REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj P-1455/2024-51
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2) ZJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3) ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 4) ŠJ, [adresa], City of Woodbridge L4K3J9, Ontario, Kanada, tužitelji pod 2) do 4) kao nasljednici pok. CJ, svi zastupani po punomoćnicima Dragi i Josipu Toliću, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženika: pod 1) HJ iz [adresa], pod 2) RJ iz [adresa], pod 3) OJ iz [adresa], pod 4) LJ iz [adresa], tuženi ad. 1. – ad. 4. zastupani po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru pod 5) KJ, 79 Mildenhall RD, Toronto, Ontario M4N 3H1, Kanada i pod 6) NJ, odsutne i nepoznata boravišta, obje zastupane po privremenom zastupniku Lovri Vitlovu, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, nakon održane glavne rasprave dana 19. veljače 2025. godine, te objave dana 14. ožujka 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:
"1. Utvrđuje se da su ništave oporuke SJ ud. FJ i to:
1. pisana vlastoručno u Ugljanu dana 08. studenog 2004. godine,
2. pisana vlastoručno u Ugljanu dana 17. prosinca 2004. godine,
3. pisana vlastoručno dana 16. prosinca 2005. godine,
4. sastavljena pred svjedocima u Zadru dana 12. svibnja 2010. godine,
slijedom čega su navedene oporuke pravno nevaljane i ne proizvode pravne učinke.
2. Poništavaju se oporuke SJ ud. FJ i to:
1. pisana vlastoručno u Ugljanu dana 08. studenog 2004. godine,
2. pisana vlastoručno u Ugljanu dana 17. prosinca 2004. godine,
3. pisana vlastoručno dana 16. prosinca 2005. godine,
4. sastavljena pred svjedocima u Zadru dana 12. svibnja 2010. godine, slijedom čega su navedene oporuke pravno nevaljane i ne proizvode pravne učinke.
3. Dužni su tuženici solidarna naknaditi tužiteljima prouzročene parnične troškove, kao i zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos parničnih troškova teku, počev od dana objave presude, pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećana za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženicima pod 1) – 4) prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.837,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika od 1) – 4) za naknadom troška, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog do dosuđenog troška, odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi, podnesenoj ovom sudu dana 26. studenog 2019. godine, navode da je pred Općinskim sudom u Zadru vođen ostavinski postupak iza smrti ostaviteljice SJ pok. D rođene dana **.**.1920., a umrle dana **.**.2017. i to pod posl.br. 0-600/17-22. U tom ostavinskom postupku sud je donio rješenje od 06. rujna 2018. godine, kojim je u izreci pod toč. I. odredio prekid tog ostavinskog postupka iza smrti SJ, dok je izrekom pod toč. lI. taj sud tužitelje, kao zakonske nasljednike, uputio da pokrenu parnični postupak protiv oporučnih nasljednika, koji su označeni kao tuženici u uvodu tužbe, radi pobijanja pravne valjanosti navedenih oporuka i to "vlastoručnih oporuka" od 08. studenog 2004. godine, od 17. prosinca 2004. godine, od 16. prosinca 2005. godine, te oporuke pred svjedocima od 12. svibnja 2010. godine. Tužena označena u uvodu pod rednim brojem 6) ČJ, osoba je odsutna i nepoznata boravišta u [adresa], kojoj je u ostavinskom postupku iza smrti ostaviteljice postavljen privremeni zastupnik u sobi Lovre Vitlova, odvjetnika u OD Marinović i partneri u [adresa], pa tužitelji predlažu da se isti odvjetnik odredi za privremenog zastupnika tuženoj pod 6. i u ovom postupku, s obzirom da tužena pod 6. također ulazi u krug zakonskih nasljednika iza smrti ostaviteljice SJ. Postupajući po uputi iz navedenog rješenja tog suda, tužitelji podnose tom sudu ovu tužbu u kojoj su oporučne nasljednike označili kao tuženike od 1. do 5., jer smatraju da oporuke koje su priložene u tom ostavinskom spisu nisu pravno valjane i to zbog sljedećih razloga: 1. Oporuke napisane "vlastoručno" i to navodno dana 08. studenog 2004. godine, dana 17. prosinca 2004. godine i dana 16. prosinca 2005. godine, ukoliko su iste napisane u cijelosti rukom oporučiteljice, sada pok. SJ ud. FJ, te da joj prilikom pisanja navedenih oporuka nitko nije "pomagao", da je sasvim sigurno da su navedene oporuke pisane upravo po diktatu i utjecaju "nasljednika", koji se spominju u tim oporukama. Tužitelji da imaju razloga ozbiljno sumnjati da bi pok. SJ sama napisala sve tri vlastoručne oporuke, a bez pomoći od strane druge osobe. Naime, oporučiteljica je osoba rođena 1920. godine i u vrijeme koje je označeno kao dan pisanje oporuke ista je bila već u dobi od 84, odnosno 85 godina, a njezin stupanj obrazovanja bio je minimalan. Nadalje, riječi koje su napisane, pok. SJ nije koristila u svakodnevnom govoru, niti se na takav način izražavala. Niti kuća koja se spominje u oporuci od 08. studenog 2004. godine nije vlasništvo oporučiteljice, kako se to navodi u toj oporuci, već da se radi o kući njezinih roditelja na koju kuću da imaju pravo i njezine sestre, odnosno sadašnji nasljednici, a koja je kuća obnovljena isključivo radi udobnosti stanovanja oporučiteljice i njezinog pok. supruga FJ. Oporuke napisane "vlastoručno", na ostavinsku raspravu iza pok. SJ pred javnim bilježnikom donose upravo "oporučni" nasljednici, koji se spominju u tim oporukama. Tako oporuku pisanu navodno dana 08. studenog 2004. godine