REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P-4361/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja ad. 2 ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po pun. Borku Bebiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ad. 1 ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženika ad. 2 OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ad. 3 IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženik ad. 1 zastupan po pun. Tihani Kozina Barišić, odvjetnici u Zagrebu, tuženici ad. 2 i 3 zastupani po odvjetnicima iz ZOU Darko Šuper, Ivica Kovačev i Ivana Mandić, Osijek, radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, te u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelja ad. 2 OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja ad. 3 IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelj ad. 1 zastupan po pun. Tihani Kozina Barišić, odvjetnici u Zagrebu, tužitelji ad. 2 i 3 zastupani po odvjetnicima iz ZOU Darko Šuper, Ivica Kovačev i Ivana Mandić, Osijek, protiv tuženika ad. 1 CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ad. 2 ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po pun. Borku Bebiću, odvjetniku u Splitu, radi iseljenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 27. siječnja 2025. godine u nazočnosti pun. tužitelja-protutuženika ad.1 i 2, pun. tuženika-protutužitelja ad. 1 i tuženika-protutužitelja ad. 2, dana 14. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika ad.1 i ad.2 koji glasi:

"1.Ovom presudom u cijelosti se nadomješta Ugovor o najmu stana koji glasi: "Tužitelji –protutuženici CT i ZT, kao najmoprimci i tuženici –protutužitelji KT, OT i IT, kao vlasnici i najmodavci, zaključuju slijedeći:

UGOVOR O NAJMU STANA SA ZAŠTIĆENOM NAJAMNINOM

1. Najmodavci daju, a najmoprimci primaju u najam stan u [adresa], koji se nalazi u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa] i baš stan položen na prvom katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, spreme, hodnika i wc-a, površine 52,32 m2, koji stan najmoprimci mogu koristiti sa članom svog obiteljskog domaćinstva sinom BT.

2. Najmoprimci imaju pravo u zgradi koristiti zajedničke prostorije i uređaje kao i zemljište što služi za redovitu uporabu zgrade.

3. Stranke suglasno ugovaraju zaštićenu najamninu u visini od 18,75 EUR (141,26 kuna po fiksnom tečaju konverzije) mjesečno koju su najmodavci obvezni plaćati svakog 10.-og u mjesecu za protekli mjesec, dostavljajući je poštom na adrese najmodavaca, i to svakom od njih njegov dio koji proizlazi iz suvlasničkog dijela stana što je predmetom najma.

4. Najmoprimci su obvezni pored najamnine plaćati i sve režijske troškove (struja, voda, komunalna naknada i dr.) nastale korištenjem stana što je predmetom ugovora.

5. Najmodavci daju u najam najmoprimcima stan što je predmet ovog ugovora u stanju u kojem se isti nalazi na dan sklapanja ugovora.

6. Najmoprimci se stanom mogu koristiti samo za stanovanje, a zajedničkim dijelovima i uređajima u zgradi, te zemljištem koje služi za redovitu uporabu zgrade te sporednim prostorima, sukladno njihovoj namjeni, na način da ih čuvaju od oštećenja. Najmoprimci nisu ovlašteni obavljati preinake u stanu kao i zajedničkim prostorijama i uređajima zgrade bez prethodne suglasnosti najmodavca.

7. Najmoprimci ne mogu dati stan drugoj osobi u podnajam.

8. Najmoprimci su dužni dopustiti najmodavcima pregled stana i ostalih prostorija kojima se koriste na temelju ovog ugovora, jednom u šest mjeseci i to subotom ujutro, a u slučaju oštećenja ili sprječavanja štete i unutar tog vremena.

9. Ovaj ugovor se zaključuje na neodređeno vrijeme.

10. Otkaz odnosno raskid ovog ugovora, najmodavci su ovlašteni tražiti samo iz razloga i na način utvrđen odredbama Zakona o najmu stanova.

11. Na sva prava i obveze ugovornih strana što nisu uređeni ovim ugovorom primjenjivat će se odredbe Zakona o najmu stanova. "

II. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja ad.1, ad.2 i ad.3 koji glasi: "Tužitelji-protutuženici ad. 1 CT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2 ZT, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni su u roku od 15 dana sa svojim članovima obitelji i svim svojim stvarima iseliti iz stana koji se nalazi u stambenoj zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u Splitu, na adresi [adresa], 1. kat, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, spreme, sobe, hodnika i WC-a, površine 52,32 m2, te tako ispražnjeni stan, slobodan od svih stvari i osoba predati u posjed tuženiku-protutužitelju ad. 1 ET, OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženiku-protutužitelju ad. 2 OT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženici- protutužiteljici ad. 3 IT, OIB: [osobni identifikacijski broj]."

III. Nalaže se tužiteljima-protutuženicima ad.1 i ad.2 naknaditi tuženiku protutužitelju ad.1 parnični trošak u iznosu od 1.650,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tužiteljima-protutuženicima ad.1 i ad.2 naknaditi tuženicima- protutužiteljima ad.2 i ad.3 ukupan trošak u iznosu od 3.006,03 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

V. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika ad.1 i ad.2 za naknadu parničnog troška od tuženika-protutužitelja ad.1, ad.2 i ad.3 kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

Dana 17. svibnja 2004.g. tužitelji su podnijeli ovom sudu tužbu u kojoj navode kako su isti na temelju Ugovora o korištenju stana kojeg je dana **.**.1979. sa ČT sklopila tužiteljica pod 1. stekli stanarsko pravo na stanu položenom na prvom katu zgrade anag.oznake [adresa] u [adresa]. Kao članovi obiteljskom domaćinstva u citiranom Ugovoru da su upisani i sinovi tužitelja BT i ŽT. Kako tužitelji smatraju da su na dan stupanja na snagu Zakona o najmu stanova stekli status zaštićenog najmoprimca, a imajući u vidu činjenicu da tuženici nisu sklopili s tužiteljima Ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom, na sklapanje kojeg ugovora su ih tužitelji pozvali čim su saznali da su upravo tuženici isključivi vlasnici predmetnog stana (kada je sudskom nagodbom od 6. travnja 2004.g. u izvanparničnom postupku koji se pred ovim sudom vodio pod br.IR- 405/02 od 9. rujna 2003.g. razvrgnuta suvlasnička zajednica i tuženima pripao u isključivo vlasništvo upravo stan u kojem žive tužitelji), to se traži da sud donese presudu koja će u cijelosti zamijeniti ugovor o najmu stana s plaćanjem zaštićene najamnine. Ujedno su tužitelji zatražili da im tuženici naknade troškove ovog postupka.

Podneskom od 1. veljače 2012.g. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev na način da su označili točnu površinu predmetnog stana kao i iznos mjesečne zaštićene najamnine u visini od 80,05 kn sukladno izračunu mjesečne zaštićene najamnine izvršenom od strane Službe za evidenciju i upravljanje nekretninama Grada Splita.

U odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka tuženici su osporili osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva negirajući tvrdnju tužitelja da bi isti ikada na valjan način stekli stanarsko pravo na predmetnom stanu čiji su vlasnici upravo tuženici, slijedom čega na dan stupanja na snagu Zakona o najmu stanova nisu ni stekli status (zaštićenih) najmoprimaca. To stoga što ČT s kojom je tužiteljica pod 1. sklopila ugovor o korištenju stana od 19 studenog 1979.g. uopće nije bila ovlaštena na sklapanje takvog ugovora iz razloga što je vlasnica predmetnog stana bila prednica tuženika –sada pok. ĆT, koja nikada nije ovlastila MT na sklapanje takvog ugovora sa tužiteljicom pod 1. Tuženici su ujedno prigovorili da tužitelji nisu pravovremeno unutar rokova propisanih odredbom čl. 33. Zakona o najmu stanova podnijeli kako njima, njihovoj prednici niti sudu odgovarajući zahtjev za sklapanje Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Naveli su tuženici i to da je na dan stupanja na snagu Zakona o najmu stanova tužitelj pod 2. bio vlasnikom useljive stojne kuće označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], u kojem slučaju tužitelji ne bi imali pravo na privilegij plaćanja zaštićene najamnine. I konačno, tuženici tvrde da na dan stupanja na snagu Zakona o najmu stanova sinovi tužitelja ŽT i BT nisu bili članovi obiteljskog domaćinstva tužitelja.

Dana 17.siječnja 2005.g. tuženici su protiv tužitelja podnijeli protutužbu radi iseljenja i predaje u posjed tuženicima predmetnog stana, koji zahtjev su popratili i obvezno pravnim zahtjevom za isplatu tuženima mjesečne tržišne najamnine u iznosu od 2.000,00 kn za razdoblje od 17.siječnja 202.g. do iseljenja i predaje u posjed tuženicima predmetnog stana. Povodom protutužbe tuženika-protutužitelja formiran je predmet pod posl.brojem IP-268/05. Na ročištu održanom dana 29.siječnja 2007.g. sud je donio rješenje kojim je postupak pod posl.brojem IP-268/05 pripojen predmetu IIP- 732/04 radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedinstvene odluke.

Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Ugovora o korištenju stana sklopljenog dana 19.studenog 1979. g. između tužiteljice pod 1. i ČT, uvjerenja o prebivalištu za tužitelje, ŽT i BT sve od 24.ožujka 2004.g., rješenja ovog suda IR-405/02 od 9.rujna 2003.g., zapisnika ovog suda IR- 405/02 od 6. travnja 2004.g. s pripadajućim tlocrtom prostora na prvom katu vještaka Jure Malenice, povijenog zk izvatka i zk izvatka od 18. ožujka 2002.g. i 14. veljače 2007.g. za čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], zk izvatka za čest. zgr. [katastarska čestica] Ko [katastarska općina], punomoći KT izdane od strane ĆT od 3. rujna 1980.g., dopisa odvjetnika Ivana Šimića upućenog tužiteljima od 10. kolovoza 2004.g., dopisa odvjetnice Ankice Luetić upućenog odvjetniku Ivanu Šimiću od 22. listopada 2004.g., pisma ČT upućenog ĐT iz prosinca 1980.g., spisa ovog suda IR-512/05, rješenja o nasljeđivanju iza pok. NT broj O-542/86 od 16. rujna 1987.g., rješenja o nasljeđivanju iza pok. FT broj O-634/96 od 27. rujna 1996.g., posvjedočenja Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižnog odjela broj 7142/07 od 10. svibnja 2007.g., ugovora o korištenju stana sklopljenog između ČT i HT, rješenja o nasljeđivanju iz pok. C KT donesenog po javnom bilježniku Petru Ujeviću broj O-266/09 od 15. listopada 2009.g., dopisa HT od strane Sekretarijata za upravno pravne poslove Općine Split od 5. travnja 1972.g., izračuna mjesečne zaštićene najamnine za predmetni stan na dan 22. srpnja 2005.g. Službe za evidenciju i upravljanje nekretninama Grada Splita, zapisnika o bodovanju stana i korisne površine stana [adresa], očevidom na licu mjesta na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], saslušanjem svjedoka HT i CTF te saslušanjem tužiteljice-protutuženice RT i tuženika –protutužitelja KT u svojstvu parničnih stranaka. Sud je odustao od izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika PT radi identifikacije čeg. zgr. 257/1 KO [katastarska općina], jer su tuženici odustali od takvog dokaznog prijedloga a nisu niti uplatili predujam za izvođenje ovog dokaza (čl. 153. st. 3. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 , 84/08, 57/11, 25/13 – dalje ZPP).

Točkom I. izreke presude ovog suda posl. br. IIP-732/04 od 16. ožujka 2012.g. prihvaćen je glavni tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, odnosno donesena je presuda koja zamjenjuje Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom u kojoj su tužitelji- protutuženici CT i ZT označeni kao najmoprimci, a tuženici-protutužitelji KT, LT i IT kao najmodavci, t. II. izreke presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u dijelu kojim se traži da se u presudi koja zamjenjuje Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom kao člana obiteljskog domaćinstva navede ŽT, a t. III. izreke presude odbijen je protutužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika.

Povodom žalbe tuženika- protutužitelja Županijski sud u Splitu je svojim rješenjem Gžnaj-8/12 od 4. listopada 2012.g. ukinuo citiranu presudu ( osim u t. II. izreke) te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Budući je u međuvremenu preminula tuženica-protutužiteljica pod 2. LT, postupak je nastavljen u odnosu na njenog nasljednika OT. Ističe se da pasivna legitimacija tuženika-protutužitelja kao nasljednika pok. ĆT tijekom postupka nije bila sporna.

Podneskom predanim na ročištu dana 1. listopada 2014.g. tuženici su uredili protutužbeni zahtjev na način da sada zahtijevaju isplatu mjesečne tržišne najamnine u iznosu od 2.800,00 kn za razdoblje od 17.siječnja 202.g. do iseljenja i predaje u posjed tuženicima predmetnog stana.

Podneskom od 15. listopada 2014. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev na način da su označili iznos mjesečne zaštićene najamnine u visini od 80,05 kn sukladno izračunu mjesečne zaštićene najamnine izvršenom od strane Službe za evidenciju i upravljanje nekretninama Grada Splita.

U nastavku postupka u cijelosti su obnovljeni rezultati dotadašnjeg raspravljanja te su dodatno izvedeni dokazi pregledom vjenčanog lista Matičnog ureda Solin za Z i ŠT od 30. siječnja 2013.g., smrtnog lista Matičnog ureda Solin za AT od 30. siječnja 2013.g., smrtnog lista Matičnog ureda Solin za ŠT od 29. siječnja 2013.g., vjenčanog lista Matičnog ureda Solin za ZT i CT od 28. siječnja 2013.g., Ugovora o korištenju stana sklopljenog između ČT i DT od 27. lipnja 1972.g.( list spisa 94-95), dopisa Porezne uprave Područnog ureda Split od 17. lipnja 2013.g., smrtnog lista Matičnog ureda Valpovo za LT od 1. srpnja 2013.g., izvatka iz matice rođenih Matičnog ureda Valpovo za OT Radića od 1. srpnja 2013.g., ugovora o doživotnom uzdržavanju od 2. ožujka 2001.g., rješenja o nasljeđivanju iza pok. LT donesenim pred javnim bilježnikom Jelenom Grgić iz Valpova posl. br. O-345/2013 od 20. lipnja 2013.g., prijedloga za uknjižbu od 24. srpnja 2013.g., dopisa Porezne Uprave, Područnog ureda Split od 30. rujna 2009.g., dopisa Grada Splita klasa 371-01/13-02/10 od 8. veljače 2013.g., dopisa Trgostan d.o.o. Split od 15. srpnja 2014.g., dopisa Vlade RH od 29. kolovoza 2011.g. saslušani su svjedoci VT i TT, a dopunski su saslušani svjedokinja ZTF i tužiteljica pod 1.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, za stan u [adresa], površine 52,32 m2, te protutužbenog zahtjeva na iseljenje tužitelja- protutuženika iz tog stana i predaja istog tuženicima-protutužiteljima uz plaćanje iznosa od 2.800,00 kn mjesečno od 17.siječnja 2002.godine do iseljenja i predaje.

Dana 28.siječnja 2015.godine donesena je nova prvostupanjska presuda kojom je odlučeno na način:

" I.Ovom presudom u cijelosti se nadomješta Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, a koji glasi:

Tužitelji –protutuženici CT i ZT, kao najmoprimci i tuženici – protutužitelji KT, OT i IT, kao vlasnici i najmodavci, zaključuju slijedeći:

UGOVOR O NAJMU STANA SA ZAŠTIĆENOM NAJAMNINOM

1.Najmodavci daju, a najmoprimci primaju u najam stan u [adresa], što se nalazi u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa] i baš stan položen na prvom katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, spreme, hodnika i wc-a, površine 52,32 m2,koji stan najmoprimci mogu koristiti sa članom svog obiteljskog domaćinstva sinom BT.

2.Najmoprimci imaju pravo u zgradi koristiti zajedničke prostorije i uređaje kao i zemljište što služi za redovitu uporabu zgrade.

3., Stranke suglasno ugovaraju zaštićenu najamninu u visini od 141,26 kn mjesečno koju su najmoprimci obvezni plaćati svakog 10-og u mjesecu za protekli mjesec, dostavljajući je poštom na adrese najmodavaca, i to svakom od njih njegov dio koji proizlazi iz suvlasničkog dijela stana što je predmetom najma

4.Najmoprimci su obvezni pored najamnine plaćati i sve režijske troškove (struja, voda, komunalna naknada i dr) nastale korištenjem stana što je predmetom ugovora.

5.Najmodavci daju u najam najmoprimcima stan što je predmet ovog ugovora u stanju u kojem se isti nalazi na dan sklapanja ugovora.

6.Najmoprimci se stanom mogu koristiti samo za stanovanje, a zajedničkim dijelovima i uređajima u zgradi, te zemljištem koje služi za redovitu uporabu zgrade te sporednim prostorima, sukladno njihovoj namjeni, na način da ih čuvaju od oštećenja. Najmoprimci nisu ovlašteni obavljati preinake u stanu kao i zajedničkim prostorijama i uređajima zgrade bez prethodne suglasnosti najmodavca.

7.Najmoprimci ne mogu dati stan drugoj osobi u podnajam.

8.Najmoprimci su dužni dopustiti najmodavcima pregled stana i ostalih prostorija kojima se koriste na temelju ovog ugovora, jednom u šest mjeseci i to subotom ujutro, a u slučaju oštećenja ili sprječavanja štete i unutar tog vremena.

9.Ovaj ugovor se zaključuje na neodređeno vrijeme.

10.Otkaz odnosno raskid ovog ugovora najmodavci su ovlašteni tražiti samo iz razloga i na način utvrđen odredbama Zakona o najmu stanova.

11.Na sva prava i obveze ugovornih strana što nisu uređeni ovim ugovorom primjenjivat će se odredbe Zakona o najmu stanova.

II.Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi :

" Tužitelji-protutuženi dužni su sa svojim članovima obitelji i stvarima iseliti iz stana tuženika- protutužitelja koji stan se nalazi u [adresa]. I kat i ispražnjen stan predati u posjed tuženicima protutužiteljima, a od 17. veljače 2002.g. do iseljenja i predaju u posjed tog stana tuženicima protutužiteljima plaćatiti mjesečno 2.800,00 kn i to najkasnije do 5. u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa od (2.800,00 kn slovima:dvijetisućeosmamstotina kuna) do isplate i to do dana 21.prosinca 2007.g. po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezna kamate, a od dana 1.siječnja 2008.g. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pest postotnih poena.

Dužni su tuženici-protutužitelji u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima-protutuženicima parnični trošak u iznosu od 23.509,20 kn, dok se za više zatraženi parnični trošak u iznosu od 1.928,30 kn zahtjev tužitelja-protutuženika odbija.

Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja da im tužitelji-protutuženici u roku od 15 dana naknade parnični trošak u iznosu od 40.650,00 kn."

Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja –protutuženika (dalje:tužitelja) koji se legitimiraju kao nositelji stanarskog prava na stanu površine 52,32 m2, položenom na prvom katu zgrade anag.oznake [adresa] u [adresa] da sud u skladu s odredbom čl. 33. st. 3. Zakona o najmu stanova (NN br 91/96,48/98,66/98 dalje: ZNS), donese presudu koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, s obzirom da tuženici –protutužitelji (dalje:tuženici) kao vlasnici stana nisu s tužiteljima zaključili takav ugovor. Predmet postupka jest i zahtjev tuženika upravljen na iseljenje tužitelja i predaju tuženicima stana slobodnog od osoba i stvari, jer tuženici smatraju da tužitelji (zajedno sa članovima njihovog obiteljskog domaćinstva) stan koriste bez valjanog pravnog temelja kao i obvezno pravni zahtjev na isplatu tržišne najamnine za stan (u odnosu na ovaj dio zahtjeva tuženika pravomoćno je određen prekid postupka).

Temeljem svih izvedenih dokaza sud je već ranije utvrdio i zauzeo stav da je utvrđeno da su tuženici-protutužitelji nasljednici iza pokojne ĆT, iz čega proizlazi njihova pasivna legitimacija u ovom sporu. Prednica tužitelja-protutuženika ŠT zaključila je pisani Ugovor o korištenju predmetnog stana sa ČT dana 22.srpnja 1972.godine, tužitelji-protutuženici u ovaj stan uselili su 1969.godine i živjeli zajedno sa ŠT sve do njene smrti – 1979.godine, te stan nastavili koristiti nakon njene smrti. ŠT je bila teta tužitelja ad.2, a stanarsko pravo na tom stanu stekao je njen pokojni suprug još 1959.godine (na temelju Ugovora o korištenju stana broj 9081/58 od 12.siječnja 1958.godine), nakon njegove smrti (1963.godine) to stanarsko pravo prešlo je na njegovu suprugu, ŠT. Nakon smrti AT, tužiteljica-protutužena ad.1 BT (dalje: tužiteljica ad.1) zaključila je sa ČT Ugovor o korištenju predmetnog stana dana 19.studenog 1979.godine, a u tom su trenutku suvlasnici predmetne zgrade bili prednica tuženika-protutužitelja (dalje: tuženika) ĆT za ¼ idealnog dijela, ČT za 109/284 + 12/96 idealnog dijela, ST, JT i GT – svaka za po 2/96 idealnog dijela, UT za 192/768 idealnog dijela, CZ te ZZ, svaki za po 11/768 idealnog dijela. Tadašnji suvlasnici zgrade sudskim putem su razvrgnuli suvlasničku zajednicu u pogledu predmetne zgrade u postupku pred prvostupanjskim sudom IR-405/02, dana 6.travnja 2004.godine.

Sud je zauzeo stav da su tužitelji bili članovi obiteljskog domaćinstva AT prema bivšem saveznom Zakonu o stambenim odnosima (Službeni list SFRJ broj 11/66 i 32/68, dalje: ZSO) koji je bio na snazi u vrijeme kada su tužitelji uselili u predmetni stan. Nakon stupanja na snagu Zakona o stambenim odnosima (NN 52/74), 26.prosinca 1974.godine, na stanu na kojem postoji pravo vlasništva (stan u vlasništvu građana) nije se moglo steći stanarsko pravo, ali osobe koje su po dotadašnjim propisima to pravo stekle zadržavaju ga u skladu s odredbom čl.3.st.2. Zakona o stambenim odnosima iz 1974.godine i čl.3.st.2. Zakona o stambenim odnosima (NN 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93). Dakle, sud je zaključio, temeljem svih izvedenih dokaza da su tužitelji dugi niz godina izvršavali sadržaj ugovora o korištenju stana, ponašali se kako osobe koje su sklopile pisani ugovor o korištenju stana, plaćali stanarinu ČT i nesmetano od strane vlasnika živjeli u stanu sa svojom obitelji, dakle, da su stekli pravni status zaštićenog najmoprimca na dan stupanja na snagu Zakona o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06, dalje: ZNS), te da im pripada pravo na zaključenje ugovora o najmu stana odnosno na donošenje presude koja zamjenjuje taj ugovora, s obzirom da vlasnici stana to odbijaju (čl.33.st.3. u vezi sa čl.30.st.2. ZNS). Tužiteljima je prema stavu ovog suda kod donošenja ranije prvostupanjske odluke bilo priznato pravo na zaštićenu najamninu u skladu sa odredbom čl.32.st.2. alineja 2. ZNS-a, jer je sud utvrdio da da niti jedan od tužitelja nema u vlasništvu kuću ili stan, da je tužitelj ad.2 bio suvlasnik za 1/6 dijela stojne kuće sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali da se radi o staroj kamenoj kući u trošnom izdanju koja se sastoji od dvije male prostorije i ne predstavlja useljiv objekt iz odredbe čl.33.st.2.alineja 2. ZNS-a. Kod prihvaćanja zahtjeva tužitelja za donošenje presude kojom se zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom za predmetni stan, sud je odbio zahtjev tuženika na iseljenje tužitelja iz ovog stana, da se u stanu ne nalaze bez valjane pravne osnove.

Ova prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-1107/15 od 18.studenog 2015.godine, drugostupanjski sud prihvatio je sva utvrđenja prvostupanjskog suda iz presude od 28.siječnja 2015.godine.

Dana 4.listopada 2017.godine, po ustavnoj tužbi tuženika, Ustavni sud RH jednoglasno je donio odluku broj U-III-604/2016 kojim se ustavna tužba usvaja te se ukidaju presude Županijskog suda u Splitu Gž-1107/15 od 18.studenog 2015.godine i presuda Općinskog suda u Splitu broj Pst.1351/122 od 28.siječnja 2015.godine, predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju ove odluke Ustavnog suda RH navodi se da je ocjena tog suda da su sudovi, pored nespornog utvrđenja da tužitelji imaju pravo na zaključenje ugovora o najmu prema odredbi čl.30. ZNS-a, propustili utvrditi ispunjavaju li oni i ostale zakonske pretpostavke za utvrđenje njihovog prava na zaštićenu najamninu (iz čl.7.st.2. ZNS-a). Tako da su u provedenom postupku sudovi propustili utvrditi "platne mogućnosti obiteljskog domaćinstva najmoprimaca", te cijeniti nesporno utvrđenu činjenicu da jedan od tužitelja ima u vlasništvu nekretninu. Utvrđenje sudova da ta nekretnina nije podobna za stanovanje najmoprimaca, da ne isključuje i procjenu vrijednosti te nekretnine na tržištu odnosno utjecaj te vrijednosti na ukupno materijalno stanje najmoprimaca koje je mjerodavno kod procjene "platne mogućnosti obiteljskog domaćinstva najmoprimca", odnosno kod procjene sudova jesu li najmoprimci u mogućnosti plaćati slobodno ugovorenu, odnosno ekonomsku najamninu podnositelju ustavne tužbe.

Nakon donošenja citirane odluke Ustavnog suda RH, sud je pored već izvedenih dokaza izveo i dokaz pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga ZU 460 k. o. [katastarska općina] na dan 15. prosinca 2017. godine te ZU 2392 i 3725 k. o. [katastarska općina] na dan 15. prosinca 2017. godine; prerisa katastarskog plana na dan 24. studenog 2017. godine; rješenja Općine Split Klasa UP-I/021-05/14-01/01, Ur. broj: 2180/03-01/14-1819 od 11. studenog 2014. godine; iskaznice za BT kao dokaz o statusu istog – Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata; potvrde HZMO za tužitelja ad. 1 vezano za isplatu mirovine od 23. veljače 2018. godine; potvrde Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Split za tužitelja ad. 2 o visini dohotka i primitaka; potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za BT od 23. veljače 2018. godine; dopisa društva HEP d.o.o. od 5. srpnja 2018. godine; prijepisa posjedovnog lista Državne geodetske uprave od 17. srpnja 2018. godine sa izvodom iz katastarskog plana; saslušanjem tuženika ad. 1 i tuženika ad. 2 u svojstvu parničnih stranaka; fotografija kuće u k. o. [katastarska općina]; saslušanjem tužitelja ad. 1 i ad. 2 u svojstvu parničnih stranaka; zahtjeva ŽT za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu građevinu Splitsko-dalmatinskoj županiji, Upravni odjel za prostorno uređenje Split od 17. lipnja 2013. godine; očevidom na licu mjesta u mjestu [adresa]; fotografija kuće u [adresa]; rješenja Općinskog suda u Splitu Z- 4658/12 od 19. listopada 2012. godine; potvrde KK Split za ŽT od 28. siječnja 2019. godine; rješenja Općinskog suda u Splitu u predmetu broj Rz-93/14 od 11. travnja 2016. godine sa svom popratnom dokumentacijom (pojedinačni ispravni postupak); podataka pribavljenih od strane Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Split, Ispostava Split od dana 15. lipnja 2021. godine; preslika spisa Općinskog suda u Splitu broj Rz-93/14 i Rz-116/14; podataka o prodaji nekretnina sličnih kao predmetna nekretnina (oglasi); izračuna mjesečne zaštićene najamnine za predmetni stan na dan 11. studenog 2021. godine Grada Splita, Služba za gospodarenje gradskom imovinom; izvatka iz zemljišnih knjiga za ZU 3725 i ZU 2392 k. o. [katastarska općina] na dan 8. veljače 2022. godine.

