Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-40/2024-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, protiv protiv prvotuženice HC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženika NC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetuženice GC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], četvrtotuženice LC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi kao zakonski nasljednici iza pok. CC, svi zastupani po punomoćniku odvjetniku Dejanu Đeriću iz Bjelovara, radi stjecanja bez osnove, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da na dan 10. veljače 2024. postoji tražbina tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo obrane, OIB: 664861822714, prema tuženicima HC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], TC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], GC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i LC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svima kao zakonskim nasljednicima iza pok. CC, u iznosu od 22.891,70 EUR, koji je isplaćen CC na temelju Presude Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-669/2011-28 od 17. prosinca 2012., potvrđene Presudom Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž-1897/2013-2 od 28. svibnja 2013., koje su ukinute Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-142/2014-2 od 8. veljače 2017..

II. Utvrđuje se da na dan 10. veljače 2024. postoji tražbina tuženika HC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], NC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], GC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i LC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonskih nasljednika iza pok. CC, prema tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, Ministarstvu obrane, OIB: 664861822714, na temelju pravomoćne i ovršne Presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici broj Gž R-63/2023-2 od 4. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena Presuda Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-1539/2021-36 od 30. siječnja 2023., u iznosu od 14.193,92 EUR.

III. Prebijaju se tražbine tužiteljice i tuženika iz točke I. i II. izreke ove presude te se sudi:

Nalaže se tuženicima HC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], TC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], GC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i LC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svima kao zakonskim nasljednicima iza pok. CC, da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587, za Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, solidarno isplate iznos od 8.697,78 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. veljače 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženicima HC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], TC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], GC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i LC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, za Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.808,08 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 14. ožujka 2025. do ispate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 21. prosinca 2020. podnijela tužbu protiv tuženika kao zakonskih nasljednika iza pok. CC radi isplate iznosa od 235.250,99 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka 2020. do isplate.

1.1. U tužbi se navodi da je Presudom Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-669/2011-28 od 17. prosinca 2012. naloženo tamo tuženici Republici Hrvatskoj da tamo tužitelju CC isplati bruto iznos od 128.982,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama i naknadi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 18.000,00 kn. Citirana Presuda je potvrđena Presudom Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž-1897/2013-2 od 28. svibnja 2013..

1.2. Navodi se da je CC svoje potraživanje temeljem citirane pravomoćne presude u cijelosti naplatio u ovršnom postupku 10. veljače 2014. te je za njegovu korist prenesen iznos od ukupno 235.250,99 kn, koji se odnosi na cijelu dosuđenu tražbinu po presudi u bruto iznosu u glavnom dijelu s troškovima i kamatama, i to: na ime neto primanja 83.352,99 kn, na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje 19.347,41 kn, na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje II. stup 6.449,14 kn, na ime poreza i prireza na dohodak 19.833,23 kn, zatezne kamate na bruto glavnicu 88.268,22 kn, na ime troškova parničnog postupka 18.000,00 kn.

1.3. U tužbi se navodi da je Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 142/2014-2 od 8. veljače 2017. prihvaćena revizija Republike Hrvatske i ukinute su citirane presude suda prvog stupnja i suda drugog stupnja te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Navodi se da iz citirane odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da se tamo tužitelju ne može kao prekovremeni rad priznati vrijeme koje stvarno nije radio već se odmarao (slobodno vrijeme) unatoč obveznoj prisutnosti mjestu rada pa mu je dosuđen veći iznos nego što mu pripada.

1.4. U tužbi se navodi da iz Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Darka Matulca iz Đurđevca broj O-744/2016 UPP-OS-129/2016 od 7. listopada 2016. proizlazi da je CC preminuo **.**.2016., a kao njegovi nasljednici utvrđeni su supruga HC te djeca NC, GC i LC, svaki u 1/4 dijela. Tužiteljica se poziva na odredbe čl. 139. Zakona o nasljeđivanju kojima je propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a kad ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela.