na ostavinsku raspravu donosi upravo oporučni nasljednik LJ sin Z, a druge dvije oporuke napisane "vlastoručno" donosi na ostavinsko ročište HJ, koji predaje javnom bilježniku i "oporuku pred svjedocima" od 12. svibnja 2010. godine. Formalno-pravno radi se o navodno tri "vlastoručne" oporuke pok. SJ, kojim oporukama navodno SJ različitim osobama ostavlja nakon svoje smrti različitu imovinu, a sve tri oporuke pisane su unutar vremenskog razdoblja od jedne godine. Po mišljenju tužitelja, očito su na pak. SJ, u naprijed navedenoj starosnoj dobi, izvršili velik utjecaj osobe označene u navedenim oporukama, koje su osobe, svaka za sebe i uzele na "čuvanje" navedene oporuke, a kako bi ih nakon smrti SJ predali u ostavinskom postupku. Tužitelji zaključuju i to, da su navedene osobe iz "vlastoručnih" oporuka SJ, ne samo preuzeli te oporuke na "čuvanje", već su i sudjelovale u pisanju i diktatu pisanja tih oporuka, zbog čega se sugeriralo pok. SJ, da u "vlastoručnim" oporukama, na samom početku napiše: ..... pri punoj svijesti i pameti ni od koga nagovorena ili prisiljena svojom voljom odlučila sam danas .....". Nakon sastava navedenih oporuka, upravo su te oporuke zadržali na čuvanju označeni oporučni nasljednici, što znači da su isti i bili nazočni pisanju tih oporuka, koje su oporuke nakon potpisa SJ i preuzeli. Oporuka ostaviteljice SJ načinjene pred svjedocima IJ i Ć u [adresa] dana 12. svibnja 2010. godine, u dobi kada je SJ imala navršenih 90 godina života, da predstavlja posebnu "temu", o kojoj bi se u ovoj tužbi moglo puno toga navesti. Međutim, najkraće navedeno za potrebe podnošenja tužbe je tvrdnja tužiteljice da ta oporuka nije načinjena po kazivanju tužiteljice SJ, već po kazivanju osoba označenih u toj oporuci, a u prvom redu se misli na HJ pok. Š i LJ. SJ u toj dobi ni približno nije mogla iskazati sve ono što je u toj oporuci napisane, i to ne samo zbog svoje starosne dobi, već i prvenstveno zbog svog zdravstvenog stanja. Navedeni svjedoci te oporuke nisu mogli u toj oporuci biti označeni kao svjedoci, o čemu će se upravo ti svjedoci očitovati na samoj raspravi pred tim sudom. Sve naprijed navedeno ne bi ni trebalo biti posebno iznenađenje, kako za one koji su poznavali ĐJ, tako ni osobe označene u oporuci ili druge zakonske nasljednike, s obzirom da je SJ bila do te mjere bolesna osoba i sama da ista nije mogla u potpunosti upravljati svojim postupcima i znati što zapravo radi. Stoga ne čudi činjenica da je u godinu dana navodno ona napisala tri "vlastoručne" oporuke i to s naglaskom: "..... pri punoj svijesti i pameti, ni od koga nagovorena ili prisiljena ....". S obzirom na naprijed navedeno, tužitelji smatraju da kod navedenih oporuka, koje su oporuke bile proglašene na raspravi održanoj iza smrti pok. BJ Svorcina u ostavinskom postupku pred javnim bilježnikom Verom Marčina u [adresa] na ostavinskoj raspravi održanoj dana 04. travnja 2017. godine egzistiraju i razlozi za proglašenje navedenih oporuka ništavim (zakonska formulacija) u smislu članka 26. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (ZN), kao i razlozi za poništenje navedenih oporuka iz članka 28. i 29. ZN, koji razlozi predstavljaju osnovu za pobijanje valjanosti oporuke. Tužitelji stoga predlažu da taj sud ovu tužbu dostavi tuženicima na očitovanje, a nakon očitovanja tuženika, te izvođenja predloženih dokaza, tužitelji predlažu da taj sud donese presudu.
2. Tuženica pod 6) ČJ po privremenom zastupniku priznaje tužbeni zahtjev tužitelja (l.s. 60), kao i tuženica pod 5) KJ (l.s. 104), koje disponiranje međutim ovaj sud, a zbog pravne prirode spora između ovdje stranaka, nije uzeo u obzir.
3. Tuženici pod 1) – 4) u svom u odgovoru na tužbu od 22. svibnja 2020. (l.s. 61-62) navode da je tužba neosnovana te se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporavaju navode tužitelja da su oporuke napisane po diktatu i utjecaju nasljednika koji se spominju u oporukama. Također osporavaju navode tužitelja kako je ista bila u dobi od 84, odnosno 85 godina te da joj je stupanj obrazovanja minimalan, odnosno da riječi koje su napisane ista nije koristila u svakodnevnom govoru, niti se na takav način izražavala. Tužitelji nadalje navode kako niti kuća koja se spominje u oporuci od 08.11.2004.g. nije vlasništvo oporučiteljice, kako se navodi u oporuci, već se radi o kući njezinih roditelja na koju kuću imaju i pravo njezine sestre, odnosno sadašnji nasljednici, a koja je kuća obnovljena isključivo radi udobnosti stanovanja oporučiteljice i njezinog pok. supruga JJ. Takvi navodi su prvenstveno netočni, ali i nedokazani. Osporavaju da bi SJ bila nesposobna za rasuđivanje te navode da je već iz zdravstvenog kartona vidljivo kako ista nije imala apsolutno nikakvih stanja koja bi mogla utjecati na njenu sposobnost za rasuđivanje. Tek joj je prvi put i to 19.06.2006.g. postavljena dijagnoza hipertenzije, a u vrijeme nastanka posljednje oporuke ista također nije imala nikakvih stanja koja bi mogla utjecati na njenu sposobnost za rasuđivanje. Tuženici se protive provođenju psihijatrijskog vještačenja u cijelosti jer iz zdravstvenog kartona ne proizlazi da bi vještak imao temelja za vještačenje, s obzirom da pok. SJ nije imala nikakve dijagnoze vezane za psihička stanje. Što se tiče kuće koja se navodi u jednoj od oporuka, radi se o kući koju je oporučiteljica, zajedno s pokojnim suprugom izgradila