Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-137/2022-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Mariji Levanić-Škerbić, u pravnoj stvari tužitelja: 1. OPĆINA BREZNIČKI HUM, Breznički Hum, Breznički Hum 20a, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE VARAŽDINSKE ŽUPANIJE, Varaždin, Gajeva 4, OIB: 74640705361, koje zastupa punomoćnik Dejan Uljarević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika: 1. VARKOM d.o.o. Varaždin, Gajeva 4, OIB: 39048902955, kojeg zastupaju odvjetnici u ZOU Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina i 2. VODOGRADNJA d.o.o. Varaždin, Međimurska ulica 20B, OIB: 80297502945, kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vukalović, odvjetnik u Varaždinu, radi naknade štete (vps: 1.328.021,24 eura), nakon zaključenja glavne rasprave na ročištu 4. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika 1. tuženika te punomoćnika 2. tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se 1. tuženiku VARKOM d.o.o., Varaždin, Trg Bana Jelačića 15, OIB: 39048902955 i 2. Tuženiku VODOGRADNJA d.o.o., Varaždin, Međimurska ulica 20B, OIB: 80297502945 da 1. Tužitelju OPĆINA BREZNIČKI HUM, Breznički Hum, Breznički Hum 4, OIB: 35774913576 isplati iznos od 664.010,62 Eura sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2021. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 5 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se 1. tuženiku VARKOM d.o.o., Varaždin, Trg Bana Jelačića 15, OIB: 39048902955 i 2. Tuženiku VODOGRADNJA d.o.o., Varaždin, Međimurska ulica 20B, OIB: 80297502945 da 2. Tužitelju ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE VARAŽDINSKE ŽUPANIJE, Varaždin, Gajeva 4, OIB: 74640705361 isplati iznos od 664.010,62 Eura sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2021. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 5 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 374.850,00 eura i to 1. tuženiku iznos od 187.425,00 eura te 2. tuženiku iznos od 187.425,00 eura, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev 1. tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 18.742,50 eura te zahtjev 2. tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 56.809,30 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelji su ovome sudu protiv 1. i 2. tuženika podnijeli tužbu radi naknade štete u iznosu od po 664.010,62 eura, odnosno ukupno 1.328.021,24 eura, uvećano za zatezne kamate i troškove postupka.

2. U tužbi se navodi da se 1. tuženik VARKOM d.o.o. Varaždin kao javni opskrbitelj i lokalni monopolist u opskrbi vodom i davatelj usluga vode i kanalizacije prijavio kao investitor na natječaj Europske Unije za financiranje infrastrukture temeljem mjere 7.1. Ministarstva poljoprivrede za financiranje ruralnog razvoja. Temeljem navedene mjere isti je ugovorio projekt vodoopskrbe (polaganja vodovodnih cijevi i dovođenje vodovodne mreže u domove ljudi) na području visoke zone općine Breznički Hum - Šćepanje uz izgradnju Vodospremnika Šćepanje – Gornji Hum. Izvođenje predmetnih radova temeljem kojih je nastala šteta 1. tuženik je ugovorio s 2. tuženikom trgovačkim društvom VODOGRADNJA d.o.o. Varaždin kao izvođačem, a koje je samostalno izvelo predmetne radove i prouzročilo štetu. 1. i 2. tuženi su solidarni dužnici zato jer su ugovorima međusobno obvezani, jer su zajedno radili, zato što su zajedno uzrokovali štetu, zato što su štetu priznali i zato što štetu nisu popravili u dogovorenom roku, iako su priznali počinjenje iste, a sve sukladno članku 1108. Zakona o obveznim odnosima, dok su 1. i 2. tužitelji treća osoba budući da u predmetnom poslovnom odnosu nisu bili niti naručitelj (investitor), a niti izvođač radova.

2.1. Nadalje tužitelji navode da su radovi na vodoopskrbnom sustavu Šćepanje trajali tijekom 2019. te je sve završeno utvrđenjem počinjenja štete od strane 1. i 2. tuženika ovdje tužiteljima, a što da je potvrđeno i primopredajnim zapisnikom/dopisom Klasa: NP-06/17-01/954 od dana 16.12.2019. Tužitelji tvrde da su navedenim dopisom 1. i 2. tuženici priznali osnovu tužbenog zahtjeva te odgovornost za nastalu štetu te da su se njime tuženici obvezali radove na sanaciji štete na cestama obaviti čim to vremenske prilike dozvole, no unatoč zahtjevima i prijedlozima ovdje tužitelja to se nikada nije dogodilo, iako su predstavnici Općine Breznički Hum u nekoliko desetaka navrata telefonskim putem kontaktirali ovlaštene predstavnike 1. i 2. tuženika tražeći od istih izlazak na teren i sanaciju počinjene štete sukladno Zapisniku.

2.2. Osim toga tužitelji tvrde da su šteta i odgovornost ovdje tuženika utvrđeni i nalazom i mišljenjem ovlaštenog sudskog vještaka ČT, koji je sačinjen povodom osiguranja dokaza na predmetnim lokacijama u postupku koji se vodio na ovome sudu pod brojem R1-16/2021. Tužitelji navode da se u navedenom nalazu i mišljenju vještaka utvrđuje da oštećenja na predmetnoj trasi koja su ustanovljena očevidom od 17. lipnja 2021. imaju uzrok u izvođenju radova od strane tuženika Varkom d.d. te da su ista, zbog narušenog konstrukcijskog integriteta kolničke konstrukcije danas uzrok ubrzanog propadanja i devastacije asfaltne konstrukcije. U odnosu na u navedenom nalazu i mišljenju prikazan iznos štete tužitelji navode da je izračun vještaka ČT pogrešan i neprecizan, jer da je vještak naveo da obujam radova koje je potrebno sanirati iznosi 3500 m2, a da ukupna trasa svih 8 prometnica iznosi 10.680,91 m, pa kad bi se to pomnožilo s prosječno 3,00 metra širine ceste dobili bi iznos od cca 32.000,00 m2, dakle skoro 10x više od onoga što je vještak uzeo kao predmet oštećenja. Zbog navedenog, kao i na promjenu cijena građevinskog materijala i građevinskih radova tužitelji predlažu provođenje novog građevinsko- prometnog vještačenja.

2.3. Tužitelji tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi predlažu da sud naloži tuženicima naknaditi im štetu u iznosu od po 5.000.000,00 kuna svaki, dakle ukupno 10.000.000,00 kuna, uvećano za zatezne kamate. U podnesku od 26. rujna 2024. tužitelji uređuju tužbeni zahtjev uskladivši ga s valutom EUR, zatraživši ukupni iznos od 1.328.021,24 eura uvećano za zatezne kamate, odnosno iznos od 664.010,62 eura od svakog tuženika (kao u izreci).

3. U odgovoru na tužbu 1. tuženik navodi da se radilo o natječaju za provedbu predmjere 7.2. „Ulaganja u izradu, poboljšanje ili proširenje svih vrsta infrastrukture, uključujući ulaganja u obnovljive izvore energije i uštedu energije“– provedba tipa operacije 7.2.1. „Ulaganja u građenje javnih sustava za vodoopskrbu, odvodnju, pročišćavanje otpadnih voda. Sukladno članku 12. stavak 15. Pravilnika o provedbi mjere 07 („Temeljne usluge i obnova sela u ruralnim područjima“ iz Programa razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014-2020) predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave na području koje se vrše ulaganja trebalo je dati suglasnost za provedbu ulaganja javnog isporučitelja vodnih usluga te je Općinsko vijeće Općine Breznički Hum 19.09.2016. donijelo Odluku o suglasnosti za provedbu ulaganja javnog isporučitelja vodnih usluga Varkom d.d. Varaždin na području Općine Breznički Hum za projekt Vodoopskrba na području visoke zone Općine Breznički Hum - Šćepanje. Sastavni dio ove Odluke je obrazac Opisa projekta/operacije Vodoopskrbe na području visoke zone Općine Breznički Hum – Šćepanje. Prvo tuženik ističe da je prema tome 1. tužitelj u svemu bio upoznat sa opisom i procjenom troškova projekta te se stoga ne može smatrati trećom osobom, pa u tom smislu osporava pravnu osnovu tužbe koju tužitelji pronalaze u članku 1108. ZOO-a. Uz navedeno 1. tuženik ističe da predmetni projekt nije uključivao modernizaciju nerazvrstanih i lokalnih prometnica na području Općine Breznički Hum, već je istim riješeno pitanje vodoopskrbe visoke zone Općine Breznički Hum, sa dovođenjem vodovodne mreže žiteljima 1. tužitelja i to bez posebnog plaćanja troškova priključenja. Točno je da su radovi na predmetnom projektu trajali tijekom 2019. te da su dovršeni sredinom iste godine. Tehnički pregled radova obavljen je dana 16.12.2019., o čemu je sastavljen Zapisnik pod Klasom: UP/I- 361-05/19-01/00029, Ur. broj: 2186/1-06-2/2-19-0004 od 16.12.2019.

3.1. Prvo tuženik nadalje ističe da pismeno broj NP-06/17-01/964 od 16.12.2019. ne predstavlja potvrdu priznanja počinjenja štete, navedeno pismeno sastavljeno je istog dana kada je i obavljen tehnički pregled izvedenih radova te je sačinjeno prigodno i uopćeno kako bi čim prije bila izdana uporabna dozvola i zatvoreno financiranje. Uporabna dozvola izdana je po istom upravnom tijelu već 16.01.2020. pod Klasom: UP/I-361-05/19-01/000029 Ur.broj: 2186/1-08-2/1-20-0006. Prvo tuženik osporava da bi prilikom obilaska trase dana 16.12.2019. bila utvrđena teška oštećenja na cestama, a pogotovo ne takva koja bi bila posljedica izvođenja vodoopskrbnih radova. U odnosu na provedeni postupak osiguranja dokaza u predmetu ovoga suda poslovni broj R1-16/2021, 1. tuženik navodi da je isti iniciran od strane 1. tužitelja tek 14. svibnja 2021. što je nakon gotovo pune dvije godine poslije dovršetka radova. Prijedlogom za osiguranje dokaza nisu pobrojane prometnice na kojima je navodno počinjena šteta, a iz vještačkog nalaza vještaka ČT nije vidljivo koje je to prometnice vještak fotografirao i dimenzionirao, gdje se one nalaze, koja je njihova oznaka. Nadalje 1. tuženik iznosi niz primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka iz navedenog postupka osiguranja dokaza te osporava njegovu dokaznu snagu u ovome postupku.

3.2. U odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva 1. tuženik istu u cijelosti osporava ističući da se visina uopće ne može ispitati, jer osim navođenja prometnica na kojima je navodno nastala šteta, tužitelji ne prilažu niti jedan materijalni dokaz iz kojeg bi proizlazilo da su upravo ove prometnice oštećene, a kamoli da su štećenja opisana i dovedena u uzročnu vezu sa izvođenjem vodoopskrbnih radova.

3.3. U odnosu na 2. tužitelja 1. tuženik prigovara nedostatku aktivne legitimacije, uz obrazloženje da prometnice za koje se u tužbi navodi da su dane na upravljanje 2. tužitelju nose oznaku „NC“ - nerazvrstane ceste, a koje pak po zakonskoj definiciji nisu i ne mogu biti na upravljanju Županijskih uprava za ceste, pa tako ni ovdje 2. tužitelja, po svom pravnom statusu nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi isključivo u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

4. U odgovoru na tužbu 2. tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te prvenstveno ističe da je u svezi navedenih radova izdana Uporabna dozvola od strane Varaždinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Novi Marof, KLASA: UP/I-361-05/19- 01/000029; URBROJ: 2186/1-08-2/1-20-0006 od dana 16.01.2020., a da su tužitelji kao stranke sudjelovali u upravom postupku izdavanja uporabne dozvole, u okviru kojeg postupka su potvrdili kako su predmetni radovi izvedeni u skladu sa Glavnim projektom, a samim time i u skladu sa posebnim uvjetima građenja svakog od tužitelja te nisu imali primjedbe na izvedene radove. Pravomoćnom uporabnom dozvolom se upravo potvrđuje činjenica izostanka bilo kakvih nedostataka u radovima tuženika te se utvrđuje kako su svi radovi izvedeni u skladu s aktom kojim se odobrava građenje, dakle u svezi kojih radova nije utvrđena nikakva protupravnost, te taj upravni akt veže i sud, slijedom čega po stavu 2. tuženika ne postoje uvjeti za utvrđivanjem protupravnosti tuženika (kao jedne od kumulativne pretpostavke za utvrđivanje naknade štete) u ovome postupku.

4.1. Uz navedeno 2. tuženik ukazuje kako iz historijata tužbe nije moguće iščitati koji su to konkretno radovi 2. tuženika uzrokovali navodno oštećenje prometnica te na kojoj konkretnoj lokaciji. Tužitelji u tužbi općenito navode prometnice, ali bez detaljne konkretizacije lokacije na istima (a na kojoj je došlo do navodnog oštećenja), kao niti u čemu se sastoji oštećenje te na koji način se isto uopće dovodi u direktnu uzročno posljedičnu vezu sa bilo kojim postupanjem 2. tuženika.

4.2. Drugo tuženik osporava navode iz tužbe da bi uslijed izvođenja radova nastala bilo kakva oštećenja na prometnicama te ističe da je iz fotodokumentacije stanja prometnica koja je sačinjena prije izvođenja predmetnih radova razvidno kako se radilo o oštećenim prometnicama, odnosno prometnicama sa oštećenim kolničkim zastorom te neuređenim bankinama, a na kojima se očito uslijed daljnjeg nedostatnog održavanja od strane tužitelja, kao i uslijed činjenice da iste po svojim tehničkim karakteristikama nisu dimenzionirane za prometovanje težih vozila, javljaju oštećenja koje nemaju apsolutno nikakve veze sa radovima koje je prije više od tri godine izvodio 2. tuženik.