1.5. Tužiteljica se poziva na odredbe čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima te u tužbi navodi da su joj tuženici kao zakonski nasljednici iza pok CC dužnik vratiti cjelokupni iznos koji je njihov pravni prednik primio po Presudi Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-669/2011-28 od 17. prosinca 2012. s obzirom da je ista ukinuta te je donošenjem Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske otpala osnova temeljem koje je izvršena naplata, a tuženikova imovina je povećana za taj bruto iznos.

1.6. U tužbi se navodi da tuženici unatoč primljenom zahtjevu za mirno rješenje spora nisu podmirili predmetno dugovanje niti sklopili sudsku nagodbu.

1.7. Budući da su tuženici bez osnove primili određeni novčani iznos, tužiteljica je tužbom zatražila da sud naloži tuženicima kao zakonskim nasljednicima iza pok. CC da joj solidarno isplate iznos od 235.250,99 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka 2020. godine.

1.8. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila u podnesku od 12. prosinca 2024. te istim tužiteljica traži od tuženika isplatu iznosa od 18.639,11 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka 2020. do isplate.

2. Tuženici su u odgovoru na tužbu naveli da osporavaju navode tužbe glede osnovanosti i visine.

2.1. Tuženici su naveli da je između stranaka u tijeku postupak pred ovim sudom u predmetu broj Pr-24/2020, i to ponovljeni postupak nakon ukidne revizijske odluke koji nije pravomoćno okončan.

2.2. Tuženici se pozivaju na presudu Europskog suda za ljudska prava Solomun c/a Republika Hrvatska broj 679/11 od 2. travnja 2015.

2.3. Tuženici navode da nisu primili utuženi bruto iznos već samo neto iznos, a ostatak do visine bruto iznosa uplaćen je na račun HZMO na ime doprinosa i Ministarstvu financija na ime poreza i prireza.

3. Rješenjem suda broj P-351/2020-11 od 8. srpnja 2021. određen je zastoj postupka do 6. rujna 2021. primjenom odredbe čl. 186. g. ZPP-a, a rješenjem od 2. veljače 2022. određen je nastavak postupka.

4. Rješenjem broj P-104/2022-19 od 21. studenog 2022. odbijen je prijedlog tuženika za prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja postupka u predmetu Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-1539/2021.

5. Rješenjem broj P-104/2022-27 od 27. veljače 2023. određen je prekid postupka do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Rev- 1308/2021.

6. Rješenjem broj P-104/2022-29 od 22. prosinca 2023. riješeno je da se nastavlja postupak u ovom parničnom predmetu nakon što je u predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1308/2021 donijeto Rješenje broj Rev-1308/2021-2 od 4. listopada 2022. iz kojeg proizlazi da poslodavac nije ovlašten u slučaju plaćanja poreza, prireza i doprinosa po osnovi koja je kasnije otpala zahtijevati od radnika povrat plaćenih iznosa.

7. Podneskom od 18. veljače 2024. tuženici su istaknuli prijeboj za iznos od 8.607,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom, na temelju Presude Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-1539/2021-36 od 30. siječnja 2023., djelomično preinačene Presudom Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici broj Gž R- 63/2023-2 od 4. svibnja 2023..

7.1. U podnesku od 11. travnja 2024. tuženici su naveli da su tužitelju izjavili prigovor radi prijeboja te je tužitelj dostavio izračun međusobnih potraživanja prema kojem je potraživanje tužitelja na dan 10. veljače 2024. iz ranijeg postupka ukupno 20.627,18 eura, a potraživanje tuženika iz ponovljenog postupka na dan 10. veljače 2024. iznosi ukupno 9.847,16 eura pa je na dan 10. veljače 2024. u korist tužitelja razlika neto iznosa s kamatama po presudama 10.780,02 eura.

8. Tuženici su tijekom postupka naveli da nisu dužni vratiti iznos koji su naplatili po pravomoćnoj presudi od tužitelja kao poslodavca jer su taj iznos ovršili po osnovi pravomoćne presude koja je kasnije preinačena i vraćanje tog iznosa predstavljalo bi povredu konvencijskog prava na mirno uživanje prava vlasništva.

