REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1642/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Mario Puškar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.866,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 881,28 eura od 11. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 984,86 eura od 12. ožujka 2022. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.381,24 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 864,05 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da se 11. studenoga 2021. oko 6,35 sati na kolniku ŽC 2248 u mjestu Sveti Križ, općina Tuhelj, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao RĐ kao vozač osobnog vozila reg. znake [registarska oznaka] u vlasništvu društva PORSCHE LEASING d.o.o., osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja, i to na način da je navedeno vozilo naletjelo na divljač - srnu koja je pretrčavala navedeni kolnik iz smjera juga prema sjeveru, pri čemu je nastala materijalna šteta na vozilu, a srna se udaljila u nepoznatom smjeru. Uputio je na odgovornost tuženika kao osiguratelja Lovačke udruge "Srndač Tuhelj" te se pozvao na odredbe članka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima. Naveo je da je isplatio naknadu štete u utuženom iznosu pa je predložio da sud na ime regresa prihvati tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.866,14 eura uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 18. listopada 2023. tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te odgovornost za štetu navodeći da nema dokaza da je šteta nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika. Osim toga, naveo je da se štetni događaj dogodio u naselju, izvan granica lovišta, gdje nije dopušteno provođenje lova, pa se ne radi o štetu za koju bi odgovarao lovoovlaštenik. Naveo je da je u konkretnom slučaju potrebno primijeniti Zakon o cestama kojim je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, pa je s time u vezi istaknuo prigovor isključive krivnje treće osobe, tj. pravne osobe koja upravlja nelovnim područjem. Podredno, istaknuo je da vozač nije prilagodio brzinu stanju i uvjetima na kolniku, radi čega postoji odgovornost na strani vozača. Ujedno je osporio zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata. Stoga, predložio je da sud po provedenom dokaznom postupku u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Podneskom od 8. siječnja 2025. tuženik je učinio nespornom dinamiku nastanka štetnog događaja opisanu od strane svjedoka RĐ te dinamiku kako je opisana na potvrdi policijske uprave, kao i visinu štete. Ostao je kod prigovora promašene pasivne legitimacije s obrazloženjem da je do štete došlo na javnoj cesti, tj. izvan područja lovišta gdje nije dopušteno provođenje lova. Također, ostao je i kod osporavanja odgovornosti za nastalu štetu s navodom da nema dokaza da je do štete došlo uslijed provođenja lova.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao policu kasko osiguranja (list 8. spisa), ponudu cestovnog kaska (list 9. spisa), blagajničku priznanicu s potvrdama o uplati (list 10.-11. spisa), izvod iz poslovnih knjiga (list 12. spisa), uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 13. -17. spisa), prijavu štete (list 18. spisa), prometnu dozvolu (list 20. spisa), osobnu iskaznicu i vozačku dozvolu (list 24. -25. spisa), potvrdu Policijske postaje Klanjec (list 26. -28. spisa), podatke o lovoovlašteniku s kartom lovišta (list 30.-35. spisa), izvid štete od 1. prosinca 2021. (list 36. spisa), obavijest za naknadni izvid štete (list 38. spisa), naknadni izvid štete od 9. veljače 2022. (list 40. - 41. spisa), račun popravka (list 42. -43. spisa), potvrdu o uplati od 10. prosinca 2021. (list 44. spisa), potvrdu o uplati od 11. ožujka 2022. (list 46. spisa), regresni zahtjev (list 48. spisa), dopis tuženika (list 50. spisa), konačni prijedloga Zakona o lovstvu s fonogramom rasprave (list 111. -224. spisa), ovjereni pisani iskaz svjedoka RĐ od 12. listopada 2023. (list 242. -243. spisa), dopis Lovačke udruge "Srndač" Tuhelj od 9. listopada 2024. (list 251. spisa) i policijski spis povodom štetnog događaja (list 252.-259. spisa).

5. Osim toga, sud je razgledao dostavljene fotografije povodom štetnog događaja (list 52.-75. i list 81.-85. spisa), kao i fotografije koje su dostavljene od strane Policijske postaje Klanjec na CD mediju (list 265. spisa) te je saslušao svjedoka RĐ (list 267. spisa).

6. Sud nije proveo dokazni prijedlog prometnim vještačenjem iz razloga što je tuženik tijekom postupka učinio nespornom dinamiku nastanka štetnog događaja kako ju je opisao svjedok u svom iskazu (te kako je opisana u policijskoj potvrdi), pa bi provođenje tog dokaza bilo neekonomično i nesvrhovito. Iz istog razloga nije niti proveden dokaz saslušanjem svjedoka - policijskih službenika koji su obavili očevid.

7. Nije izveden niti dokaz financijskim vještačenjem na okolnost isplaćene štete budući da navedena činjenica nije bila sporna, a iz istog razloga nije proveden dokaz veterinarskim (biološkim) vještačenjem izuzetih tragova dlake budući da nije sporno da se u konkretnom slučaju radilo o naletu na divljač - srnu.

8. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka AĐ na okolnost provođenja lovnih aktivnosti iz razloga što navedeni dokaz nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Iz istog razloga nije niti proveden dokaz vještačenjem po vještaku za lovstvo na okolnost je li na mjestu štetnog događaja moguće uspostaviti lovište, niti su zatraženi podaci od općine Tuhelj na okolnosti iz točke 4. odgovora na tužbu.

9. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.866,14 eura na ime regresa s osnove naknade imovinske štete koja je nastala naletom osobnog vozila u vlasništvu osiguranika tužitelja na divljač - srnu.

11. Između stranaka nije sporno postojanje aktivne legitimacije tužitelja, odnosno da je tužitelj isplatom osigurnine svom oštećeniku po osnovi štetnog događaja stupio u njegov pravni položaj (zakonska subrogacija). S time u vezi, nije sporno da je tužitelj isplatio utuženi iznos oštećeniku na ime predmetne štete, a nije niti sporno da je tuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguratelj Lovačke udruge "Srndač Tuhelj". Nije sporno niti postojanje uzročno-posljedične veza između naleta na divljač i nastale štete.

12. Osim toga, tuženik je tijekom postupka učinio nespornom dinamiku nastanka štetnog događaja, kao i visinu štete.

13. Međutim, između stranaka je sporna odgovornost za nastalu štetu.

14. Iz uvida u prijavu štete automobilskog kaska od 23. studenoga 2021. (list 18. spisa) vidljivo je da je RĐ prijavio štetni događaj koji mu se dogodio 11. studenoga 2021. na način da mu je s njegove lijeve strane vozila izletjela srna i udarila u prednji lijevi blatobran, branik i svjetlo, kao i da je prvo vozilo koje mu je došlo u susret bila policijska ophodnja koja je uočila srnu malo prije nego što je pobjegla s mjesta događaja.

15. Uvidom u potvrdu i službenu zabilješku Policijske postaje Klanjec od 11. studenoga 2021. (list 256.-258. spisa) proizlazi da se 11. studenoga 2021. u 6,35 sati dogodio prometni događaj na županijskoj cesti u mjestu Sveti Križ, ulica Sveti Križ 40, i to na način da je ispred vozila kojim je upravljao RĐ iskočila veća srna koja je udarila u prednji bočni dio vozila te je na vozilu nastala materijalna šteta, pri čemu se srna kratko bacala po cesti i pokušavala ustati te se potom udaljila neposredno po dolasku policijske ophodnje, odnosno ispred službenog vozila policije, kao i da je o navedenom obaviješten predstavnik Lovačke udruge " GĐ" koji nije izlazio na mjesto događaja. Osim toga, iz navedene potvrde proizlazi da je brzina kretanja predmetnom dionicom ograničena na 50 km/h, kao i da nije utvrđena prekršajna odgovornost vozača RĐ koji je naveo da je tom prilikom kretao brzinom od oko 50 km/h.

16. Sud je navedene isprave ocijenio kao vjerodostojne budući da je sam tuženik učinio nespornom dinamiku nastanka štetnog događaja kako je opisana upravo u citiranoj policijskoj potvrdi.

17. Stoga, do prometne nezgode došlo na županijskoj cesti u mjestu Sveti Križ naletom divljači - srne na vozilo osiguranika tužitelja kojim je upravljao RĐ, pri čemu je nastala materijalna šteta na vozilu. Osim toga, na temelju podataka iz policijskog spisa vidljivo je da se navedeni vozač tom prilikom kretao dopuštenom brzinom.

18. Iz iskaza svjedoka RĐ s ročišta od 5. prosinca 2024. (list 267. spisa) proizlazi da se predmetnog dana kretao vozilom brzinom od oko 50 km/h u smjeru prema Tuheljskim Toplicama, kada je s njegove lijeve strane iskočila srna te udarila u prednji lijevi bočni dio vozila, pri čemu je nastala šteta na blatobranu, lijevom svjetlu te braniku.

19. Sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan iskaz navedenog svjedoka budući da je u u skladu s dokazima koji prileže spisu, posebno s prijavom štete i policijskim ispravama, a i sam tuženik učinio je nespornom dinamiku nastanka štetnog događaja iskazanu od strane navedenog svjedoka.

20. Prema odredbi članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18., 32/19., 32/20. - koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja), za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

21. U konkretnom slučaju nije bilo sporno da je vozač vozila u vlasništvu osiguranika tužitelja upravljao vozilom dopuštenom brzinom od 50 km/h, kao i da tom prilikom policija nije utvrdila prekršajnu odgovornost vozača, slijedom čega proizlazi da je vozač upravljao vozilom u skladu s propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, slijedom čega nema mjesta primjeni odredbe članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu kojim je propisana odgovornost vozača za štetu naletom vozila na divljač.

22. Nadalje, prema gore citiranoj zakonskoj odredbi lovoovlaštenik je odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, u slučajevima kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Naime, važno je istaknuti da tužitelj u tužbi nije ni iznio činjenicu da je šteta nastala zbog provođenja lova, već se pozvao na odgovornost na temelju odredaba članaka 1063. - 1067. Zakona o obveznim odnosima.

23. Stoga, u situaciji kada je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima. Naime, prema odredbi članka 76. stavak 2. Zakona o lovstvu, u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

24. Prema tome, s obzirom na to da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju, poslovni broj Rev- 166/2024-2 od 24. rujna 2024. i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj Pž-2806/2024-3 od 19. studenoga 2024.).

25. Divljač koja se kreće cestom je opasna stvar, a tako proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008., pa u slučaju kada je šteta nastala u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbe članka 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO - koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja) u vezi člankom 76. stavak 2. Zakona o lovstvu.

26. Prema odredbi članka 1064. ZOO-a, za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, s time da se vlasnik, ovdje konkretno lovoovlaštenik, oslobađa odgovornosti od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (članak 1067. stavak 1. ZOO-a), odnosno ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, niti otkloniti (članak 1067. stavak 2. ZOO-a).

27. Stoga, budući da divljač na cesti na kojoj se uobičajeno kreću vozila, zbog povećane opasnosti nastanka štete za okolinu, predstavlja opasnu stvar, to je za štetu nastalu izlijetanjem divljači na cestu odgovoran ovdje tuženik, sve primjenom odredbe članka 1064. i 964. ZOO-a, dok tuženik nije dokazao da je šteta u ovom postupku uzrokovana višom silom, pa niti radnjom oštećenika ili treće osobe (slično i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojim odlukama, poslovni broj Pž-1450/2024-2 od 11. travnja 2024. i Pž-2098/2023-2 od 27. ožujka 2024.).

28. Okolnost što se šteta u konkretnom slučaju dogodila na cesti, odnosno, izvan granica lovišta, nije odlučna jer se odgovornost lovoovlaštenika proteže i na štete nastale na cestama koje se nalaze u blizini lovišta u situacijama kad divljač koja je uzrokovala štetu potječe iz lovišta, a koja činjenica ovdje nije bila sporna (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj Pž-131/2024-2 od 3. srpnja 2024.).

29. S obzirom da visina štete u iznosu od 1.866,14 eura nije sporna, niti je sporno da je tužitelj navedeni iznos isplatio oštećeniku (s time da je iznos od 881,28 eura platio dana 10. prosinca 2021., a daljnji iznos od 984,86 eura dana 11. ožujka 2022., sukladno potvrdama o uplati s lista 44. i 46. spisa), tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od izvršene uplate, dakle od 11. prosinca 2021. u odnosu na uplatu od 881,28 eura, a od 12. ožujka 2022. u odnosu na uplatu od 984,46 eura). Naime, odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zakonsku zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, kao i odredbi članka 183. stavka 1. i članka 1086. ZOO-a prema kojoj se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok prema odredbi članka 300. stavak 1. ZOO-a, rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa.

30. Odluka o visini stope zateznih kamata donesena je na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a, članaka 2. i 5. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.), članka 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.) te članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.), po stopi za ostale odnose.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude. 32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1. i 2., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.; dalje: Uredba o tarifi).

33. Stoga, tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, primjenjujući pritom Tbr. 52.1. i Tbr. 54. Tarife, i to za sastav tužbe od 13. lipnja 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 30. listopada 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 20. rujna 2024., 5. prosinca 2024. i 7. veljače 2025. - za svako ročište u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), što sve ukupno iznosi 1.000,00 eura, odnosno uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) sveukupno 1.250,00 eura.

34. Osim toga, tužitelj sukladno Tbr. 48.1. Tarife ima pravo na naknadu javnobilježničkih troškova nastalih na ime ovjere izjave svjedoka u iznosu od 6,90 eura (potvrda o uplati s lista 317. i 318. spisa), sudskih troškova na ime presnimavanja s CD medija na USB medij u iznosu od 1,59 eura (potvrda o uplati s lista 319. -320. spisa) te troškova na ime prijenosa policijskih fotografija na CD medij u iznosu od 1,99 eura (potvrda o uplati s lista 261. spisa). Tužitelju također pripada i pravo na naknadu troškova na ime pristupa svjedoka na ročište u iznosu od 21,22 eura, sukladno raspravnom rješenju ovog suda od 5. prosinca 2024. (list 267. spisa) i potvrdi o uplati (list 273. spisa).

35. Konačno, tužitelj ima pravo na naknadu troškova na ime plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 33,18 eura te na sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 66,36 eura, sve na temelju Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi.

36. Na ime troškova parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.) za ostale odnose, koje teku od 14. ožujka 2025. kao dana donošenja ove presude, pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a).

37. Stoga, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.381,24 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

38. S druge strane, tužitelj nema pravo na naknadu troškova za sastav podneska od 18. rujna 2024. u iznosu od 50,00 eura, uvećano za PDV, jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a). Naime, tužitelj je i bez sastavljanja tog podneska mogao ovom sudu dostaviti ovjereni iskaz svjedoka. Iz istog razloga tužitelj nema pravo niti na naknadu troškova za sastav podneska od 13. studenoga 2024. u iznosu od 50,00 eura, uvećano za PDV, budući da je predmetnu potvrdu o uplati mogao dostaviti bez sastavljanja tog podneska.

39. Nadalje, tužitelj nema pravo niti na naknadu troškova za sastav podnesaka od 16. siječnja 2025. (u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV) i 3. veljače 2025. (u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV), kojima dostavlja i citira sadržaj sudske prakse, budući da niti oni nisu bili potrebni za vođenje ove parnice.

40. Pored toga, tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova na ime plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 eura budući da se navedeni dokaz nije izveo te je stoga posljedično rješenjem ovog suda, poslovni broj P-1642/2023-25 od 28. veljače 2025. (list 322.-323. spisa), naloženo računovodstvu ovog suda izvršiti povrat neutrošenog predujma na račun tužitelja.

41. Konačno, tužitelj nema pravo na naknadu troškova za "trošak donošenja rješenja radi naplate sudsku pristojbu za tužbu i presudu u iznosu od 26,55 eura" iz razloga što mu navedeni trošak nije nastao pa ne postoji osnova za dosudu tih troškova.

42. Tuženik je u cijelosti izgubio spor pa stoga nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, već ih je u obvezi naknaditi tužitelju.

43. Slijedom iznesenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama II. - IV. izreke presude.

U Zagrebu 14. ožujka 2025.

Sudac:

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).