Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-170/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i člana vijeća, te Ivane Mašić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HA rođ. H iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ranko Tomašević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 kao pravni slijednik Hypo Alpe-Adria Bank d.d. koju zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-1153/2023-27 od 27. siječnja 2025. u dijelu pod točkom I., II., III., IV. i VII. izreke, na sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-1153/2023-27 od 27. siječnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III., IV. i VII. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 2. Ugovora o kreditu broj: 116- 060/2006 od **.**.2006. sklopljenog između tužiteljice i tuženika u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF) a koja glasi: "... iznos od 157.300,00 CHF (stopedesetsedamtisućatristo švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važečem na dan korištenja kredita..."

II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 4. Ugovora o kreditu broj:

116- 060/2006 od 27.3.2006. sklopljenog između tužiteljice i tuženika u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF) a koja glasi "... u kunskoj protuvrijednosti 819,90 CHF (osamstodevetnaest švicarskih franaka i 90/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan plaćanja..."

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 isplatiti tužiteljici HA rođ. H iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 12.476,82 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku za svaki pojedini obrok od dospijeća od 03.07.2006. pa do 31.12.2007. u visini stope koju određuje čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a u svezi sa čl. 2 Zakona o zateznim kamatama, od 01.01.2008. pa do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče na pojedine iznose kao u prvostupanjskoj presudi.

IV. Nalaže se Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 naknaditi tužiteljici HA rođ. H iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.425,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 27. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 27.628,20 EUR zajedno sa zateznim kamatama, kao neosnovanim.

VI. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova u iznosu od 329,00 EUR kao neosnovanim.

VII. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova kao neosnovanim."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I., II., III. IV. i VII. izreke u pravovremenom roku žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i vrati na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura + 62,50 eura na ime PDV-a.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju žalitelj upire u žalbi, budući da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Obrazloženje ove povrede postupka svodi se na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava o pitanjima prirode i učinka ugovora sklopljenog primjenom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( NN 102/15 – dalje ZID ZPK/15 ).

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnih djela odredbe članka 2. i 4. Ugovora o kreditu broj 116-06/2006 od **.**.2006. sklopljenog između tužiteljice i tuženika u dijelom u kojem je glavnica vezana uz valutu švicarski franak (dalje: CHF), te za isplatu iznosa od 12.476,82 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po osnovi promjene valutnog tečaja.

8. Na temelju provedenih dokaza u postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužiteljica kao korisnica kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu broj 116-060/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, **.**.2006. kojim je odobren korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 157.300,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita,

- da je člankom 2. predmetnog Ugovora ugovoreno da se kredit odobrava za kupovinu stana i refinanciranje kapare, te da korisnica kredita može koristiti kredit tek nakon što banci predoči dokaz o izvršenom osiguranju tražbina i ispunjenju drugih uvjeta u skladu s ovim Ugovorom, a na dan koji odredi banka,

- da je člankom 4. citiranog Ugovora ugovoreno da rok otplate kredita iznosi 25 godina od dana stavljanja kredita u otplatu, i kredit se stavlja u otplatu zadnjeg dana u mjesecu u kojem je kredit iskorišten, kredit se otplaćuje u 300 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 819,90 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja, a anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, prvi anuitet dospijeva zadnjeg dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten,

- da je člankom 3. ugovoreno da na iznos kredita iz članka 2. predmetnog Ugovora, obračunavaju se kamate od 3,88% dekurzivno godišnje, kamate se obračunavaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu, i uključene su u anuitete,

- da se tečaj CHF stalno mijenjao tj. povećavao, a što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužiteljice,

- da je predmetni Ugovor o kreditu tužiteljica sklopila kao fizička osoba za kupnju stana,

- da je tužiteljica kao korisnica kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopila dana **.**.2016. Aneks uz Ugovor o kreditu broj 116-060/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim se ugovaraju uvjeti za provedbu konverzije kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR,

- da je Aneksom ugovoreno da sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan **.**.2015. iznosi 79.097,81 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju

Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za EUR,

- da je Aneksom ugovoreno da manjak na dan **.**.2015. iznosi 0,00

EUR, a preplata iznosi 13.599,18 HRK,

- da su u Aneksu Ugovora ugovorne strane suglasno potvrdile da se iznos preplate od 13.599,18 HRK koristi za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi,

- da se u Aneksu Ugovora kao osnovni Ugovor spominje Ugovor o kreditu broj 116-060/2006 od **.**.2006.,

- da je konverzija tj. sklopljeni Aneks uz Ugovor o kreditu, sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, i da je konverzija provedena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (a što među strankama tijekom postupka nije bilo ni sporno),

- da je provedena konverzija i izračun iste bio nesporan, tj. ni tužitelj ni tuženik nisu osporavali da je izračun konverzije izvršen sukladno ZID ZPK tj. sukladno članku 19. Zakona o potrošačkom kreditiranju,

- da je ukupna razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule prema obračunu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan valute u odnosu na anuitete prema obračunu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan isplate kredita , za sve anuitete je više plaćeni iznos od 12.476,82 EUR-a,

- da je ukupna razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule prema obračunu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan valute u odnosu na anuitete prema obračunu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete manje plaćeni iznos od 453,10 EUR-a.

9. Obzirom da se tužiteljica u tužbi pozvala na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., donesenu u sporu po kolektivnoj tužbi u kojem je sudjelovao tuženik, o pitanju ništetnosti odredbi o promjenjivoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora, prvostupanjski sud je odlučivao temeljem ove presude. Prema odredbama članka 502.c ZPP-a, članka 106. stavak 1. i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP), pravomoćne presude kojima je prihvaćena kolektivna tužba djeluju i prema drugim fizičkim i pravnim osobama koje su pripadnici određenog kolektiviteta, a utvrđujući dijelovi presude imaju obvezujući učinak u individualnim parnicama.

10. Neosnovano tuženik u žalbi izlaže da se odredba članka 502.c ZPP-a, ne može primijeniti u ovom sporu. Procesna odredba članka 502.c ZPP, primjenjuje se na sve postupke pokrenute nakon njezinog stupanja na snagu. Ovaj postupak je pokrenut za vrijeme važenja odredbe 502.c ZPP, koja je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ( NN 57/11 ) u primjeni od 1. srpnja 2013. kao dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji. Naknadna izmjena ove odredbe iz članka 107 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ( NN 70/19 ), kojom su dodane riječi "ili isplatu", ne isključuje obvezujući učinak ove presude u individualnoj parnici pokrenutoj nakon njezinog stupanja na snagu. Ovaj postupak pokrenut je 26. kolovoza 2023., tako da u ovom predmetu presuda iz kolektivnog spora ima obvezujući učinak.

11. Osnovni ugovor o kreditu koji su sklopile stranke, predstavlja tipski ugovor kakve je sklapao tuženik u razdoblju na koje se odnosi presuda donesena po kolektivnoj tužbi. U pojedinačnom sporu banke imaju pravo dokazivati da je potrošač tijekom pregovaranja bio informiran o svim potrebnim parametrima promjene kamatne stope, te bio upoznat sa posljedicama ugovaranja valute švicarski franak uz koju se vezala glavnica i kamata za trajanja kreditnog odnosa.

12. Iz stanja predmeta proizlazi da tuženik do zaključenja prethodnog postupka, a niti nakon toga, sve do zaključenja glavne rasprave, nije predlagao dokaze na okolnost informiranosti tužitelja prije sklapanja osnovnog ugovora o kreditu. Budući tuženik nije dokazivao da je tužiteljica tijekom pregovaranja bila odgovarajuće obaviještena o načinu promjene kamatne stope i upozorena na posljedice porasta valute švicarski franak, pravilno je prvostupanjski sud, pozivom na pravomoćnu presudu donesenu u kolektivnom sporu, ocijenio i zaključio da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak.

13. Tuženik izlaže stajalište da prvostupanjski sud nije bio ovlašten ispitivati ništetnost osnovnog ugovora o kreditu, jer je sklapanjem ugovora o konverziji primjenom ZID ZPK, otklonjena ništetnost odredbi kako o promjenjivoj stopi, tako i o valutnoj klauzuli osnovnog ugovora.

14. Prema članku 103. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 53/91, 79/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01– dalje: ZOO/91) i članku 322. stavak 1. važećeg ZOO/05, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla, dok je prema odredbama članka 109. i 110. ZOO/91 (i članka 327. i 328. ZOO/05), pravo na isticanje ništetnosti neograničeno. Prema pravilu iz članka 107. ZOO/91 ( i članku 326. stavak 1. ZOO/05 ), ništetan ugovor bez obzira na uzrok ništetnosti ne može postati valjanim, ako nakon sklapanja ništetnog ugovora otpadne razlog ništetnosti, osim iznimno, ako je zabrana bila manjeg značenja, a ugovor je u cijelosti ispunjen.

15. Propisima o zaštiti potrošača utemeljenih na Direktivi 93/13/EEZ, štiti se javni interes, pa povreda propisa o zaštiti potrošača nije zabrana manjeg značaja koja se može naknadno otkloniti. Naknadna izmjena osnovnog ugovora temeljem izmijenjenih odredbi Zakona o potrošačkom kreditiranju ne dovodi do valjanosti odredbe o valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora ( u tom smislu odluka broj Rev 3010/94 od 8. listopada 1994.).Kasnija izmjena ništetnih odredbi nije zapreka da se naknadno utvrdi njihova ništetnost (tako i u odlukama broj Rev 1628/86, broj Rev 2868/2018, broj Rev 18/2018 ).

16. Neosnovane su daljnje žalbene tvrdnje da ugovor o konverziji ima retroaktivni učinak odnosno djeluje od sklapanja osnovnog ugovora, pa da tužiteljica nema pravo na restituciju.

17. Da bi ugovor o konverziji sklopljen primjenom ZID ZPK/15, imao učinak od sklapanja osnovnog ugovora kako to tvrdi tuženik, moralo bi se uzeti da bi ugovorne strane, da su u trenutku zaključenja osnovnog posla znale za njegovu ništavost, zaključile upravo ugovor koji ima sve elemente članka 19.c ZID ZPK, radi ostvarenja cilja kojem se težilo sklapanjem osnovnog ugovora. Ugovori o konverziji sklopljeni primjenom ZID ZPK ne mogu se razmatrati kroz institut konverzije iz 325. ZOO/05, na koji upućuje tuženik. Prema navedenoj odredbi, kad ništetan ugovor udovoljava pretpostavkama za valjanost nekog drugog ugovora, onda će među ugovarateljima važiti taj drugi ugovor, ako bi to biIo u suglasnosti s ciljem koji su ugovaratelji imali na umu kad su ugovor sklopili i ako se može uzeti da bi oni sklopili taj ugovor da su znali za ništavost svog ugovora. Institut konverzije djeluje tako da se ništetnim odredbama dodjeljuje učinak odredbi drugog ugovora, pri čemu se valjanost drugog ugovora cijeni prema volji stranaka u trenutku sklapanja osnovnog ugovora.

