Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-93/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv protustranke Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Đurđevac, OIB: 52966791065, Ljudevita Gaja 6, uz sudjelovanje mlljt. JR, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlljt. GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlljt. KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlljt. ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnom skrbniku ER iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Oreškovićeva 25, radi vraćanja prava na roditeljsku skrb, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj R1 Ob-721/2024-8 od 22. siječnja 2025., dana 14. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj R1 Ob-721/2024-8 od 22. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom odbija se prijedlog predlagatelja NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] radi vraćanja prava na roditeljsku skrb, podnesen 2. srpnja 2024. kao neosnovan.

2. Protiv rješenja žali se predlagatelj svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022-dalje: ZPP) u smislu čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15) dalje ObZ s prijedlogom da se pobijana odluka preinači u smislu žalbenih navoda.

3. U odgovoru na žalbu protustranke navodi se kako žalba nije osnovana te se predlaže istu odbiti i potvrditi njome pobijanu odluku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire, pa prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ili koju od povreda pravila o postupku na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet odlučivanja u ovom postupku jest prijedlog radi vraćanja prava predlagatelju na roditeljsku skrb, jer isti po navodima Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb više ne živi s majkom djevojčica, CR, te je stambeni prostor uredniji a u vrijeme kada su djevojčice živjele sa njim nije posjedovao roditeljske vještine i kapacitete, a sada da nema jasan plan kako će se samostalno nositi sa njima. Vraćanjem roditeljske skrbi predlagatelju, po mišljenju HZSS, djevojčice bi se lišilo brižnih roditelja koji imaju roditeljske kapacitete i mogućnosti nositi se sa njihovim specifičnim potrebama.

7. U žalbi se navodi kako bi predlagatelj mogao skrbiti o djeci a da majka više ne živi s njim i da je alkoholičar, a dok je na poslu da bi imao osobu koja bi skrbila o njima. Tako se snalaze i drugi samohrani roditelji, a otac je kćeri stalno posjećivao, trudio se i brinuo oko njih, pa nije u redu da mu se zbog majke djevojčica oduzme roditeljska skrb jer bi mogao kvalitetno voditi brigu o njima.

8. Iz Mišljenja i zaključka stručnog tima HZZSR, Područni ured Đurđevac proizlazi da su po saznanju o pokretanju postupka vraćanja roditeljske skrbi stručne radnice ovog tijela obavile terenski očevid u kućanstvu te je predlagatelj pokrenuo postupak radi vraćanja roditeljske skrbi iz razloga što je poboljšao stambene uvjete, fale mu djevojčice i volio bi ih viđati, a isto tako bi volio i da se djevojčice vrate kući. Navodi kako je u posljednjih godinu i pol pokušao poboljšati vrlo loše stambene uvjete na način da je betonirao pod u kuhinji no očevidom da je utvrđeno kako nije došlo do drastičnih promjena. Osim betoniranog poda u kuhinji zaključuje se kako predlagatelj ipak nije u većoj mjeri poboljšao stambene uvjete obzirom da je ključni problem stara i trošna kuća kojoj je potrebna dubinska renovacija krovišta, stolarije, zidova, podova i stropova. Stambeni prostor jest uredniji i čišći no to toliko ne dolazi do izražaja zbog derutnosti same kuće i namještaja pa iako se predlagatelj trudi te u skladu s mogućnostima održava kućanstvo, navodi da će do kraja urediti i kupiti namještaj za djecu ukoliko će sud donijeti odluku da se djeca vraćaju kući a ujedno tvrdi kako će platiti susjedi da pazi na djevojčice kad je on na poslu. Navodi kako ima proširenu obitelj koja bi obavila prijevoz njega i djece u slučaju potrebe (škola, doktor). Svakako da je upoznat sa specifičnim potrebama mlt. djevojčica: mlt. JR školuje se po prilagođenom programu, mlt. GR je u potrebi za stalnim logopedskim tretmanom, mlt. NR još je u fazi istraživanja teškoća koje su kod nje prisutne, potrebne su fizijatrijske vježbe, obrada pri specijalnoj bolnici za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama (Goljak). Na to, on sam priznaje kako nije razmišljao o tome, no navodi kako će se snaći te je po donošenju odluka suda o oduzimanju prava na stanovanje s mlt. JR, mlt. GR, mlt. KR i mlt. NR, sve redovito sukladno odlukama suda, posjećivao sve četiri djevojčice te je redovito uplaćivao određene iznose participacije u troškovima smještaja. Mlt. djevojčice NR, svaka ponaosob imaju svoje specifične potrebe, a koje su naslale uslijed neurednog života roditelja te grubog zanemarivanja njihovih životnih potreba. Udomitelji N sa mlt. ČR vrlo često moraju na kontrolne preglede specijalistima, na Goljak u Zagreb itd. Mlt. JR potrebna je intenzivna pomoć u učenju, dok je mlt. GR potreban tretman logopeda, a mlt. KR u praćenju je logopeda i psihologa. Mlt. JR, mlt. GR, mlt. KR i mlt. ČR potreban je život u urednom i čistom stambenom prostoru koji ne bi ugrožavao njihovu sigurnost i zdravlje. Potrebno im je odrastanje u cjelovitom obiteljskom okruženju u kojem bi se vodilo računa o njihovim emocionalnim, obrazovnim te drugim osnovnim životnim potrebama. Djevojčicama nije u interesu odrastanje uz susjedu kojoj bi otac platio da čuva djecu, a isto tako im nije u interesu odrastanje u udomiteljskoj obitelji i SOS dječjem selu [obrt] te iščekivanje obitelji, odnosno roditelja.

9. Predlagatelj je zajedno sa majkom CR podjednako sudjelovao u tome da su djeca grubo zanemarena te njegov izgovor da je on mislio da majka dobro skrbi o djeci upućuje na to da otac ne shvaća zaista koje su to potrebe djece, ne shvaća težinu propusta u skrbi o mlt. djevojčicama i umanjuje svoj doprinos tome činjenicom da je radio i da nije bio prisutan kod kuće kada je majka tobože zanemarivala potrebe djece. Sve četiri djevojčice imaju posljedice grubog zanemarivanja oba roditelja podjednako. Otac nije pokazao da se u odnosu na situaciju u vrijeme oduzimanja prava na stanovanje s mlt. NR i mlt. KR išta promijenilo osim što više ne živi s majkom djevojčica CR, te je stambeni prostor uredniji. Kuća u kojoj otac živi stara je, derutna i oronula a ranije nije posjedovao roditeljske vještine i kapacitete, a tu se također po mišljenju HZSS nije ništa promijenilo obzirom da isti nije svjestan koje sve specifične potrebe njegove kćeri imaju te nema jasan plan kako će se samostalno nositi sa njima.

10. Vraćanjem roditeljske skrbi ocu bi se po izričitom mišljenju HZSS djevojčice bi se lišilo brižnih roditelja koji imaju roditeljske kapacitete i mogućnosti nositi se sa njihovim specifičnim potrebama, omogućilo bi im se odrastanje u sustavu socijalne skrbi što bi ih unazadilo u svim aspektima života. Uzimajući u obzir gore navedene podatke Stručna cjelina za djecu, obitelj i mlade HZZSR smatra da nije u interesu djece vraćanje roditeljske skrbi ocu niti da bi se djevojčice trebale vratiti u biološku obitelj iz razloga što otac nije stekao uvjete za povratak djevojčica u biološku obitelj, a odrastanje djece u udomiteljskoj obitelji i SOS dječjem selu [obrt] također nije u najboljem interesu djevojčica. Najbolji interes, pravo i potreba svih četiriju djevojčica je da odrastaju u obitelji koja im pruža ljubav stabilnost i sigurnost, a ne u ustanovi ili udomiteljskoj obitelji, koja ne može bez obzira na kvalitetu i organiziranost, isto u potpunosti osigurati.

11. Stoga i ovaj sud utvrđuje kako sud prvog stupnja pravilno primjenjuje odredbu čl. 176. st. 1. ObZ prema kojoj pravo na roditeljsku skrb može rješenjem suda u izvanparničnom postupku biti vraćeno ako prestanu razlozi zbog kojih je roditelj bio lišen prava na roditeljsku skrb, osim ako dijete prije toga bude posvojeno pa stoga i ovaj sud prihvaća utvrđenje kako ovdje nisu prestali razlozi zbog kojih je predlagatelj kao otac bio lišen prava na roditeljsku skrb, sudskom odlukom donesenom godinu dana prije podnošenja predmetnog prijedloga jer djevojčice imaju posljedice grubog zanemarivanja oba roditelja te otac nije pokazao da se u odnosu na situaciju u vrijeme oduzimanja prava na stanovanje s mlt. NR i mlt. KR išta promijenilo osim što više ne živi s majkom djevojčica CR, te je stambeni prostor uredniji, a kuća u kojoj otac živi stara je, derutna i oronula. Predlagatelj u vrijeme kada su djevojčice živjele sa njima nije posjedovao roditeljske vještine i kapacitete, a tu se također nije ništa promijenilo obzirom da isti nije svjestan koje sve specifične potrebe njegove kćeri imaju te nema jasan plan kako će se samostalno nositi sa njima. Nema adekvatno riješeno stambeno pitanje već samo ima u planu kupiti kuću. Nema plan kako će organizirati čuvanje djevojčica dok je on na poslu već samo navodi da susjeda može uskočiti te i dalje ne shvaća težinu propusta u skrbi o mlt. djevojčicama i umanjuje svoj doprinos tome činjenicom da je radio i da nije bio prisutan kod kuće kada je majka zanemarivala potrebe djece. Sve navedeno upućuje da na strani predlagatelja nema promjene obiteljskih prilika odnosno okolnosti se nisu promijenile u tolikoj mjeri da bi bilo opravdano vraćanje roditeljske skrbi, štoviše i dalje se radi o nepovoljnim obiteljskim prilikama te nemogućnosti oca da mlt. djevojčicama pruži odgovarajuću roditeljsku skrb. Predlagatelj po obrazloženom mišljenju HZSR olako otklanja pomisao na moguće poteškoće s prilagodbom i funkcioniranjem djece povratkom u obitelj, sve poteškoće prebacuje na materijalne razloge i na majku djece, bez preuzimanja odgovornosti na sebe za isto tijekom proteklih godina pa stoga i ovaj sud prihvaća utvrđenje kako doista nisu prestali razlozi zbog kojih je predlagatelj lišen prava na roditeljsku skrb pa je ovdje temeljni interes i dobrobit djece, a sve radi osiguranja njihovog normalnog psihofizičkog razvoja te svi drugi interesi trebaju biti u drugom planu.

12. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi sa čl. 346. ObZ valjalo podnijetu žalbu odbiti i njome pobijanu odluku potvrditi te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 14. ožujka 2025.

Sudac

Josip Grubišić