Ps-18/2021-31

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Stalna Služba u Supetru

21400 Supetar

Ulica Hrvatskih velikana 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Anđelini Kliškić, u pravnoj stvari tužitelja AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Andro Duboković, odvjetnik u Jelsi protiv I. tuženika ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženice MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa]., koje zastupa punomoćnik Branko Čutura, odvjetnik u Splitu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. siječnja 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja Andre Dubokovića, odvjetnika u Jelsi, te I. i II. tuženika i punomoćnika tuženika Branka Čuture, odvjetnika u Splitu, na ročištu radi objave presude 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima da tužitelju, u roku od 15 dana, predaju u posjed stan anagrafske oznake [adresa]., prvi ulaz sa istočne strane zgrade, I kat lijevo, broj stana 5., ukupne pov. 65,14 m2, a koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj č.zem.

2145/1, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se I. i II. tuženicima, u roku od 15 (petnaest) dana, isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 eura.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je 1. ožujka 2021. zaprimljena tužba tužitelja protiv I. i II. tuženika, radi predaje u posjed stana anagrafske oznake [adresa]., prvi ulaz sa istočne strane, I. kat lijevo, broj stana 5., ukupne površine 65,14 m2, a koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

2. U tužbi tužitelj navodi da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] upisana u B listu kao društveno vlasništvo, sa upisanim pravom korištenja u C listu na ime R.O. " [adresa]. Hotelsko poduzeće "Zlatni Rat" Bol da je na predmetnoj nekretnini sukladno svojim vlasničkim ovlaštenjima sagradilo zgradu s više stanova, a koji stanovi su nakon toga dodijeljeni na korištenje djelatnicima navedenog poduzeća, pa je tako i tužitelju kao bivšem djelatniku, na temelju odluke o dodjeli stana na korištenje donesene od strane vlasnika Zlatni rat d.d., Bol. Stambene komisije, pod posl. brojem 016-169/3-55-96 od 28. ožujka 1996., dodijeljen na korištenje stan anagrafske oznake [adresa]., oznake zgrade B, ulaz I, I kat lijevo, broj stana 5., ukupne pov. 65,14 m2. Nadalje, tužitelj navodi kako je kod dodjele stanova sačinjena lista reda prvenstva donesena na sjednici Nadzornog odbora Zlatnog rata d.d. od 8. kolovoza 1996. o dodjeli 57 stanova, a koja je postala pravomoćna u travnju 2011, a na kojoj listi se on nalazi pod rednim brojem 54, dok se tužena pod 2. nalazi pod rednim brojem 41, ali za drugi stan, a ne za onaj koji je dodijeljen tužitelju. Ističe da tuženici unatoč tome, odbijaju iseliti iz stana koji je dodijeljen tužitelju. Konačno, tužitelj ističe da je u istovrsnoj pravnoj i činjeničnoj osnovi sud već donio pravomoćnu presudu u predmetu pod poslovnim brojem P-300/12 u korist osobe kojoj je stan bio dodijeljen na korištenje protiv osobe koja je bez pravne osnove koristila stan, premda joj je bio dodijeljen drugi stan, a koja odluka da je potvrđena odlukom suda II. stupnja. Također, navodi da je u predmetu ovog suda pod brojem Ps-56/18 povukao tužbu zbog pogrešne katastarske identifikacije nekretnine na kojoj je sagrađena zgrada u kojoj se nalazi stan koji je predmetom ovog postupka. Stoga, tužitelj predlaže kao u tužbenom zahtjevu.