18. Dodatak od 21. siječnja 2016., nije sklopljen u cilju otklanjanja ništetnosti nepoštenog dijela odredbe o valutnoj klauzuli izraženoj u CHF, niti je sklopljen u cilju otklanjanja posljedica ništetnosti. Sklapanje dodataka osnovnih ugovora o kreditu primjenom ZID ZPK/15, zapravo predstavlja obveznu zakonsku konverziju za banke kojom se, bez pristanka banke kao vjerovnika, u cilju sprečavanja nastavljanja i produbljivanja dužničke krize, stvaraju novi uvjeti na način da se mijenja valuta u ugovorenoj valutnoj klauzuli. Izmjena takvih uvjeta primjenom ZID ZPK/15, izvršena prije pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora, nema za posljedicu isključenje prava potrošača na restituciju. Činjenica da je zbog promjene propisa banka bila u obvezi izmijeniti valutu u ugovornoj valutnoj klauzuli ne rezultira prestankom prava tužitelja na restituciju. Niti činjenica da je tužitelj imao pravo izbora hoće li pristupiti sklapanju dodatka čiji su sastojci propisani člankom 19.c ZID ZPK/15, ili će nastaviti postojeći ugovorni odnos, ne znači da se sklapanjem ugovora o konverziji odrekao prava na restituciju s osnove nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz osnovnog ugovora. Odricanje od prava na restituciju zbog nepoštenosti ugovornih odredbi se ne pretpostavlja, već volja za odricanjem mora biti jasno i nedvosmisleno izražena. Dodatak koji su sklopile stranke primjenom ZID ZPK/15, ne sadrži izričitu izjavu tužitelja o odricanju od prava na restituciju. Činjenica da je tužiteljica iskoristila pravo na sklapanje ugovora o konverziji nema karakter ponašanja iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti da se odrekao prava na restituciju.

19. Odredbe ZID ZPK/15 ne uređuju, niti isključuju pravo na restituciju potrošača koji je odlučio sklopiti ugovor o konverziji. Da bi sklapanjem ugovora konverziji prestalo pravo tužiteljice na restituciju, tužiteljica je u trenutku sklapanja tog ugovora, morala znati za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. U vrijeme sklapanja Dodataka od 21. siječnja 2016. primjenom ZID ZPK, presuda u kolektivnom sporu nije postala pravomoćna. Tužitelj kao prosječan potrošač nije znao, niti je razumno mogao znati za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli, kao i pretpostaviti ishod postupka po kolektivnoj tužbi pokrenutog po udruzi "Potrošač".

20. Ne stoje žalbene tvrdnje da je pobijana presuda u suprotnosti sa odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz oglednog spora broj Gos-1/2019.

21. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zauzetom u tom sporu, sporazumi o konverziji sklopljeni u skladu sa ZID ZPK, valjani su i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF, pri čemu je istaknuto da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije zauzimao stajalište o pitanjima glede kojih odgovori ovise o posebnim okolnostima konkretnog slučaja, primjerice i pitanja osnovanosti kondemnatornih zahtjeva nakon sklapanja ugovora o konverziji.

22. Neosnovano tuženik tvrdi da je Vrhovni sud u odluci iz oglednog spora zauzeo stajalište da ugovori sklopljeni po ZID ZPK, predstavljaju novu pravnu osnovu. U prilog teze o novoj pravnoj osnovi, tuženik u žalbi izdvaja dijelove iz konteksta cjeline obrazloženja odluke oglednog spora dajući im drugačije značenje. U odluci Gos-1/2019, Vrhovni sud je potpuno određeno iznio svoje zaključke, kojima je, između ostalih, jasno izrazio stajalište da u odnosu na ugovore po ZID ZPK, nema mjesta primjeni iz oglednog spora općih pravila obveznog prava o novaciji i sl. 10. Prestanak prava tužitelja na povrat preplaćenog s osnove nepoštenosti odredbi osnovnog ugovora, ne proizlazi niti iz odluke Suda EU C 567/20, donesene po prethodnom pitanju u sporu protiv Zagrebačke banke. Navedena odluka, ne odnosi se na pitanje otklanjanja posljedica ništetnosti zbog nepoštenosti ugovornih odredbi iz potrošačkog ugovora, već na pitanje područja primjene Direktive 93/13 po prethodnom pitanju u sporu po zahtjevu za povrat isplaćenog nakon sklapanja ugovora o konverziji. U toj odluci, Sud EU ponovio je svoje opće, načelno stajalište u primjeni članka 1. stavak 2. Direktive, prema kojem su ugovorne odredbe koje se temelje na obvezujućim ili dispozitivnim odredbama nacionalnog prava, pa tako i odredbama ZID ZPK/15, isključene iz područja primjene Direktive 93/13, zbog pretpostavke da je nacionalni zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka u određenim ugovornim odnosima ( tako i u predmetima C 81/19 NG i OH/SC Banca Transilvania, C-593/22, First Bnk SA., C-192/20 Prima banka Slovensko, C-593/22 First Bank SA i dr. ).

