2021. a što je relevantno vrijeme kako bi se procijenila starost ozljede u ovom slučaju desnog koljena jer MR je najsofisticiranija metoda kako bi se utvrdilo stanje unutarnjih ozljeda koljena kao i starost ozljede. MR tužitelja je pokazao kako postoji intenzitet signala vezan samo za degenerativne promjene a na učinjenom MR nije došlo do ikakve promjene intenziteta signala koje bi pokazao da je riječ o bilo kojoj svježoj ozljedi unutar desnog koljena, a koja bi mogla datirati od štetnog događaja 19. kolovoza 2021. Stoga dijagnoza šifre bolesti prema MK-10 klasifikaciji S83.2 nije uzročno posljedično povezana s štetnim događajem od 19. kolovoza 2021. već je u potpunosti jasno da tužitelj ima degenerativne promjene meniska desnog koljena koje se ne mogu povezati sa štetnim događajem. Također kirurško endoskopski zahvat tj. artroskopija s parcijalnom resekcijom lateralnog meniska i šivanjem medijalnog meniska nije bila uvjetovana štetnim događajem već ranijim ozljeđivanjem koje sigurno nije bilo u posljednjih godinu dana kada je učinjen MR desnog koljena. Stoga je iz podnesaka tužitelja od 23. listopada 2024. kao i 27. siječnja 2025. vidljivo da punomoćnik tužitelja u svojim prigovorima uopće ne poznaje problematiku desnog koljena tužitelja niti razumije kako funkcionira dijagnostička metoda MR-a tako da mislim kako sam u svom nalazu i mišljenju kao i usmenom iskazu na ovom ročištu pojasnio o čemu se ovdje radi. Kako nema nikakve promjene signala na učinjenom MR-u koja bi evidentno pokazala čak i najmanju promjenu, ozljedu edem tkiva i bilo kakvog prisustva mikrokrvarenja ili ozljeđivanja u desnom koljenu tužitelja ne vidim ikakve mogućnosti da se išta od postojećih degenerativni promjena može povezati sa štetnim događajem kao i posljedičnim artroskopskim zahvatom zbrinjavanja degenerativno promjena meniska desnog koljena.

Na konstataciju tužitelja u podnesku da je "vještak isključio mogućnost da se radi o ozljedi meniska izraženoj šifrom S83.2" odgovaram šifra S83.2 govori o svježem rascjepu meniska međutim tužitelj nema svježi rascjep meniska koji je nastao uslijed posljedice štetnog događaja već tužitelj ima rascjep meniska od starijeg datuma kako sam već prethodno naveo i nije u vezi sa štetnim događajem. Sporno je to što tužitelj zahtjeva priznavanje šifre S83.2 što znači sadašnji rascjep meniska, a navedeni MR desnog koljena je pokazao da ovdje jeste prisutan rascjep meniska međutim nije sadašnji tj. nije od predmetnog štetnog događaja već je taj rascjep zadobiven znatno ranije, kako sam već i pojasnio u svom mišljenju.

U odnosu na šifru bolesti S83 koju tužitelj navodi u svom podnesku moguće da je došlo do uganuća koljena međutim koje nije uvjetovalo nikakvo ozljeđivanje unutar struktura desnog koljena jer bi to učinjeni MR pokazao.

Na upit opunomoćenika tužitelja da li u medicinskoj dokumentacija ima naznaka da bi tužitelj zadobio ozljedu pod šifrom S 83 odgovaram tužitelj je u štetnom događaju mogao zadobiti površnu ozljedu u području desnog koljena kao lakše uganuće međutim nikakvih ozljeda unutarnjih struktura desnog koljena ovdje nije bilo kao niti dislokacije, iščašenja i istegnuća u području koljenskog zgloba jer bi učinjeni MR pokazao bilo kakovu ozljedu koja bi uvjetovala i mikrokrvarenje unutar koljenskog zgloba a što ovdje nije slučaj. Moglo bi se raditi o laganom uganuću kao površinskoj ozljedi koje nije uzrokovalo nikakve promjene unutarnjih struktura desnog koljena niti ligametarnog aparata.“

17. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka stranke spora nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga. Tužitelj je na ročištu na kojemu je ispitan sudski vještak izmijenio dio tužbenog zahtjeva na način da nakon poništenja pobijanih rješenja, zahtjeva priznavanje dijagnoze šifre bolesti prema MKB-10 klasifikaciji S83 ozljedom na radu. Zainteresirana osoba se na raspravi protivila promjeni tužbenog zahtjeva tužitelja.

18. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja odluke tuženika i primjenjujući citirane odredbe na konkretan predmet utvrđeno je kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito sud nije našao.

19. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju ovaj sud u cijelosti prihvaća, iz razloga koji se nastavno obrazlažu.

