Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Stalna služba u Slatini
Slatina, Trg sv. Josipa 12
Poslovni broj: P-108/2024-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, protiv tuženika ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Klaić & Klaić iz Kutine, radi isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti zakonske zastupnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 14. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. U t v r đ u j e s e da postoji potraživanje tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, prema tuženiku ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 35.172,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 1. srpnja te godine pa do isplate.
II. U t v r đ u j e s e da postoji potraživanje tuženika ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u iznosu od 18.954,07 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 1. srpnja te godine pa do isplate.
III. P r e b i j a j u s e utvrđene tražbine tužitelja i tuženika iz točaka I. i II. izreke ove presude, te se nalaže tuženiku ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, na ime razlike tražbine koja je nastala nakon izvršenog prijeboja iznos od 16.218,43 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 plati troškove parničnog postupka u iznosu od 2.950,40 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2025. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 1. srpnja te godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu navodeći da je presudom Općinskog suda u Daruvaru broj: P-877/10 od 31.1.2012. godine naloženo tužitelju Republici Hrvatskoj da tuženiku isplati bruto iznos od 133.964,80 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na mjesečne iznose kako proizlazi iz izreke presude te da mu isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 42.360,00 kn. Ističe da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj: Gž- 534/2012 od 18.4.2013. godine. Tuženik je svoje je potraživanje temeljem pravomoćne presude naplatio u cijelosti u ovršnom postupku 23.8.2013. godine i to u ukupnom iznosu od 272.839,50 kn. Potom je rješenjem Vrhovnog suda RH broj: Revr 752/13 od 29.11.2016. godine prihvaćena revizija Republike Hrvatske, te su ukinute presude Općinskog suda u Daruvaru broj: P-877/10 od 31.1.2012. godine i presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj: Gž-534/2012 od 18.4.2013. godine i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Budući da iz navedene odluke Vrhovnog suda, a koje su se nižestupanjski sudovi dužni pridržavati, proizlazi kako tuženiku ne može kao prekovremeni rad biti priznato vrijeme nazočnosti na mjestu rada u koje vrijeme nije stvarno radio, već se odmarao, proizlazi kako mu je dosuđen veći iznos nego što mu pripada.
2. Kako je tuženik bez osnove primio dio iznosa koji mu je dosuđen sada ukinutom presudom Općinskog suda u Daruvaru broj: P-877/10 od 31.1.2012. godine, odnosno radi se o osnovi koja je temeljem odredbe čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima otpala, pa tužiteljica zahtijeva vraćanje toga iznosa. Ističe da se tužitelj obratio tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora, međutim, nije došlo do sklapanja nagodbe, pa tužitelj predlaže da sud temeljem čl. 1111. st. 3. u vezi sa čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima usvoji tužbeni zahtjev.
3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu potraživanja tužitelja. Smatra da su zahtjev i protutužba preuranjeni. Ističe da se po ukidnoj odluci Vrhovnog suda RH broj: Revr-752/2013 sada pred ovim sudom vodi postupak pod brojem Pr- 28/2017, pa neovisno o činjenici da je na presudi Općinskog suda u Daruvaru broj: P- 877/2010 ukinuta ovršnost, nije otpala pravna osnova potraživanja tuženika. Stoga tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.
4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj ističe kako je pravomoćno okončan postupak koji se vodio kod Općinskog suda u Bjelovaru pod brojem: Pr-28/2017. Ističe da je u tome predmetu presudom od 10.1.2020. godine koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž R-412/2020 od 17.11.2020. godine Republici Hrvatskoj naložena isplata bruto iznosa od 66.255,36 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose tekućim od 15.-og u mjesecu, kao i iznos od 28.838,10 kn na ime troškova parničnog postupka. Navodi da je Republici Hrvatskoj ponovno naložena isplata iznosa koji je već podmirila temeljem ranije ukinute presude Općinskog suda u Daruvaru broj: P-877/10 od 31.1.2012. godine. Budući da je tužitelj već naplatio dugovanje predlaže da se naloži tuženiku povrat više plaćenog iznosa koji mu sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne pripada. Navodi da je sud rješenjem broj: Pr-28/2017-6 od 2.10.2017. godine izdvojio protutužbu tužitelja u zaseban predmet te se temeljem navedene protutužbe vodi ovaj postupak.
5. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka ističe da ima pravo tražiti povrat cjelokupnog iznosa koji je tuženik naplatio temeljem ukinute presude Općinskog suda u Daruvaru broj: P-877/10 od 31.1.2012. godine, dakle naplaćenog ukupnog bruto iznosa. Vezano za navode tuženika koji se odnose na praksu Europskog suda za ljudska prava, ističe kako pravno stajalište izraženo u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Z protiv Republike Hrvatske broj: 679/11 nije primjenjivo u ovom slučaju, jer se pravno stajalište iz navedene odluke temelji na bitno različitoj činjeničnoj osnovi. Tužitelj smatra svrsishodno i ispravnim da se izvrši prijeboj bruto iznos tražbine koja je tuženiku dosuđena presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj: Pr-28/2017 od 10.1.2020. godine i tražbine koju je tuženik naplatio temeljem presude Općinskog suda u Daruvaru broj: P-877/10 od 31.1.2012. godine, povrat kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku. Ističe da je tuženik podnio prigovor prebijanja u svome podnesku od 1.12.2021. godine te smatra ispravnim da se prijeboj izvrši s navedenim datumom kako u odnosu na glavnicu, tako i u odnosu na zakonsku zateznu kamatu dospjelu do navedenog dana.
6. Tužiteljica na kraju ističe da je njezino potraživanje u ukupnom iznosu od 35.172,50 EUR, a da je tražbina tuženika u ukupnom iznosu od 18.954,07 EUR te na kraju nakon izvršenog prijeboja tražbina tužiteljice iznosi 16.218,43 EUR.
7. Tuženik na drugoj strani ističe da bi nalaganjem povrata više ranije neosnovano dosuđenog i isplaćenog iznosa plaće i drugih naknada iz Ugovora o radu bilo protivno konvencijskom pravu na mirno uživanje vlasništva koje je zaštićeno čl. 1. Protokola 1 Europske konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama, jer bi nalaganjem vraćanja preostalog iznosa kako je konačno određen tužbenim zahtjevom tužitelja bilo nerazmjerno i predstavljalo bi prevelik namet tuženiku, jer bi se time povrijedilo i načelo razmjernosti. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.
8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu Županijskog suda u zagrebu poslovni broj: 28 Gž R-412/2020-2 od 17.11.2020. (list 21-23), u rješenje Vrhovnog suda RH br. Rev-109/2019-2 (list 25-29), u presudu Županijskog suda u Varaždinu broj: 26 Gž-244/2020-2 (list 30-34), u specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje (list 35-39), u rješenje Vrhovnog suda RH broj: Revd-1440/2021-2 (list 51- 52), u presudu Županijskog suda u Vukovaru broj: Gž-559/2019-3 (list 60-61), u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. 74 P-212/2020-10 (list 62-65), u presudu Županijskog suda u Zagrebu broj: 1 Gž-2636/2021-3 (list 66-69), u očitovanje i obračun Ministarstva obrane Zagreb od 7.3.2024. (list 101-107), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Tonke Vulić dipl. oec. od 13.9.2024. (list 128-144), u obračun plaće (list 147-151), u potvrdu Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Bjelovar (list 154), u obračun obveza iz plaće u ovršnom postupku (list 155-158), u obračun kamata (list 168-171), u podnesak vještaka Tonke Vulić od 18.12.2024. (list 180), te u podnesak vještaka Tonke Vulić od 3.1.2025. (list 185-189).
9. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je da je Općinski sud u Daruvaru donio presudu broj: P-877/10 od 31.1.2012. godine kojom je naloženo tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju ZI, ovdje tuženiku, isplati iznos od 133.964,80 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na mjesečne iznose kako je to utvrđeno u toj presudi i da tužitelju ovdje tuženiku ZI plati parnične troškove u iznosu od 42.360,00 kn. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj: Gž-534/2012-2 od 18.4.2013. godine (list 136-142 i 152-156 spisa broj: Pr-28/2017 Općinskog suda u Bjelovaru). Potom je tuženik ZI svoje potraživanje temeljem navedene pravomoćne presude u cijelosti naplatio u ovršnom postupku 7.6.2013. godine i to u ukupnom iznosu od 273.372,50 kn (list 35-39).
10. Nakon toga je Vrhovni sud RH donio rješenje broj: Revr 752/13-2 od 29.11.2016. godine kojim je prihvaćena revizija Republike Hrvatske te je ukinuta presuda Općinskog suda u Daruvaru broj: P-877/10-59 od 31.1.2012. godine i presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj: Gž-534/12-2 od 18.4.2013. godine te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (list 180-181 spisa broj: Pr- 28/2017).
11. U postupku koji se je vodio pred Općinskim sudom u Bjelovaru broj: Pr-28/2017 tužena, ovdje tužiteljica Republika Hrvatska podnijela je protutužbu protiv MI kojom zahtijeva povrat isplaćenog iznosa po osnovu stjecanja bez osnove budući da je ZI primio iznos koji mu je bio dosuđen ukinutom presudom Općinskog sud u Daruvaru broj: P-877/10 od 31.1.2012. godine. Sud je potom donio rješenje o izdvajanju protutužbe te je odlučeno da će se o protutužbenom zahtjevu Republike Hrvatske protiv tuženika MI raspravljati odvojeno od tužbenog zahtjeva (list 1). Po protutužbi predmet se je vodio pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod brojem: P-574/2021, te je na kraju predmet ustupljen ovome sudu i dobio je broj:
P-108/2024, dok se o tužbenom zahtjevu MI nastavio voditi pod bojem: Pr- 28/2017.
12. Nakon toga je donesena presuda broj: Pr-28/17-25 od 10.1.2020. godine kojom je naloženo tuženoj Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju ZI bruto iznos od 66.255,36 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznose utvrđene u toj presudi te plaćanje parničnog troška u iznosu od 28.838,10 kn (list 254-259 spisa broj: Pr- 28/2017). Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: 28. Gž R-412/2020-2 od 17.11.2020. godine te je ista pravomoćna (list 272-275 spisa broj: Pr-28/2017).
13. Dakle, tužiteljici Republici Hrvatskoj je temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Daruvaru broj: P-877/10-59 od 31.1.2012. godine bilo naloženo plaćanje tuženiku MI na ime prekovremenih sati rada iznosa od 133.964,80 kn s zakonskim zateznim kamatama i parničnih troškova u iznosu od 42.360,00 kn s zakonskim zateznim kamatama, te je u ovršnom postupku tužiteljica plaćanje i izvršila u ukupnom iznosu od 273.372,50 kn (list 35-39). Od navedenog iznosa tužiteljica je dio plaćanja izvršila tuženiku MI, a drugi dio na ime poreza, prireza i doprinosa. Kako su donošenjem odluke Vrhovnog suda RH broj: Revr 752/13-2 od 29.11.2016. godine ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, tuženik je temeljem čl. 1111. st. 3. u svezi s čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) dužan vratiti tužiteljici iznos koji je primio. Prema presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1308/2021-2 od 4.10.2022. godine u kojoj se odlučivalo o sličnom zahtjevu, tuženik je dužan tužiteljici vratiti iznos koji je osobno primio temeljem presude, dok iznos koji je tužiteljica uplatila na ime poreza, prireza i doprinosa po osnovi koja je kasnije otpala, tuženik nije dužan vraćati tužiteljici, jer ih nije niti primio.
14. Prema nalazu i mišljenju sudske vještakinje Tonke Vulić dipl. oec. od 13.9.2024. godine (list 128-144) i očitovanja vještakinje od 18.12.2024. godine (list 180) te očitovanja vještakinje od 3.1.2025. godine (list 185-187), potraživanje tužiteljice temeljem presude broj: Pr-877/10-50 gdje je ukidanjem iste otpala osnova plaćanja, na dan 1.12.2021. godine zajedno sa glavnicom, parničnim troškom i zateznim kamatama do navedenog dana je ukupno 35.172,50 EUR (list 185-187).
15. Nadalje, prema nalazu i mišljenju navedene vještakinje i njezinim očitovanjima potraživanje tuženika MI po presudi broj: Pr-28/2017 na dan 1.12.2021. godine zajedno sa glavnicom, parničnim troškom i zateznim kamatama do navedenog dana iznosilo je ukupno 18.954,07 EUR (list 185-187).
16. Kako stranke na izračune u nalazu i mišljenju vještaka nisu imale prigovore, sud ih je prihvatio u cijelosti.
17. Tuženik je potom izjavio prigovor prijeboja s danom 1.12.2021. godine, a tužiteljica je prihvatila da se prijeboj izvrši s tim datumom kako u odnosu na glavnicu i parnične troškove, tako i u odnosu na zakonsku zateznu kamatu dospjelu do navedenog datuma.
18. Kako je utvrđeno da potraživanje tužiteljice prema tuženiku, a koje je nastalo temeljem isplate po presudi broj: P-877/10-59 koja je kasnije ukinuta i gdje je temeljem čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO-a dio imovine tužiteljice prešao u imovinu druge osobe odnosno tuženika, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu, te gdje je utvrđeno da na dan 1.12.2021. godine iznosi 35.172,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od navedenog dana, sud je donio presudu kojom se utvrđuje postojanje navedenog potraživanja i odlučio kao pod točkom I. izreke.