3. Tužba je dostavljena I. i II. tuženicima na odgovor, te su se isti u svom odgovoru usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženici se prvenstveno protive pozivanju tužitelja na presudu ovog suda pod poslovnim brojem P-300/2012 te ističu da sud nije vezan pravnim stajalištima kako drugog suda u istoj razini nadležnosti, tako ni Višeg suda koji je taj sud zauzeo u drugim postupcima. Nadalje, tuženici ističu prigovor nedostatak aktivne legitimacije kojeg obrazlažu na način da iz tužbi priloženog zemljišnoknjižnog izvatka ne bi proizlazilo da je predmetni stan položen na čestici označenoj u tužbenom zahtjevu, kao što i iz istog zemljišnoknjižnog izvatka ne bi proizlazilo ni da bi donositelj Odluke o dodjeli predmetnog stana na korištenje tužitelju bio vlasnik istog, pa da je Odluka o dodjeli predmetnog stana na korištenje tužitelju donesena od nevlasnika. Nadalje, tuženici ističu da tužitelj nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, što obrazlažu navodima da je odredbom st.1.čl.59. sada nevažećeg Zakona o stambenim odnosima u Glavi VI. bilo propisano da se stanarsko pravo stječe danom useljenja u stan na osnovi pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje ili koje druge valjane pravne osnove. Stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova (05.11.1996) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (01.01.1997) Zakon o stambenim odnosima da je prestao važiti u cijelosti. Stoga tuženici drže da, kako je Odluka o dodjeli mu predmetnog stana na korištenje postala pravomoćna tek u travnju 2011. kada je konačno pravomoćno okončan i zadnji postupak koji se vodio u svezi liste prvenstva temeljem koje je rečena Odluka donesena, tužitelj nije mogao steći stanarsko pravo na predmetnom stanu sve da je u isti i uselio jer je Odluka o dodjeli mu predmetnog stana na korištenje postala pravomoćna tek po prestanku važenja Zakona o stambenim odnosima, zbog čega da u konkretnoj situaciji tužitelj nije stekao stanarsko pravo na koje se sada poziva i nema riječi o nikakvom stečenom pravu. Tuženici nadalje ističu i prigovor zastare, navodeći kako je Vrhovni sud u svojoj odluci broj Rev-526/2006-2 od 6. veljače 2008. zauzeo pravno shvaćanje kako se u odnosu na zahtjev za predajom stana dodijeljenog na korištenje ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina, počev od dana kada su se ostvarili uvjeti za useljenje, pa kako su se uvjeti za useljenje tužitelja u predmetni stan ispunili u najboljem slučaju u travnju 2011. (pravomoćnošću liste prvenstva), a naslovna tužba da je podnesena u siječnju 2021., to da je tužbeni zahtjev tužitelj u zastari. Tuženici dalje ističu i prigovor presuđene stvari s obzirom da je tužitelj sa istim zahtjevom protiv tuženika ustao još 1997., a koji postupak da se po toj tužbi tužitelja vodio protiv tuženika pred ovim sudom pod poslovnim brojem O-77/97. Konačno, tuženici navode kako iz Rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju (danas Centra za restrukturiranje i prodaju – CERP) od 14.07.1997. u Klasi: UP/I-943-01/97-02/148, Ur.broj:563-04-403/97-3 i Rješenja od

24.12.2010. u Klasi: UP/I-943-01/10-02/34, Ur.broj:563-03-0202/01-2010-2 izričito proizlazi kako predmetni stan nije procijenjen u temeljni kapital društva Zlatni rat d.d. prilikom pretvorbe, a posljedično čemu Zlatni rat d.d. nije mogao, niti je postao vlasnikom predmetnog stana pa da bi mogao valjano odlučivati o korištenju istog. Naime, tuženici navode da je temeljem čl. 390. i 390.a. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i odredbi čl. 47. Zakona o privatizaciji u svezi s odredbama čl 56. Zakona o upravljanju državnom imovinom, RH Ex lege stekla vlasništvo predmetnog stana, a što odluku o dodjeli stana tužitelju na korištenje od 28. ožujka 1996. čini bez ikakvog pravnog učinka.

3. 1. Dodatno su tuženici istaknuli i prigovor prava na dom na ročištu od 10. prosinca 2024.

4. Sud je u tijeku postupka izveo dokaze pregledom i čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka i posjedovnog lista broj 460 za nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], Odluke o dodjeli stana na korištenje od 28. ožujka 1996., posl. broj 016-169/3-55- 96, Konačne liste prvenstva Nadzornog odbora Zlatnog rata d.d. od 8. kolovoza 1996., zapisnika Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru od 26. listopada 2020. pod poslovnim brojem Ps-56/18, pregledom i čitanjem spisa ovog suda pod poslovnim brojem P-300/12, Ps-56/18, P-77/97 i P-147/97, rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/97-02/148, Urbroj: 563-04-403/97-3 od 14. srpnja 1997., rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/10-02/34 od 24. prosinca 2010., uvjerenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina Supetar, Klasa: 938-08/25-04/1 od 10. siječnja 2025. i Klasa: 938-08/25-04/2 od 10. siječnja 2025., prijepisa posjedovnog lista broj 2153., potvrde Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Supetar od 7. siječnja 2025., broj 709/2025 i broj 710/2025, zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], saslušanjem svjedoka ZV, ĐV i EV, te saslušanjem parničnih stranaka.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici predaju u posjed stan anagrafske oznake [adresa]., prvi ulaz sa istočne strane zgrade, I. kat lijevo, broj stana 5. ukupne površine 65,14 m2, a koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na čest.zem.