9. Tužiteljica je podneskom od 2. travnja 2024. specificirala tužbeni zahtjev na način da je od tuženika kao solidarnih dužnika tražila isplatu iznosa od 18.637,78 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka 2020. do isplate. U obrazloženju tužiteljica navodi da, nakon zauzetog pravnog stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske, od tuženika potražuje samo iznos isplaćen po osnovi neto iznosa. Tužiteljica je u navedenom podnesku predložila tuženicima sklapanje sudske nagodbe prema kojoj bi tuženicima dopustila plaćanje iznosa od 10.161,19 eura u 12 mjesečnih rata, a s osnova troškova postupka potraživala trošak jedne parnične radnje.

9.1. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila u podnesku od 12. prosinca 2024., nakon novog izračuna zbog uočenih grešaka u ranijem obračunu te istim tužiteljica traži od tuženika solidarnu isplatu iznosa od 18.639,11 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka 2020. do isplate. U tom podnesku tužiteljica je predložila tuženicima sklapanje sudske nagodbe prema kojoj bi tuženicima dopustila plaćanje iznosa od 8.697,78 eura u 12 mjesečnih rata, a s osnova troškova postupka potraživala bi trošak jedne parnične radnje.

10. Tuženici nisu pristali na sklapanje sudske nagodbe. Tuženici se tužbenom zahtjevu protive u cijelosti, a u podnesku od 25. prosinca 2024. tuženici su naveli da tužiteljici stavljaju u prijeboj iznos od 14.193,92 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10. veljače 2024..

11. Tijekom dokaznog postupka pročitan je spis ovoga suda posl. br. P-669/2011 (Pr- 11/2017, Pr-24/2020, Pr-1539/2021), pročitane su priložene isprave: Presuda Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-669/2011-28 od 17. prosinca 2012. (str. 61-67), Presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž-1897/2013-2 od 28. svibnja 2013. (str. 68-70), zahtjev za izravnu naplatu (str. 71-72), potvrda Porezne uprave, Područni ured Koprivnica, Ispostava Đurđevac od 20. prosinca 2013. s obračunom poreza i doprinosa (str. 73-78), dopis Uprave za proračun i financije Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 1. lipnja 2017. (str. 79-80), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje od 5. svibnja 2017. (str. 81-85), Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr-142/14-2 od 8. veljače 2017. (str. 86-88), Rješenje o nasljeđivanju iza pok. AC koje je donio Javni bilježnik Darko Matulec iz Đurđevca kao povjerenik ovog suda posl. broj O- 744/2016 UPP-OS-129/16 od 7. listopada 2016. (str. 89-90), zahtjev za mirno rješenje spora od 26. ožujka 2020. s prilogom (str. 91-94), preslike povratnica i dostavnica (str. 95-98), Presuda Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-244/2022 od 19. svibnja 2020. (str. 99-103), izvršen je uvid u priloge tuženika (str. 107-137), pročitano je Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1440/21-2 od 30. ožujka 2021. (str. 142-143, 180-181), dopis Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 9. veljače 2024. i dopis Službe za operativne financijske poslove Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 8. veljače 2024. (str. 208-215), izvršen je uvid u priloge tužiteljice (str. 239-270), izvršen je uvid u priloge tuženika (str. 272-283), dopis Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 25. studenog 2024. i dopis Službe za operativne financijske poslove Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 21. studenog 2024. (str. 300-309).

12. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

13. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.

14. Između stranaka nije bilo sporno da je Presudom Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-669/2011-28 od 17. prosinca 2012., potvrđenom Presudom Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž- 1897/2013-2 od 28. svibnja 2013., naloženo ovdje tužiteljici da CC isplati bruto iznos od 128.982,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama i troškove postupka u iznosu od 18.000,00 kn.

15. Također nije sporno da je radi namirenja tražbine koja mu je dosuđena citiranom pravomoćnom presudom CC pokrenuo ovršni postupak podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu te je njegova tražbina na temelju citirane ovršne isprave namirena u cijelosti.

16. Nesporno je da su Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 142/2014-2 od 8. veljače 2017. ukinute citirane odluke - Presuda Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-669/2011-28 od 17. prosinca 2012. i Presuda Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž- 1897/2013-2 od 28. svibnja 2013., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. Nesporno je da je u nastavku postupka u predmetu ovog suda broj Pr-1539/2021, u ponovljenom postupku nakon ukidne revizijske odluke, Općinski sud u Koprivnici donio Presudu i rješenje broj Pr-1539/2021-36 od 30. siječnja 2023., koja je djelomice potvrđena i djelomice preinačena Presudom Županijskog suda u Varaždinu

– Stalna služba u Koprivnici br. Gž R-63/2023-2 od 4. svibnja 2023. i to potvrđena u dosuđujućem dijelu kojim je naloženo tamo tuženici Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane da tamo tužiteljima HC, mlljt. GC, mlljt. LC i NC isplati iznos od 8.607,20 eura (64.851,00 kn) bruto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose glavnice te je preinačena u dijelu o troškovima postupka na način da je tuženici naloženo platiti tužiteljima parnične troškove u iznosu 2.821,15 eura (21.255,93 kn).

18. Tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži da joj tuženici kao zakonski nasljednici iza pok. CC solidarno vrate neto iznos koji je CC primio na temelju osnove koja je kasnije otpala – citirane ovršne isprave - pravomoćne Presude Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-669/2011-28 od 17. prosinca 2012., na temelju koje je provedena ovrha u korist CC.

19. Nesporno je utvrđeno da je CC umro **.**.2016. te je iza njega proveden ostavinski postupak.

20. Iz pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju iza pok. CC, koje je donio Javni bilježnik Darko Matulec iz Đurđevca kao povjerenik ovog suda, posl. broj O- 744/2016 UPP-OS-129/16 od 7. listopada 2016. proizlazi da je utvrđena ostavinska imovina ostavitelja, i to: nekretnine u k. o. [katastarska općina] i pokretnine: novčano potraživanje prema HZMO s osnova neisplaćene mirovine u neutvrđenom iznosu, novčana sredstva na računima kod Zagrebačke banke i Erste&Steiermarkische bank u neutvrđenom iznosu te novčana sredstva po osobnom računu u AZ obaveznom mirovinskom fondu u neutvrđenom iznosu, a nasljednicima ostavitelja proglašeni su supruga HC, te djeca mlljt. GC, mlljt. LC i mlljt. NC, kojima je ostavinska imovina pripala svakom u 1/4 dijela.

21. Odredbom čl. 139. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje u tekstu – ZN) i to st. 1. propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, a prema odredbi st. 3. nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine s tim da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Odredbom st. 4. čl. 139. citiranog Zakona propisano je da kad ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine svojeg nasljednog dijela bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva.

22. Sporan je osnov tužbe. Tuženici smatraju da nisu dužni vratiti iznos koji je CC isplaćen na temelju Presude Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-669/2011-28 od 17. prosinca 2012., koja je ukinuta povodom revizije te se tijekom postupka pozivaju na praksu Europskog suda za ljudska prava odnosno na pravni stav iz presude H protiv Republike Hrvatske broj 679/11 od 2. travnja 2015.. Tuženici smatraju da tužiteljici nisu dužni vratiti iznos koji je naplaćen po pravomoćnoj ukinutoj presudi jer bi im vraćanjem naplaćenog iznosa bilo povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva.

23. Tužiteljica je tijekom postupka dostavila matematički izračun koji tuženici nisu osporili i na temelju istog su tuženici precizirali prijebojni zahtjev podneskom od 25. prosinca 2024..

23.1. Također, tuženici su za slučaj da sud ne odbije tužbeni zahtjev predložili donošenje presude kojom će se utvrditi da postoji tražbina tužiteljice prema tuženicima u iznosu od 22.891,70 eura, utvrditi da postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u iznosu od od 14.193,92 eura, te da se navedene tražbine stranaka prebijaju.

