REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2442/2019-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužiteljice ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Dariji Božinović, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 28. siječnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Hrvoja Zdilara, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnika tuženika Ivice Ćosića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, dana 14. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužiteljici ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.703,60 eur zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 8. srpnja 2017. godine do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 884,49 eur zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 8. srpnja 2017. godine do isplate.

III. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužiteljici ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.268,97 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 14. ožujka 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice ČČ za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u skladu s podneskom tužiteljice od 1. veljače 2023. godine i povećanjem tužbenog zahtjeva na ročištu dana 28. siječnja 2025. godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 9.10.2019. godine navodi da je IČ dana 30. listopada 2016. godine izazvala prometnu nesreću u kojoj je kao putnik u autobusu sudjelovala i tužiteljica, kada je ista, zbog naglog kočenja vozača autobusa, iz sjedećeg položaja, glavom udarila u rukohvat, ramenom udarila u drugi rukohvat, a potom pala na leđa i na taj način zadobila mnogobrojne ozljede. Osiguranik tuženika je proglašen krivim za izazivanje prometne nesreće temeljem Pravomoćne presude Prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. Pp-7141/17 od 17. kolovoza 2017. godine, kojom je preinačen Obvezni prekršajni nalog PU Zagrebačke, II Postaje prometne policije od 21. travnja 2017. godine, zbog počinjenog prekršaja iz čl. 43. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Tužiteljica ističe da je u prometnoj nezgodi zadobila ozljedu vratne kralježnice, bila je natučena – imala je bolove u vratu i glavi, nije mogla gledati televiziju niti u kompjutor, kao ni čitati jer je bila jako osjetljiva na svjetlost, a nosila je i ovratnik. Tužiteljica ističe da je liječničku pomoć potražila u Kliničkoj bolnici "Sveti Duh" te joj ni nakon tjedan dana od štetnog događaja nije bilo bolje – osjećala je zakočenost i bolove u vratu, sa širenjem u lijevo rame i ruku, kao i bolnost trtične regije, zbog čega je istoj preporučena fizikalna terapija. Zbog zadobivenih ozljeda, tužiteljica je duže vrijeme bila na bolovanju, te i nakon što je bila na deset tretmana fizikalne terapije, ista i dalje ima bolove u vratu i duž trtične kosti. Tužiteljica nadalje navodi da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega jer nije mogla sama poduzimati svakodnevne fizičke aktivnosti, a i danas se boji voziti u autobusu i uopće sudjelovati u prometu na bilo koji način, iako je isto nužno i neizbježno. Slijedom navedenog, tužiteljica tužbom na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti potražuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 12.000,00 kn / 1.592,67 eur te za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 1.000,00 kn / 132,72 eur, odnosno sveukupno 13.000,00 kn / 1.725,40 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 8. srpnja 2017. godine do isplate, kao i da joj tuženik naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Međutim, nakon provedenog medicinskog vještačenja, a imajući u vidu, kako tužiteljica navodi i pravno shvaćanje VSRH kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane naknade, tužiteljica je nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 29.10.2020. godine (list 84 spisa) preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva tako da istim traži isplatu iznosa od 19.500,00 kn / 2.588,09 eur. Međutim, tuženik se u podnesku od 20.11.2020. godine (list 88-89 spisa) protivio navedenoj preinaci i istaknuo prigovor zastare za cjelokupni preinačeni dio. Nadalje, tužitelj je podneskom od 21.09.2021. godine smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 16.740,00 kn / 2.221,78 eur, kojem se smanjenju, odnosno djelomičnom povlačenju tužbe tuženik nije protivio (nije se očitovao na djelomično povlačenje), pa sud o istom nije izrijekom odlučivao. Zaključno, tužitelj je na zadnjem ročištu dana 28.01.2025. godine (list 282 spisa) istaknuo da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva preciziranog podneskom od 29.10.2020. godine, tako da potražuje iznos od 2.588,09 eur / 19.500,00 kn, čime je opet u odnosu na prethodno smanjenje, preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, dok je tuženik na istom ročištu istaknuo i da ostaje kod protivljenja povećanju tužbenog zahtjeva te prigovoru zastare za preinačeni dio. Slijedom navedenog, sud je dopustio obje preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, i to onu prvu temeljem čl. 190. st. 2. ZPP-a jer ju prije vještačenja nije mogao preinačiti, dok za drugu preinaku sud smatra da je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama (190. st. 3. ZPP-a).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ne spori činjenicu da je tužiteljica na dan štetnog događaja stradala kao putnik u ZET-ovom autobusu. Ističe da događaj koji se opisuje u tužbi nije osigurani slučaj koji bi bio pokriven policom obveznog osiguranja od auto odgovornosti jer se obzirom na okolnosti samog slučaja primjenjuju odredbe o prijevozničkoj odgovornosti iz čl. 697. Zakona o obveznim odnosima. Obzirom kod tuženika nije u vrijeme nastanka događaja koji se opisuje u tužbi bila zaključena polica osiguranja od prijevozničke odgovornosti iz čl. 697. Zakona o obveznim odnosima, odnosno polica obveznog osiguranja putnika u javnom prijevozu od posljedica nesretnog slučaja iz čl.17. st.1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, osporava se osnov tužbenog zahtjeva u cijelosti. Iz naprijed navedenog tužena spori pasivnu legitimaciju obzirom tužiteljica kod tuženika nije imala ugovoreno osiguranje od prijevozničke odgovornosti sukladno čl. 697.st.1. ZOO-a. Nadalje, tuženik ističe i prigovor suodgovornosti tužiteljice nastanku štetnog događaja i visini štete jer u trenutku štetnog događaja tužiteljica nije sjedila na sjedalu te se držala za rukohvat u autobusu te je uslijed naglog kočenja vozača autobusa izgubila ravnotežu i pala pri čemu je zadobila ozljede. Nadalje, tuženik spori uzročnu vezu između tegoba vratne kralježnice i predmetnog ozljeđivanja jer iz priležeće medicinske dokumentacije proizlazi da tužiteljica ima od ranije prisutne tegobe vratne kralježnice koje nisu u uzročnoj vezi sa predmetnim ozljeđivanjem. Isto tako, tuženik spori da bi dijagnoze u vidu natuka trtice i istegnuća mišića vrata bile objektivno medicinski potvrđene i opisane. Nadalje, tuženik se u svakom slučaju protivi visini tužbenog zahtjeva budući tužiteljica u predmetnoj nezgodi nije zadobila takve ozljede koje bi imale za posljedicu povredu prava osobnosti takve težine koja bi opravdavala dosudu zatražene naknade štete. Nadalje, tuženik spori osnov i visinu zahtjeva s naslova tuđe pomoći i njege te se protivi zatraženom tijeku zateznih kamata u odnosu na neimovinsku štetu jer iste ne mogu početi teći od podnošenja odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je izveo dokaz uvidom u presudu Prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. PpP-7141/17 od 17. kolovoza 2017. godine (list 3-4 spisa), u Zapisnik o očevidu od 30.10.2016. godine (list 6-9 spisa), u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 10-16 i 21 spisa), u Odštetni zahtjev od 7.07.2017. godine i odgovor tuženika na odštetni zahtjev od 28.08.2017. godine (list 17-20 spisa), saslušani su svjedoci IČ, UČ i tužiteljica ČČ (list 63-66 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje vještaka dr. Žarka Rašića od 17.08.2020. godine (list 77-78 spisa), saslušan je vještak dr. Žarko Rašić (list 96 spisa), izvršen je uvid u zdravstveni karton tužiteljice (list 99-202 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje vještaka dr. Žarka Rašića od 1.09.2021. godine (list 205-207 spisa), na ročištu dana 23.02.2022. godine saslušan je vještak dr. Žarko Rašić (list 223-224 spisa), izvršen je uvid u presliku cjelokupnog spisa II PP Zagreb (list 229-243 spisa), provedeno je kombinirano prometno-sudskomedicinsko vještačenje po dipl. ing Zvonku Ivašiću i dr. Vedrani Petrovečki (list 251-268 spisa), te je na ročištu dana 17. rujna 2024. godine saslušan vještak dr. Vedrana Petrovečki (list 277 spisa).

4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a. Naime, punomoćnici stranaka su na zadnjem ročištu izjavili da nemaju dokaznih prijedloga i da predlažu zaključenje glavne rasprave.

5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija. Naime, punomoćnik tuženika na zadnjem ročištu očigledno nije više osporavao pasivnu legitimaciju tužene, međutim, neovisno o tome, valja reći da je čl. 1069. st. 3. ZOO-a propisano da za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećima solidarno. Slijedom citirane odredbe, a kako je osiguranica tuženika IČ svojim motornim vozilom skrivila predmetnu prometnu nezgodu, a bila je u vrijeme štetnog događaja osigurana kod tuženika, što tuženik ne osporava, jasno je da je tuženik pasivno legitimiran u ovom predmetu.

7. Među strankama je sporna odgovornost, odnosno doprinos tužiteljice nastanku i visini štete, kao i visina tužbenog zahtjeva. Isto tako sporna je dopuštenost preinake povećanjem tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost prigovora zastare za preinačeni dio i tijek zateznih kamata.

8. Iz presude Prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. PpP-7141/17 od 17. kolovoza 2017. godine (list 3-4 spisa), te iz Zapisnika o očevidu od 30.10.2016. godine (list 6-9 spisa), jasno proizlazi da je osiguranica tuženika IČ dana 30. listopada 2016. godine izazvala prometnu nesreću u kojoj je kao putnik u autobusu sudjelovala i tužiteljica, kada je ista, zbog naglog kočenja vozača autobusa zadobila ozljede. Osiguranica tuženika IČ je proglašena krivom za izazivanje prometne nesreće temeljem Pravomoćne presude Prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. Pp- 7141/17 od 17. kolovoza 2017. godine, kojom je preinačen Obvezni prekršajni nalog PU Zagrebačke, II Postaje prometne policije od 21. travnja 2017. godine zbog počinjenog prekršaja iz čl. 43. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

9. Svjedok IČ u svom iskazu navodi da je to bilo 30.10.2016. godine. Vozila se automobilom marke Opel Corsa, točnije pretjecala je autobus i htjela je ispred autobusa skrenuti u desnu ulicu, ali je loše procijenila, pa je autobus naglo zakočio i udario ju u zadnji dio i zarotirao ju, a koliko zna tom prilikom je ozljede u autobusu zadobila jedna putnica i to ČČ, pa su zbog toga i čekali duže na uviđaj. Svjedok navodi da zna da je loše procijenila prometnu situaciju i da je izazvala tu prometnu nesreću, a za što je i kažnjena velikom globom na Prekršajnom sudu. Nazvala je tu gospođu ČČ da ju pita može li kako pomoći, ali ista nije bila raspoložena za razgovor. Na poseban upit IČ je odgovorila da je vidjela da je došla hitna pomoć i odvezla ČČ, a ona je ležala na nosiljci, te da ne zna na koji način se ČČ ozlijedila.

10. Svjedok UČ u svom iskazu navodi da je moguće da je to bilo 30.10.2016. godine. Vozio je ZET-ov bus u Kustošiji, a ispred njega je iz njemu lijeve trake naglo skrenula u desnu ulicu IČ, on je vozio brzinom od oko najviše 40 km/h, pa kad mu je ona izletjela, naglo je zakočio i udario je sredinom busa u njen zadnji desni dio te ju zarotirao na cesti. Nije bila jako velika gužva, možda nekih 10-15 putnika, ali ne zna jesu li svi sjedili ili stajali. Navodi kako se sjeća da su bila dva svjedoka predmetne nezgode, ali se više ne sjeća da li je netko od putnika koji su se vozili u autobusu bio ozlijeđen. Na poseban upit svjedok je odgovorio da je moguće pri toj brzini i naglom kočenju ozljeđivanje putnika budući da ljudi stoje, neki se ne drže za rukohvate i slično, te da je nakon kočenja i sudara izašao iz autobusa, a prije toga se okrenuo i pogledao prema putnicima, navodi da je to stres, pa se više ne sjeća je li netko bio ozlijeđen ili nije. Ističe da su neki putnici sjedili, a da neki su stajali. Prisutna tužiteljica ČČ mu je poznata, ali se ne sjećam od kud.

11. Tužiteljica ČČ u svom iskazu navodi da je to bilo 30. listopada 2016. negdje predvečer, vozila se Ilicom i to između Kustošijanske ulice i MUP-a, a to je autobus broj 121. Ušla je u bus na prvi ulaz da se registrira i sjela je s lijeve strane iza drugih vrata autobusa i to iza zaštitnog stakla i to na sjedalu kraj prolaza. U jednom trenutku autobus je naglo zakočio, a ona je baš u tom trenu gledala u neki izlog "Alpine". Kako je sjedila, lagano se držala za rukohvat lijevom rukom, pa kad je bus naglo zakočio, udarila je lijevim ramenom, lijevom sljepoočnicom i ključnom kosti u rukohvat, zatim se odbila od tog rukohvata i udarila leđima, odnosno cijelim tijelom u sjedalo, a zatim je prema naprijed pala na prolaz autobusa na leđa. Putnici su joj htjeli pomoći, međutim nije gubila svijest, ali nije osjećala donji dio tijela, pa ju nisu micali dok nije došla hitna. Liječila se, išla je na terapije, smetala joj je svjetlost, nosila je schanzov ovratnik, bila je na bolovanju oko mjesec dana, a u tom periodu pomoć i njegu pružali su joj ukućani. Na poseban upit tužiteljica je odgovorila da je prilikom kočenja lijevom stranom glave i ramena udarila u rukohvat, odbila se na sjedalo, a taj udarac ju je očito zarotirao pa je pala na pod, na leđa, u prolazu autobusa. Prilikom pada udarila je u rukohvat koji se nalazio na sredini autobusa u prolazu i to desnim dijelom tijela, odnosno ramena. Izlog u koji je gledala dok se vozila neposredno prije samog kočenja i sudara nalazio se tužiteljici s desne strane. Nadalje, tužiteljica dodaje da je prepoznala saslušane svjedoke i to vozača busa i gospođu koja je skrivila prometnu nezgodu. Ističe da neposredno nakon ozljeđivanja nije mogla gledati televiziju, čitati novine i slično, zato što je imala velike glavobolje, koje su trajale gotovo mjesec dana. Neposredno prije prometne nezgode bila je kod liječnika opće prakse te je dobila Voltaren, zato što ju je boljela desna ruka jer je radila u trgovini na suhomesnatim proizvodima-mesoreznica, a ta bol se širila od desnog ramena na vratnu kralježnicu. Nikada nije sudjelovala u nekoj drugoj prometnoj nezgodi niti je imala sličnih ozljeda. Nije imala duži period problema sa ramenom i vratom prije prometne nezgode, a toga dana radila je na poslu u trgovini, a popodne je išla kod liječnika, dok se nezgoda desila nakon povratka od liječnika doma.

12. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka i tužiteljice, budući su isti u međusobnom suglasju, kao i u suglasju i s drugim izvedenim dokazima, posebice kasnije provedenim kombiniranim prometno-sudskomedicinskom vještačenjem, sudu su logični i uvjerljivi.

13. Prometni vještak Zvonko Ivašić u svom nalazu i mišljenju od 30.04.2022. godine zaključuje:

-u trenutku nesreće autobus, u kojem se nalazila tužiteljica, lakše je naletio prednjim više desnim dijelom na stražnji desni vrh vozila osiguranika tuženika, koje se u tom trenutku nalazilo zakošeno prednjim dijelom udesno, u fazi skretanja udesno ispred autobusa sudionika,

-u trenutku naleta na vozilo osiguranika tuženika, uzdužna os autobusa i uzdužna os vozila tužiteljice zatvarale su me međusobno kut od oko α = 169°,

-ukoliko je vozač autobusa izbjegavao nalet na vozilo osiguranika tuženika intenzivnim kočenjem, mogao se autobus usporavati sa prosječnim usporenjem od oko 5 m/sek²,

-da bi tijekom opisanog kočenja autobusa tužiteljica bila odbačena prema naprijed, udarajući u dijelove autobusa, kako je to tužiteljica opisala na raspravi od dana 02.06.2020. g., očito je da u trenutku kočenja autobusa tužiteljica nije bila fiksirana u sjedalu autobusa, već je najvjerojatnije bila u nekoj fazi podizanja sa sjedala, ne pridržavajući se čvrsto za rukohvate u autobusu,

-da vozilo osiguranika tuženika nije naglo presjeklo put kretanja autobusa sudionika i tako prisililo vozača autobusa na naglo kočenje, do štetnog događaja ne bi došlo,

-da je u trenutku kočenja autobusa tužiteljica bila čvrsto fiksirana u sjedalu autobusa, odupirući se nogama o podnicu autobusa, a rukom u čvrstom zahvatu rukohvata, ne bi mogla tužiteljica uslijed kočenja autobusa biti bačena sa sjedala autobusa, kao u konkretnom slučaju.

14. Dr. Vedrana Petrovečki u svom dijelu zajedničkog nalaza i mišljenja navodi da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je pri prvom ambulantnom pregledu, kao i kontrolnim ambulantnim pregledima, u tužiteljice ČČ (r. **.**.1976.) bile su postavljene dijagnoze istegnuća mišića uz vratnu kralježnicu, natučenje u križno- trtičnom području i natučenja glave. Navodi da je vještačenjem potrebno utvrditi dinamiku nastanka štetnog događaja i mehanizma ozljeđivanja, odnosno uzročne veze, kao i jesu li dijagnoze navedene u medicinskoj dokumentaciji objektivno utvrđene te bi li tužiteljica izbjegla ozljede da je sjedila u autobusu i pravilno se držala za rukohvat. U dinamici odvijanja predmetnog štetnog događaja koji proizlazi iz stanja spisa i nalaza i mišljenja prometnog vještaka, prilikom naglog kočenja, na sve osobe u autobusu, pa tako i na tijelo tužiteljice djelovale su sile deceleracije (usporenja), što je zbog tromosti dovelo do polijetanje tijela tužiteljice prema prednjem dijelu autobusa (naprijed). Ukoliko se tužiteljica nije čvrsto držala za rukohvat (sama je navela da se „lagano“ držala za rukohvat, a uz to je bila nepripremljena na iznenadno, snažno kočenje!), moglo je doći do gubitka oslonca o rukohvat i polijetanja tužiteljice prema naprijed, te udarca lijevim sljepoočnim dijelom glave i lijevim ramenom u području ključne kosti, a kako je to u svom iskazu navela tužiteljica. U nastavku, tužiteljica se mogla zarotirati oko rukohvata za koji se držala i pasti na pod i udariti s križnim i trtičnim dijelom kralježnice u pod. Dr. Vedrana Petrovečki zaključuje da u konkretnom slučaju, trzajna ozljeda vrtane kralježnice nije posljedica promjena brzine autobusa, već udarca glavom o prepreku u prostoru, te trzaja kao posljedice pokušaja sprječavanja pada na podlogu. Tužiteljica je mogla zadobiti sve ozljede za koje su dijagnoze postavljene u medicinskoj dokumentaciji u dinamici odvijanja prometne nesreće koja proizlazi iz stanja spisa i zaključaka prometnog vještačenja. Dijagnoza istegnuća mišića uz vratnu kralježnicu je objektivizirana u medicinskoj dokumentaciji, kako kliničkim pregledima, tako i RTG snimanjem vratne kralježnice. Dijagnoze natučenja u križno-trtičnom području i natučenja glave, nisu objektivizirane – dijagnoze su postavljene temeljem podataka o odvijanju prometne nesreće, kao i subjektivno iskazane bolnosti od strane tužiteljice. Zaključno, dr. Vedrana Petrovečki ističe da bi tužiteljica izbjegla ozljeđivanje da se u autobusu čvrsto držala za rukohvat i ispravno sjedila u stolici sve do zaustavljanja autobusa.

15. Nalazu i mišljenju dipl. ing. Ivašića i dr. Vedrane Petrovečki, prigovarala je tužiteljica u podnesku od 31.10.2023. godine, u kojem navodi da osporava nalaze u dijelu u kojima je navedeno da tužiteljica nije sjedila "ispravno" u stolici i čvrsto se držala za rukohvat, a što je onda utjecalo na dinamiku nastanka ozljeda kod iste.

16. U svezi s navedenim prigovorima tužiteljice, na ročištu dana 17. rujna 2024. godine saslušana je dr. Vedrana Petrovečki koja ističe da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Na upit punomoćnika tužitelja odgovara da nije uobičajeno da se kao putnici u autobusu naročito čvrsto držimo za rukohvat, pa čak niti putnici u međugradskom, a posebno putnici u gradskom prometu. Kada se govori o ispravnom sjedenju u stolcu to podrazumijeva da su potkoljenice i leđa oslonjene o sjedalo odnosno naslon stolca. Međutim čak i u tim okolnostima nije uobičajeno da se putnici čvrsto drže za rukohvate koji su im dostupni. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je u trenutku odvijanja štetnog događaja došlo do kontakta prednjeg više desnog dijela autobusa u kojem se prevozila tužiteljica na stražnji desni vrh vozila osiguranika tuženika. U ovoj dinamici tužiteljica je imala tendenciju kretanja tijela prema naprijed i nešto udesno. Iz iskaza tužiteljice na zapisniku od 2.06.2020. proizlazi da se lagano držala za rukohvat lijevom rukom, pa kada je bus naglo zakočio ona je udarila lijevim ramenom, lijevom sljepoočnicom i ključnom kosti u rukohvat, zatim se odbija od rukohvata i udara leđima odnosno cijelim tijelom u sjedalo, a zatim je prema naprijed pala na prolaz autobusa na leđa. Iz ovog opisa bi proizašlo da se kroz cijelo vrijeme tužiteljica držala za rukohvat sve do samog pada na tlo. Dakle, kako se držala s lijevom rukom, mogla je udariti navedenim dijelovima tijela u rukohvat i zadobiti ozljede ramena, sljepoočnice i ključne kosti. Vještak dr. Petrovečki zaključuje da ne zna je li tužiteljica sjedila ili je bila u podizanju kako to sugerira prometni vještak u svom nalazu.

17. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje dipl. ing. Zvonka Ivašića i dr. Vedrane Petrovečki, budući da su navedeni nalazi i mišljenja sudu logični i uvjerljivi, te su u suglasju i s drugim izvedenim dokazima. Naime, jasno je da je kod naglog kočenja autobusa tužiteljica imala tendenciju kretanja tijela prema naprijed i nešto udesno, pa u situaciji kad se tužiteljica lagano držala za rukohvat lijevom rukom i kada je autobus naglo zakočio, da je mogla udariti lijevim ramenom, lijevom sljepočnicom i ključnom kosti u rukohvat, odbiti se od rukohvata i udariti leđima odnosno cijelim tijelom u sjedalo, a zatim pasti prema naprijed na prolaz autobusa na leđa. Međutim, ovdje ipak treba imati na umu i iskaz dr. Vedrane Petrovečki, koja kaže da da nije uobičajeno da se kao putnici u autobusu naročito čvrsto držimo za rukohvat, pa čak niti putnici u međugradskom, a posebno putnici u gradskom prometu. Naime, jasno je da se prosječan putnik u gradskom autobusu u pravilu ne drži toliko čvrsto za rukohvat ako ne vidi predstojeću opasnost, a to je u konkretnoj situaciji tužiteljici bilo nemoguće vidjeti jer je sjedila iza drugih vrata u autobusu i nije pratila prometnu situaciju ispred sebe. Isto tako, ovdje valja reći da je tužiteljica prigovarala i nalazu i mišljenju vještaka Ivašića, koji je tijekom postupka preminuo, pa isti nije mogao biti saslušan na ročištu. Međutim, tužiteljica s tim u vezi nije predložila provođenje novog prometnog vještačenja, pa ga sud iz tih razloga nije ni odredio. Ali neovisno o navedenom, nalaz i mišljenje prometnog vještaka Zvonka Ivašića toliko je logičan, da bi se po mišljenju suda provođenjem novog prometnog vještačenja dobilo vrlo malo, a postupak bi se nepotrebno odugovlačio u nedogled. Slijedom navedenog, imajući sve navedene okolnosti u vidu, ovaj sud smatra da zbog gore navedenog načina sjedenja tužiteljice i laganog držanja za rukohvat, koji po vještacima ipak nije posve ispravan i zadovoljavajući, postoji suodgovornost, odnosno doprinos tužiteljice nastanku i visini štete od 20%, a sve sukladno čl. 1092. st. 1. ZOO-a.

18. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno je li tužiteljica pretrpjela fizičke bolove i strah, jesu li trajne posljedice njezinih ozljeda umanjile njezinu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) te radi utvrđenja činjenice je li tužiteljici i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenje po sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću, specijalistu kirurgije.

19. Vještak dr. Žarko Rašić u svom nalazu i mišljenju od 1.09.2021. (list 205-207 spisa) ističe da je tužiteljica stradala u štetnom događaju kada je zadobila natučenje lijeve strane glave, istegnuće mišića vrata i natučenje križno - trtične regije. Nakon štetnog događaja pregledana je po kirurgu, učinjena je odgovarajuća RTG obrada, bez prijeloma. Radi bolnosti i zakočenosti lijeve strane vrata sa širenjem u lijevo rame i ruku te bolnosti trtične regije učinjen je pregled fizijatra. Provela je fizikalnu terapiju. Nije učinjen preporučeni pregled neurologa. U skladu sa Zapisnikom suda od 02.06. 2020. list 63, Rješenjem suda od 25.06.2020. list 75, Rješenjem suda od 09.06. 2021. list 203 i zadacima suda vještak dr. Rašić ističe, a nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužiteljice, da je tužiteljica u navedenom štetnom događaju zadobila natučenje lijeve strane glave, istegnuće mišića vrata i natučenje križno - trtične regije. Liječenje je završeno nakon, odnosno stanje se stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije i kontrole fizijatra – 16. 03. 2017. godine. Nadalje, dr. Rašić ističe da su bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera bili sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 6 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 45 dana, a da su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta bio je u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana. U navedenom štetnom događaju tužiteljica je zadobila istegnuće mišića vratne kralježnice. Navedena ozljeda kralješnice dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 2%, koje se očitiju u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice u lakom stupnju, te povremenim bolovima prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela. Pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzeti su u obzir podaci iz zdravstvenog kartona te se ocjena od 2% odnosi na stanje po predmetnom štetnom događaju. Nadalje, dr. Rašić navodi da je nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno, te još 7 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično. Ovdje valja reći da je vještak dr. Rašić prije ovog nalaza i mišljenja izradio nalaz i mišljenje od 17.08.2020. (list 77-78 spisa), koji nije uziman u obzir, obzirom da vještak prilikom izrade tog nalaza i mišljenja nije pregledao tužiteljicu zbog pandemije izazvane Korona virusom, a isto tako tada nije izvršio uvid ni u zdravstveni karton tužiteljice.

20. Nalazu i mišljenu vještaka dr. Rašića prigovarao je tuženik u svom podnesku od 29.09.2021. godine (list 214-218 spisa), u kojemu u bitnome prigovara poglavito ocjeni trajnog smanjenja životne aktivnosti, kao i previsoko ocijenjenim bolovima te tuđoj pomoći.

21. U vezi s navedenim prigovorima, na ročištu dana 23.02.2022. godine saslušan je vještak dr. Žarko Rašić koji nakon uvida u podnesak tuženika gdje se prigovara nalazu i mišljenju glede procjene trajne smanjenja životne aktivnosti navodi da je u pisanom nalazu i mišljenju citirao iz zdravstvenog kartona ranije tegobe tužiteljice glede vratne kralježnice i to iz 2012. godine, te dva dana prije predmetnog štetnog događaja iz kojeg je vidljivo da se tužiteljica 28.10.2016. javila nadležnom liječniku zbog ograničene kretnje glave te je opisana bolnost mišića oko lopatice te je ordinirana injekciona analgetska terapija. Uzimajući u obzir kasniju medicinsku dokumentaciju te tijek liječenja, smatra da je predmetni štetni događaj doveo do pogoršanja funkcije vratnog segmenta kralježnice kako je procijenjeno od 2%. Činjenica je da tužiteljica nakon provedene fizikalne terapije nije išla na daljnju fizikalnu terapiju, no međutim, postotak smanjenja životnih aktivnosti od 2% je takav da ne zahtijeva kontinuiranu primjenu fizikalne terapije. Također se prigovara trajanju intenziteta bolova, pa vještak navodi da je ona procijenjena na temelju kliničkog pregleda, razgovora s tužiteljicom te uvida u postojeću medicinsku dokumentaciju. Bolovi su iskazani u sumarnom obliku i dominantno su iskazani bolovi slabijeg intenziteta koji ne zahtijevaju primjenu analgetske terapije. Također procjena trajanja intenziteta straha je ukupno iskazana također sumarno u trajanju od 21 dan, s time da je dominantno procijenjen strah manjeg intenziteta u trajanju od 14 dana, dakle 2/3 ukupnog straha je strah manjeg intenziteta koji ne zahtijeva medikamentozno liječenje niti liječenje po psihijatru ili psihologu. Na prigovor o trajanju tuđe pomoći vještak navodi da je ukupno procijenjeno 37 sati tuđe pomoći, a uzimajući u obzir zadobivenu ozljedu i sam tijek liječenja. Na pitanje o kojoj se vrsti ozljede kod tužiteljice radi, uzimajući u obzir qtf klasifikaciju prema kliničkoj slici te postojećoj medicinskoj dokumentaciji, vještak dr. Rašić je odgovorio da se radi o ozljedi tipa između qtf2 i qtf3. Činjenica je da tužiteljica nije učinila određene dijagnostičke pretrage na koje nije niti bila upućena kao što je EMG, a koji je jedan od elemenata za procjenu qtf klasifikacije. Na pitanje na temelju kojih elemenata je naveo da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila natučenje glave lijevo i natučenje trtične regije, vještak dr. Rašić navodi da uvidom u medicinsku dokumentaciju u kliničkom statusu je navedeno glava na palpaciju osjetljivost lijeve strane lica, te zdjelica bol na palpaciju u trtičnoj regiji, temeljem toga kliničkog pregleda učinjena je i dijagnostička pretraga, snimanje glave, lubanje, te snimanje križno trtične regije. Prema tome, na temelju inicijalne dokumentacije gdje su navedene dijagnoze natučenje glave i natučenje slabinsko križne regije, prihvatio je da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila navedene ozljede. U navedenoj medicinskoj dokumentaciji nema objektivizacije navedenih ozljeda. U pisanom nalazu i mišljenju je citirao podatke iz zdravstvenog kartona, prema tome pri procjeni kako trajanje intenziteta bola, straha, smanjenja životne aktivnosti te potrebe za tuđom pomoći, uzeo je u obzir predmetni štetni događaj, bez utjecaja od ranijih tegoba sa kralježnicom, tj. navedene ocjene su vezane isključivo za predmetni štetni događaj.

22. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Žarka Rašića kao stručan i objektivan te izrađen u cijelosti po pravilima struke te je vještak na glavnoj raspravi jasno i argumentirano otklonio sve prigovore tuženika. To je i razlog zašto je sud odbio dokazni prijedlog tuženika da se provede novo medicinsko vještačenje.

23. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravnične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

24. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

25. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti pa po ocjeni ovog suda tužiteljici pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u iznosu od 2.000,00 EUR.

26. Također, tužiteljici je trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 37 sati, a koju su joj nesporno pružali ukućani. Sud na temelju čl. 223. Zakona o parničnom postupku ZPP-a nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,50 EUR pa bi po ovoj osnovi tužiteljici u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva pripadao iznos od 129,50 eur.

27. Slijedom navedenog, tužiteljici je na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege ocijenjen osnovanim ukupan iznos od 2.129,50 EUR.

28. Međutim, kako je suodgovornost, odnosno doprinos tužiteljice nastanku i visini štete 20%, dosuđen joj je iznos od 1.703,60 eur, a budući da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 2.588,09 eur, djelomično je odbijena s tužbenim zahtjevom za iznos od 884,49 eur.

29. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

30. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravična novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a navedeni stav izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod poslovnim brojem Rev-27/2022.

31. Tužiteljica je tuženiku podnijela odštetni zahtjev 7. srpnja 2017. godine (list 20 spisa) što tuženik niti ne spori. Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO- a tužiteljici je u okviru tužbenog zahtjeva dosuđena zatezna kamata na neimovinsku štetu od 8. srpnja 2017. godine do isplate, kako je i tražila.

32. Zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete tužiteljici su također priznate u okviru tužbenog zahtjeva, i to od 8. srpnja 2017. godine do isplate, kako je i tražila, na temelju čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/95, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/12; dalje: ZOOP).

33. Odluka o visini kamatne stope donesena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

34. Glede istaknutog prigovara zastare za cjelokupni preinačeni dio, valja reći da navedeni prigovor nije osnovan. Kao što je već navedeno, nakon provedenog medicinskog vještačenja, a imajući u vidu, kako tužiteljica navodi i pravno shvaćanje VSRH kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane naknade, tužiteljica je nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 29.10.2020. godine (list 84 spisa) preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva tako da istim traži isplatu iznosa od 19.500,00 kn / 2.588,09 eur. Međutim, tuženik se u podnesku od 20.11.2020. godine (list 88-89 spisa) protivio navedenoj preinaci i istaknuo prigovor zastare za cjelokupni preinačeni dio. Kako je liječenje tužiteljice po vještaku dr. Rašiću završeno 16.03.2017. godine, a tužba je podnesena u zastarnom roku od 3 godine (čl. 230. ZOO-a) od završetka liječenja, preinačeni dio tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 29.10.2020. godine također nije u zastari, kao ni zatezna kamata na taj preinačeni dio, a sve iz razloga što tužitelj bez provedenog vještačenja, u trenutku podnošenja tužbe, nije mogao znati visinu štete. Zaključno, a glede kasnijeg djelomičnog povlačenja tužbe i one zadnje preinake tužbe, valja reći da ista nije odlučna za rješenje ovog spora, a imajući u vidu da je za taj iznos tužbeni zahtjev i onako odbijen.

35. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a te čl. 155. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19, 92/21; dalje Uredba/21) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23; dalje: Uredba/23), vrijednosti predmeta spora te priloženom troškovniku. Tako je tužiteljici za sastav tužbe priznato 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 19.02.2020. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 2.06.2020. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 29.10.2020. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 12.05.2021. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 21.09.2021. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 23.02.2022. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 17.09.2024. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), te za zastupanje na ročištu dana 28.01.2024. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), što ukupno čini 900 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 2.250,00 eur. Kada se ovom iznosu doda trošak sudske pristojbe na tužbu od 66,36 eur (koliko je već platila tužiteljica), trošak sudske pristojbe na presudu od 72,33 eur i trošak pristupa vještaka dr. Vedrane Petrovečki na ročište od 33,18 eur (33,18 eur neiskorištenog predujma bit će tužiteljici vraćen), dobije se iznos od 2.421,87 eur.

36. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a (NN 70/19), a budući da je tužiteljica uspjela u sporu 72,91%, a tuženik 27,09%, te da je razlika u uspjehu u korist tužiteljice 45,82%, istoj je priznat trošak od 1.109,70 eur. Naime, tužiteljica je uspjela s osnovom zahtjeva 80%, a s visinom 65,82% (1.703,60 eur : 2.588,09 eur), odnosno ukupno 145,82 : 2, odnosno 72,91%.

37. Kada se gore navedenom iznosu doda kao nužan trošak medicinskog vještačenja od 159,27 eur / 1.200,00 kuna koji je platila tužiteljica, dobije se iznos od 1.268,97 eur, a koliko je i dosuđeno tužiteljici pod točkom III. izreke presude.

38. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici su temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona dosuđene i zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

39. Budući da je tužiteljici temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a dosuđen gore navedeni parnični trošak, tuženik je u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

40. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 14. ožujka 2025. godine

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici – po punomoćniku, uz rješenje o pristojbi na presudu od 72,33 eur i dopis da dostavi broj računa na koji će joj biti vraćen neiskorišteni predujam za dolazak vještaka Ivašića na ročište od 33,18 eur

2. Tuženiku – po punomoćnici