19.1. Sud je prihvatio valjanim, utemeljenim na medicinskoj i drugoj dokumentaciji spisa, te valjano obrazloženim nalaz, mišljenje i ocjenu nadležnog drugostupanjskog liječničkog povjerenstva, koje je za svoje zaključke iznijelo razloge, a za koje uporište postoji u medicinskoj dokumentaciji tužitelja priloženoj spisu tuženika i sudskom spisu. Sud cijeni da su tijekom postupka koji je prethodio ovom sporu te tijekom upravnog spora dana valjana objašnjenja u svezi dijagnoze priznavanje koje je tužitelj tražio (S83.2), a iz obrazloženja osporenog rješenja je dalje vidljivo da je tuženik iznio razloge za odluku koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se, imajući u vidu navode žalbe, očitovao na sve istaknute žalbene prigovore pozivom na nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, koje tijelo je i mjerodavno dati takva očitovanja, u postupku vještačenja koje je na pravilan način provedeno sukladno odredbama Zakona i Pravilnika.

19.2 Zaključci nadležnog drugostupanjskog tijela vještačenja iz upravnog postupka u potpunosti su potvrđeni nalazom i mišljenjem sudskog vještaka koji identično zaključuje u pogledu ne/postojanja uzročno-posljedične veze između dijagnoze šifre bolesti prema MKB-10 klasifikaciji S83.2 i koju tužitelj zahtjeva i opisanog načina nastanka ozljede. I sudski vještak potvrđuje da je uzrok ozljeđivanja tužitelja degenerativno, mucinozno promijenjeni menisci koji su upravo zbog toga podložni ozljeđivanju, stoga zaključuje da su isti predisponirani za moguće ozljeđivanje koje se kod zdravih meniska ne bi dogodilo, dakle, riječ je o degenerativnoj kroničnooj bolesti koja se pogoršavala, a što sukladno odredbi članka 67. točka 5. Zakona čini zapreku priznanju ozljede na radu, pa slijedom toga i priznanju prava koja iz navedenog proizlaze.

19.3. Pri tom se ističe da je i u svom usmenom iskazivanju pred sudom, prema ocjeni ovog suda sudski vještak u cijelosti odgovorio na istaknute prigovore i u odnosu na konkretnu dijagnozu koja je predmet postupka, šifru dijagnoze prema MKB-10 klasifikaciji S 83.2 te su njegovi zaključci u usmenom iskazivanju suglasni zaključcima iznesenima u pisanom nalazu i mišljenju. Za nastanak navedene ozljede izražene dijagnozom S 83.2. tužitelj je imao predispoziciju zdravstvenog stanja u smislu postojanja degenerativno promijenjenih meniska, a što je zapreka priznanju ozljede na radu u smislu citiranih odredaba članka 67. točka 5. Zakona.

20. Imajući u vidu činjenice koje su s medicinskog aspekta relevantne za odluku, a bile su sporne u ovom sporu, te ovako provedeni dokazni postupak prema ocjeni suda tuženik je imao osnova za nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda temeljiti svoje rješenje te žalbu odbiti iz razloga navedenih u obrazloženju.

21. Sud je stoga prihvatio da je činjenično stanje u postupku koji je prethodio ovom sporu u potpunosti i pravilno utvrđeno i na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo, pa navode tužbe stoga sud nije prihvatio osnovanima, jer su isti takvi da ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.

22. U pogledu iskazivanja sudskog vještaka na raspravi, a vezano za dijagnozu šifre bolesti prema MKB-10 klasifikaciji S 83, a za koju je ustvrdio da je tužitelj istu mogao zadobiti u štetnom događaju, ističe se da ta dijagnoza nije bila predmet priznavanja u postupku koji je prethodio ovom sporu niti je zadatak vještaka bio takav da bi sudski vještak trebao odgovoriti na pitanje da li je tužitelj u predmetnom događaju zadobio eventualno neku drugu ozljedu, druge šifre oznake bolesti prema MKB-10 klasifikaciji. Prema podacima spisa upravnog postupka navedena dijagnoza nije niti prijavljena. Očitovanje sudskog vještaka na raspravi 28. veljače 2025. dano je u kontekstu odgovora na pitanja opunomoćenika tužitelja o možebitnim drugim dijagnozama zadobivenima u predmetnom događaju.

22.1. Zaključci sudskog vještaka u pisanom nalazu i mišljenju, a kojim je odgovorio na zadatak suda određen rješenjem od 11. listopada 2024. (str. 41. spisa) potvrđeni su i usmenim iskazivanjem i očitovanjima danima na raspravi, a istima su potvrđena stajališta nadležnih liječničkih povjerenstava u dva stupnja u postupku koji je prethodio ovom sporu, da je za ozljeđivanje tužitelja, dijagnoza šifre bolesti prema MKB-10 klasifikaciji S83.2 postojala predispozicija zdravstvenog stanja u vidu kroničnih, degenerativnih promjena meniska, a što je zapreka priznavanju ozljede na radu u smislu članka 67. točka 5. Zakona.