od temelja, a ne kuća roditelja koja je obnovljena isključivo radi udobnosti stanovanja kako to pogrešno navode tužitelji. U prilog tome tuženici dostavljaju slike „stare roditeljske kuće" i „novoizgrađene kuće", a koju je oporučiteljica i legalizirala. Također, oporučiteljica je u roditeljskoj kući do odlaska u SAD živjela sama, a tijekom boravka u SAD u kući nije živio nitko. Po povratku je odlučila do temelja srušiti staru roditeljsku kuću i na otprilike istom mjestu sagraditi novu kuću. Toj odluci nisu se protivile njene sestre te su joj dale usmeno odobrenje. Da je stara roditeljska kuća srušena do temelja i da je na otprilike istom mjestu izgrađena od temelja nova kuća mogu posvjedočiti i susjedi. Inače, oporučiteljica je u vrijeme pisanja oporuka bila potpuno uračunljiva i zdrava osoba (kako mentalno tako i fizički). O tome dovoljno govori i dokaz da se pole SJ za pripomoć u kući odlučila tek u dobi od 95 godina, s time da nije željela da itko osim nje bude u kući tijekom noći. Također, sve kućanske poslove je vodila samostalno i bez ičije pomoći, a susjedi su joj pomagali oko uređenja vrta i okućnice. Tužitelji u tužbi nadalje tvrde kako su oporučni nasljednici izvršili utjecaj na pok. ŽJ, odnosno da postoji vjerojatnost da pok. BJ ŽJ nije sama napisala sve tri vlastoručne oporuke, a bez pomoći od strane druge osobe. Iz navoda tužbe nije sasvim jasno zbog čega to tužitelji traže da se oporuke ponište (pozivaju se na čl. 28 i 29. ZN-a), ali tuženici zaključuju da bi to očito bilo radi sile ili prijetnje ovdje tuženika prema pokojnoj SJ. Tuženici ad. 1, 2, 3 i 4 prvenstveno ističu prigovor zastare tužitelja. Sukladno čl. 28. st. l. ZN-a propisano je kako poništenje oporuke ili pojedinih njezinih odredaba zbog prijetnje ili sile, prijevare ili zablude, može zahtijevati samo osoba koja za to ima pravni interes, i to u roku od godinu dana od kada je doznala za postojanje uzroka nevaljanost i, ali najkasnije za deset godina od proglašenja oporuke. St. s. je propisano kako rok od godinu dana ne može početi teći prije proglašenja oporuke. Iz zapisnik sa ostavinske rasprave od 04.04.2017.g. je vidljivo kako su na ostavinskoj raspravi iza pole SJ sudjelovali ovdje tužiteljica ad. 1) i unuka tužitelja ad 2). Sve oporuke koje se spominju u tužbu su proglašene upravo na dan 04.04.2017.g. S obzirom na činjenicu da su tužitelji imali saznanja već 2017.g. o oporukama, a samim time i o uzroku njihove navodne nevaljanosti, a da su tužbu podnijeli 26.11.20 I 9.g., razvidno je kako je nastupila zastara prava tužitelja na poništenje oporuke. Oporuke koje je pok SJ napisala da su napisane vlastoručno, bez pomoći, utjecaja i diktata ovdje tuženika. Ono što je jedino moguće je da se pokojna SJ konzultirala sa nekim drugim oko sastavljanja oporuka, ali ne sa ovdje tuženicima. Da je tome tako, govori i nacrt oporuke koji je izradio odvjetnik Ivan Šalina, a na molbu pok. SJ. Tuženici se ne protive da se u ovom postupku provede grafološko vještačenje potpisa pok. SJ. Rječnik kojim su oporuke napisane je upravo rječnik kojim se pole SJ koristila u svakodnevnom govoru. Vlastoručno napisane oporuke od 08.11.2004.g. i **.**.2005.g. pok. SJ je nakon nekoliko godina dala ovdje tuženiku ad 4., koji ih je i predao na ostavinskoj raspravi dana 04.04.2017.g. Za druge dvije oporuke, tuženik ad 4 je također znao, ali ih nije vidio sve do ostavinske rasprave održane elana 04.04.2017.g. Što se tiče oporuke od 12.05.2010.g., na okolnost da je sačinjena po kazivanju oporučiteljice, predlaže se saslušati svjedoke te oporuke. Također, u navedenoj oporuci stoji kako je pok. SJ opozvala dvije ranije oporuke i to onu od 17.12.2004.g. i 16.12.2005.g. pa se postavlja uopće pitanje pravnog interesa ovdje tužitelja da utvrđuju ništetnim te oporuke, odnosno da ih poništavaju. Konačno, tužbeni zahtjev kako su ga postavili tužitelji je kontradiktoran sam sebi. Tužitelji jednim tužbenim zahtjevom traže da se oporuke utvrde ništavim i da se ponište. Ako je po tvrdnji tužitelja oporuka ništava, znači da je ništava ex lege, što onda znači da je se ne može poništiti jer ništav pravni posao ne proizvodi pravni učinak. Tuženici predlažu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan naložiti tužiteljima da tuženicima ad. 1) – 4) naknade trošak parničnog postupka.
4. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze: izvršio je uvid i pročitao rješenje Općinskog suda u Zadru O-600/17 od 6. rujna 2018. (l.s. 7-9), presliku vlastoručne oporuke SJ od 8. studenog 2004., proglašene 4. travnja 2017., presliku oporuke SJ od 17. prosinca 2004. proglašene 4. travnja 2017., presliku oporuke SJ proglašene 4. travnja 2017., pisana oporuka pred svjedocima 12. svibnja 2010. proglašene 4. travnja 2017., na ročištu kod JB Vere Marčine u [adresa] u ostavinskom postupku iza SJ pok. D pod brojem O-600/17 (l.s. 10-17), u zdravstveni karton pacijentice BJ (l.s. 18-43) iz ordinacije Opće medicine dr. MJ Mišlov, u presliku oporuke na l.s. 67-73, na ročištu održanom pred ovim sudom dana 4. studenog 2024. saslušane su stranke (l.s. 150-159), dana 21. siječnja 2025. na ročištu pred ovim sudom izveden je dokaz saslušanjem svjedoka EJ, UJ, dr. MJ te GJ (l.s. 162-168), na ročištu održanom 19. veljače 2025. izveo dokaz saslušanjem svjedoka VJ te izvršio uvid u ostavinski predmet ostaviteljice Slavke Svorcina O-600/17 koji je priložen ovom spisu.