2145/1, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

7. Sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, cijeneći pri tome svaki dokaz zasebno, te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, utvrdio u nastavku navedene pravno odlučne činjenice.

7.1. Čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], u naravi zgrada i dvor, ukupne površine 5484 m2, utvrđeno je da je ista upisano kao društveno s upisanim pravom korištenja u teretovnici u korist R.O. "Zlatni rat" Bol.

7.2. Čitanjem Odluke o dodjeli stana na korištenje od 28. ožujka 1996. Stambene komisije Zlatnog rata d.d., poslovnog broja 016-169/355-96 utvrđeno je da je tužitelju kao djelatniku društva Zlatni rat d.d. dodijeljen na korištenje stan anagrafske oznake [adresa], Oznaka zgrade B, Ulaz I, Kat: I, lijevo, Broj stana 5, Površina u četvornim metrima: 65,14 m2, temeljem koje je tužitelj također stekao i pravo da useli u predmetni stan kako to proizlazi iz točke III. Odluke. Navedena odluka postala je pravomoćna u travnju 2011. godine, a što među strankama u tijeku postupka nije bilo niti sporno.

7.3. Čitanjem konačne liste reda prvenstva Nadzornog odbora društva Zlatni rat d.d. od 8. kolovoza 1996. utvrđeno je da se tužitelj na toj listi nalazi na mjestu 54. i to za stan u zgradi B, [adresa]., ulaz I, kat I lijevo, stan broj 5., površine 65,14 m2, dok se II. tuženica nalazi na toj listi na mjestu broj 41. i to za stan u zgradi C, [adresa]., ulaz I, nisko prizemlje desno, stan broj 42, površine 37,00 m2.

7.4. Nadalje, čitanjem spisa ovog suda poslovnog broja Ps-56/18, utvrđeno je da je ovdje tužitelj pokrenuo parnični postupka radi iseljenja protiv ovdje tuženika u odnosu na stan koji je predmet ovog postupka, međutim u tužbi je predmetna nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], dok je očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke utvrđeno da se predmetni stan nalazi u zgradi položenoj na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to kao istočna zgrada, dok je predmetni stan položen na prvom katu anagrafske oznake [adresa]., što predstavlja prvi ulaz sa istočne strane zgrade. Također, rješenjem suda u navedenom predmetu od 9. prosinca 2020. utvrđeno je da je tužba povučena.

7.5. Iz rješenja HFP Klasa: UP/I-943-01/10-02/34 od 24. prosinca 2010. razvidno je da je odbijen zahtjev društva ZLATNI RAT d.d. Bol za izdavanje dopunskog rješenja kojim se pored nekretnine iz izreke Rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I- 943-01/97-02/148 Urbroj: 563-04-403/97-3 od 14. srpnja 1997., procijenjenim u postupku pretvorbe utvrdi i 56 stanova u zgradama [adresa], B i C, pri čemu iz obrazloženja istog proizlazi da je u postupku pretvorbe društva Zlatni rat d.d. u vrijednost društvenog kapitala uključeno 15% od prodajne cijene tih stanova koja prodajna cijena je utvrđena prema Zakonu od prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a kojih 15 % je utvrđeno u iznosu od 132.182 DEM.

7.6. Iz iskaza svjedoka ZV proizlazi da istome nije poznato imaju li tuženici bilo kojih drugih nekretnina u svome vlasništvu, a poznato mu je da žive u zgradi u [adresa], u stanu, i to od kraja 1990. godine. Naime, svjedok je naveo da je AVN, koji je tada bio visokopozicioniran u tvrtki Zlatni rat, usmenim putem njima radnicima rekao da uđu u zgradu, u stanove, a s obzirom da je postojala opasnost dolaska izbjeglica koji bi u tom slučaju zaposjeli zgradu. To da je bio prešutni dogovor.

7.7. Iz iskaza svjedoka ĐV proizlazi da ista poznaje tuženike, da isti žive u [adresa] u istom naselju gdje i ona, i to u stanu koji se nalazi u zgradi. Nije joj poznato imaju li oni neke druge nekretnine, kuću ili stan, a nije joj poznato niti imaju li zemljište. Tuženici da žive u toj zgradi od 1992., a njoj je to poznato zato što je i ona, kao i oni te godine, na prešutni prijedlog tadašnjeg direktora Zlatnog rata AVN ušla u stan u predmetnoj zgradi, a sve iz razloga što je tada bilo ratno doba, te je postojala mogućnost da dođu izbjeglice iz svih dijelova Hrvatske, zbog čega im je rečeno da oni radnici uđu u te stanove.

7.8. Iz iskaza svjedokinje EV proizlazi da je istoj također poznato da tuženici žive u zgradi u stanu u [adresa], za kojeg smatra da je njihovo vlasništvo. Pri tome ista ne zna imaju li oni neke druge nekretnine osim ove, a ne zna niti imaju li ikakva zemljišta, nije joj poznato ni odakle je tuženik. U zgradi u [adresa] tuženici da žive od 1992., a tada da je i ona ušla u jednu od tih zgrada, i to temeljem prešutnog dogovora sa gospodinom AVN koji im je to sugerirao s obzirom na tadašnje ratno stanje te mogućnost da izbjeglice dođu na ovo područje i zauzmu ovu imovinu.

7.9. Iz stranačkog iskaza tužitelja proizlazi da je pravo korištenje predmetnog stana dobio temeljem liste prvenstva koju je formiralo poduzeće Zlatni rat, u kojem je on, jednako kao i tužena, bio zaposlen. Budući da su supruga i on bili zaposleni u Zlatnom ratu te su u to vrijeme imali troje malodobne djece bez riješenog stambenog pitanja, na osnovi tih činjenica da su bili svrstani na listi prvenstva poduzeća Zlatni rat za dodjelu predmetnih stanova koja je bila formirana 1996. Njima da je dodijeljen stan koji je predmet ove tužbe, međutim, oni da nisu mogli ući u taj stan budući je tužena, koja je također radila u Zlatnom ratu, ušla u predmetni stan unatoč tome što je njoj bio dodijeljen drugi stan. On da je 1996. pokušavao ući u taj stan, međutim, nije mogao jer mu tužena to nije dozvoljavala, a nakon toga da je pokrenuo i tužbu, međutim, ista je bila preuranjena. Nakon toga da je 2021. ponovno pokušao doći do posjeda stana, međutim bezuspješno, tada su također pokrenuli postupak, međutim u tom postupku je bila sporna oznaka čest. zgrade. Nije mu poznato ima li tužena nekretnina u vlasništvu, ista da i danas živi u predmetnom stanu zajedno sa tuženikom pod 1. Dodatno je naveo da su tuženici osporavali listu prvenstva za predmetni stan, a lista da je u konačnici postala pravomoćna.

7.10. Iz stranačkog iskaza II. tuženice proizlazi da je ista bila zaposlenik Zlatnog rata od 1982. godine kad je kao gimnazijalka došla na Brač. Sjeća se da im je 1992. direktor Zlatnog rata pok. JV rekao da usele u stanove u predmetnoj zgradi, a sve kako bi se izbjeglo da u tu zgradu usele izbjeglice iz Bosne i Hercegovine. Tada da im je rekao da će se njihov pravni status riješiti naknadno. Ona da je tada uselila u ovaj predmetni stan, a zgrada odnosno stanovi da su se također napunili sa drugim obiteljima. 1996. godine da je donesena lista prvenstva prema kojoj je ona dobila neki drugi stan, a ne ovaj u kojem živi, međutim kako je u tom stanu živio netko drugi, a oni da su u međuvremenu dosta uložili u ovaj stan, da su odlučili ostati u istome. Ne zna koji je točno stan dobio tužitelj, međutim prema rješenju o dodjeli stana proizlazi da to nije ovaj predmetni stan, a za provjeru da su angažirali i sudskog vještaka koji je utvrdio da stan koji je dodijeljen tužitelju nije položen na čest. zgr. na kojoj se nalazi njihov stan. Dodatno je tuženica navela da osim ove nekretnine u kojoj živi nema nikakvu drugu nekretninu, a što se tiče njezinog supruga da ne zna što on ima, jedino što zna da ima neke zemlje u mjestu odakle potječe. Tužitelj da je tražio sudskim putem da isele iz stana, međutim, u konačnici da je tužbu povukao. Dodatno je navela da u trenutku kad je objavljena lista stana koji je njima bio dodijeljen nije bio prazan, u njemu da je stanovala jedna cura oko 25 godina, a nakon što je ona iselila stan da je uzela Općina koja posjeduje ključ. Ista je navela da je i ona osporavala listu prvenstva pred sudom, međutim ne zna kako je to završilo, a ne zna ni koje je to godine bilo.