4.3. U odnosu na postupak osiguranja dokaza koji se kod ovoga suda vodio pod poslovnim brojem R1-16/2021, 2. tuženik ističe da njemu nije bilo omogućeno sudjelovati u istome te se stoga protivi uzimanju u obzir navedenog dokaza, jer bi u protivnom isto predstavljalo povredu načela kontradiktornosti, neposrednosti i usmenosti. Osim toga 2. tuženik ističe da je iz samog vještačkog nalaza i mišljenja razvidno kako vještak nije imao nikakvih informacija o vrsti radova izvođenih po 2. tuženiku kao niti uvid u UGOVOR 216/17 te I DODATAK istog (a što i sam vještak potvrđuje u svom nalazu), pa vještak ustvari ne zna koji su to konkretno radovi izvođeni, ali unatoč tome da bi isti utjecali na konstrukcijski integritet kolničke konstrukcije. Iz toga proizlazi da vještak u svom mišljenju zapravo obrađuje, citira i tumači dokumentaciju koju su mu dostavili tužitelji i to Zapisnik – Prilog 2 te se više bavi tematikom tog dokumenta, nego stvarnim stanjem na terenu.

4.4. U podnesku od 18. ožujka 2024. 2. tuženik je istaknuo prigovor zastare, navodeći da je predmetna tražbina za naknadu štete zastarjela u smislu čl. 230. st. 1. ZOO-a, jer je do podnošenja tužbe protekao rok od tri godine od kad je 1. tužitelj saznao za predmetna oštećenja, budući da je načelnik 1. tužitelja u svom iskazu danom na ročištu 12. ožujka 2024. iskazao da su za oštećenja znali i prije tehničkog pregleda koji je bio 16. prosinca 2019.

5. Punomoćnik tužitelja tijekom postupka višekratno ističe da je osnova tužbenog zahtjeva, dakle odgovornost za štetu i uzročnost, priznata pismenom 1. tuženika od 16. prosinca 2019., kao i utvrđena u postupku osiguranja dokaza u predmetu R1-16/2021. U odnosu na tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije 2. tužitelja, punomoćnik tužitelja je na pripremnom ročištu 11. srpnja 2023. istaknuo da aktivna legitimacija 2. tužitelja izvire iz činjenice što su ceste koje su navedene pod točkama III. i IV. tužbe dane na upravljanje 2. tužitelju te se ne radi o nerazvrstanim cestama kako to tvrdi 2. tuženik, iako one nose takve oznake, a da su dane na upravljanje 2. tužitelju proizlazi iz Zakona o cestama i iz zk. izvadaka koji su priloženi uz tužbu. U odnosu a prigovor zastare punomoćnik tužitelja je na ročištu 2. srpnja 2024. naveo da ovdje nema zastare, jer su tuženici izjavom od 16.12.2019. priznali dug i potrebu za izradom dodatnih radova na sanaciji raskopanih asfaltnih površina i obvezali se da će radove na sanaciji obaviti čim im to vremenske prilike dozvole, a tužba je podnijeta 14.12.2022. godine.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete od 1. i 2. tuženika, koja je nastala zbog oštećenja na prometnicama na području Općine Breznički Hum tijekom izvođenja radova u okviru projekta vodoopskrbe (polaganja vodovodnih cijevi i dovođenje vodovodne mreže u domove ljudi) na području visoke zone općine Breznički Hum - Šćepanje uz izgradnju Vodospremnika Šćepanje – Gornji Hum, a koji radovi su izvođeni tijekom 2019.

7. Između stranaka je nesporno:

- da je bio proveden natječaj Europske unije za financiranje infrastrukture temeljem mjere 7.2. Ministarstva poljoprivrede za financiranje ruralnog razvoja, za dodjelu sredstava za provedbu podmjere 7.2. „Ulaganja u izradu, poboljšanje ili proširenje svih vrsta infrastrukture, uključujući ulaganja u obnovljive izvore energije i uštedu energije“– provedba tipa operacije 7.2.1. „Ulaganja u građenje javnih sustava za vodoopskrbu, odvodnju, pročišćavanje otpadnih voda, na koji natječaj se javio Varkom d.d. Varaždin (ovdje 1. tuženik), kao javni isporučitelj vodnih usluga,

- da je Općinsko vijeće Općine Breznički Hum (ovdje 1. tužitelj) donijelo Odluku 19.09.2016. o suglasnosti za provedbu ulaganja javnog isporučitelja vodnih usluga Varkom d.d. Varaždin (ovdje 1. tuženik) na području Općine Breznički Hum za projekt Vodoopskrba na području visoke zone Općine Breznički Hum – Šćepanje (str. 127 spisa),

- da je za provedbu projekta, odnosno izgradnje Vodoopskrbe na području visoke zone Općine Breznički Hum – Šćepanje, između Varkom d.d. Varaždin (ovdje 1. tuženik), kao naručitelja i Vodogradnja d.d. Varaždin (ovdje 2. tuženik), kao izvoditelja, zaključen Ugovor br. 216/17 od 16.11.2017. te I. Dodatak ugovoru od 27.12.2018. (str. 70-77 spisa) te je 2. tuženik kao glavni izvođač temeljem navedenog Ugovora izveo radove,

- da je nakon završetka radova obavljen tehnički pregled dana 16. prosinca 2019. (zapisnik o tehničkom pregledu – str. 78-87 spisa),

- da je za izvedene radove, odnosno izgrađene građevine navedenog vodoopskrbnog sustava izdana Uporabna dozvola od strane Varaždinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Novi Marof, KLASA: UP/I-361-05/19-01/000029; URBROJ: 2186/1-08-2/1-20-0006 od dana 16.01.2020. (str. 103-105 spisa).

8. Sporna je između stranaka i pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva, konkretno jesu li se ostvarile pretpostavke za naknadu štete na strani 1. i 2. tuženika, kao i je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine radi naknade štete.

9. Područje naknade štete uređeno je odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022 i 156/2022, dalje skraćeno: ZOO). Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO- a, propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pri tome treba reći, da je za nastanak obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO, potrebno kumulativno ispunjenje svih pretpostavki odgovornosti za štetu. Naime, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između te štetne radnje i štete kao posljedice.

10. Dakle, ZOO sadrži odredbe odštetnog prava i propisuje sve uvjete koje je potrebno zadovoljiti da bi se mogla dosuditi naknada štete u pojedinoj situaciji. Tako je, uz postojanje navedenih pretpostavki odgovornosti za štetu (subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja, šteta i uzročna veza), uvijek pretpostavka odgovornosti za štetu i protupravnost.

11. Prema tome, za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja u konkretnom slučaju na tužiteljima je, kao aktivnoj strani u postupku, bio teret dokaza da su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu na strani 1. i 2. tuženika.

12. Odredbom iz čl. 7. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP-a) propisano je da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredba čl. 299. st.1. ZPP-a obvezuje stranke da već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznesu sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predlože dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te da se izjasne o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 2. ZPP-a). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. toga članka sud neće uzeti u obzir (čl. 299. st. 3. ZPP-a).

13. S druge strane, odredbom iz čl. 8. ZPP-a propisano je da sud prema svom uvjerenju odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, dok odredba iz čl. 220. st. 2. ZPP-a daje diskrecijsko pravo sudu pri odlučivanju o tome koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a koje ne. Osnovom pravila o teretu dokazivanja sadržanog u odredbi članka 219. ZPP-a ako stranka koja se poziva na određenu činjenicu, nije bila u stanju sudu pružiti dokaz o tome, obveza je suda uzeti tu tvrdnju kao nedokazanu, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221a. ZPP-a. Drugim riječima, dužnost je stranaka da iznesu činjenice i dokazna sredstva, a ako stranka nije sudu pružila dovoljno prikladnih dokaza za istinitost svojih tvrdnji, te zbog toga sud na temelju slobodne ocjene dokaza nije uspio formirati određeno uvjerenje o tim tvrdnjama, odnosno nije mogao sa sigurnošću utvrditi odlučne činjenice, nužno do primjene dolazi pravilo o teretu dokazivanja i zahtjev stranke treba biti odbijen.