5. Za vrijeme trajanja postupka preminuo je tužitelj pod 2) AJ te je doneseno rješenje o prekidu postupka pod brojem P-3157/19, dana 28. rujna 2023. (l.s. 124-126), postupak je nastavljen pod brojem P-1455/24, sa nasljednicima preminulog tužitelja ZJ, ĆJ i ŠJ.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnima te na poništenje oporuka pok. SJ, i to onih pobliže navedenih u izreci ove presude, a iz razloga navedenih u čl. 28. i 29. Zakona o nasljeđivanju, odnosno temeljem tvrdnje tužitelja da bi ostaviteljica prilikom sastavljanja oporuka bila pod pritiskom ovdje tuženika, oporučnih nasljednika, koji da nisu mogli biti svjedoci oporuke.
7. Pretpostavke za valjanost oporuke su da ju je sačinio oporučitelj sposoban za oporučivanje, da je oporukom očitovao svoju volju bez mana koje štete valjanosti oporuke, da je to očitovanje učinio u nekom od oblika predviđenih za valjano oporučivanje te da je sadržaj tog očitovanja (raspolaganja) za slučaj svoje smrti moguć i dopušten.
8. Radi utvrđenja spornih činjenica ovaj sud izveo je dokaz saslušanjem stranaka te svjedoka. Na ročištu održanom 4. studenog 2024. (l.s. 152-159) saslušana je tužiteljica DJ, koja je opisala svoj odnos sa svojom tetom, pok. SJ te je navela da je njena teta BJ često posjećivala tužiteljičinu majku, svoju sestru, sve do smrti njezine majke 1999. Da su bili u dobrim odnosima i nakon toga, međutim, nakon nekog vremena, a prije smrti supruga pok. SJ, koji je umro 2012., da je došlo do zahlađenja odnosa između tužiteljice i njene tete BJ. Navodi tako da se znala čuti s njom telefonom, a da je bio jedan period od par mjeseci u kojem da je teta BJ bila ljuta na ovu tužiteljicu, a tužiteljica misli da je to bilo zato jer su joj tuženici "punili glavu". Ovo da je tužiteljici ispričala njezina nevjesta, supruga sina tužiteljice, kojoj da je teta BJ to sve ispričala. Ovo iako tužiteljici nije htjela reći ništa o tome. Što se tiče bolesti od kojih je bolovala pok. SJ, tužiteljica navodi da ju je često boljela glava, a i da je znala zaboraviti nešto. Dvije godine nakon smrti njezinog supruga, brigu o teti BJ da su preuzeli tuženici, s čim da ona nije bila suglasna te da je tužiteljici znala reći da ih se boji. Tužiteljica da o tome nije razgovarala s tuženicima te navodi kako je teta BJ vrijeme provodila sjedeći na kauču i čekajući da joj oni otključaju i donesu joj jesti, a ova tužiteljica da ju je posjećivala kada bi joj teta javila da tuženika nema u blizini. Prilikom tih posjeta da je znala vidjeti i tuženika HJ, kako sjedi na zidiću ispred kuće dok ne završi posjeta i da bi odmah dolazio doznati što su pričali. Tužiteljica smatra da su tuženici vidjeli dobru priliku da dođu do novca jer je teta BJ bila starica koja je imala američku i hrvatsku mirovinu od preko 10.000,00 kuna mjesečno. Teta BJ da joj se nije žalila na vid, da je nosila naočale, gledala televiziju, a znali su naći i časopise kod nje, pa pretpostavlja i da je čitala. Također je navela kako je u godini u kojoj je teta umrla, u siječnju, ovu tužiteljicu nazvala kuma, tetina susjeda iz [adresa] i rekla da je teta pala. Tetu da je dovezla hitna u pratnji PJ, žene koja je tada čuvala tetu, a bila je angažirana od strane HJ i TJ. Ta PJ da je donijela tetine osobne stvari i rublje. Prije PJ da je tetu čuvala EJ, s kojom da teta baš nije bila zadovoljna jer da je EJ bila sklona alkoholu. Nju da su također bili angažirali TJ i HJ te pretpostavlja da su te žene oni plaćali od tetine mirovine. Tužiteljica navodi da joj je supruga njezinog sina, koja radi kao medicinska sestra, ispričala da je nakon što je teta pregledana, liječnik koji ju je pregledavao pitao je li teta psihijatrijski slučaj, a to da je pitao zbog toga jer je teta pila lijekove koji da se pripisuju psihijatrijskim bolesnicima. Nakon što je teta ponovno završila u bolnici gdje je i preminula, tužiteljica da je tražila njezin zdravstveni karton od dr. MJ, htijući tetu prebaciti kod sebe i kod svoje liječnice i tada da je pitala dr. MJ je li on teti prepisivao uputnice za psihijatra, a on da je rekao da se ne sjeća. Tužiteljici nije poznato da je teta pisala oporuke i navodi da s tetom nikada nije razgovarala o njezinoj imovini, a da je htjela da teta živi kod nje pred kraj svog života jer da joj je ova tužiteljica jedini rod, a tuženici da da su joj nitko, samo susjedi. Za postojanje oporuka da je doznala tek kod javnog bilježnika.
9. Na istom ročištu saslušana je i tužiteljica ĆJ, koja živi u blizini kuće u kojoj je živjela pok. SJ te navodi kako je ona tetu posjećivala jednom tjedno ili svaka dva tjedna, a da su se telefonom čule i češće. Teta da je bila jako dobrog zdravlja i vitalna, a psihički da je djelovala izgubljeno i prestrašeno nakon smrti supruga koji da je preminuo 2002. godine. Navodi da je dosta loše vidjela, imala je naočale s velikom dioptrijom, da se često tužila da joj suze oči te navodi da joj je teško padala samoća. Ova tužiteljica da je bila spremna voditi je u šetnju, a teta da se nećkala i govorila da ne zna što će reći susjedi, ovdje tuženici HJ i TJ, kojih da se pok. teta jako bojala. Tužiteljica da je htjela teti pomoći, a da je jedini rod sa majčine strane, iako nije primjećivala da bi se TJ loše brinuli o njoj, navodi da teti nije ničega falilo, ali da je ona sve plaćala. Tužiteljica osim problema s dioptrijom nije primjećivala da bi teta BJ imala kakvih drugih zdravstvenih problema i nije primjećivala da bi bila dementna. Do ostavinske rasprave nije znala da bi teta BJ sačinila oporuku, a na ostavinskoj raspravi saznala je za 4 oporuke. Teta BJ da njoj nikada nije spominjala oporuke i da nikada nisu pričali o imovini, iako da je često spominjala da će sve ostati u obitelji jer se njezin suprug odrekao svega iza SJ.
10. Saslušani tuženik HJ naveo je da je pok. BJ bila njegova susjeda s kojom da nije u rodu, ali oduvijek u dobrim odnosima te zna da mu je BJ oporukom ostavila dio zemlje, auto i dio novca. Oporukom da je raspolagala u njegovu korist, u korist RJ te OJ i LJ. Dvije godine nakon što je napisala oporuku da je ovom tuženiku ona dala tu oporuku, a nakon toga mu je rekla da bih htjela napraviti službenu oporuku pa je ovaj tuženik obavijestio odvjetnika VJ koji da je došao kod tete kući. Tom susretu odvjetnika VJ i tete BJ da nije prisustvovao nitko treći. Odvjetniku da je dala oporuku koju je napisala, a tuženiku da je dala samo ovu oporuku koja se na njega odnosi. Navodi da je bila zdrava starica koja je čitala i gledala televiziju, služila se naočalama, a psihički da je bila stabilna i u dobrom stanju. Navodi da je komentirala da je ostavila imovinu njima, a ne nećakinjama rekavši da su oni puno više zaslužili jer su je pazili. Dalje je naveo da je pisana oporuka pred svjedocima pisana u [adresa], da ju je napisao odvjetnik i potpisali su je on i njegova kći, a potpisanu oporuku da je donio u [adresa] i potpisala ju je teta BJ.
11. Tuženik RJ je nećak pok. SJ koja je bila njegova ujna. Iza njezine smrti da je naslijedio dio novca što je doznao nakon Slavkine smrti na ostavinskoj raspravi, kada je doznao da je oporučni nasljednik jer da nikada prije nije s tetom razgovarao o njezinoj imovini. Što se tiče zdravstvenog stanja ujne BJ, ista da je bila fizički i psihički u dobrom stanju. Nikada da sa BJ nije komentirao njezin odnos sa tuženikom HJ susjedom, tužiteljice da je viđao malo i ne sjeća se da je ikada komentirala pok. ujna BJ.
12. Saslušan je i OJ tuženik, nećak pok. SJ, koja je bila njegova strina. Navodi da mu je oporukom strina BJ ostavila jedan manji novčani iznos o kojem da je doznao na ostavinskoj, a prije toga da nije znao da će biti oporučni nasljednik. Nije mu poznato ništa o načinu sastavljanja oporuka. Što se tiče njezinog zdravstvenog stanja, da je bila u jako dobrom fizičkom i psihičkom stanju. Ovaj tuženik da nikada sa strinom nije razgovarao o imovini. Niti da mu je rekla da je sastavila oporuku. Navodi da su komentirali nećakinje, pok. BJ da nije bila zadovoljna s njima, možda je najviše imala prigovora na tužiteljicu DJ.
13. Saslušan je i tuženik LJ, nećak pok. BJ, koja mu je bila strina i on je oporukom dobio kuću u [adresa] i dio novca, a radi se o kući koju su sagradili strina BJ i njegov pok. stric i u kojoj kući je ona živjela. Ovaj tuženik navodi da je nekako oduvijek bilo riječi o tome da će on dobiti kuću u [adresa] jer da je još i stric, dok je bio živ, pričao da će kuću ostaviti njemu. To da se znalo i to da mu je strina BJ ponavljala nakon smrti njezinog supruga, ali da nije imao oporuke i da nije pričao o tome. Jedne zgode kada je bio u posjeti, strina BJ da je otišla u sobu i donijela mu oporuku i tada da je vidio da je napisala kako je govorila. Navodi da je to oporuka koja se nalazi u spisu na l.s. 10. Ostale oporuke da mu nije pokazala, ali da je spominjala da je napravila oporuku i da je tuženiku HJ ostavila zemlju. Navodi da je spominjala i novac koji će ostaviti na 4 dijela. Navodi da nije konkretno spominjala oporuku pred svjedocima te mu nije ništa poznato o načinu sastavljanja te oporuke. Poznato mu je da je strina BJ mogla čitati i pisati i psihički da je bila dobro sve do samog kraja. Posljednji put da je s njom razgovarao mjeseci i pol prije njezine smrti kada je došao posjetiti u bolnicu jer je bila pala i slomila kuk. Ovu oporuku o kojoj je iskazivao, da mu je strina predala sigurno 7-8 godina prije svoje smrti, a da je javnom bilježniku u ostavinskom postupku iza njezine smrti predao dvije oporuke i to onu kojom mu je ostavljena kuća i vlastoručnu oporuku u kojoj se spominje novac, a koju da mu je strina BJ dala nešto kasnije. Iskazao je o pogoršanim odnosima između pok. BJ i ovdje tužiteljice DJ te da mu je strina pričala da joj smeta što je DJ pričala o novcima i prigovarala je kada bi strina ili stric ostavili novac za kavu sestrama u bolnici u kojoj se liječio stric. Upravo zbog toga da njegova strina drugi put kad je stric završio u bolnici nije išla kod ovdje tužiteljice već kod druge rodice te je nakon toga DJ zapravo bio zabranjen dolazak u kuću.
14. Na ročištu 21. siječnja 2025. saslušana je svjedokinja EJ (l.s. 163-164), susjeda tuženiku HJ i pok. BJ te je opisala kako je pok. SJ bila jako komunikativna, dobra, pametna i privržena te da je njezin dom bio otvoren za svakog tko bi došao. Navodi da je BJ sama skrbila o sebi i svom pok. suprugu te da je nakon suprugove smrti bila u mogućnosti sama skrbiti o sebi, ali da je dvije godine prije svoje smrti tražila neku žensku osobu koja bi joj bila pri ruci ili uz nju radi druženja jedan dio dana ili da joj pomogne skuhati. Ovo je tražila iako je i tada bila u mogućnosti sama brinuti o sebi. Ova svjedokinja da joj je pomagala nekih godinu dana, a onda zbog suprugove bolesti da nije više mogla raditi kod pok. BJ. BJ da ju je plaćala za to što je bila kod nje, a nakon nje da je došla jedna druga žena, PJ. I nakon što je ova svjedokinja prestala raditi kod BJ da su ostale u kontaktu jer su i susjede te tako potvrđuje da se sama oblačila i svlačila, u dobi od oko 90-tak godina. Popodne bi pogledale televiziju, popričale. Zadnji put da je vidjela pok. BJ kratko prije njezine smrti, nakon što je pala, završila je u bolnici i da su je posjetile PJ i ova svjedokinja te da je bila potpuno prisebna kao što je to bila i prije ovog pada. Ova svjedokinja poznaje tužiteljice u ovoj pravnoj stvari te je navela kako pok. BJ nije voljela tužiteljicu DJ i da se taj odnos pogoršavao protekom godina, dok je ĆJ tolerirala. Ne može ništa reći konkretno o oporukama iako da misli da je BJ spomenula u razgovoru u kojem je rekla da nema djece i da će ostaviti imovinu nekome, ali da svjedokinja nije pitala kome. Navodi da je pok. BJ spominjala da je njezin pok. suprug jako volio LJ i da je želio da njemu ostane kuća, a i spominjala je HJ susjeda koji da je bio izuzetno dobar prema pok. BJ kojega je ona mogla nazvati bilo kad i koji je i vozio i nju i pok. supruga kad god je trebalo. Ovoj svjedokinji da ništa nije ostavila oporukom.
15. Svjedok UJ saslušan na istom ročištu (l.s. 164-165) bratić je tuženiku HJ, a njegov otac je bio dobar prijatelj sa pok. suprugom pok. SJ. Često da je viđao pok. BJ koja da je bila komunikativna. Na upit je li mu poznato da je BJ sačinila oporuku, tek je ispričao da ga je pitala o načinu kako su se podijelili iza smrti oca ovog svjedoka koji je umro 1998. Tada da je svjedok opisao da ih je petero i da su se sve dogovorili i stavili na papir i da je sve pročitano na ostavinskoj raspravi i da je bilo u redu i tada da mu je pok. BJ rekla da ona i suprug C nisu imali djece, ali da su se dogovorili da će sačiniti oporuku. Potvrdio je da je tuženik HJ bio desna ruka pok. BJ, da je bio kao član obitelji na koga je uvijek mogla računati i za vožnju kod dr. i u nabavku te da nikada nije primijetio da bi se njezin karakter mijenjao u smislu da bi postala zaboravljiva i sl., da je uvijek bila vedra i vesela. Viđao ju je gotovo svakodnevno.
16. O njezinom zdravstvenom stanju svjedočio je saslušani svjedok dr. MJ, koji da ju je liječio još od 1998., pa do njezine smrti. Navodi da je dobro pamtila, a da je patila od problema uobičajenih za osobe te dobi, visoki tlak. Uzimala je redovito terapiju i kontrolirala srce. U vezi problema s vidom nije uzimala terapiju, nosila je naočale, psihički je bila stabilna, komunikativna te da nije primijetio da bi zbog dobi bila upitna njezina sposobnost za rasuđivanje. Potvrđuje da je čitala, pisala, pratila dnevna zbivanja te da je bila dobro upućena u stanje i u Hrvatskoj, ali i šire. U potpunosti da je mogla sama brinuti o sebi i da je samostalno obavljala sve higijenske funkcije. Jedinu pomoć da je trebala u svezi s odlascima u kupovinu i na spec. preglede u [adresa], ali tu da su pomagali susjedi TJ i HJ. Ovo da zna jer ju je često posjećivao, pa bi znao ostati na ručku kod nje. Ručak da je ona spremala, znali su i kartati, a zadnji put da ju je vidio par dana prije nego je pala i slomila kuk, nakon čega je više nije vidio. Ona da je i tada bila u psihički dobrom stanju, a on da je često znao reći da je s obzirom na njezino dobro zdravlje, kao i na njezinu visoku dob, za nju jedina opasnost ako padne. Nije mu poznato da je sačinila oporuku.
17. Svjedokinja GJ navela je da je pok. SJ posljednji put vidjela 2014. godine, ali da su se često čule telefonski, pa i nakon toga te da je u tim razgovorima odavala dojam preplašene i povodljive osobe. Tvrdi da se bojala susjeda, pa da je tako čak bila i zaključana i da ju je jednom nazvala rekavši joj da je zaključavaju i dođu tek popodne oko pet, a to da je radila gđa koja je kod nje čistila, koja ovoj svjedokinji nije poznata, ali misli da ima talijansko ime. Nakon toga da ova svjedokinja nije nikog nazvala, a sutradan da je razgovarala s tom osobom koja da joj je rekla da je BJ dobro, svakako da nije imala osjećaj da je BJ u opasnosti, ali zna da ona nije htjela biti zaključana. Vrlo kratko nakon tog događaja sa zaključavanjem BJ da je pala, a to da je ovoj svjedokinji rekla tužiteljica DJ, s kojom da se često čula i prije i poslije Slavkine smrti. Nakon Slavkine smrti da se čuju i češće. BJ da nije dozvoljavala da dolazi DJ jer da se dosta promijenila nakon smrti supruga koji da je umro 2002. godine. Već godinu dana nakon njegove smrti, ova svjedokinja da je počela obraćati pažnju na to da se njezini susjedi prema BJ ponašaju nametljivo, kao da imaju prava na nešto. To svoje opažanje da je podijelila i sa BJ, koja da je na to odgovorila kako su njoj susjedi dobri, kako odu u nabavku i sl., a ja sam joj rekla da ona to debelo plati. Ovo sam rekla zato jer mi je BJ rekla da je susjedu dala 200,00 kuna i da je kupio krasnu kokoš. Isto tako navodi da je BJ bila sva usplahirena i u brizi što će dati susjedovu bratu kad je došao iz Italije. Ova svjedokinja da je pitala BJ je li ona što potpisivala tim ljudima, a ona da je rekla da nije i da će kad umre sve pripasti njezinim sestrama. Ovo da je pitala BJ upravo zbog nametljivog ponašanja susjeda.
18. Ovaj sud je na ročištu 19. veljače 2025. saslušao kao svjedoka odvjetnika VJ (l.s. 171), koji je opisao da mu je HJ, koji da je bio njegova stranka, rekao da postoji jedna gđa koja bi trebala pravne savjete, a radilo se o SJ, koja je živjela u blizini HJ u prizemnici s održavanim vrtom. Naveo je da je tuženu zapamtio jer je bila vrlo visoke životne dobi, ali vrlo vitalna, lucidna i bistra, koja da mu je rekla da joj u održavanju vrta pomaže rodbina, ali i da ona sama to radi. Rekla mu je da želi sačiniti oporuku te mu je spominjala da je već sačinjavala oporuku, ali da se ne sjeća detalja te mu nije poznato tko su bili oporučni nasljednici u oporuci koju je sastavio. Ostalo mu je u sjećanju da ta žena unatoč svojoj dobi nije htjela da itko bude prisutan kada su razgovarali i kad je sačinjavao tu oporuku, oporuku da su nakon toga pisali u [adresa] u njegovom uredu, a preliminarni razgovor, kada da je bio sam sa pok. BJ, da se vodio kod nje u kući na [adresa], kada da je ona najavila što želi i dala mu upute. Navodi da je nakon 5 ili 10 dana nakon tog sastanka u Slavkinoj kući na [adresa], po njegovom pozivu BJ došla u njegov ured, netko ju je dovezao, ali kod njega u uredu da je bila sama, a ured da se nalazi na 4. katu, u zgradi s liftom. Prilikom sačinjavanja oporuke sukladno uputi pok. BJ, da su u njegovom uredu bili prisutni pok. BJ, njegova kći DT i ovaj svjedok.
19. Pretpostavke valjanosti oporuke su propisane Zakonom o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015 i 14/2019, dalje: ZN) te je odredom čl. 26. ZN propisano da oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života. Što se tiče sposobnosti za rasuđivanje sada pok. SJ, navesti je da na temelju rezultata dokaznog postupka, a sukladno prijedlogu tužitelja, ovaj sud nalazi utvrđenom činjenicu da je pok. SJ u trenutku sastavljanja spornih oporuka, bila sposobna za rasuđivanje. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, pa čak i iz iskaza saslušanih tužiteljica, ne slijedi ni sumnja u sposobnost za rasuđivanje pok. SJ. Naprotiv, svi saslušani svjedoci, među kojima je i liječnik opće medicine, dr. MJ, pok. SJ opisuju kao izuzetno bistru i vitalnu staricu, koja nije imala značajnijih zdravstvenih smetnji, osim onih uobičajenih za njezinu dob (sada pok. SJ doživjela je 97 godina, a sporne oporuke sastavila je u dobi od 84 pa do 90 godina). Takvom je opisuje i saslušani svjedok VJ, odvjetnik koji je po njezinom kazivanju sačinio jednu od spornih oporuke (pisanu oporuku pred svjedocima od 12. svibnja 2010.). Iskaze ovih svjedoka ovaj sud u cijelosti prihvaća istinitima jer su svjedoci iskazivali vrlo uvjerljivo i na okolnosti koje su im osobno poznate, a istodobno nisu zainteresirani za ishod ovog spora. Isti zaključak slijedi i na temelju sadržaja pregledanog osobnog zdravstvenog kartona oporučiteljice (l.s. 18- 43), koji je u potpunosti u skladu s navodima saslušanog svjedoka dr. MJ liječnika oporučiteljice, da je pok. SJ patila od bolesti uobičajenih za njezinu dob, bolest oka te visoki tlak.
20. Na temelju iskaza saslušanog svjedoka VJ, ovaj sud utvrdio je i da je pisana oporuka pred svjedocima od 12. svibnja 2010., sastavljena u potpunosti u skladu s odredbom čl. 31. ZN, kojom je propisano da oporučitelj koji zna i može čitati i pisati, može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati. U konkretnom slučaju, a na temelju iskaza ovog svjedoka, ovaj sud utvrdio je da je sporna oporuka sačinjena u uredu ovog svjedoka kao odvjetnika te da je pok. SJ oporuku koju je sačinio upravo ovaj svjedok, potpisala u nazočnosti odvjetnika VJ te njegove kćeri odvjetnice DT.
21. Također je na temelju iskaza saslušanih stranaka te svjedoka utvrđeno da je pok. SJ bila pismena osoba koja je čitala, a to potvrđuje i sama tužiteljica DJ u svom stranačkom iskazu, koji ovaj sud u tom dijelu prihvaća istinitim. Što se tiče dijela iskaza tužiteljice koji se odnosi na navodnu prestrašenost pok. SJ te njezinu podložnost tuženicima HJ i TJ, ovaj sud takav zaključak tužiteljice smatra neutemeljenim, potkrijepljenim tek navodima saslušane svjedokinje GJ (l.s. 166-167), koja pak pok. BJ godinama nije viđala, i čiji navodi, da je pok. BJ bila zaključana, i da je zbog toga bila nezadovoljna, ovom sudu nisu uvjerljivi. Naime, ova svjedokinja navodi i da nije imala osjećaj da je BJ u opasnosti, te da o tome nikoga nije obavijestila. Također i navodi svjedokinje GJ o navodnoj nametljivosti tuženika HJ i TJ, nisu vjerodostojni kod sadržaja iskaza ostalih saslušanih svjedoka, koji redom potvrđuju da su obojica ovih tuženika bili uslužni i ljubazni prema pok. SJ, da su joj pomagali u svemu što joj je trebalo. S druge strane, i iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka slijedi utvrđenje ovoga suda, da je pok. BJ bila samostalna žena, koja se mogla brinuti o sebi na svaki način, pa i financijski, da ni o kome nije ovisila te da je usluge koje je dobivala od drugih uredno i plaćala. Tako je plaćala EJ i PJ da s njom provedu određeno vrijeme u danu, plaćala je namirnice koje bi joj donosio HJ, iz čega također slijedi zaključak ovog suda, da se radilo o samostalnoj i neovisnoj osobi, koja očito nije potpadala pod utjecaj trećih osoba, što slijedi i iz iskaza saslušane tužiteljice DJ, koja i sama navodi da se teta BJ u nekom trenutku od nje distancirala i da se nisu prečesto viđale. Stoga ovaj sud zaključuje da je pok. SJ itekako bila u mogućnosti slobodno izraziti svoju volju, što je konačno i učinila, sastavljajući ovdje sporne oporuke.
22. Stoga ovaj sud ne nalazi da bi u konkretnom slučaju oporučiteljica, pok. SJ prilikom sastavljanja spornih oporuka, na isto bila natjerana prijetnjom ili silom ili što bi bila u zabludi. Navedeno ne slijedi ni iz činjeničnih navoda tužitelja u tužbi, niti iz rezultata provedenog dokaznog postupka, već upravo suprotno, ovaj sud zaključuje da je oporučiteljica sporne oporuke sastavila slobodno, izražavajući slobodno svoju posljednju volju, pri čemu je kao oporučne nasljednike označila i tuženike LJ i OJ, nećake svog pok. supruga, kojemu je spornom oporukom ostavila kuću, susjede HJ i RJ kojima je također ostavila dio imovine, osobe za koje i tužiteljice i saslušani svjedoci navode da su bili uz pok. BJ u posljednjim godinama njezinog života, na način koji svakako opravdava njezino postupanje, odnosno ostavljanje dijela svoje imovine upravo tim osobama, iz čega ovaj sud zaključuje da je oporučiteljica svojom imovinom raspolagala i na način na koji je to planirala učiniti još za života svog pok. supruga, a kako to slijedi i iz iskaza saslušanog svjedoka LJ, koji navodi da su mu i pok. C i SJ za života uvijek govorili da će njemu pripasti njihova kuća.
23. Kao što je već navedeno, ovaj sud nalazi neosnovanima navode tužitelja koji se odnose na nevaljanost pisane oporuke sastavljene pred svjedocima 12. svibnja 2010., a što se tiče oblika spornih vlastoručnih oporuka pok. SJ, pisanih vlastoručno dana 8. studenog 2004., 17. prosinca 2004. te 16. prosinca 2005., utvrđeno je da se radi o vlastoručnim oporukama koje je sačinila oporučiteljica koja ih je vlastoručno napisala i potpisala, pri čemu tužitelji, osim pukih navoda u tužbi i tijekom postupka, ne dokazuju da tome ne bi bilo tako. Naime, i tužitelji su, a nakon što je ovaj sud izveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka predloženih u ovoj pravnoj stvari, odustali od prijedloga za provođenje grafološkog i psihijatrijskog vještačenja, tako da je ovaj sud o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja odlučio temeljem rezultata do tad provedenog dokaznog postupka.
24. S obzirom da je dakle, a na temelju iskaza saslušanih stranaka i svjedoka utvrđeno da je oporučiteljica bila sposobna za rasuđivanje, te da je slobodno izrazila svoju posljednju volju u oporukama koje imaju zakonom propisan oblik, to je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan i valjalo ga je odbiti na način kako je to odlučeno u izreci ove presude.
25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, pa je tako tuženicima pod 1) – 4) valjalo priznati trošak na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika, obračunat prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN broj: 138/23; dalje Tarifa), te traženju punomoćnika, kod određene vrijednosti predmeta spora od 1.459,95 eura i to za sastav pisanog odgovora na tužbu 140 (Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 40. Tarife), za pristup na ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili su se dokazi na dane 1. listopada 2024., 4. studenog 2024., 21. siječnja 2025. i 19. veljače 2025. po 140 bodova ( Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 40. Tarife), za pristup ročištu odgođenom prije početka raspravljanja 31. kolovoza 2023. 35 bodova (Tbr. 9. toč. 5. i Tbr. 40. Tarife), što ukupno iznosi 735 bodova, odnosno 1.470,00 eura. Kada se na ovaj iznos obračuna PDV po stopi od 25 % dođe se do ukupnog iznosa od 1.837,50 eura, koliko su ovim tuženicima dužni naknaditi tužitelji na ime zastupanja po pun. iz reda odvjetnika. U preostalom dijelu, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška tuženicima, zahtjev za naknadu troška je neosnovan te ga je valjalo odbiti, a ovo se odnosi na trošak pristupa na ročište 31. kolovoza 2023. obračunat protivno odredbama Tarife.
U Zadru, 14. ožujka 2025.
Sutkinja
Ivana Klišmanić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. Tužiteljima po punomoćniku
2. Tuženicima ad. 1.- 4. po pun.
3. Tuženicima 5. i 6. po privremenom zastupniku