7.11. I. tuženik se u cijelosti pridružio svim navodima iz iskaza II. tuženice, s tim da je naveo da on nikada nije bio djelatnik Zlatnog rata, a niti mu je dodijeljen stan, pa ne može detaljno iznositi o predmetu spora. Inače da živi zajedno sa svojom suprugom u predmetnom stanu, a tuženik da je sudskim putem tražio predaju stana u posjed. Osim ovog stana u kojem žive da nema niti jednu nekretninu u vlasništvu ovdje na [adresa], međutim ima u mjestu iz kojeg potječe, to je Tisno na otoku Murteru, međutim, da se radi o zemljištima, ali ne o nekakvom stanu ili kući.

7.12. Čitanjem potvrde Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda broj 709/2025 i broj 710/2025 od 7. siječnja 2025. utvrđeno je da I. i II. tuženici nisu upisani kao vlasnici nekretnina na području nadležnosti ovog suda.

7.13. Čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, nadstrešnica i dvorište utvrđeno je da je I. tuženik upisan kao vlasnik iste za cijelo. Također, čitanjem uvjerenja Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina Supetar Klasa: 938-08/25-04/1 od 10. siječnja 2025. utvrđeno je da je I. tuženik upisan kao posjednik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], dok II. tuženica nije upisana u katastarskom operatu kao posjednica.

8. Odredbom članka 166. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/6, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP-a) propisano je da onoga koji u postupku dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju. U stavku 2. istog članka dalje je propisano da će predmnjevanom vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svojeg prednika ili može samo sumnjivog, ili što je stekao posjed stvari besplatno a onaj koji zahtjeva posjed bio ga je stekao naplatno; no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao on.

8.1. Nadalje, odredbom članka 89. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“ broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93; dalje ZSO-a) propisano je da nije dopušteno useliti u stan i koristiti ga bez pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. Također, člankom 59. ZSO-a, stavkom 1. i 2. propisano je da se stanarsko pravo stječe danom useljenja u stan na osnovi pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje ili koje druge valjane pravne osnove, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. Stanarsko pravo stječe se na neodređeno vrijeme, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

8.2. Odredbom članka 388. st.2. ZVDSP-a propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

9. Ovdje je također za navesti da je sudska praksa zauzela shvaćanje da osoba kojoj je pravomoćnom odlukom dat na korištenje stan, ali u koji ne može useliti jer se u njemu nalazi osoba koja nema pravni osnov za korištenje stana, ima neposredno pravo na zaštitu protiv treće osobe, te da bi takva osoba stekla stanarski status u smislu članka 59. ZSO i da bi mogla efikasno ostvariti svoje pravo na useljenje, priznaje joj se i pravo na zaštitu od treće osobe koja koristi stan bez pravnog osnova. Analognim tumačenjem odredbe članka 94. ZSO osobi koja ima pravomoćnu odluku o davanju stana na korištenje priznaje se aktivna i neposredna mogućnost zaštite i ostvarenja zakonito stečenog prava - što je u ovom slučaju pravo na tužbu za iseljenje tuženika koji nemaju pravni osnov za korištenje stana (Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev- 374/1990 od 13. lipnja 1990. i Rev-2328/91 od 23. siječnja 1992.).

