98. P-1583/24

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Aleksandri Bilić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 118b, OIB: 61995520253, zastupan po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976 , kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate 84,50 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. veljače 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja FL, odvjetničke vježbenice i u nazočnosti punomoćnika tuženika, Ivana Glavaša, odvjetnika, donio je i objavio 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana, isplatiti tužitelju iznos od 84,50 €, sa zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 %, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 %, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 %, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 144,91 €.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 6,64 €.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 13. ožujka 2024., nastala je šteta na vozilu, marke i tip SMART FORTWO, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika – DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 22. ožujka 2024., procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248203201338. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je isplatio dio štete te je tužitelj poslao dokaz o izvršenoj uplati, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 837/01/02, a koji račun u ukupnom iznosu od 344,48 € (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun ali samo na iznos od 259,98 € po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada, predmet je ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. S obzirom da su oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili 29. svibnja 2024., ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 84,50 € na primatelja, odnosno tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, to tužitelj potražuje utuženi iznos od tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje navodi da je dužnost oštećenika da poduzme sve mjere kako bi smanjio štetu pa je stoga oštećenik sukladno prijedlogu tuženika koji mu je ukazao na mogućnost popravka vozila po jeftinijoj cijeni sata rada, trebao odabrati jedan od predloženih servisa kako bi smanjio štetu. Osporava službeni cjenik tužitelja ukazujući da je tužitelj naplačivao sat rada i skuplje i jeftinije od cijene iskazane u cjeniku posebno ističući da je sam tužitelj izdao predmetni cjenik sam sebi te da stoga nije vjerodostojan.

3. Sud je u tijeku postupka, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, proveo dokaz uvidom u račun broj 837/01/02 (list 9. spisa), izvid štete br. 248203201338 (list 10. spisa), obrazložena ponuda od 25. svibnja 2024., (list 11. spisa), prometnu dozvolu list 13 spisa), Cjenik (list 12 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 19- 23. spisa), smjernice Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 27- 30 spisa), Uputa o radionici (list 80 do 81 spisa), račun br. 276/01/01 (list 83. spisa), račun broj 880/01/02 (list 84. spisa), Uvjeti kasko osiguranja (list 85 do 123 spisa).

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznos od 84,50 € koji iznos predstavlja naknadu štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju priznaje tuženik.

6. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu 409-VP1-1/2024 odnosno po cijeni od 37,00 € plus PDV po radnom satu već da je oštećeni bio dužan popravak obaviti kod nekog od servisa koje mu je predložio tuženik, a kod kojih je cijena sata rada manja, ovaj sud je takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

8. Iz računa tužitelja broj a 837/01/02 (list 9 spisa) proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila Smart fortwo, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu DL te iz navedenog računa također proizlazi da se odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. Vrijednost izvršenih radova iznosi 344,48 € te je u računu navedeno da je utrošeno ukupno 3,2 radnih sati autolakirera, upravo ista količina sati rada koju je i tuženik naveo u izvidu štete. U utuženom računu je cijena sata rada obračunata u iznosu od 37,00 € plus PDV.

9. Iz Cjenika tužitelja na listu 18 spisa, proizlazi da je tužitelj redovito u svom poslovanju naplaćivao radni sat autolakirera po cijeni od 37,00 € uvećano za PDV.

10. Nadalje, tužitelj je i oštećenoj DL fakturirao cijenu sata rada sukladno cjeniku, pod istim uvjetima i iznosu.

11. U odnosu na prigovor tuženika da navedeni cjenik nije valjan jer je izdan od samog tužitelja, ukazuje se da jedino sam tužitelj i može donijeti predmetni cjenik jer svaka tvrtka sama formira cijene svojih usluga pa je tako i tužitelj sam odredio cijenu sata rada autolakirera sukladno predmetnom cjeniku. U konkretnom slučaju se ne radi o djelatnosti koja bi na bilo koji način bila regulirana posebnim propisom u smislu da bi za istu neko drugo tijelo ili pravna osoba određivala cijene usluga, već se radi o slobodnom formiranju cijene usluge društva s ograničenom odgovornošću te je jedino tužitelj i ovlašten i može donijeti svoj cjenik. Stoga je navedeni prigovor neosnovan.

12. U odnosu na navode tuženika da je tužitelj naplaćivao cijenu sata rada autolakirera i višu od ovdje utužene ali i nižu od ovdje utužene kako to proizlazi iz dostavljenih preslika računa, ovaj sud ukazuje da navedeno nije odlučno te da u slučaju da tužitelj eventualno u pojedinim slučajevima odstupa od svog cjenika, može predstavljati prekršajnu odgovornost tužitelja ali ne utječe na službenu cijenu sata rada koju je odredio sam tužitelj u svom službenom cjeniku i koju cijenu sata rada i utužuje u ovom postupku. Naime, druga bi situacija bila da tužitelj ima službeni cjenik sa cijenom sata rada od 37 €, a da je ovdje zaračunao tuženiku veću cijenu sata rada, a što konkretno nije slučaj pa su stoga navodi tuženika, irelevantni.

13. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, posebno imajući u vidu da je izabrana radionica u mjestu njegovog prebivališta te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/22 i 155/23 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

14. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20.02.2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

15. Također, vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije još se ukazuje da je tužitelj još uz tužbu dostavio Ugovor o ustupu potraživanja od 29. svibnja 2024. kojim je oštećena DL svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 84,50 € ustupila tužitelju te tuženik nije ni sporio da je obaviješten o ustupu. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a.

16. Budući da je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a te da prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja te kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 37,00 € po satu uvećano za PDV, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 84,50 €. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a, pa stoga nije osnovan niti tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja a niti prigovor promašene pasivne legitimacije (točka I. izreke). (tako i VTS, Pž-109/25 od 29. siječnja 2025.)

17. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

18. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz obrazložene ponude tuženika (list 11 spisa) je razvidno da je oštećenik podnio odštetni zahtjev 21. ožujka 2024., no kako tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana (25. svibnja 2024.), o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.

19. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka DL i zz tužitelja te provođenjem dokaza prometnim vještačenjem na okolnost cijene sata rada te dokazne prijedloge tuženika za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka BL, zatim da se od tužitelja zatraži da dostavi račune popravka vozila za 2024. godinu sa dokazom da su isti računi plaćeni od strane fizičkih osoba, odnosno uvid u poslovne knjige tužitelja na okolnost cijene sata rada provođenjem financijskog vještačenja te provođenje prometnog vještačenja na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera i limara u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete Autocentar Agram i Emily Frey Auto Centar d.o.o., budući je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno te da bi izvođenje navedenih dokaza u konkretnom slučaju bilo ne ekonomično i ne svrsishodno.

20. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka.

21. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj 138/23, nastavno: Tarifa) i to u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 100,00 € (Tbr. 7. t. 9. Tarife) što uvećano za PDV, iznosi 125,00 €. Nadalje, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 6,64 € i sudska pristojba na presudu u iznosu od 13,27 € u skladu s Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: ZSP) Dakle, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u sveukupnom iznosu od 144,91 € (točka II. izreke).

22. S druge strane sud je odbio tužitelje zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu preko dosuđenog iznosa od 6,64 €, budući da je tužitelj predmetnu pristojbu platio upravo u tom iznosu pa stoga i ima pravo samo na naknadu troška u tom iznosu. Slijedom navedenog odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 6,64 € (točka III. izreke).

Zagreb, 14. ožujka 2025.

SUDAC:

Aleksandra Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana primitka presude a podnosi se putem ovog suda putem e-komunikacije.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 €

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana