Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Ovr-250/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
i
Z A K LJ U Č A K
Općinski sud u Rijeci, po sucu Velimiru Radoševiću, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Ivane Tomić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marina Franulović Ažman, odvjetnica u Rijeci, protiv ovršenika HČ iz [adresa]. Divizije 45, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Maji Vukelić Brčić, odvjetnici u Rijeci, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, 14. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog ovršenika od 21. veljače 2025. za donošenje rješenja kojim se nalaže Financijskoj Agenciji da u odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem ovršne odluke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-6515/15 od 31. siječnja 2019. godine koja je je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku, posl.broj:Gž-1999/2019, od 5.studenog 2019.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dana primitka ove odluke pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u članku 50. st. 1. točka 7. i 9., u vezi s člankom 210. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje: OZ).
Obrazloženje
1. Ovršenik u svom prijedlogu zaprimljenom kod ovog suda 21. veljače 2025. predlaže da sud donese rješenje kojim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava na temelju presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-6515/15 od 31. siječnja 2019. godine koja je je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku, posl.broj:Gž- 1999/2019, od 5.studenog 2019. proglašava nedopuštenim te da sud naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos sredstava. Ovršenik ističe da je citiranom presudom naloženo pok. PČ, naknaditi parnični trošak ovrhovoditelju iznos od 79.562,50 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. siječnja 2019. pa do isplate. Da je sukladno rješenju o nasljeđivanju Javnog bilježnika Mirjane Brčić u Ogulinu, posl.br. O- 2267/2020, UPP/OS-16/2021-15, iza pok. PČ, proglašena nasljednica ČČ, dj. D, dok je sukladno rješenju o nasljeđivanju Javnog bilježnika Nevenke Jukiću Zagrebu, posl.br. O-9656/21, UPP/OS-106/21-3, iza pok. ČČ, proglašen nasljednik HČ – ovdje ovršenik. Da je sastav ostavine koju je ovršenik naslijedio dug koji je ovršenik već isplatio. Predmetni dug odnosno potraživanje ovrhovoditelja sada da premašuje vrijednost predmetne ostavine, a što da je razvidno iz dokumentacije koju dostavlja uz prijedlog. Ovršenik se nadalje poziva na odredbu čl. 139. Zakona o nasljeđivanju po kojem nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Ovršenik se poziva na odluku Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-3434/14-2 od 10. rujna 2015. Navodi kako predmetni dug odnosno potraživanje ovrhovoditelja sada premašuje vrijednost naslijeđene imovine, a što ovršenik da dokazuje materijalnom dokumentaciju u privitku ovog prijedloga. Zaključno predlaže da se donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika proglasiti nedopuštenim. Ovršenik nadalje predlaže odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava temeljem naprijed citiranih ovšnih isprava ne navodeći do kada traži odgodu ovrhe. Obrazlaže kako imajući u vidu visinu iznosa radi čije naplate je pokrenut postupak izravne naplate da će provedba istog nedvojbeno dovesti do insolventnosti ovršenika te nemogućnosti konzumacije plaće, a koja mjesečna plaća ovršenika iznosi 839,14 EUR-a. Naplaćivanjem ovrhovoditelja po predmetnoj osnovi za plaćanje da će ugroziti opstojnost ovršenika, te egzistencija njegove obitelji. Nadalje navodi kako je u braku te je u istome dobio dijete a za koje dijete dostavlja medicinsku dokumentaciju , a radi se o prijevremeno rođenom djetetu s teškim prirođenim malformacijama srca te nedovoljno razvijenim plućima. Supruga ovršenika da je na roditeljskom dopustu s naknadom od 1.000,00 eura mjesečno, a ujedno ima i kredit u Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., za koji mjesečna rata iznosi 940,90 eura. Iz navedenog da je razvidno da bi provođenje ove ovrhe na računu oca djeteta uzrokovalo nenadoknadivu štetu te se umoljava sud da donese rješenje kojim se ovrha odgađa.
2. Ovrhovoditelj se podneskom od 13. ožujka 2025. usprotivio prijedlozima ovršenika.
3. Sukladno odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.)
4. Odredbom čl. 52 st. 2, st. 3 i st. 4 OZ-a koja se odredba primjenjuju temeljem čl. 210 st. 2 OZ-a, određeno je da će sud, ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, a koji se tiču čl. 50 st. 1 toč. 7, te toč. 9 -11 Ovršnog zakona, obustaviti ovrhu, a ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud donijeti rješenje kojim će ovršenika uputiti da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Samo iznimno sud neće ovršenika uputiti na parnicu, već će prihvatiti njegovu žalbu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama. Slijedom navedenog, s obzirom da se ovrhovoditelj usprotivio žalbi ovršenika (čl. 50 st. 1 toč. 11 OZ-a), a ovršenik osnovanost tog žalbenog navoda nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, pri čemu činjenice na kojima se temelji njegova žalba nisu općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama, valjalo je na temelju čl. 52 st. 3, st. 4 i st. 6 OZ-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
5. Odredba čl. 210. st. 1. uređuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavak 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Nadalje, st. 2. istog članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe. Stoga je sud odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, ispitao jesu li ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za odgodu ovrhe u smislu odredbe čl. 65 st. 1 OZ-a, te ocjenio da u konkretnom slučaju te pretpostavke nisu ispunjene, te da je stoga prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe u predmetnoj pravnoj stvari neosnovan.
6. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a određeno je da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu (odnosno, u ovom postupku, odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava), ako isti učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te uz ispunjenje jedne od pretpostavki određenih točkama od 1. do 10. istog stavka. Dakle, pretpostavke moraju biti istovremeno (kumulativno) ispunjene. Obzirom je ovršenik podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisan čl. 65. st. 1. OZ-a, konkretno razlog iz toč. 5. navedenog članka, time je ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe. Međutim, ovršenik u konkretnom slučaju nije dokazao ispunenje niti jedne pretpostavke iz čl. 65. st. 1. toč. 1-10 OZ-a, slijedom čega proizlazi da nije ispunjena objektivna pretpostavka. Nadalje, ovaj sud drži da ovršenik nije dokazao da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete, pri čemu vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive treba dovesti u kontekst konkretnih stranaka, njihovog imovinskog stanja, utjecaja određenog predmeta, u odnosu na koji se u konkretnoj situaciji zahtijeva odgoda ovrhe. U prijedlogu ovršenik nije priložio dokaze ni naveo činjenice koje bi ukazivale na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete (u vidu nemogućnosti eventualnog povrata zaplijenjenih sredstava od ovrhovoditelja protuovrhom ili u parnici radi stjecanja bez osnova za slučaj da uspije sa sporom), pa ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Prema tome, kako za odgodu ovrhe sukladno čl. 65 OZ-a kumulativno moraju biti ispunjena dva uvjeta, a to je postojanje i vjerojatnosti da bi provedbom ovrhe za ovršenika nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje i uz istovremeno daljnje ispunjenje jednog od razloga navedenih u točkama 1-10 st.1 čl.65 OZ-a, to očito neispunjenjem bilo kojeg od ova dva uvjeta, nema zakonske mogućnosti odgode ovrhe na prijedlog ovršenika. Slijedom svega navedenog, nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s člankom 210. OZ-a te je stoga odlučeno kao u izreci rješenja.
U Rijeci 14. ožujka 2025.
Sudac
Velimir Radošević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, u tri istovjetna primjerka. Protiv zaključka nije dopuštena žalba (čl. 11 st. 5 OZ-a).
DNA:
- pun. ovrhovoditelja
- pun. ovršenika uz podnesak ovrhovoditelja od 13.3.2025.