10. U konkretnom slučaju, a kako to proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, tužitelju je temeljem Odluke o dodjeli stana na korištenje poslovnog broja 016-169/3-55-96 od 28. ožujka 1996., čiji sastavni dio je Konačna lista prvenstva, pri čemu je nedvojbeno da je navedena odluka postala pravomoćna 1996., dodijeljen na korištenje stan koji je predmet tužbenog zahtjeva, te je temeljem takve pravomoćne odluke tužitelj stekao pravo useliti u taj stan. Pri tome ovaj sud cijeni neosnovanim prigovor tuženika kako društvo Zlatni rat d.d. kao davatelj stana na korištenje, u trenutku donošenja takve odluke nije bio vlasnik stana, jer upravo suprotno proizlazi iz rješenja HFP Klasa: UP/I- 943-01/10-02/34 od 24. prosinca 2010. prema kojemu je nekretnina u kojoj se nalazi predmetni stan, uključena u vrijednost društvenog kapitala poduzeća Zlatni rat d.d. u postupku pretvorbe, ali ne kao nekretnina, već kao novčana vrijednost dobivena prodajom istih prema cijenama utvrđenim sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Stoga je društvu Zlatni rat d.d. bilo ovlašteno donesenom odlukom raspolagati predmetnom nekretninom, kao upisani nositelj prava korištenja predmetne nekretnine. U tom smislu je prema ocjeni ovog suda neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije, a i prigovor nedostatka pravnog interesa jer je tužitelj je temeljem pravomoćne odluke o dodjeli stana na korištenje, koju odluku je donijela ovlaštena osoba, vlasnik nekretnine, stekao pravo useliti u predmetni stan, međutim tuženici su istome faktički spriječili useljenje u stan, a na taj način i stjecanje stanarskog prava sukladno odredbi čl. 59. ZSO-a. Stoga je tužitelj upravo u odnosu na tu svrhu i valjanu pravnu osnovu kojom raspolaže aktivno legitimiran na postavljanje predmetnog tužbenog zahtjeva.

10.1. Nadalje, a s obzirom da iz provedenog dokaznog postupka, i pregledanih isprava te samih iskaza parničnih stranaka, nedvojbeno proizlazi da je II. tuženica prema Konačnoj listi prvenstva, kao bivša radnica Zlatnog rata d.d. dobila na korištenje drugi stan, a ne predmetni te da je u predmetni stan zajedno sa I. tuženikom uselila 1992., te da isti žive u predmetnom stanu i danas, to je zaključak suda da tuženici bez valjane prave osnove koriste predmetni stan. S druge strane tužitelj je u postupku dokazao da ima valjanu pravnu osnovu jer je istome temeljem pravomoćne odluke utvrđeno stanarsko pravo iz čl. 59. ZSO, a koje pravo isti nije mogao ostvariti jer se u stanu koji mu je dodijeljen nalaze tuženici koji nemaju pravni osnov za korištenje stana, pa je isti tako zakonito stečeno pravo ovlašten zaštiti odnosno ostvariti tužbom na iseljenje protiv tuženika.

10.2. Zbog navedenog, a kako je tužitelj u postupku dokazao pretpostavke propisane odredbom članka 166. st.2. ZVDSP-a to je njegov tužbeni zahtjev na predaju predmetnog stana u posjed sud usvojio kao osnovan.

11. Što se tiče istaknutog prigovora pravomoćno presuđene stvari za navesti je da je sud čitanjem spisa Općinskog suda u Supetru pod poslovnim brojem P-77/97 utvrdio kako je isti pokrenut tužbom ovdje tužitelja protiv ovdje tuženika također radi iseljenja iz predmetnog stana, međutim tužba je odbačena kao preuranjena rješenjem toga suda od 12. svibnja 1998., zbog čega se ne može govoriti o pravomoćno presuđenoj stvari, pa je takav prigovor sud ocijenio neosnovanim.

12. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, za navesti je da je odredbom čl. 233. st. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, - dalje u tekstu: ZOO-a) propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom kojeg drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina pa i one za koje zakon predviđa kraći rok zastare. S obzirom da je konačna lista prvenstva, kojom je tužitelju pripao na korištenje upravo predmetni stan na kojem je stekao stanarskog pravo postala pravomoćna u travnju 2011., a tužba je u ovom predmetu podnesena 1. ožujka 2021. to je i istaknuti prigovor zastare zahtjeva tužitelja sud ocijenio neosnovanim.

13. Konačno, u nastavku je sud ocijenio i istaknuti prigovor prava na dom, koje pravo je zaštićeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje u tekstu: Konvencija).

13.1. Člankom 8. stavak 1. Konvencije propisano je da svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog i obiteljskog života, a u skladu sa stavkom 2. – javna vlast neće se miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nerada ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i slobodna drugih.

13.2. Može li neka od propisanih iznimki iz članka 8. stavka 2. Konvencije opravdati miješanje javne vlasti u pravo na dom, prosuđuje se primjenom testa razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja. Cilj testa razmjernosti jest dobiti odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede prava zajamčenog člankom 8. Konvencije, odnosno test razmjernosti odgovora na pitanje: Bi li iseljenje neovlaštenog korisnika predstavljalo neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom?

13.3. Test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja, a negativan odgovor na bilo koje znači da je iseljenje protivno Konvenciji, odnosno da je neopravdano.

13.4. Prvo od navedenih pitanja je slijedeće: „Da li je miješanje utemeljeno na zakonu?“

13.4.1. Miješanje javne vlasti u pravo na dom trećih osoba utemeljeno je u konkretnom slučaju u predmnijevanom vlasništvu tužitelja na spornoj nekretnini, sukladno članku 166. ZVDSP, u odnosu na tuženike koji nekretninu posjeduje bez valjanog pravnog temelja, pa je miješanje javne vlasti u pravo na dom provođenjem iseljenja utemeljeno na zakonu.

13.5. Drugo eliminacijsko pitanje je slijedeće: Da li je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja?

13.5.1. Upravo taj legitimni cilj, u smislu gore navedenog pitanja, jedan je od razloga navedenih u članku 8. stavku 2. Konvencije. U konkretnom slučaju prisilno iseljenje imalo bi legitiman cilj s obzirom na to da se kroz iseljenje tuženika štiti institut prava vlasništva, a jedino je ispravno i moralno, kako bi svaka država mogla normalno funkcionirati, da se odredbe zakona poštuju, što bi u protivnom dovelo do pravne nesigurnosti i ugrožavanja javnog reda i mira, a time i ugrožavanja gospodarske dobrobiti zemlje. U tom smislu miješanje javne vlasti u pravo na dom trećih osoba opravdano je jer je usmjereno na zaštitu prava vlasništva druge osobe, konkretno tužitelja.

13.6. U odnosu na posljednje treće pitanje „Je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu? za navesti je kako slijedi.

13.6.1. U konkretnom slučaju potrebno je ocijeniti postoji li dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (iseljenje) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvari. Miješanje tužitelja u pravo tuženika na dom nije nerazmjerno jer tuženici pravo na dom moraju steći na zakoniti način, pa bi bilo krajnje neprihvatljivo privilegirati tuženike u odnosu na druge ljude koji stambeno pitanje rješavaju na drugi zakonom propisan način. Također, iz provedenog dokaznog postupka, a što niti tuženici ne spore, proizlazi kako je I. tuženik vlasnik nekretnine, i to u Vinjanima u Imotskom, a prema pročitanom zemljišnoknjižnom izvatku proizlazi da se u naravi radi o kući s nadstrešnicom i dvorištem.

14. Slijedom iznijetog, kako je odgovor na sva tri eliminacijska pitanja pozitivan, prigovor tuženika na prava na dom, sud je ocijenio neosnovanim.

15. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

16. U nastavku je sud odlučio o troškovima postupka, budući su stranke na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava popisale trošak.

16.1. S obzirom da su tuženici u cijelosti izgubili spor, to je tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka polazeći od odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a. S obzirom da tužitelj svoje tužbeno traženje temelji na odluci o dodjeli stana na korištenje to isti svoje pravo crpi iz stambenih odnosa, pa istome pripada jednokratna nagrada iz Tbr. 7.st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje u tekstu: Tarifa) u visini od 200 bodova. Kako vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura sukladno Tbr. 50 Tarife, tužitelju je stoga dosuđen trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 400,00 eura.

16.2. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe tužbe i odluke, budući je takav zahtjev postavio paušalno odnosno neodređeno.

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Supetru, 14. ožujka 2025.

Sutkinja

Anđelina Kliškić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku, Andro Duboković, odvjetniku u Jelsi

- I. i II. tuženiku po punomoćniku, Branko Čutura, odvjetnik u Splitu

- u spis