24. Iz izračuna Ministarstva obrane, Službe za operativne financijske poslove od 21. studenog 2024. proizlazi da ukupna razlika po presudama i to Presude Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-669/2011-28 od 17. prosinca 2012. i Presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici broj Gž R-63/2023-2 od 4. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena Presuda Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-1539/2021-36 od 30. siječnja 2023. iznosi u korist Ministarstva obrane 16.013,14 eura bez troškova postupka i to prema stavkama: ukupna razlika doprinosa za mirovinsko osiguranje I. stup 2.907,96 eura (I MIO 1.702,33 eura glavnica, z.z. kamate 110,09 eura, procesne kamate od 31. ožujka 2020. do 8. veljače 2024. iznosi 1.315,72 eura), ukupna razlika doprinosa za mirovinsko osiguranje II. stup iznosi 0,00 eura, ukupna razlika poreza i prireza s kamatama iznosi 4.407,39 eura (porez i prirez 1.590,56 eura glavnica, z.z. kamate 1.797,22 eura, procesne kamate od 31. ožujka 2020. do 8. veljače 2024. iznosi 1.010,61 eura). Iz izračuna proizlazi da ukupna razlika neto iznosa s kamatama iznosi 8.697,78 eura.

25. Tužiteljica u podnesku od 12. prosinca 2024. navodi da bi prema presudi broj Pr- 1539/2021 tuženicima pripadao iznos od ukupno 14.193,92 eura. Nadalje, navodi da prema ukinutoj presudi broj P-669/2011 neto iznos i kamate te procesne kamate od dana kada je tuženik primio zahtjev za mirno rješenje spora (31. ožujka 2020.) do dana izjave o prijeboju (8. veljače 2024.) iznosi ukupno 22.891,70 eura. Tužiteljica navodi da od tuženika potražuje samo iznos isplaćen po osnovi neto iznosa iz dostavljenog izračuna te da je ukupna razlika nakon izvršenog prijeboja u korist tužiteljice 8.697,78 eura.

26. Odredbama čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) i to st. 1. propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema st. 3. citiranog članaka obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

27. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

28. Između stranaka nije bio sporan konačni matematički izračun uzajamnih tražbina, kako on proizlazi iz izračuna Ministarstva obrane, Službe za operativne financijske poslove od 21. studenog 2024.. Dakle, stranke su zaključno bile suglasne da na dan 8. veljače 2024. (dan tuženikove izjave o prijeboju) tražbina tužiteljice prema tuženicima s utuženog osnova iznosi 22.891,70 eura, a tražbina tuženika prema tužiteljici iznosi 14.193,92 eura.

28.1. Tužiteljica je podneskom od 12. prosinca 2024. predložila tuženicima sklapanje sudske nagodbe prema kojoj bi dopustila tuženicima plaćanje razlike navedenih iznosa međusobnih tražbina odnosno iznos od 8.697,78 eura u najviše 12 mjesečnih rata i svaka stranka bi snosila svoje parnične troškove.

28.2. No, tuženici nisu pristali na sklapanje nagodbe već su u podnesku od 25. prosinca 2024. predložili da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, a podredno su tuženici predložili da sud donese presudu kojom se utvrđuje da postoji tražbina tužiteljice prema tuženicima u iznosu od 22.891,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10. veljače 2024. i da postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u iznosu od 14.193,92 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.veljače 2024., da se prebijaju navedene tražbine tužiteljice i tuženika te da se tužbeni zahtjev odbija preko iznosa od 8.697,78 eura koji se tuženicima nalaže platiti tužiteljici sa zakonskom zateznom kamatom od 10. veljače 2024. godine.

29. Prema ocjeni suda u konkretnom slučaju nije primjenjiva praksa Europskog suda za ljudska prava u predmetu Solomun protiv Hrvatske te su navodi tuženika bi im vraćanjem naplaćenog iznosa bilo povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva u cijelosti neosnovani.