23. Od ovog načelnog stajališta odstupljeno je u odlukama u kojima se Sud EU izjašnjavao o usklađenosti sa Direktivom prisilnih ili dispozitivnih nacionalnih odredbi. U odlukama C-609/19 i spojenim predmetima C-776/19 do 782/19 protiv BNP Paribas Personal Finance SA i dr., i predmetu C-80/21 do C.82/21 D.P.B., Sud EU ispitivao je usklađenost sa Direktivom nacionalnih propisa o zastari prava na restituciju na temelju nepoštenih odredbi i zauzeo stajalište da zastarni rok određen nacionalnim propisom ne može početi teći prije nego je potrošač mogao saznati za nepoštenost. I u odluci C-176/23 Raiffeisen Bank od 30. svibnja 2024., zauzeto je stajalište da se članak 1. stavak 2. Direktive o isključenosti odredbi nacionalnog prava od područja primjene Direktive, ne odnosi na nacionalni propis donesen radi usklađivanja ugovora koji sadrži nepoštene odredbe o kamatnoj stopi, ako taj propis ostavlja banci slobodu ugovaranja u pogledu izbora referentne vrijednosti kamatne stope i visine fiksne marže.

24. Prema stajalištu Suda EU zauzetom u predmetu C-118/17 Č od 14. ožujka 2019. činjenica da su određene ugovorne odredbe za koje se utvrdilo da su nepoštene, ugovorom zamijenjene novim odredbama, kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

25. Prestanak prava potrošača na povrat preplaćenog s osnove nepoštenosti odredbi osnovnog ugovora, ne proizlazi niti iz odluke z spojenim predmetima C-70/17 i C-179/17 Abanca Corpoacion Bancario, na koju se poziva žalba. Ovom odlukom, Sud EU izjašnjavao se, između ostalih pitanja, i o pitanju opstanka ugovora nakon utvrđenja nepoštenosti pojedinih odredbi. Prema načelnom stajalištu Suda u primjeni članka 6 stavak 1 Direktive, nacionalni sudovi nisu ovlašteni dopuniti ugovor uz izmjenu sadržaja ugovorne odredbe (odluke C 488/11, Unicaja Banco C 482/13, C- 421/14 i dr. ).U odluci u spojenim predmetima C-70/17 i C-179/17, odstupljeno je od ovog načelnog stajališta iznimno, i to samo u situaciji kada nacionalni sud zbog nepoštenosti pojedinih odredbi, cijeli ugovor mora utvrditi ništetnim, a time bi se potrošača izložilo za njega nepovoljnim posljedicama. U toj odluci je upravo u cilju zajamčene zaštite potrošača, izraženo stajalište da nacionalni sud može iznimno nepoštenu odredbu zamijeniti dopunskom odredbom nacionalnog prava ako se takvom zamjenom izbjegavaju za potrošača nepovoljne posljedice ništetnosti cijelog ugovora.