19. Potraživanje tuženika prema tužiteljici temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru broj: Pr-28/2017 na dan 1.12.2021. godine iznosi 18.954,07 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od navedenog dana do isplate. Stoga je sud utvrdio postojanje navedenog potraživanja tužene te je donio odluku kao pod točkom II. izreke.
20. Nakon toga sud je izvršio prebijanje potraživanja tužiteljice Republike Hrvatske prema tuženiku u iznosu od 35.172,50 EUR te potraživanja tuženika prema tužiteljici u iznosu od 18.954,07 EUR te je naložio tuženiku da tužiteljici plati iznos od 16.218,43 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 1.12.2021. godine do isplate te je donio odluku kao pod točkom III. izreke.
21. Tijekom postupka tuženik je istakao da je tužbeni zahtjev neosnovan jer je suprotan praksi Europskog suda za ljudska prava izraženoj u presudi Z protiv RH broj: 679/11 od 2.4.2015. godine. Ističe da tuženik nije dužan vratiti iznos koji je primio od RH, jer je taj iznos primio po osnovi pravomoćne presude koja je kasnije preinačena i vraćanje tog iznosa predstavljalo bi povredu konvencijskog prava na mirno uživanje prava vlasništva iz čl. 1. Protokola 1 uz Konvenciju. Kako je tuženik iznos primio u ovršnom postupku temeljem presude broj: P-877/10-59 koja je ukinuta, nakon čega se je vodio spor pod brojem: Pr-28/17 gdje je u dijelu uspio, ocjena je ovoga suda da postoji razuman odnos razmjernosti između mjere miješanja u pravo tuženika na mirno uživanje vlasništva i cilja koji se s tim miješanjem htio postići. Tuženik je bio zaposlen i vraćanje isplaćenog iznosa po ocjeni suda za njega ne bi predstavljao prekomjeran individualan teret i ne bi dovelo do povrede njegovog prava na mirno uživanje vlasništva. Stoga nije prihvaćen zahtjev tuženika za zadržavanjem isplaćenog iznosa.
22. Tužiteljica je u ovome predmetu uspjela s osnovom tužbenog zahtjeva u omjeru od 100 %, a sa visinom tužbenog zahtjeva je uspjela u omjeru od 46,11 % što ukupno iznosi 146,11 %. Kada se podijeli sa 2 (pravni osnov i visina) proizlazi da je u ovome predmetu tužiteljica uspjela s 73,05 % tužbenog zahtjeva. Tuženik u ovome predmetu nije uspio sa osnovom tužbenog zahtjeva, dok je sa visinom tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 53,89 %, što ukupno iznosi 53,89 %. Kada se podijeli sa 2 (pravni osnov i visina) proizlazi da je u ovome predmetu tuženik uspio s 26,95 %. Kada se nakon toga od većeg postotka uspjeha tužiteljice 73,05 % oduzme manji postotak uspjeha tuženika od 26,95 %, proizlazi da je tužiteljica u ovome predmetu uspjela u sporu u većoj mjeri od 46,10 %, te je tuženik sukladno tome omjeru dužan tužiteljici temeljem čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) nadoknaditi troškove postupka.
23. Parnični troškovi tužiteljice u ovome postupku iznosili su 6.400,00 EUR, a sastojali su se od troškova sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 500,00 EUR, od troškova sastava protutužbe u iznosu od 500,00 EUR, od troškova zastupanja na pet rasprava održanih 16.4.2018., 10.11.2021., 9.12.2021., 6.5.2024. i 29.1.2025. godine u iznosu od 2.500,00 EUR, od troškova sastava pet potrebnih podnesaka od 31.12.2020., 18.3.2024., 29.11.2024., 29.12.2024. i 13.1.2025. godine u iznosu od 2.500,00 EUR i od troškova vještačenja u iznosu od 400,00 EUR. Kako je tužiteljica uspjela u sporu s 46,10 % tužbenog zahtjeva, tuženik joj je sukladno tome omjeru dužan nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 2.950,40 EUR, u roku od 15 dana.
24. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Slatini 14. ožujka 2025.
Sudac:
Zoran Šljivac
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.
Dostaviti:
1. Tužiteljica po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Josipa Jelačića 1, Bjelovar, na broj: P-DO-54/2024,
2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Klaić & Klaić, Kutina, Kolodvorska 24,