14. U konkretnom slučaju, primjenom dokazivanja kao metode utvrđivanja činjenica tužitelji nisu dokazali pravno relevantne činjenice o kojima primarno ovisi ocjena osnovanosti pravne osnove tužbenog zahtjeva, pa oni snose i posljedicu toga, a takva posljedica je odbijanje tužbenog zahtjeva, iz razloga kako slijedi.

15. Činjenice koje punomoćnik tužitelja u tužbi i tijekom postupka iznosi i opisuje, a iz kojih po stavu tužitelja proizlazi da tuženici odgovaraju tužiteljima za štetu nastalu na prometnicama na području Općine Breznički Hum, svode se u bitnome na tvrdnje da je izvođenjem radova na opisanom projektu vodoopskrbe na području visoke zone općine Breznički Hum – Šćepanje, a koje radove je 1. tuženik ugovorio s 2. tuženikom kao izvođačem, nastala šteta na cestama kojima upravljaju tužitelji, a za koju štetu tuženici odgovaraju kao solidarni dužnici, jer su "ugovorima međusobno obvezani, jer su zajedno radili, zato što su zajedno uzrokovali štetu, zato što su štetu priznali i zato što štetu nisu popravili u dogovorenom roku, iako su priznali počinjenje iste, a sve sukladno članku 1108. Zakona o obveznim odnosima, dok su 1. i 2. tužitelji treća osoba budući da u predmetnom poslovnom odnosu nisu bili niti naručitelj (investitor), a niti izvođač radova".

16. Dokazi koje punomoćnik tužitelja u tužbi i na pripremnom ročištu predlaže u svrhu dokazivanja činjeničnih tvrdnji na kojima temelji tužbeni zahtjev su: uvid u dokumentaciju u spisu, kao i u spis ovoga suda poslovni broj R1-16/2021 te saslušanje svjedoka, dok na okolnost visine tužbenog zahtjeva predlaže provođenje građevinsko- prometnog vještačenja.

17. Tijekom postupka sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to pismeno od 16.12.2019. (str. 11), e-mail od 16. siječnja 2020. (str. 13), potvrda državne geodetske uprave Odjela za katastar Novi Marof od 9.9.2022. (str. 14-15), zk. izvatci (str. 16-22), izvod iz katastarskog plana (str. 23-26), opomena pred tužbu uz povratnicu (str. 27-29), poziv na ispunjenje od 10. studenoga 2022. (str. 30), vještački nalaz iz predmeta ovog suda R1-16/2021 s prilozima (str. 31-59), Ugovor br. 216/17 od 16.11.2017. uz I. Dodatak ugovoru od 27.12.2018. (str. 70-77), zapisnik o obavljenom tehničkom pregledu dana 15.12.2019. (str.78-87), potvrdu glavnog projekta od 27.11.2014. (str. 89-91), lokacijska dozvola od 29.2.2012. (str. 93-97), dopis 1. tužitelja 1. tuženiku od 11.7.2011. (str. 100), uvjeti građenja od 27.6.2011. (str. 101-102), uporabna dozvola od 16.1.2020. (str. 103-105), završno izvješće nadzornog inženjera (str. 110-116), izvod iz natječaja za provedbu podmjere 7.2 (str. 126), odluka o suglasnosti Općinskog vijeća 1. tužitelja od 19. rujna 2016. (str. 127), prilog uz odluku o suglasnosti Općinskog vijeća 1. tužitelja od 19.9.2016. (str. 257-270), potvrdu o pravomoćnosti uporabne dozvole od 20.2.2020. (str. 275), u cjelokupni spis ovoga suda R1-16/2021, u kojem je sadržan nalaz i mišljenje vještaka ČT, kao i nalaz i mišljenje vještaka Zlatka Čaveca, dokumentacija uz podnesak tužitelja od 27. siječnja 2025. i to fotografije (str. 332-336) te pisana izjava svjedoka CT (str. 337) te su saslušani svjedoci HT, TT, ČT, AT, CT te zakonski zastupnik 1. tužitelja, načelnik PT.

17.1. Osim provedenih dokaza punomoćnik tužitelja je u roku propisanom u čl. 299. st. 1. ZPP-a, odnosno do zaključenja prethodnog postupka predložio još: - građevinsko-prometno vještačenje radi utvrđivanja visine štete, - saslušanje svjedokinje VT, općinske vijećnice kod 1. tužitelja, na okolnost izvođenja radova i sanacije štete te – predložio da sud obveže 1. tuženika na dostavu ugovora o izvođenju radova sklopljenog između 1. tuženika i nadležnog Ministarstva ili Agencije, a kako bi se vidjelo je li tim ugovorom ugovoren način sanacije predmetnih prometnica i koji su iznosi ugovoreni.

Ove dokazne prijedloge tužitelja sud nije usvojio budući da se radilo o neadekvatnim dokaznim sredstvima za dokazivanje odlučnih činjenica u ovome sporu, a koje se tiču osnovanosti pravne osnove tužbenog zahtjeva, odnosno utvrđivanja pretpostavki za naknadu štete, iz razloga kako slijedi u nastavku obrazloženja.

17.2. Nakon zaključenja prethodnog postupka, tijekom faze glavne rasprave, punomoćnik tužitelja je predložio uviđaj na licu mjesta, uz obrazloženje da se radi o novom dokazu koji tužiteljima u smislu čl. 299. st. 2. ZPP-a nije bio poznat prije zaključenja prethodnog postupka, već da se pojavio kao potreban nakon saslušanja svjedoka CT, komunalnog redara, koji je svjedočio o tome da su radnici koji su radili na vodovodu izvadili kamene stabilizatore, koji služe da stabiliziraju cestu, no iste nisu vratili natrag.

Ovaj dokazni prijedlog tužitelja sud nije uzeo u obzir, u smislu čl. 299. st. 3. ZPP- a, ocijenivši da se ne radi o novom dokazu koji tužitelji bez svoje krivnje nisu mogli predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, budući da je dokaz uviđajem na licu mjesta predložen na okolnost utvrđivanja stanja prometnica i konkretno položaja kamena stabilizatora, o čemu je doduše svjedočio svjedok CT, ali koje okolnosti su tužiteljima, kao pravnim osobama koje upravljaju predmetnim cestama, itekako morale biti poznate već u trenutku podnošenja tužbe u ovome predmetu, a svakako do zaključenja prethodnog postupka.

Analiza provedenih dokaza

18. Punomoćnik tužitelja u tužbi i tijekom postupka višekratno ističe da su 1. i 2. tuženici priznali osnovu tužbenog zahtjeva i odgovornost za štetu pismenom 1. tuženika broj NP-06/17-01/954 od 16. prosinca 2019., kao i da je osnova tužbenog zahtjeva utvrđena i u postupku osiguranja dokaza u predmetu ovoga suda broj R1- 16/2021.

19. S druge strane punomoćnici 1. i 2. tuženika osporavaju da bi navedeno pismeno broj NP-06/17-01/954 od 16.12.2019. predstavljalo priznanje počinjenja štete od strane 1. i 2. tuženika. Pri tome 1. tuženik tvrdi da je navedeno pismeno sastavljeno istog dana kada je obavljen i tehnički pregled izvedenih radova te je sačinjeno prigodno i uopćeno kako bi čim prije bila izdana uporabna dozvola i zatvoreno financiranje, dok 2. tuženik ističe da se navedeno pismeno ni na koji način ne odnosi na njega, jer ga nije niti potpisao niti se na bilo što obvezao.

20. Uvidom u navedeno pismeno Klasa: NP-06/17-01/954 od 16.12.2019. (str. 11 spisa) sud je utvrdio da se radi o dopisu kojeg je 1. tuženik uputio 1. tužitelju dana 16.12.2019., pisan je na memorandumu 1. tuženika, potpisan od strane tehničkog direktora HT i direktora TT te ovjeren pečatom Varkom d.d.

20.1. Što se tiče sadržaja navedenog dopisa, iz teksta dopisa koji u cijelosti glasi "…Obilaskom trase izgrađenog vodoopskrbnog sustava Šćepanje, dana 16.12.2019.godine konstatira se potreba za izvedbom dodatnih radova na sanaciji raskopanih asfaltnih površina. Varkom d.d. Varaždin, predstavnik Općine Breznički Hum i predstavnik izvođača radova (Vodogradnja d.d. Varaždin) naknadnim obilaskom najkasnije do 31.12.2019.godine, utvrditi će detaljnu potrebu i mikrolokacije, a Varkom d.d. i izvođač radova Vodogradnja d.d. Varaždin obvezuju se radove na sanaciji obaviti čim to vremenske prilike dozvole...'', ne može se iščitati da se radi o priznanju osnove tužbenog zahtjeva radi naknade štete, niti odgovornosti za štetu za koju tužitelji terete tuženike u ovome postupku.

Naime, sama formulacija "konstatira se potreba za izvedbom dodatnih radova na sanaciji raskopanih asfaltnih površina…" te da se tuženici …" obvezuju radove na sanaciji obaviti čim to vremenske prilike dozvole...'' ne daje, po stavu ovoga suda, dovoljno elemenata za zaključak o priznanju odgovornosti za naknadu štete, a niti pak se može zaključiti o postojanju ostalih pretpostavki za naknadu štete (štetna radnja, šteta, uzročna veza, protupravnost).

Zbog navedenog, a radi utvrđivanja prave volje potpisnika dopisa, tadašnjeg tehničkog direktora 1. tuženika HT i tadašnjeg direktora 1. tuženika TT, sud je iste saslušao u svojstvu svjedoka.

21. Svjedok HT u svom je iskazu (na ročištu 16. listopada 2023.) naveo da su mu s obzirom na njegovu funkciju kod 1. tuženika (tadašnji tehnički direktor 1. tuženika) poznati detalji oko izvođenja radova građenja vodoopskrbnog sustava Ščepanje koji su se obavljali tijekom 2019. Radilo se o izvođenju cca 16 km vodoopskrbnih cjevovoda koji su se postavljali većinom uz prometnice ili dijelom rezanjem dijela asfalta. Sastavni dio projekta je bila i razrada predviđene sanacije cesta, pri čemu se sanacija odnosila samo na one površine koje su bile raskopane. Za to je napravljena foto dokumentacija sa snimkom i vidljivim pozicijama gdje je predviđena sanacija. Nakon što su radovi izvedeni, nikakvih primjedbi od strane ŽUC- a nisu dobili, dok je načelnik Općine Breznički Hum u vrijeme provedbe tehničkog pregleda iznio primjedbe u vezi nekoliko mikrolokacija na kojima nije bio zadovoljan sa sanacijom. Upravo to je bio razlog sačinjavanja dopisa od 16. prosinca 2019., a prilikom sačinjavanja tog dopisa nisu bile poznate mikrolokacije na kojima bi postojala potreba dodatne sanacije, već je to ostavljeno za kasnije, međutim u daljnjoj komunikaciji s načelnikom općine proizašlo je da se ne radi o nekoliko mikrolokacija, već o praktično cijelim prometnicama. To 1. tuženik nije mogao prihvatiti, jer takva sanacija nije bila predmet projekta niti financiranja, jer bi to značilo praktično obnovu cesta, a ne sanaciju.

22. Svjedok TT, tadašnji direktor 1. tuženika, u svom je iskazu (na ročištu 2. srpnja 2024.) iskazao je da je potpisao izjavu od 16.12.2019., no ne sjeća se detalja niti okolnosti koje su prethodile toj izjavi niti koje su uslijedile nakon njezinog potpisivanja. Izjavu mu je na potpis dao HT koji je oko tog projekta sve operativno rješavao i rekao mu da se izjava treba potpisati, a on je istu s povjerenjem u njega i potpisao.

23. Analizirajući iskaze potpisnika dopisa od 16.12.2019. te stavljajući ih u kontekst cjelokupnog stanja spisa, sud nije mogao zaključiti da bi se radilo o tome da su tim dopisom 1. i 2. tuženici priznali osnovu tužbenog zahtjeva i odgovornost za štetu, a kako to smatraju tužitelji u ovome postupku. To stoga što iz iskaza svjedoka- potpisnika dopisa (i tada osoba ovlaštenih za zastupanje 1. tuženika), ne proizlazi da je namjera tuženika bila priznati odgovornost za naknadu štete tužiteljima, a niti je u dopisu navedeno o kojoj konkretnoj šteti se radi, na kojoj konkretno mikrolokaciji, već je navedeno da će se to utvrditi naknadnim obilaskom najkasnije do 31.12.2019., no do toga nije niti došlo.

24. Nadalje, tužitelji tvrde da je osnova tužbenog zahtjeva utvrđena i u postupku osiguranja dokaza u predmetu R1-16/2021, dok s druge strane tuženici osporavaju dokaznu snagu nalaza i mišljenja vještaka iz navedenog postupka osiguranja dokaza, i to 1. tuženik iznoseći niz primjedbi na nalaz i mišljenje, dok 2. tuženik ističe da nije bio niti uključen u postupak osiguranja dokaza te se stoga protivi uzimanju u obzir navedenog dokaza, jer bi to predstavljalo povredu načela kontradiktornosti, neposrednosti i usmenosti.

25. Sud je izvršio uvid u spis broj R1-16/2021 u kojemu je proveden postupak osiguranja dokaza na prijedlog ovdje 1. tužitelja protiv ovdje 1. tuženika, i to izvođenjem dokaza uviđajem na licu mjesta, uz nazočnost stalnog sudskog vještaka građevinske struke ČT, dipl. inž. građ., radi utvrđenja navodnih oštećenja asfaltnih površina i utvrđenja visine navodno nastale štete, a sve kao posljedica izvršenja radova na izgradnji vodoopskrbnog sustava Šćepanje. Navedeni stalni sudski vještak izradio je nalaz i mišljenje od 18. srpnja 2021. (str. 31-58 ovoga spisa).

26. Analizirajući navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ČT te pri tome vodeći računa o primjedbama tuženika na nalaz, sud je utvrdio da nalaz ima niz nedostataka zbog kojih je nedorečen i nedovoljno stručan, a koje nedostatke nije bilo moguće otkloniti niti saslušanjem navedenog vještaka u ovome postupku (na ročištu 12. ožujka 2024.).

26.1. Naime, iz samog vještačkog nalaza i mišljenja je razvidno da vještak prilikom vještačenja nije imao nikakvih informacija o vrsti radova izvođenih po 2. tuženiku, jer sam vještak navodi da spisu nisu priloženi niti Ugovor o izvođenju radova na vodoopskrbnom sustavu Šćepanje, niti troškovnik radova, a niti građevinska knjiga i građevinski dnevnik. Nadalje, iz nalaza proizlazi da je mišljenje dano na temelju "očevida na predmetnoj lokaciji obavljenog 17. lipnja 2021. te pozornim pregledom izvedenih radova" (str. 4. nalaza), no pri tome vještak nigdje ne navodi koju konkretno trasu koje ceste je pregledao, koje je prometnice vještak fotografirao (priložene su fotografije bez ikakvih oznaka ceste), a niti što je konkretno na kojoj mikrolokaciji i na koji način utvrdio da je oštećeno i na temelju čega, a sve kako bi sud u ovoj parnici mogao navedena opažanja vještaka dovesti u vezu s konkretnim radnjama ovdje tuženika.

26.2. Nadalje, vještak u svom nalazu daje mišljenje da "smatra da oštećenja, koja su ustanovljena očevidom 17. lipnja 2021. godine imaju uzrok u izvođenju radova od strane Protustranke, što se i utvrdilo pregledom trase 16.12.2019. godine i Zapisnikom (Prilog 2) potpisanim od strane Protustranke…". Dakle, vještak svoje mišljenje, osim na provedenom očevidu, temelji na ispravi koju naziva Zapisnik, Prilog 2, a radi se o dopisu 1. tuženika od 16.12.2019. i iz te isprave također izvodi zaključak o uzročnosti između oštećenja koja su ustanovljena očevidom i izvođenja radova od strane tuženika. Osim navedenog, vještak je u svom nalazu ustvrdio da se radi o lokalnoj prometnici koja je svojim tehničkim karakteristikama (širina, debljina kolničke konstrukcije, uređenje) dimenzionirana za prometovanje osobnih i lakših teretnih vozila te da je prilikom samog očevida primjetno povećanje broja težih vozila (kamioni i betonski mikseri na dijelovima gdje se događa intenzivnija gospodarska djelatnost), što se očituje u primjetnom kolotragu, međutim vještak ova utvrđenja ni na koji način ne dovodi u korelaciju s navodnim oštećenjima koja su tuženici uzrokovali prilikom izvođenja predmetnih radova.

26.3. Vještak ČT u svom je iskazu danom na ročištu 12. ožujka 2024. iskazao da projektna dokumentacija za predmetne radove nije napravljena dobro, jer nema nikakve naznake prvobitnog stanja, odnosno, ni na koji način nije konstatirano kako su te prometnice izgledale prije početka izvođenja radova. Nadalje, ta trasa vodoopskrbnog sustava ide uz asfaltirane površine koje su širine 2,75 do 3 metra i predviđene su za laki promet, pa nakon što je projekt pokrenut dolaskom teških strojeva prilikom izvođenja tih radova, taj put koji je i već prije bio u lošem stanju je još dodatno oštećen. Na pitanje kako je zaključio da je uzrok oštećenja u izvođenju radova od strane tuženika, vještak je iskazao da mu je od strane komunalnog redara Općine Breznički Hum prezentirana videosnimka koju je on sačinio prije izvođenja radova, te je on pregledom te snimke i usporedbom stanja prilikom obilaska terena utvrdio da se na mjestima koja su bila već oštećena, pojavila dodatna oštećenja.

27. Iz navedenog iskaza vještaka ČT može se jedino zaključiti da je on uočio određena oštećenja na cestama, kako ona od prije tako i dodatna oštećenja, ali i nadalje ostaje nejasan i neuvjerljiv zaključak vještaka o postojanju uzročnosti između radova koje je obavljao 2. tuženik i konkretnih oštećenja.

28. Nadalje, sud je na prijedlog tužitelja saslušao načelnika 1. tužitelja PT, svjedokinju AT, koja je bila voditeljica tehničkog pregleda te svjedoka CT, komunalnog redara kod 1. tužitelja.

29. Načelnik 1. tužitelja PT u svom je iskazu danom na ročištu 12. ožujka 2024. iskazao u bitnome da je nakon što su predmetni radovi bili završeni bio zakazan tehnički pregled za 16.12.2019. u prostorijama Varkoma gdje su se našli on osobno i predstavnici Varkoma i Vodogradnje i drugih službi, kao što je HEP Elektra i dr., odnosno svi koji su trebali potpisati građevinsku dokumentaciju. On se tada usprotivio potpisivanju zapisnika bez izlaska na teren te je tražio da izađu na teren i da se saniranju dijelovi koji do tada nisu sanirani. Taj dan su i otišli na teren svi zajedno koji smo bili prisutni na tom sastanku, obišli su dio terena te su suglasno utvrdili da se radi o oštećenjima koja treba još sanirati, vratili su se u prostorije Varkoma te su djelatnici Varkom sačinili dokument od 16.12.2019. u kojem je konstatirana potreba za izvedbom dodatnih radova na sanaciji raskopanih asfaltnih površina te su se Varkom i Vodogradnja obvezali obaviti radove na sanaciji čim to vremenske prilike dozvole. Nakon što mu je predočen takav dokument i dana mu usmena obećanja da će se oštećenja sanirati, on je potpisao svu potrebnu tehničku dokumentaciju, jer bi u protivnom sufinanciranje cijelog projekta došlo u pitanje. Nakon toga ništa se nije događalo, te su se i Varkom i Vodogradnja oglušili na njihove pozive, pa su bili prisiljeni pokrenuti ovaj postupak. Na upit suda da dodatno pojasni na koji način je 1. tužitelj utvrdio koja su oštećenja ostala nesanirana, načelnik je iskazao da je obilaskom na terenu od strane komunalnog redara CT uočeno da su nakon izvođenja radova ostala oštećenja, no o tome nisu sačinjavali nikakve zapisnike. Na daljnje pitanje na koji način je utvrđeno da se radi o oštećenjima kao posljedici izvođenja predmetnih radova, a ne kao posljedici redovnih korištenja cesta, odgovorio je da se to vidjelo na terenu gdje su nastala oštećenja uslijed kopanja, odnosno rezanja dijela asfalta radi rezanja cjevovoda, a na pojedinim dijelovima je prekopano i preko ceste, ovisno o tome kud je išla trasa cjevovoda. Napomenuo je i da je s obzirom na protek vremena u međuvremenu napravljena određena sanacija cesta od strane općine, navlačenjem asfalta na dijelove koji su bili popucani te da sada stanje nije više kakvo je bilo kada su radovi završeni.

30. Svjedokinja AT je u svom iskazu danom na ročištu 1. listopada 2024. navela da je bila voditeljica tehničkog pregleda koji je obavljen nakon izvedenih radova na vodoopskrbnom području Šćepanje te da su nakon obavljenog tehničkog pregleda bili ispunjeni svi uvjeti za izdavanje uporabne dozvole, no nije joj poznato da je bilo govora o potrebi dodatne sanacije asfaltnih površina, njoj nije nitko o tome govorio niti je ona sudjelovala u takvom razgovoru s predstavnicima općine, investitora i izvođača.

31. Svjedok CT, komunalni redar kod 1. tužitelja, u svom je iskazu danom na ročištu 25. listopada 2024. iskazivao o tome da su mu se kao komunalnom redaru svakodnevno javljali ljudi koji su bili ogorčeni kako su radovi izvođeni, da se tijekom izvođenja radova kopalo uz asfalt, kao i kanal uz cestu, da je postojala opasnost da se naruši sam trup ceste, zatim da su kamioni svakodnevno dovozili i odvozili građevinski materijal, da mu je načelnik PT rekao da će iz Varkoma sanirati sva oštećenja, ali da se to nije dogodilo, već su sanirali samo pojedine mikrolokacije. Osim toga svjedok je iskazao da su tijekom izvođenja radova izvađeni stabilizacijski kameni koji služe da stabiliziraju trup ceste, a da nakon završetka radova ti kameni nisu vraćeni u cestu, već su ostavljeni vani pored ceste.

32. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka, sud nije mogao sa sigurnošću zaključiti o postojanju pretpostavki odgovornosti za štetu na strani tuženika, posebice koje se tiču uzročnosti između eventualne radnje tuženika i eventualne štete kao i protupravnosti, budući da niti načelnik niti svjedok CT nisu iskazivali o konkretnim neposrednim saznanjima o počinjenju konkretne štete na prometnicama, već oni sami zaključuju o postojanju uzročnosti između oštećenja cesta i radova koji su izvođeni, iako se ne radi o stručnim osobama, dok iz iskaza svjedokinje AT proizlazi da nema saznanja o tome.

33. Ovdje je potrebno napomenuti da je punomoćnik tužitelja nakon saslušanja svjedoka CT u spis dostavio pisanu izjavu navedenog svjedoka (str. 337 spisa) u kojoj svjedok navodi da se nakon što je pročitao zapisnik začudio da bitan dio njegove izjave nije ušao u zapisnik jer da je iskazao da su radnici koji su radili na vodovodu pored ceste prilikom svog rada izvadili kamene stabilizatore koji služe da stabiliziraju cestu na način da ista ne propada, da ne puca asfalt i da se ne stvaraju rupe na cesti.

34. U odnosu na ovu pisanu izjavu svjedoka, valja istaći da, osim što ona ne predstavlja valjani dokaz u procesnom smislu (ne radi se o pisanom iskazu svjedoka u smislu čl. 492.c ZPP-a, a niti o valjanoj primjedbi na zapisnik koji je uredno potpisan od strane punomoćnika tužitelja koji je bio prisutan na ročištu na kojem je svjedok saslušan te pritom nije iznio bilo kakav prigovor na sadržaj zapisnika), ista ni na koji način ne mijenja zaključak suda da se iz iskaza ovog svjedoka ne može sa sigurnošću zaključiti o postojanju pretpostavki odgovornosti za štetu na strani tuženika.

35. Naime, kao što je navedeno, sukladno relevantnim odredbama ZOO-a, da bi postojala odgovornost za štetu moraju se kumulativno ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu i to: subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, uzročna veza i protupravnost štetne radnje. U konkretnom slučaju, u historijatu tužbe, tužitelji su jedino naznačili subjekte odgovornosti za štetu, dok štetna radnja te protupravnost, uzročna veza pa čak niti sama konkretna šteta, odnosno posljedica navodne štetne radnje tuženika nisu konkretizirane. Tužitelji ne navode niti koji konkretno radovi su uzrok utužene štete, niti su u ovome postupku predložili izvođenje dokaza uvidom u građevinsku knjigu i građevinski dnevnik, niti su od suda zatražili da tuženicima naloži dostavu građevinske knjige i građevinskog dnevnika. Pored takvog stanja stvari, nije bilo moguće niti na temelju iskaza saslušanih svjedoka niti iskaza načelnika 1. tužitelja zaključiti o postojanju pretpostavki odgovornosti za štetu na strani tuženika.

36. Ovdje je potrebno napomenuti da je ovaj sud, postupajući po načelu otvorenog pravosuđenja, upozorio punomoćnika tužitelja, u smislu čl. 219. st. 2. ZPP- a, na dužnost i potrebu predlaganja dokaza na kojima temelji tužbeni zahtjev radi naknade štete, naročito u pogledu pretpostavki za odgovornost tuženika za štetu te je, radi jasnoće, sud na ročištu 2. srpnja 2024. zatražio od punomoćnika tužitelja da se decidirano izjasni u odnosu na dokazne prijedloge koji se tiču sporne uzročno posljedične veze između radnji tuženika i štete, na što je punomoćnik tužitelja naveo "da je ista priznata izjavom od 16.12.2019…..te i utvrđena osiguranjem dokaza u spisu R1-16/2021". Međutim, kao što je gore obrazloženo, suprotno takvom stavu tužitelja, niti dopis od 16.12.2019., a niti nalaz i mišljenje vještaka iz postupka osiguranja dokaza, ne daju dovoljno elemenata za zaključivanje o postojanju odlučnih činjenica sa stupnjem izvjesnosti, odnosno sa dovoljnim stupnjem sigurnosti na temelju kojeg bi sud mogao donijeti zaključak o ispunjenju svih pretpostavki za odgovornost za naknadu štete na strani 1. i 2. tuženika.

37. Valja istaći da bi se u ovome predmetu, s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, eventualno provođenjem građevinskog vještačenja moglo utvrđivati koji konkretno radovi su uzrokovali koju štetu na kojim konkretno dionicama ceste te radi li se o protupravnom postupanju na strani tuženika, no takvo vještačenje tužitelji nisu predložili. No isto tako valja dodati, da su tužitelji i predložili izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem na okolnost utvrđenja postojanja pretpostavki za naknadu štete, upitna bi bila mogućnost izvođenja ovog dokaza na valjani način, budući da je sam načelnik 1. tužitelja u svom iskazu naveo da je s obzirom na protek vremena u međuvremenu napravljena određena sanacija cesta od strane 1. tužitelja navlačenjem asfalta na dijelove koji su bili popucani te da sada stanje nije više kakvo je bilo kada su radovi završeni.

38. Konačno, ovdje je bitno istaknuti da je nakon završetka predmetnih radova izdana Uporabna dozvola od strane Varaždinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Novi Marof, KLASA: UP/I- 361-05/19-01/000029; URBROJ: 2186/1-08-2/1-20-0006 od dana 16.01.2020. (str. 103-105 spisa) te da su tužitelji kao stranke sudjelovali u upravnom postupku izdavanja uporabne dozvole, u okviru kojeg postupka su potvrdili kako su predmetni radovi izvedeni u skladu sa Glavnim projektom, a samim time i u skladu s posebnim uvjetima građenja svakog od tužitelja te nisu imali primjedbe na izvedene radove. Pravomoćnom uporabnom dozvolom se prema tome potvrđuje činjenica izostanka bilo kakvih nedostataka u radovima tuženika te se utvrđuje kako su svi radovi izvedeni u skladu s aktom kojim se odobrava građenje. Prema tome, u kontekstu ovih okolnosti ne postoje uvjeti za utvrđivanjem protupravnosti na strani tuženika (kao jedne od kumulativne pretpostavke za utvrđivanje naknade štete) u ovome postupku.

39. Slijedom svega iznijetoga, po ocjeni ovog suda, tužitelj nije u ovome postupku u stupnju izvjesnosti dokazao postojanje pretpostavki za odgovornost 1. i 2. tuženika za naknadu štete, jer to ne proizlazi iz provedenih dokaza kada se oni ocjenjuju pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, dok građevinsko- prometno vještačenje nije provedeno jer nije predloženo radi utvrđivanja osnove tužbenog zahtjeva već radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva (kako je punomoćnik tužitelja izričito višekratno tijekom postupka naveo – u tužbi te na pripremnom ročištu dana 11. srpnja 2023.).

40. Pored navedenog, u konkretnom slučaju je nastupila zastara tražbine radi naknade tete, odnosno po stavu ovoga suda osnovan je prigovor zastare kojeg je istaknuo 2. tuženik navodeći da je predmetna tražbina za naknadu štete zastarjela u smislu čl. 230. st. 1. ZOO-a.

40.1. Prema članku 230. st. 1. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U konkretnom slučaju proizlazi da je 1. tužitelj saznao za navodnu štetu u periodu koji prethodi razdoblju od tri godine prije dana podnošenja tužbe (tužba je podnijeta 14. prosinca 2022.).

40.2. Naime, sam načelnik 1. tužitelja PT, kao osoba ovlaštena za zastupanje 1. tužitelja, u svom je iskazu potvrdio da su tjedan dana prije nego što je obavljen tehnički pregled (a koji je bio 16. prosinca 2019. - zapisnik o tehničkom pregledu – str. 78-87 spisa) znali da postoje oštećenja koja nisu sanirana. Navedeno je u svom iskazu također potvrdio svjedok CT, komunalni redar kod 1. tužitelja. Prema tome, ukoliko je saznanje tužitelja za eventualnu štetu postojalo tjedan dana prije provođenja tehničkog pregleda, to je svakako bilo prije 09.12.2019., pa imajući u vidu da je tužba u ovom predmetu podnijeta 14.12.2022., to je ista podnijeta nakon isteka zastarnog roka iz čl. 230. st. 1. ZOO-a.

40.3. U odnosu na prigovor zastare punomoćnik tužitelja je naveo da ovdje nema zastare, jer da su tuženici izjavom od 16.12.2019. priznali dug i potrebu za izradom dodatnih radova na sanaciji raskopanih asfaltnih površina i obvezali se da će radove na sanaciji obaviti čim im to vremenske prilike dozvole. Očigledno se punomoćnik tužitelja, iako to nije izričito naveo, poziva na prekid zastare uslijed priznanja duga.

40.4. Prekid zastare nastaje kada prije isteka zastarnog roka dođe do pravnog učinka propisanog u zakonu, čemu je posljedica da se vrijeme zastare koje je proteklo do prekida više ne računa u zastaru, nego zastara nakon prekida počinje ponovno teći u cijelom trajanju roka određenog za zastaru nekog zahtjeva. Prema odredbi čl. 240. st. 1. ZOO-a zastara se prekida kad dužnik prizna dug. Priznanje duga kao temelj za prekid zastare mora biti jasan, određen i bezuvjetan i mora se dati u tijeku zastarnog roka. Ono uvijek mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da priznaje dug.

40.5. U konkretnom slučaju se iz dopisa 1. tuženika od 16.12.2019. ne može se zaključiti da je 1. tuženik priznao svoju odgovornost za naknadu štete tužiteljima, dok u odnosu na 2. tuženika navedeni dopis ne može imati značaj priznanja duga, jer 2. tuženik taj dopis niti nije potpisao, slijedom čega ovdje ne proizlazi da je zastara prekinuta slanjem dopisa 1. tuženika od 16.12.2019.

41. Temeljem svega navedenog, na temelju provedenog postupka ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, jer tužitelj nije dokazao da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za odgovornost za naknadu štete na strani 1. i 2. tuženika, kao i jer je nastupila zastara utužene tražbine radi naknade štete, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen (točka I. izreke).

42. Odluka o troškovima parničnog postupka iz točke II. izreke presude, temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a te su tužitelji dužni nadoknaditi tuženicima troškove parničnog postupka, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje u tekstu: Tarife).

42.1. Prvo tuženik je zatražio naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 206.167,50 eura (troškovnik punomoćnika 1. tuženika – str. 371 spisa), od čega mu je sud priznao ukupno 187.425,00 eura, koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 14.994,00 eura (Tbr. 8/1. Tarife), zastupanje tuženika na ročištima 11. srpnja 2023., 16. listopada 2023., 12. ožujka 2024., 2. srpnja 2024., 1. listopada 2024., 25. listopada 2024. te 4. veljače 2025. u iznosu od po 14.994,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), trošak sastava podneska od 2. listopada 2023. te podneska od 29. siječnja 2024. u iznosu od po 14.994,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), što zbrojeno daje iznos od 149.940,00 eura, čemu se pribraja PDV od 25% na svaku radnju u ukupnom iznosu od 37.485,00 eura, što daje ukupni iznos troška 1. tuženika od 187.425,00 eura.

Prvo tuženiku nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 12. ožujka 2024. (u kojemu se punomoćnik 1. tuženika očitovao na iskaze saslušanih svjedoka), budući da navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje ovog postupka, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Stoga je za iznos od 18.742,50 eura zahtjev 1. tuženika za naknadom troškova postupka odbijen (točka III. izreke).

42.2. Drugo tuženik je zatražio naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 244.234,30 eura (troškovnik punomoćnika 2. tuženika – str. 372 spisa), od čega mu je sud priznao ukupno 187.425,00 eura, koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 14.994,00 eura (Tbr. 8.t.1. Tarife), zastupanje tuženika na ročištima 11. srpnja 2023., 16. listopada 2023., 12. ožujka 2024., 2. srpnja 2024., 1. listopada 2024., 25. listopada 2024. te 4. veljače 2025. u iznosu od po 14.994,00 eura za svako ročište (Tbr. 9./1. Tarife), trošak sastava podneska od 6. listopada 2023. te 18. ožujka 2024., u iznosu od po 14.994,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), što zbrojeno daje iznos od 149.940,00 eura, čemu se pribraja PDV od 25% na svaku radnju u ukupnom iznosu od 37.485,00 eura, što daje ukupni iznos troška 2. tuženika od 187.425,00 eura. Drugo tuženiku nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 15. travnja 2024., 29. svibnja 2024., 30. rujna 2024. te 19. prosinca 2024., budući da navedeni podnesci nisu bio potrebni za vođenje ovog postupka, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Stoga je za iznos od 56.809,30 eura zahtjev 2. tuženika za naknadom troškova postupka odbijen (točka III. izreke).

U Varaždinu 14. ožujka 2025.

Sudac:

Marija Levanić-Škerbić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA:

- za 1. i 2. tužitelja- pun. Dejan Uljarević, odvjetnik u Zagrebu,

- za 1. tuženika – pun. Franjo Šebijan, odvjetnik u Varaždinu,

- za 2. tuženika - pun. Krunoslav Vukalović, odvjetnik u Varaždinu.