23. Imajući u vidu odredbe članka 49. ZUS-a prema kojima sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, te uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio (st. 1. i 3.) prema ocjeni suda činjenično stanje u postupku je u potpunosti i pravilno utvrđeno i navodima tužbe nije dovedeno u pitanje niti u pitanju načina nastanka ozljeđivanja, a s obzirom na navode tužitelja u tužbi o tome da je do ozljeđivanja došlo na način da je „prilikom upravljanja radnim strojem (paletarem) koji je naglo trznuo i povukao ga prema naprijed prilikom čega je došlo do ozljede desnog koljena“. Ovo zato, jer su ti navodi u suprotnosti sa sadržajem izjave tužitelja o načinu nastanka ozljede na što ukazuje i tuženik u odgovoru na tužbu, a proizlazi iz sadržaja obrazloženja prvostupanjskog rješenja u kojemu se citira izjava tužitelja i očevica CM o ozljeđivanju tužitelja 19. kolovoza 2021. kao i iz anamnestičkih podataka tužitelja evidentiranih na primjer u nalazu fizijatra od 7. rujna 2021. u kojemu se navodi „prije dva mjeseca pri iskoraku osjetio krckanje u koljenu….“

23.1. Stoga ove navode sud nije prihvatio osnovanima.

24. Vezano za navod tužitelja da se radi o diskriminatornom postupanju u tumačenju odredbe članka 67. točke 5. Zakona, napominje se da je odredbom članka 1. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj: 85/08. i 112/12.) propisano da se tim Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

24.1. Prema stavku 2. i 3. članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama, a diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovoga članka.

24.2. U konkretnom predmetu tužitelj smatra diskriminatornim činjenicu utjecaja njegova zdravstvenog stanja u kojemu su utvrđene kronične degenerativne promjene koljenskih struktura, a koje u smislu ocjene postojanja uzročno-posljedične veze s ozljeđivanjem i konkretnom dijagnozom predstavljaju predispoziciju zdravstvenog stanja. Sud nije u ovom predmetu utvrdio da bi postupanje tuženika u odnosu na tužitelja bilo diskriminatorno, odnosno da bi prilikom donošenja odluka tuženik ili nadležno liječničko povjerenstvo koje je kao stručno tijelo vještačenja pregledalo medicinsku dokumentaciju tužitelja navedenu činjenicu tumačilo na način da tužitelja stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na bilo kojeg drugog osiguranika kojemu je zdravstveno stanje (u svakom pojedinačnom slučaju, konkretizirano i objektivno na temelju medicinske dokumentacije opisano) predispozicija za nastanak bolesti ili ozljede, konkretne dijagnoze šifre. Tužitelj nije dokazao različito postupanje u odnosu na skupinu s kojom bi se mogao identificirati i koja bi bila u relevantno sličnoj situaciji.

25. Stoga, navodima tužbe tužitelj nije doveo u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanih rješenja.

26. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim. Slijedom navedenog, niti daljnji zahtjev tužitelja za priznavanjem ozljede na radu, neovisno o kojoj šifri se radi, obzirom da je osporeno rješenje sud ocijenio zakonitim, nije osnovan.

27. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud, u skladu s odredbom članka 47. stavka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

28. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

29. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

29.1. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja tužitelj je izgubio spor, pa nema osnova za zaključak da bi mu troškove spora imao nadoknaditi tuženik.

29.2. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom II.

30. Zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova spora za radnje poduzete po opunomoćeniku odvjetniku, a koje su specificirane troškovnikom (str. 66. spisa), za radnje: sastav odgovora na tužbu i zastupanje na dva ročišta u ukupnom iznosu od 3.000,00 eura, uvećano za PDV, što daje iznos od 3.750,00 eura, je osnovan. Ovo zato, jer se radi o opravdanim radnjama, a zatraženi iznos je sukladan odredbama Tbr. 27.1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23., dalje: Tarifa) kojim je propisano 500 bodova za zatražene radnje, u vezi s Tbr 54. Tarife kojom je propisana vrijednost boda od 2,00 eura i Tbr. 46. Tarife, kojim je propisan porez na dodanu vrijednost.

30.1. U skladu s citiranom odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a budući da je tužitelj izgubio spor, obvezan je nadoknaditi opravdane troškove zainteresiranoj osobi, kako je i riješeno pod točkom III. izreke.

U Zagrebu 14. ožujka 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Blaženka Musulin, Odvjetničko društvo Musulin i suradnici, [adresa] Zagreb, Palmotićeva 37/I

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, 10 000 Zagreb, Margaretska

3. Odvjetnik Šimun Babić, Odvjetničko društvo Babić & Čibarić d.o.o., [adresa] Zagreb, Ulica Charlesa Darwina 4F

4. U spis