Dana 25.ožujka 2022.godine donesena je odluka ovog suda broj P-4941/17 kojom se u cijelosti nadomješta ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom- tržišnom najamninom, dok je odbijen zahtjev tužitelja-protutuženika za donošenje presude kojom su tražili utvrđenje da su tužitelji stekli pravo na zaštićenu najamninu predmetnog stana, odnosno za donošenje presude kojom se nadomiješta ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Odbijen je zahtjev tuženika-protutužitelja kojim su isti tražili iseljenje tužitelja-protutuženika iz predmetnog stana, predaju istog slobodnog od osoba i stvari tuženicima-protutužiteljima. Kod donošenja ove odluke sud je zauzeo stav da je zahtjev tužitelja je djelomično osnovan, zahtjev tuženika za iseljenje tužitelja iz predmetnog stana nije osnovan, a u odnosu na dio zahtjeva tuženika koji se odnosi na isplatu da je valjalo prekinuti postupak (tč.I.rješenja).

Protiv ove presude stranke su podnijele žalbe, dana 14. srpnja 2022. godine donesena je odluka Županijskog suda u Splitu broj Gž-688/22 kojom su odbijene žalbe tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja, potvrđena je prvostupanjska presuda. Potvrđeno je i rješenje suda kojim je prekinut postupak po zahtjevima tuženika- protutužitelja radi isplate, u tom dijelu rješenje je pravomoćno, kao i presuda. Po reviziji protiv drugostupanjske presude, dana 27. kolovoza 2024. godine doneseno je rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1095/23 kojim je ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-688/22 od 14. srpnja 2022. godine i presuda Općinskog suda u Splitu P-4941/17 od 25. ožujka 2022. godine te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Dakle, predmet tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika, kao nositelja stanarskog prava na stanu površine 52,32 m2, položenog na I. katu zgrade anagrafske oznake [adresa] u [adresa], je da sud temeljem odredbe čl. 33. st. 3. Zakona o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06, dalje: ZNS) donese presudu koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom s obzirom da tuženici-protutužitelji kao suvlasnici stana nisu sa tužiteljima-protutuženicima zaključili ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Predmet protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja je iseljenje tužitelja-protutuženika iz predmetnog stana i predaja stana slobodnog od osoba i stvari jer tuženici-protutužitelji smatraju da tužitelji- protutuženici stan koriste bez pravne osnove. Sud je odredio prekid postupka po zahtjevu tuženika-protutužitelja za isplatu tržišne najamnine za predmetni stan za razdoblje od 17. siječnja 2002. godine do iseljenja i predaje u posjed stana tuženicima (u ovom dijelu to rješenje o prekidu je pravomoćno).

U obrazloženju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodi se da su nižestupanjski sudovi zaključili kako su tužitelji do 2020. godine bili vlasnici i zemljišta i izgrađene obiteljske kuće te da su to darovali svom sinu upravo vezano za ovaj postupak, polazeći od navedenog sudovi da su donijeli presudu kojom se nadomješta ugovor o najmu stana, ali ne sa zaštićenom najamninom već ugovor o najmu stana između stranaka sa slobodno ugovorenom – tržišnom najamninom za predmetni stan. Navodi se da je iz obrazloženja prvostupanjske i drugostupanjske odluke nije jasno kada su točno tužitelji postali vlasnici stare kamene kuće, tako i obiteljske kuće koja se sastoji od dva kata, te ukoliko su stekli pravo vlasništva na navedenim nekretninama prije stupanja na snagu Zakona o najmu stanova (1996.) može li im se priznati pravo na sklapanje ugovora o najmu prema odredbi čl. 30. ZNS-a. Sukladno odredbi čl. 61. st. 1. Zakona o stambenim odnosima da je postojala obveza tužitelja o stjecanju vlasništva useljive nekretnine obavijestiti stambeni organ i iseliti se iz stana, pa u situaciji kada su ispunjene pretpostavke za prestanak stanarskog prava ne može postojati obveza vlasnika sklopiti ugovor o najmu neovisno o tome što o iseljenju nije odlučio, a niti odlučivao stambeni organ. Dakle, upućuju se nižestupanjski sudovi otkloniti nedostatke na koje je ukazao VSRH u svojoj odluci.

Nakon donošenja odluke VSRH, na ročištu za glavnu raspravu koje je održano dana 27. siječnja 2025. godine pun. tužitelja-protutuženika navodi da su oni po pravomoćnosti prvostupanjske presude, nakon donošenja drugostupanjske presude, s obzirom da nisu bili u mogućnosti plaćati slobodno određenu najamninu temeljem sudske presude, predali posjed predmetnog stana, iselili iz tog stana te je predao zapisnik o primopredaji nekretnine sačinjen dana 21. studenog 2022. godine. Navodi da ustraje u tužbenom zahtjevu u cijelosti bez obzira na predaju posjeda predmetnog stana i u pogledu kuće u [adresa] navode da je većim dijelom izgradnju financirao sin tužitelja ŽT koji je istu do kraja izgradio i dovršio tek 2000. godine kada se oženio i uselio u istu. Predlažu saslušanje sinova tužitelja te svjedoka, kao i provesti dokaz vještačenjem po vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina, na okolnosti vrijednosti nekretnina kako bi se utvrdila njihova vrijednost.

Tuženici-protutužitelji čine nespornom okolnost da su tužitelji-protutuženici predali posjed predmetnog stana odnosno stan napustili 21. studenog 2022. godine kako se to navodi u zapisniku o primopredaji. Navode da je jasan stav VSRH te da je isti koncentriran na pitanje stjecanja prava vlasništva odnosno konkretno sukladno odredbi čl. 61. st. 1. Zakona o stambenim odnosima da je pravno relevantan trenutak stjecanja vlasništva useljive nekretnine, s obzirom na duljinu trajanja postupka predlažu da sud zaključi raspravljanje jer su sve bitne okolnosti utvrđene u postupku i da nema potrebe izvoditi nikakve daljnje dokaze.

Tužitelji-protutuženici navode da je kuća u [adresa] koja se sastoji od dva stana u najvećoj mjeri dovršena i postala uvjetna za stanovanje tek 2000. godine, dakle, nakon stupanja na snagu Zakona o najmu stanova, predlažu ponovno saslušanje tužitelja- protutuženika ad. 2.

Pored svih izvedenih i navedenih dokaza tijekom postupka, sud je izveo dokaz i pregledom zapisnika o primopredaji nekretnine sačinjenog dana 21.studenog 2022.godine.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika nije osnovan, nije osnovan ni zahtjev tuženika-protutužitelja (protutužbeni zahtjev).

Sud je stava da je trebalo odbiti sve prijedloge tužitelja-protutuženika za izvođenje daljnjih dokaza, saslušanjem svih predloženih svjedoka i tužitelja- protutuženika ad. 2, kao i izvođenje dokaza procjenom vrijednosti nekretnina u [adresa]. Izvođenje daljnjih dokaza je suvišno, suprotno načelu ekonomičnosti postupka, sud je stava da su sve bitne okolnosti u postupku utvrđene pa tako i trenutak stjecanja useljive obiteljske kuće u [adresa], kada je ista predstavljala nekretninu u koju tužitelji- protutuženici sa svojim sinovima mogu useliti u smislu stanovanja.

Radi navedenog je valjalo zaključiti glavnu raspravu i donijeti ovu presudu, pa je sud temeljem svih izvedenih dokaza sada stava da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i da tužiteljima ne pripada pravo na zaključenje ugovora o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom, a niti sa slobodno ugovorenom najamninom.

Naime, odredbom čl. 61. Zakona o stambenim odnosima (NN 51/1985, 42/1986, 37/1988, 47/1989, 12/1990, 22/1990, 51/1990, 22/1992, 58/1993, 70/19, 91/1996, 99/1996 91/1996, dalje: ZSO), na koju ukazuje VS RH u svom rješenju, propisano je da, kad stanar ili njegovo maloljetno dijete ima ili stekne u istom mjestu u vlasništvu useljivu obiteljsku kuću ili stan kao poseban dio zgrade koji odgovara potrebama njegova porodičnog domaćinstva, dužan je o tome obavijestiti stambeni organ te u roku od 30 dana od dana obavijesti sa članovima svog porodičnog domaćinstva preseliti u tu kuću odnosno stan, a stan iz kojega se iseli, slobodan od osoba i stvari, predati davaocu tog stana. Dakle, valjalo je utvrditi kada su tužitelji-protutuženici kao bračni drugovi stekli obiteljsku kuću u [adresa], useljivu nekretninu. Za navesti je da su tužitelji-protutuženici ovu tužbu podnijeli dana 17.svibnja 2004.godine i u toj tužbi, a i kasnije tijekom postupka, pa i u svom iskazu, nisu uopće naveli da ova kuća sa okućnicom postoji, vezano za tu okolnost su i sud i tuženike držali u neznanju, pa se sud u pogledu utvrđenja činjeničnog stanja i razjašnjenja ove okolnosti time ranije nije bavio, a očito i nije mogao baviti jer je ta okolnost bila prešućena od strane tužitelja- protutuženika. Dana 29.siječnja 2019. godine sud je izveo dokaz očevidom na licu mjesta vezano za utvrđenje stanja obiteljske stambene kuće anagrafske oznake [adresa], utvrđeno je da se kuća sastoji od dva stana, po 90 i 100 m2, dakle, prizemlja i kata, postoje vanjske stepenice, opisano je stanje stanova, od čega se sastoje te da su opremljeni i da se radi o nekretninama za kvalitetno stanje. Tuženici su nakon ovog ročišta za očevid uz podnesak dostavili fotografije unutrašnjosti stanova, prostora ispod terase i drvarnice te vanjskog izgleda obiteljske kuće i okućnice, dakle, jasno je kako stanovi i unutrašnjost kuće izgledaju kao i sama kuća sa okućnicom. Jasno je iz vanjskog izgleda kuće da je kuća davno izgrađena, kuća je u svojim gabaritima izgrađena bez građevinske dozvole, bez stručnog nacrta i očito se gradila onako kako se na ovom području prije više desetljeća često gradilo, u režiji vlasnika zemljišta i u istom stilu gradnje.

Tužiteljica-protutužena ad. 1 CT (list 13 spisa) prilikom svog saslušanja na ročištu održanog 3. travnja 2007. godine decidirano iskazuje da niti ona, niti njen suprug, u svom vlasništvu nemaju nikakve vrijednije nekretnine, stan, zemlju, kuću, vikendicu … navodi da je jedino njen suprug – tužitelj-protutuženik ad. 2 iza smrti svog oca dobio nešto zemlje u mjestu Klis – Kosa, a njegov otac da je preminuo 1985. godine ili 1986. godine. Dakle, ista je prešutila postojanje obiteljske kuće sa okućnicom. Tuženici-protutužitelji nakon ovog iskaza, u svom podnesku od 19. lipnja 2007. godine navode da to nije točno te dostavljaju izvadak iz zemljišnih knjiga ovog suda od 24. svibnja 2007. godine, navode da je razvidno da tužitelji imaju u vlasništvu i posjedu nekretnine u k. o. [katastarska općina], među tim nekretninama i useljivu stojnu kuću.

Sud je dana 11. studenog 2011. godine izveo dokaz očevidom na licu mjesta, tužitelji-protutuženici su pozvani predočiti kuću u njihovom vlasništvu te je tužiteljica- protutužena ad. 1 prikazala sudu jednu stojnu kuću od kamena dimenzija cca 7 x 9 m. Pokazala je i kuću koja je pored ove ranije opisane te je navela da od te kuće njima pripada jedna soba površine 3 x 4 m odnosno 12 m2. Tuženici-protutužitelji su naveli da su predložili izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta, ali na nekretnini koja se nalazi na sasvim drugom mjestu, a ne nekretnini koju je tužiteljica ad. 1 prikazala sudu. Navode da osporavaju rezultate očevida te navode da je sudu trebala biti prikazana nekretnina za koju se smatra da je vlasništvo tužitelja. Navod tuženika-protutužitelja se pokazao točnim u daljnjem tijeku postupka, dakle, zaista prilikom održavanja ovog ročišta za očevid na licu mjesta 11.studenog 2011.godine tužitelji-protutuženici nisu sudu prikazali kuću koja je u mjestu Klis-Kosa, obiteljsku kuću na dvije etaže sa okućnicom, [adresa], nego potpuno drugu nekretninu, na koju će se sud posebno osvrnuti. Sud je odustao od izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geometra radi utvrđenja je li sud na očevidu održanom dana 11. studenog 2011. godine bio na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s obzirom da su tuženici-protutužitelji odustali od prijedloga. Tuženici u žalbi protiv presude ovog suda broj Pst-1351/12 od 28. siječnja 2015. godine navode da je sud zanemario činjenicu da je tužitelj- protutuženik ad. 2 vlasnik nelegalizirane stambene kuće u [adresa] na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a za koju su činjenicu tuženici saznali nakon zaključenja rasprave. Na toj nekretnini u vlasništvu tužitelja ad. 2 da postoji strujno mjerilo na ime ČT pok. ZZ, a zahtjev za legalizaciju obiteljske kuće da je podnio sin stranaka ŽT kako bi sakrio dokaze da je cijelo vrijeme trajanja ovog postupka tužitelj- protutuženik ad. 2 bio vlasnik obiteljske kuće koju sada prenosi na svojeg sina ŽT. Priložena je fotografija obiteljske kuće i izvadak iz brojila za potrošnju električne energije (list 199-200 spisa). Pregledom izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] (oranica) ZU 2392 Općinskog suda u Splitu na dan 9. veljače 2015. godine utvrđeno je da su na toj nekretnini za ½ dijela upisani ZT i za ½ dijela EZ. Utvrđeno je da je dana 18. rujna 2014. godine pod brojem RZ-93/14 zaprimljen prijedlog ZT (tužitelja-protutuženika ad. 2) radi pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka za ovu nekretninu.

lz izvatka iz zemljišnih knjiga za istu nekretninu na dan 15. prosinca 2017. godine utvrđeno je da je ista upisana na ime tužitelja-protutuženika ad. 2 za 1/1 dijela. Spisu je priloženo rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Općina Klis od 11. studenog 2014. godine (list 254 spisa) iz kojeg je razvidno da se ŽT ZT nalaže plaćanje naknade za zadržavanje nezakonitog izgrađene zgrade u prostoru za 559,43 m3 obujma manje zahtjevne zgrade stambene namjene koja se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iz obrazloženja rješenja razvidno je da se radi o stambenoj zgradi, objektu koji se nalazi u građevinskoj zoni.

Na ročištu održanom dana **.**.2018. KT – raniji tuženik ad. 1 izjavio je da je dobio saznanja i fotografije kuće tužitelja koja se sastoji od prizemlja i kata, u [adresa], da je na očevidu sud doveden u zabludu jer je pokazana neka stara kuća iz 1942. godine ili 1943. godine koja je bila napuštena i koja nije za stanovanje, da je on pokušao sucu skrenuti pozornost na to da se treba gledati ova druga kuća, ali da mu sudac nije dopustio govoriti. U toj kući koja se sastoji od prizemlja i kata da je živio sin tužitelja sa obitelji te da on ima saznanja kako je tužitelj ad. 2 podigao tri kredita u poduzeću Dalmacijacement te da pretpostavlja da je sa time izgradio ovu kuću u [adresa], da zna da je jedna gospođa kada je rušila svoju kuću poklonila prozore upravo tužiteljima za ovu njihovu kuću.

Tuženik ad. 2 OT u svom iskazu naveo je sve što mu je poznato o toj obiteljskoj kući sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], za potrebe legalizacije da je napravljen snimak koji je priložio sudu iz kojeg je razvidno da je zaista na ovim česticama sagrađen i da postoji objekt, dakle, da je sud ranije doveden u zabludu. Na čest. zem. [katastarska čestica] da doista postoji stari objekt, što je utvrđeno u postupku, bez osvrtanja na ove druge činjenice. Dakle, tužitelji da imaju izgrađenu i useljivu kuću, a iz izvatka poduzeća Elektrodalmacija da se jasno vidi godina sklapanja ugovora za isporuku električne energije – travanj 2006. godine. Tužitelji da nisu beskućnici kakvima se prikazuju pa da tako imaju u vlasništvu i vrt, vinograd, šumicu na predjelu Klis – Kosa, a da i ta ruševna kućica nešto vrijedi.

Iz priloženog ispisa HEP-a (list 281 spisa) proizlazi da je za mjerno mjesto objekta u [adresa] (na ime potrošača – tužitelja-protutuženika ad.2) zaključen ugovor 1. travnja 2006. godine, ali stoji navod: "vrijedio od 01.01.98.". Tada su priložene i dvije fotografije predmetnog objekta odnosno obiteljske kuće iz kojih proizlazi da se radi o dvoetažnoj obiteljskoj kući koja je useljenja i uređena.

Nakon ovog sud je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice-protutužene ad. 1 na ročištu održanom 15. listopada 2018. godine i ista je izjavila, iako je to prije prešutila odnosno potpuno suprotno tome iskazala, da je njen suprug dobio zemljište koje mu je kao naknadu za rad dala jedna gospođa u [adresa], OZ, tužitelj ad. 2 da je zidar po zanimanju, na toj nekretnini da je bila mala i trošna pojata, a kada se sin oženio da je malo po malo počeo graditi kuću, već 18 godina i da je ta kuća još nedovršena. Kuća da se počela graditi prije 15 do 20 godina, da ne zna točno, da je građena bez građevinske dozvole, na crno. Navodi da je na kuću spojena struja i da to sve glasi na njenog supruga. Kuća da se sastoji od prizemlja i kata, sin sa svojom suprugom da se uselio po ženidbi, ima 20 godina. Dakle, na ovom ročištu tužiteljica ad. 1 navela je da se sin sa suprugom u ovu kuću uselio po ženidbi, prije 20 godina, ovo ročište održano je dana 15. listopada 2018. godine, sin tužitelja-protutuženika ŽT rođen je 1973.godine.

Sud drži da u ovom slučaju nije relevantno kada je sin tužitelja ŽT uselio u obiteljsku kuću u [adresa], jer ova kuća nije bila njegove vlasnosti, nego se, prema stavu ovog suda, radi o bračnoj stečevini supružnika ŽT koji su istu, a sastoji se od dva odvojena komforna stana, sagradili puno prije nego što je bilo tko od njih u smislu stanovanja uselio, pa je relevantan trenutak kada su supružnici ŽT stekli ovu useljivu nekretninu, a to je očito bilo dosta vremena prije stupanja na snagu ZNS- a i to sud drži utvrđenim temeljem apsolutno svih izvedenih dokaza. Dakle, nije bitno kada se netko odlučio na useljenje u neku nekretninu, nego je bitno kada je stečena useljiva nekretnina, a tužitelji su očito osobno sa svojim preseljenjem odugovlačili baš zbog korištenja predmetnog stana, iako je nekretnina bila jako davno useljiva (bar jedan od ta dva stana koji su, svaki pojedinačno, mnogo veće površine od predmetnog stana).

Tužitelj-protutuženik ad. 2 je na istom ročištu dao iskaz u kojem navodi da mu je OZ dala zemljište kao naknadu za rad, da je na tom zemljištu bila prizemna pojata, da se ista srušila i da su ponovno gradili, njegov sin i nevjesta, sa građenjem da su počeli negdje 1988. ili 1989. godine, isti je opisao tu kuću, koja se sastoji od dva stana, navodi da je on zemljište od OZ dobio 1982. ili 1983. godine, kada je već bio u braku sa tužiteljicom ad. 1.

U predmetu – pojedinačni ispravni postupak – koji je vođen pred ovim sudom pod broj Rz-93/14 i Rz-116/14, dana 11. travnja 2016. godine sud je po sudskom vještaku geometru IZ pristupio identifikaciji predmetne nekretnine, sudski vještak je naveo kako je čest. zem. [katastarska čestica] u naravi jedinstvena cjelina – kuća sa okućnicom i dvorištem, sa svih strana jasno omeđeno betonskim zidovima i kamenim podzidom. Čest. zem. [katastarska čestica] da je uklopljena u čest. zem. [katastarska čestica] i u naravi više ne postoji. Svjedok KZ tada je iskazala kako su predmetne nekretnine nekada pripadale BZ pok. IZ i ČZ pok. E, da su oni te nekretnine prodali predlagatelju ZT i da je kupoprodaja realizirana u vrijeme kada se ona udala i doselila u neposredno susjedstvo 1975. godine, na predmetnoj nekretnini predlagatelj ZT da je osobno sagradio svoju obiteljsku kuću u kojoj do danas neprekidno stanuje. Svjedok ŽZ tada je iskazao identično kao svjedok KZ.

Dakle, kada se sagledaju, pojedinačno i u uzajamnoj vezi, svi izvedeni dokazi, ovaj sud dolazi do nedvojbenog zaključka da je zemljište na kojem je izgrađena obiteljska kuća stekao tužitelj-protutuženik ad.2 prije više desetljeća, 70.ih godina prošlog stoljeća, za vrijeme trajanja braka sa tužiteljicom-protutuženom ad.2 i da se radilo o bračnoj stečevini. Supružnici KZ su počeli sa izgradnjom nove obiteljske kuće koja se sastoji od dva stana i očito nedugo nakon što je zemljište stečeno, a očito je ista u vanjskim gabaritima izgrađena vrlo brzo nakon stjecanja zemljišta i uređivana je postepeno. Logično je da su tužitelji-protutuženici krenuli u ovaj pothvat i da im je za oba sina i njihovo stanovanje trebala adekvatna nekretnina, a svima je jasno da se u biti radi skoro o predgrađu Splita jer je obiteljska kuća u biti položena vrlo blizu grada Splita i sa gradom povezana redovnim prigradskim linijama. Obiteljska kuća izgrađena je bez građevinske dozvole, u režiji i po zamisli tužitelja, prije više desetljeća i tužitelji su u biti prešućivali postojanje te kuće i svoju namjeru stanovanja u istoj. Kuća je priključena na elektro-mrežu, najkasnije 2006.godine (a vjerovatno još 1998.godine), općepoznato je da su brojni bespravno izgrađeni objekti korišteni uredno za stanovanje na ovom području i da su struju imali od susjeda, putem kabela, dakle, uredno su stanovali u svojim objektima i imali taj vid napajanja električnom energijom. Svakako, kada se analiziraju iskazi tužitelja koje su isti davali u postupku, okolnost da su mijenjali svoje iskaze tijekom postupka, svoja očitovanja, vezano za sve izvedene dokaze, ovaj sud drži da je nedvojbeno utvrđeno da je obiteljska kuća tužitelja u [adresa], izgrađena i privedena svrsi za obiteljsko stanovanje tužitelja i njihovih sinova, svakako prije stupanja na snagu Zakona o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20 i 36/24, dalje: ZNS), odnosno u vrijeme važenja Zakona o stambenim odnosima. Ovaj zakon (ZNS) stupio je na snagu 5.studenog 1996.godine, a danom stupanja na snagu prestale su važiti bitne odredbe navedenog Zakona o stambenim odnosima.

Dakle, temeljem svih izvedenih dokaza (a tužitelji-protutuženici nisu uspjeli dokazati drugačije, prijedlozi koje su nakon donošenja ukidnog rješenja VS RH isti podnijeli, vezano za potrebu za izvođenjem tih dokaza i snagu tih dokaza, ne bi zaista mogli dovesti do drugačijeg stava suda i utvrđenja suda), sud smatra utvrđenim da su tužitelji-protutuženici do prestanka važenja ZSO (1996.godine), a i dosta vremena prije toga, nedvojbeno stekli u mjestu Klis-Kosa u vlasništvo useljivu obiteljsku kuću i da su propustili (što su zatajili i kod podnošenja tužbe i tijekom ovog postupka) o tome u roku obavijestiti stambeni organ i u roku od 30 dana preseliti sa članovima svog porodičnog domaćinstva u ovu kuću. Kada se sagleda okolnost da se kuća sastoji od dva odvojena stana, a da su ranije u predmetnom stanu u [adresa], površine 52,32 m2 (lošem stanju stana) stanovali svi zajedno, tužitelji-protutuženici sa dva sina, ŽT rođenim 1973.godine i BT rođenim 1968.godine, prije izgradnje ove obiteljske kuće, onda je jasno da je ova kuća anagrafske oznake [adresa], građena tako da bi jedan komforni stan (stanovi površine od 90 do 100 m2) bio korišten za stanovanje tužitelja i sina BT koji je i dalje u obiteljskom domaćinstvu sa roditeljima, a drugi stan za sina ŽT i njegovu obitelj koju je osnovao. Sve i da su tužitelji-protutuženici uredili u ovoj kući, koju su odmah napravili u istim gabaritima, samo jedan stan za stanovanje, a drugi naknadno, opet bi se došlo do identičnog zaključka suda, da su do stupanja na snagu ZNS-a tužitelji-protutuženici stekli u vlasništvo useljivu nekretninu u koju su sa članovima svog porodičnog domaćinstva bili dužni preseliti, što nisu napravili, a postojanje i izgradnju obiteljske kuće su tajili te su imali namjeru zadržati kao zaštićeni najmoprimci i predmetni stan. Općepoznato je da je mjesto [adresa], u neposrednoj blizini Splita, cca 14 km udaljeno od Splita i da sud drži da se u smislu odredbe čl.61.st.1. ZSO-a radi o istom mjestu vezano za predmetni stan i obiteljsku kuću u [adresa]. Svakako, zaista treba primijeniti odredbu čl.61.st.1.ZSO-a i sud drži da su useljivu nekretninu tužitelji stekli prije prestanka važenja tog propisa i da su u istu trebali preseliti u smislu stanovanja. Sada su i tužitelji, supružnici KZ, a i njihovi sinovi BT i ŽT, uredno prijavljeni na adresu u [adresa], to je njihovo prijavljeno prebivalište po službenoj evidenciji MUP-a i očito tamo sada svi stanuju, što su mogli i prije stupanja na snagu ZNS-a.

Tužitelji-protutuženici to nisu napravili, nisu preselili u svoju obiteljsku kuću ili jedan od dva odvojena stana u toj kući, oni su stava da im pripada status zaštićenih najmoprimaca na predmetnom stanu, neosnovano, tužitelji-protutuženici nemaju status zaštićenih najmoprimaca na predmetnom stanu. Dakle, radi navedenog zahtjev tužitelja-protutuženika ad.1 i ad.2 naveden u tč.I. izreke ove presude valjalo je odbiti u cijelosti, a tužiteljima-protutuženicima ad.1 i ad.2 ne pripada pravo niti na zaključenje ugovora o najmu predmetnog stana sa slobodno ugovorenom najamninom, jer isti nemaju pravo koje ih na to ovlašćuje.

Kada se ne bi primjenjivao čl.61.ZSO-a (a primjenjuje se), kada bi se odlučivalo sukladno ZNS-u, onda bi ovaj sud ponovno bio stava kao u ranijoj, ukinutoj odluci, da tužiteljima pripada pravo na zaključenje ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom, a ne sa zaštićenom najamninom. Radi navedenog valjalo je, kada bi se primjenjivao isključivo ZNS, ponoviti utvrđenja i stav ovog suda, izvedene dokaze i što je istima dokazano.

Naime, kada se ne bi primjenjivao čl.61. ZSO-a i kada tužitelji-protutuženici nisu za vrijeme važenja tog propisa stekli useljivu nekretninu (a stekli su), postojala bi obveza, temeljem izvedenih dokaza, tuženika kao vlasnika stana da sa tužiteljima (kao osobama iz čl.30. ZNS-a) zaključiti ugovor o najmu predmetnog stana na neodređeno vrijeme. U ovakvo utvrđenje suda kod donošenja ranije (ukinute) prvostupanjske odluke i drugostupanjske (također ukinute) Ustavni sud nije ulazio odnosno to utvrđenje prava tužitelja nije upitno niti je razlog ukidanja odluka sudova. Dakle, u tom bi slučaju tužitelji imali pravo na zaključenje ugovora o najmu prema čl.30. ZNS-a.

Međutim, ono što je važno i u kojem pravcu je dano mišljenje Ustavnog suda RH, pravilno, jest propuštanje utvrđenja ispunjavaju li tužitelji i ostale zakonske pretpostavke za utvrđenje njihovog prava na zaštićenu najamninu (iz čl.7.st.2. ZNS- a.). Ustavni sud navodi da su sudovi propustili utvrditi "platne mogućnosti obiteljskog domaćinstva najmoprimca", te cijeniti nesporno utvrđenu činjenicu da jedan od tužitelja ima u vlasništvu nekretninu, dakle, da je potrebno utvrditi jesu li najmoprimci u mogućnosti plaćati slobodno ugovorenu najamninu, odnosno ekonomsku najamninu tuženicima.

Što se tiče ekonomskih prilika tužitelja, ukupnim platnim mogućnostima obiteljskog domaćinstva tužitelja, vezano i za nekretnine u njihovoj vlasnosti, sud drži utvrđenim da tužiteljica ad.1 nije nikada bila upisana u zk kao vlasnica zemljišta na kojem je sagrađena dvoetažna kuća u [adresa] ([adresa]), ali je ta nekretnina u biti bračna stečevina tužitelja ad.1 i ad.2, to je stečeno za vrijeme trajanja braka supružnika KZ i oni to sami iskazuju.

Što se tiče drugih nekretnina vlasnosti tužitelja ad.2 (dakle, ne dvoetažne kuće sa okućnicom, [adresa] u [adresa]), za navesti je da iz izvatka iz zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] proizlazi da je tužitelj ad.2 upisan kao vlasnik idealnog dijela od 1/6 čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 460 k. o. [katastarska općina]. Prema rješenju o nasljeđivanju iza smrti NT koje je dana 16.rujna 1987.godine doneseno od strane ovog suda pod brojem O-542/86 proizlazi da njegovu ostavinu sačinjavaju nekretnine upisane u ZU 1620, 1321, 1170, 460, sve k. o. [katastarska općina], a njegovim nasljednicima proglašen je upravo tužitelj ad.2, za ½ dijela. Prvim očevidom na licu mjesta utvrđeno je da ova stojna kuća u naravi predstavlja staru kamenu kuću u trošnom izdanju, precizno je opisana navedena nekretnina i točno je da je ista u derutnom stanju, međutim, bez obzira što se ne radi o useljivoj nekretnini u smislu stanovanja, ovaj sud drži utvrđenim, s obzirom na položaj iste i okolnost da je ista položena blizu grada Splita, da su nekretnine na ovom području, kako stare kuće, tako i zemljišta, u biti danas vrijedne nekretnine, za navesti je da je tužitelj ad.2 nasljeđivanjem stekao idealni dio opisanih nekretnina, dakle, nekretnina koje imaju određenu vrijednost na tržištu i da se ne radi o bezvrijednoj imovini, dapače. Iz samog izvatka za ZU 460 k. o. [katastarska općina] (list 241 spisa) razvidno je koje su čestice upisane u taj ZU i kojih je tužitelj ad.2 vlasnik, iako se ne radi o useljivoj kući, nego o derutnoj kući i česticama zemlje, jasno je da su i to vrijedne nekretnine, daleko od toga da bi bile bezvrijedne, što je općepoznato.

Što se tiče druge nekretnine, mnogo vrijednije nekretnine, a radi se o obiteljskoj kući koja se sastoji od prizemlja i kata, a izgrađena je na čest. zem. [katastarska čestica], kao i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sada anagrafske oznake [adresa], za navesti je da sami tužitelji priznaju da je tužitelj ad.2 to zemljište (na kojem su tužitelji izgradili dvoetažnu kuću) stekao od OZ za koju je kao zidar uređivao njenu kuću, koja mu je u biti ovim česticama platila uređenje svoje kuće i radove koje je tužitelj ad.2 obavio za nju, to je od strane tužitelja ad.2 stečeno za vrijeme trajanja braka sa tužiteljicom ad.1 prije više godina, prije više desetljeća i na jednoj od njih je izgrađena obiteljska kuća koja se sastoji od prizemlja i kata. Godine 2014. tužitelj ad. 2 pokrenuo je pojedinačni ispravni postupak na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2392 k. o. [katastarska općina] kao i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3725 k. o. [katastarska općina]. Iz posjedovnog lista Područnog ureda za katastar Split od 9. veljače 2015. godine proizlazi da je kao posjednik na ove dvije čestice upisan isključivo i jedino tužitelj ad. 2. Prema izvacima iz zemljišne knjige na dan 15. prosinca 2017. godine na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2392 i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3725, k. o. [katastarska općina], upisan je upravo tužitelj ad. 2 kao vlasnik ove dvije čestice za 1/1 dijela. Iz snimke (list 248 spisa) na dan 24. studenog 2017. godine razvidno je postojanje izgrađene obiteljske kuće, a na fotografijama je razvidno da se kuća sastoji od prizemlja i kata, da se u toj kući stanuje. Među strankama nije sporno da je ova kuća izgrađena bez građevinske dozvole, a zahtjev za legalizaciju predao je sin tužitelja ŽT na svoje ime, 2013. godine, objekat je legaliziran. Ta obiteljska kuća izgrađena je na navedene dvije čestice koje su bile upisane kao vlasnost tužitelja ad. 2, a što je on stekao pravnim poslom od ranije vlasnice, prije više godina i za vrijeme trajanja braka sa tužiteljicom ad. 1 i upravo su njih dvoje, prema stavu ovog suda, izgradili ovu obiteljsku kuću. Sud je obrazložio utvrđenja iz pregledanog predmeta ovog suda u pojedinačnom ispravnom postupku RZ-93/14 i R-116/14, koji se u pogledu ove dvije čestice vodio po prijedlogu tužitelja ad. 2 ZT, pa je to sud i naveo u ovom obrazloženju i analizirao, doveo u vezu sa ostalim izvedenim dokazima. Dakle, za potrebe pojedinačnog ispravnog postupka tužitelj ad. 2 (koji je ovaj postupak pokrenuo 2014/2015.godine) se legitimira kao vlasnik predmetnih čestica i obiteljske kuće, temeljem svih izvedenih dokaza, pa tako i iskaza tužitelja i tuženika ad. 1 i ad. 2, pregledanih predmeta u pojedinačnom ispravnom postupku te svih ostalih dokaza, sud zaključuje da je upravo tužitelj ad. 2 za vrijeme trajanja braka sa tuženom ad. 1 stekao predmetne čestice, i nakon toga da su supružnici ZT izgradili ovu obiteljsku, dvoetažnu, kuću.

Tek temeljem ugovora o darovanju iz 2020. godine ŽT postaje vlasnikom tih čestica, a taj ugovor zaključio je sa svojim ocem – tužiteljem ad. 2, tako da je danas u zemljišnim knjigama kao vlasnik čestica na kojima je izgrađena kuća upisan sin tužitelja ŽT. Bez obzira na današnje stanje upisa na ŽT, za ovaj sud i ovaj postupak važno je ranije stanje upisa na česticama na ime tužitelja ad. 2 kao isključivog vlasnika, upravo je tužitelj ad.2 bio upisani i stvarni vlasnik zemljišta i kuće (a to je u biti bračna stečevina supružnika ŽT), a kuću je izgradio upravo on sa svojom suprugom- tužiteljicom ad.1. Predmetne čestice pravnim poslom tužitelj ad. 2 stekao je od ranijeg vlasnika, upravo je tužitelj ad. 2 pokrenuo pojedinačni ispravni postupak i upisao se kao vlasnik tih čestica, na tim česticama izgrađena je obiteljska kuća koju je prema stavu ovog suda izgradio svojim sredstvima tužitelj ad. 2 zajedno sa svojom suprugom – tužiteljicom ad. 1. Temeljem načela jedinstva nekretnine, svih izvedenih dokaza, sud drži da su tužitelji do 2020. godine bili vlasnici i zemljišta i kuće koja je izgrađena i da su to otuđili svom sinu upravo vezano za ovaj postupak, a i njihovu želju da to svom sinu i otuđe, jer bi mu zasigurno, da nema predmetnog stana, darovali jedan od dva stana u toj obiteljskoj kući, [adresa], s vremenom. Svejedno, time što je tužitelj ad. 2 ove 2020. godine otuđio ovu kuću u korist svog sina, ne dovodi sud do zaključka da su tužitelji takvog materijalnog stanja koje bi opravdavalo zaključenje ugovora o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom, dapače. Tužitelji su bili vlasnici vrijedne nekretnine, upravo te kuće sa zemljištem, odnosno dva potpuno odvojena stana, to nisu naveli u ranijem tijeku postupka, a ta kuća odnosno ta dva velika stana, blizu Splita i na danas dobroj lokaciji, u potpunosti bi zadovoljila potrebe čitave obitelji, tužitelja i njihova dva sina u pogledu stanovanja.

Tužitelj ad. 2 od prihoda ima prihod na ime mirovine, tužiteljica ad. 1 nije ostvarila pravo na mirovinu, njihov sin BT očito nije zaposlen, a opet, moguće je da svi oni, s obzirom na svoja zanimanja ostvaruju prihode i sa strane. Sam tužitelj ad. 2 je radio kao zidar, pa tako i tužitelji iskazuju da je zemljište stekao na ime rada na nekretnini gospođe OZ, dakle, očito se nije radilo o malim iznosima zarađenog. Kod okolnosti da je stečena radom zemlja u [adresa] na kojoj je izgrađena velika kuća koja se sastoji od dva stana ([adresa]), kod okolnosti da je tužitelj ad.2 vlasnik stare kuće i zemljišta, stečeno u idealnom dijelu, nasljeđivanjem, koje su također vrijedne nekretnine, kod okolnosti što tužitelj ad.2 ima primanja na ime mirovine, sud je bio i ostao stava da su materijalne prilike supružnika ŽT – tužitelja, zaista dobre materijalne prilike, koje ne opravdavaju na njihovoj strani uživanje statusa zaštićenog najmoprimca i ne može im se priznati pravo na zaštićenu najamninu za predmetni stan, sve da se ne primjenjuje odredba čl.61.st.1. ZSO-a, a primjenjuje se.

Za ponoviti je da za ovaj postupak, prema stavu ovog suda, za ono na što je ukazao Ustavni sud u svojoj odluci, kuća u [adresa], ima takav status, kao da je tužitelj ad.2 i nije otuđio svom sinu ŽT ugovorom o darovanju 2020.godine, dakle, vezano za ovaj postupak, ovog darovanja kao da i nije bilo. Sud je ranije zauzeo stav da su tužitelji zaista takvog ukupnog materijalnog stanja, takvih ekonomskih prilika, koje im nameće obvezu plaćanja tržišne – slobodno ugovorene najamnine za predmetni stan, ukoliko imaju pravo u njemu stanovati, a više nemaju, da nikako ne mogu uživati status zaštićenog najmoprimca predmetnog stana, odnosno pravo na najam stana uz obvezu plaćanja zaštićene najamnine za isti.

Sud je ranije utvrdio i visinu slobodno ugovorene, tržišne najamnine predmetnog stana, sud je vodio računa o tome da se stan nalazi u centru grada, da je površine 52,32 m2 i računao je kao da se radi o stanu prosječne sređenosti. Okolnost što bi možda stan bio u lošem stanju ne bi mogao ići na štetu tuženika, jer su tužitelji čitavo vrijeme bili u stanu u smislu stanovanja pa su oni korištenjem stana doveli stan u stanje u kojem se nalazi. Dakle, sud je, radi utvrđenja visine tržišnih najamnina uporednih stanova sa predmetnim stanom, pribavio podatke Porezne uprave, ti podaci nisu opširni i egzaktni u potpunosti, tako da je sud pošao i od općepoznatih okolnosti na u sadašnje vrijeme po pitanju iznajmljivanja stanova sličnih karakteristika, po pitanju dugotrajnog a ne turističkog najma, kao i pribavljenih podataka agencija za promet nekretnina u Splitu (prilog spisa). Tako iz podataka i objave web stranice portala "Njuškalo", a radi se o najtočnijem i najvećem portalu vezano za ponudu i potražnju stanova za najam, proizlazi da sada u Splitu najmoprimci najviše interesa pokazuju za stanove od 40.ak m2, a da je najviše stanova u [adresa] u ponudi za dugoročni najam u cjenovnom rangu od 400 do 450 eura mjesečno. Dakle, ovaj sud drži da je iznos od 450 eura za stan u [adresa] kao predmetni stan u centru grada, zaista iznos dugotrajnog najma na mjesečnoj razini, te s obzirom na tečaj eura prema kn, proizlazi da bi tržišna najamnina za predmetni stan danas iznosila sigurno 450 eura, koliko bi tužitelji platili na ime najamnine za predmetni stan na slobodnom tržištu. Dakle, i u ovom dijelu je sud izveo dokaze temeljem kojeg je donio raniju, ukinutu odluku, pa je i činjenično stanje i u ovom dijelu utvrđeno. Navodi suda iz obrazloženja vezano za ukinute presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, vezano za pravo tužitelja- protutuženika na najam stana sa slobodno ugovorenom najamninom, su ponovljeni navodi i odnose se na situaciju i stav suda prije donošenja rješenja VS RH, dakle, sud je ranije primjenom ZNS-a donio prvostupanjsku presudu, međutim, s obzirom na okolnost da se sada ipak, temeljem svih izvedenih dokaza, primjenjuje čl.61. ZSO-a i da tužiteljima-protutuženicima ipak ne pripada pravo na zaključenje ugovora o najmu niti sa zaštićenom niti sa slobodno ugovorenom najamninom, obrazloženje ranije odluke sud je ponovio i dopunio, u slučaju drugačijeg stava suda višeg stupnja.

Međutim, za ponoviti je da tužitelji više nemaju niti pravo na zaključenje ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom, niti pravo na zaključenje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, pa je njihov zahtjev u cijelosti valjalo odbiti kao neosnovan, vezano za sve izvedene dokaze, primjenu ZSO-a i uputu VS RH u ukidnoj odluci.

Sami tužitelji su stan slobodan od osoba i svojih stvari predali tuženicima dana 21.studenog 2022.godine, nakon pravomoćnosti ranije presude ovog suda odnosno donošenja drugostupanjske presude, to nije niti sporno, pa tužitelji-protutuženici više nisu u posjedu predmetnog stana, svojom odlukom, a sud drži da oni više i nemaju pravo na posjed tog stana iz kojeg su svojom odlukom iselili i predali ga tuženicima- protutužiteljima u posjed. Kako sud donosi odluku o protutužbenom zahtjevu tuženika- protutužitelja temeljem stanja u vrijeme zaključenja raspravljanja, to je valjalo odbiti zahtjev tuženika-protutužitelja usmjeren na iseljenje tužitelja-protutužitelja iz predmetnog stana, jer su oni iz stana iselili i ovaj zahtjev bi, da to tužitelji nisu sami napravili, bio osnovan, ovako je zahtjev tuženika-protutužitelja na iseljenje i predaju stana njima u posjed valjalo odbiti jer je sada postao neosnovan.

Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud drži da je po tužbenom zahtjevu u kojem tužitelji nisu uspjeli valjalo obistiniti cjelokupan trošak tuženicima-protutužiteljima, a tuženici-protutužitelji ne trebaju naknaditi trošak koji se odnosi na odlučivanje po protutužbenom zahtjevu, jer bi taj zahtjev tuženika bio osnovan da tužitelji nisu sami napustili predmetni stan u [adresa], ovako, iako je ovaj zahtjev tuženika valjalo odbiti, sud drži da nisu nastali nikakvi posebni troškovi vezano za ovaj zahtjev tuženika, a isti bi bio osnovan da tužitelji sami nisu napustili predmetni stan. Tuženike-protutužitelje je u prvoj fazi postupka zastupao isti odvjetnik kao punomoćnik, u posljednjoj fazi postupka tuženika ad.1-protutužitelja zastupa punomoćnik-odvjetnik, koji ne zastupa ostale tuženike-protutužitelje, a tuženike-protutužitelje ad.2 i ad.3 isti punomoćnik- odvjetnik, koji ne zastupa tuženika ad.1-protutužitelja, do tog trenutka prestanka zastupanja tuženika po istom odvjetniku, istima je valjalo priznati jedinstven trošak i polovinu od tog troška priznati tuženiku ad.1-protutužitelju, a drugu polovinu tuženicima ad.2 i ad.3 – protutužiteljima. Kako odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koja obuhvaća najviše četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak u postupku iz stambenih odnosa (otkazi, iseljenja, utvrđenja), to je tih 250 bodova valjalo priznati tuženicima na ime jednokratne nagrade, što uz vrijednost boda od 2,00 eura daje iznos od 500,00 eura. Dakle, tuženiku ad.1 od ovog pripada 250,00 eura, a tuženicima ad.2 i ad.3 iznos od ukupno 250,00 eura. Nadalje je valjalo za svaku radnju priznati tuženicima po 50 bodova odnosno 100,00 eura uz vrijednost boda od 2,00 eura, konkretno, sud je tuženicima priznat trošak zastupanja na ročištima održanim dana 4.srpnja 2007.godine, 22.rujna 2011.godine, 11.studenog 2011.godine, 29.veljače 2012.godine, 7.ožujka 2013.godine, 10.svibnja 2013.godine, 18.rujna 2013.godine, 11.prosinca 2013.goidne, 1.listopada 2014.godine, 16.listopada 2014.godine i 24.studenog 2014.godine; sastava podneska od 5.rujna 2013.godine i žalbe od 2.svibnja 2012.godine i 16.veljače 2015.godine; odnosno ukupno iznos od 1.400,00 eura, pa od ovog iznosa tuženiku ad.1 pripada 700,00 eura, a tuženicima ad.2 i ad.3 iznos od ukupno 700,00 eura. Nadalje, samom tuženiku ad.1 valja priznati po 50 bodova odnosno 100,00 eura na ime zastupanja na ročištima održanim dana 5.listopada 2020.godine, 6.listopada 2021.godine, 11.veljače 2022.godine i 27.siječnja 2025.godine; sastav žalbe od 8.travnja 2022.godine, prijedloga za dopuštenje revizije te izjavljene revizije; odnosno ukupno iznos od 700,00 eura. Tuženicima ad.2 i ad.3 zajedno valja priznati trošak od po 50 bodova odnosno 100,00 eura za zastupanje na ročištima održanim dana 29.siječnja 2018.godine, 21.rujna 2018.godine, 15.listopada 2018.godine, 12.prosinca 2018.godine, 29.siječnja 2019.godine, 5.listopada 2020.godine, 6.listopada 2021.godine, 11. veljače 2022.godine i 27.siječnja 2025.godine; trošak sastava žalbe od 7.travnja 2022.godine; prijedloga za dopuštenje revizije i trošak izjavljene revizije; što ukupno daje iznos od 1.200,00 eura. Dakle, tuženiku ad.1 valjalo je dosuditi na ime troškova potrebnih za vođenje ovog postupka iznos od ukupno 1.650,00 eura (250,00 eura + 700,00 eura + 700,00 eura), a tuženicima ad.2 i ad.3 ukupan iznos od 2.365 eura (250,00 eura + 700,00 eura + 1.200,00 eura + 10% uvećanja za zastupanje dvije osobe), uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 591,25 eura i trošak izlaska suda na lice mjesta u iznosu od zatraženih 49,78 eura, pa je tako tuženicima ad.2 i ad.3 priznat ukupan trošak u iznosu od 3.006,03 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, kao i tuženiku ad.1 u ukupnom iznosu od 1.650,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tuženicima nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka niti su taj trošak imali. Na plaćanje pristojbi tuženici su pozvani, nema dokaza da su pristojbe platili, a za pristojbe u odnosu na koje su tuženici obveznici, nastupila je zastara potraživanja pa ovaj trošak neće niti imati, a ne trebaju im ga platiti tužitelji.

U Splitu, 14. ožujka 2025. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja-protutuženika ad. 1 i 2

2. Pun. tuženika-protutužitelja ad. 1

3. Pun. tuženika-protutužitelja ad. 2 i 3