29.1. Činjenica je da je prednik tuženika CC znao da je u predmetu Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-669/2011, tamo tuženica Republika Hrvatska protiv Presude Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž-1897/2013-2 od 28. svibnja 2013., kojom je potvrđena Presuda Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-669/2011-28 od 17. prosinca 2012., podnijela pravovremenu reviziju 29. listopada 2013. te je u vrijeme podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu prednik tuženika CC, koji je bio zastupan po punomoćniku odvjetniku, morao znati da postoji mogućnost da uvažavanjem tog izvanrednog pravnog lijeka njegova pravna osnova otpadne i da time neće biti osnovana isplata prema njemu na temelju citirane presude. Dakle, u vrijeme podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu po citiranom pravomoćnoj presudi, koja je nakon naplate ukinuta povodom revizije ovdje tužiteljice, nije moglo postojati legitimno očekivanje na strani prednika tuženika da će bezuvjetno moći zadržati novčani iznos koji mu je isplaćen u ovrsi na temelju pravomoćne i ovršne presude protiv koje je ovdje tužiteljica podnijela pravovremenu reviziju (sukladno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-1142/2018 od 13. lipnja 2018.). Budući da je odredbama ZPP-a propisana mogućnost ukidanja pravomoćne i ovršne presude povodom revizije, navedeno ne predstavlja miješanje u tuženikovo uživanje prava vlasništva.

29.2. Sud smatra pogrešnim iznijeto pravno stajalište tuženika, jer bi u takvoj situaciji pravni institut stjecanja bez osnove izgubio smisao u odredbi čl. 1111. st. 3. ZOO-a, dakle u slučaju da je osnova kasnije otpala, te bi stranke došle u neravnopravni položaj jer bi u konkretnom slučaju tuženici mogli zadržati novčani iznos koji je njihovom predniku pripao na temelju osnove koja je kasnije otpala - pravomoćne presude koja je kasnije ukinuta povodom izvanrednog pravnog lijeka, a za čije podnošenje je prednik tuženika znao u vrijeme pokretanja ovrhe.

29.3. U konkretnom slučaju, s obzirom na naprijed obrazložene okolnosti, prema ocjeni suda vraćanje onoga što je prednik tuženika naplatio na temelju ovršne odluke koja je kasnije ukinuta odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva u smislu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava.

30. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza, sud je utvrdio postojanje tražbine tužiteljice prema tuženicima u iznosu od 22.891,70 eura na dan izjave o prijeboju 10. veljače 2024., primjenom odredbi čl. 1111. ZOO-a, kao iznosa koji je stečen po osnovi koja je kasnije otpala odnosno neto iznos koji je isplaćen predniku tuženika u postupku ovrhe - prisilne naplate na temelju Presude Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-669/2011-28 od 17. prosinca 2012., potvrđene Presudom Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž-1897/2013-2 od 28. svibnja 2013., a koje su odluke kasnije ukinute Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-142/2014-2 od 8. veljače 2017..

30.1. Tuženici solidarno odgovaraju za dugove ostavitelja CC primjenom odredbi čl. 139. ZN-a, a tuženici kao zakonski nasljednici CC nisu istaknuli prigovor u pogledu visine vrijednosti naslijeđene imovine ni vrijednosti ostaviteljevih dugova koje bi eventualno kao nasljednici već podmirili.

30.2. Iz obrazloženih razloga presuđeno je kao u točki I. izreke ove presude.

31. Primjenom odredbe čl. 338. st. 3. ZPP-a sud je utvrdio postojanje prijebojne tražbine tuženika prema tužiteljici na temelju Presude Županijskog suda u Varaždinu

- Stalne službe u Koprivnici broj Gž R-63/2023-2 od 4. svibnja 2023, kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena Presuda Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-1539/2021-36 od 30. siječnja 2023. ., u iznosu od 14.193,92 eura na dan 10. veljače 2024. (dan izjave o prijeboju). Stoga je presuđeno kao u točki II. izreke presude.

32. Navedeno je, kako je to naprijed obrazloženo, zaključno bilo nesporno između stranaka, jer su obje stranke prihvatile naprijed navedeni konačni izračun koji je dostavila tužiteljica.

32.1. Dakle, nesporno je utvrđeno da na dan 10. veljače 2024. tražbina tužiteljice prema tuženicima s utuženog osnova iznosi 22.891,70 eura, a isto tako je nesporno da prijebojna tražbina tuženika prema tužiteljici iznosi 14.193,92 eura.

3.2. I tuženici u podnesku od 25. prosinca 2025. podredno predlažu donošenje presude kojom se utvrđuju uzajamne tražbine stranaka u gore navedenim iznosima te da se prebijaju navedene tražbine tužiteljice i tuženika.

33. Nakon što je izvršen prijeboj međusobnih tražbina stranaka sa stanjem na dan 10. veljače 2024. (dan izjave o prijeboju), utvrđena je preostala tražbina tužiteljice prema tuženicima u iznosu od 8.697,78 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10. veljače 2024. do isplate te je, iz naprijed obrazloženih razloga, naloženo tuženicima kao solidarnim dužnicima da tužiteljici isplate navedeni iznos, kako je to presuđeno u točki III. izreke ove presude.

30. Obje stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

31. Parnični troškovi tužiteljice utvrđeni su u iznosu od 3.875,00 eura, prema troškovniku (str. 313) te primjenom odredbe čl. 163. ZPP-a i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), a obuhvaćaju nagradu za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. točka 1. u vezi Tbr. 32.), za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), za sastav obrazloženih podnesaka od 18. veljače 2021., 2. travnja 2024. i 12. prosinca 2024. u iznosu od 500,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1.), za zastupanje na ročištima 6. svibnja 2023. i 13. veljače 2025. u iznosu od 500,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), za zastupanje na ročištu 8. srpnja 2021. u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. točka 2.), za zastupanje na ročištu 3. travnja 2024. u iznosu od 125,00 eura (Tbr. 9. točka 5.).

31.1. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 22. svibnja 2024. jer isti nije bio nužan i činjenice navedene u tom podnesku tužiteljica je već navela u ranijim podnescima.

32. Parnični troškovi tuženika utvrđeni su u iznosu od 3.656,25 eura, prema troškovniku (str. 315) te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), a obuhvaćaju nagradu punomoćniku odvjetniku tuženika za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), za sastav obrazloženih podnesaka od 11. travnja 2024. i 25. prosinca 2024. u iznosu od 500,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1.), za sastav podneska od 9. svibnja 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4.) za sastav podneska od 11. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 2.), za zastupanje na ročištu 13. veljače 2025. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1.) te povišenje tarifnih stavaka za 30% zbog zastupanja više tuženika u iznosu od 675,00 eura (Tbr. 40. točka 1.) i PDV u iznosu od 731,25 (Tbr. 46.).

32.1. Tuženicima nije priznat trošak zastupanja na ročištima 6. studenoga 2022. i 3. travnja 2023. jer u navedene dane nije bilo održanih (ni zakazanih) ročišta u ovom postupku, kao ni za sastav podneska od 16. veljače 2022. jer tuženici nisu dostavili podnesak navedenog dana.

33. Sud je o troškovima postupka odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a te je naložio tuženicima naknaditi tužiteljici dio parničnih troškova razmjerno uspjehu u parnici.

33.1. Sud je ocijenio da je tužiteljica uspjela u postupku s ukupno 73,33 % tužbenog zahtjeva (prema visini konačnog tužbenog zahtjeva tužiteljica je uspjela sa 46,66 %, no sud je uzeo u obzir činjenicu da tuženici osporavaju i osnov tražbine, a tužiteljica je u cijelosti uspjela s osnovom koji sud ocjenjuje s 50% pa je ukupni uspjeh tužiteljice u postupku sud utvrdio u omjeru od 73,33 %) iz čega proizlazi da je uspjeh tuženika u postupku 26,67 %. Činjenica je da su svi troškovi nastali zbog tuženikovog protivljenja tužbenom zahtjevu kao i zaključenju nagodbe koju je predlagala tužiteljica, koja je zatražila trošak prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Kad se od ukupnog uspjeha tužiteljice oduzme postotak u kojem su tuženici uspjeli u postupku dolazi se do 46,66 % (73,33 % – 26,67 %) te kad se navedeno pomnoži s iznosom troškova tužiteljice od 3.875,00 eura, dolazi se do iznosa od 1.808,08 eura, koji su iznos, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tuženici dužni naknaditi tužiteljici s osnova troškova postupka.

34. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate, primjenom odredbe čl. 155. st. 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

35. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

U Koprivnici, 14. ožujka 2025.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, na broj P-DO-40/2020.

2. Odvjetnik Dejan Đerić, Bjelovar