26. Izložena stajališta Suda EU o primjeni članka 1. stavak 2. Direktive odraz su Direktivom zajamčene zaštite potrošača u koju ulazi i pravo na restituciju zbog nepoštenosti odredbi potrošačkog ugovora. Okolnost da je Sud EU u predmetu C 567/20, odbio svoju nadležnost za odlučivanje po prethodnom pitanju utjecaja ugovora sklopljenih primjenom ZID ZPK/15 na pravo restitucije, ne može se tumačiti prestankom prava potrošača na otklanjanje posljedica ništetnosti, kako to tvrdi tuženik. Jednako tako, odluka u predmetu C-70/17 i C-179/17Abanca Corpoacion Bancario, ne isključuje pravo potrošača na potpunu restituciju zbog nepoštenosti odredbi osnovnog ugovora zbog sklapanja aneksa primjenom ZID ZPK/15.

27. Tužiteljica ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj stopi i valutnoj klauzuli ako postoji razlika između ukupnog iznosa koji bi mu pripao po osnovi ništetnosti ovih odredbi do dana izvršene konverzije i iznosa koji je banka priznala i obračunala prilikom izračuna konverzije u skladu sa člankom 19.c ZID ZPK.

28. Člankom 5. Dodatka od 21. siječnja 2016., utvrđen je obračun pretplate u iznosu od 12.476,82 eura. Provedenim vještačenjem, koje je pravilno ocijenjeno objektivnim i vjerodostojnim utvrđeno je da postoji razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule prema obračunu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan valute u odnosu na anuitete prema obračunu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan isplate kredita za sve anuitete u iznosu od 12.476,82 eura, koje je tužiteljica isplatila tuženiku.

29. Tužiteljica ima pravo na povrat razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta i ugovorom o konverziji priznatog iznosa, zajedno sa zateznim kamatama od prvog idućeg dana od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta, kada su dospjele tražbine po osnovi povrata preplaćenih anuiteta. Obzirom da je tužiteljica podneskom od 10. listopada 2024. specificirala svoj tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka Darka Prpića, to je pravilno prvostupanjski sud u skladu s odredbom članka 2. ZPP-a usvojio tako postavljeni zahtjev tužiteljice.

30. Suprotno žalbenim prigovorima, nema osnove za umanjenje tražbine po osnovi restitucije s naslova negativne tečajne razlike kada u postupku pred prvostupanjskim sudom nije istaknut prigovor radi prebijanja ( tako i u odluci broj Rev 1163/2023-3 od 6. veljače 2024.).

31. Odluka o zastari utemeljena je na stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci broj Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i objedinjenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske ( 1/22 ) održane 31. siječnja 2022., broj: Su-IV-33/2022. I prema stajalištu Suda EU zauzetom u presudi od 10. lipnja 2021. u predmetu C609/19 i u spojenim predmetima C-776/19 do C-782/19 BNP Paribas Personal Finance, zastarni rok za povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene odredbe koji može isteći čak i prije nego što je potrošač mogao saznati za nepoštenost te odredbe, ne može ni u kojem slučaju biti u skladu sa Direktivom 93/13. Kolektivna tužba u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 podnesena je 4. travnja 2012., a presuda po toj tužbi je u odnosu na ništetnost odredbi kojima je ugovorena promjenjiva stopa postala pravomoćna dana 13.lipnja 2014. ( dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 ), dok je u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018., ( dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 ).U ovom predmetu tužba je podnesena 13. lipnja 2023., dakle, unutar petogodišnjeg roka zastare.

32. Pozivom na odredbu 1115. ZOO-a, tuženik tvrdi da je pošten stjecatelj i da stoga tužiteljica nema pravo na zatezne kamate od dana dospjelosti mjesečnih anuiteta. Pravomoćna presuda donesena po kolektivnoj tužbi kojom je utvrđeno nepošteno postupanje tuženika kod ugovaranja promjenjive kamatne stope prema odlukama banke i valutne klauzule izražene u švicarskom franku uz koju je vezana glavnica i kamata, isključuje savjesnost tuženika kroz razdoblje otplate kredita.

33. Pravilna je i odluka o dosuđenom parničnom trošku kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

34. Slijedom svega navedenog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu, te temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove presude.

35. Kako tuženik nije uspio sa žalbom to je odbijen i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 14. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić