REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg Eugena Kvaternika 8

Poslovni broj: Pp – 3137/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Laban, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalista HM, u prekršajnom predmetu protiv I-okrivljene pravne osobe HRVATSKE ŠUME D.O.O. i II-okrivljenika LM, radi prekršaja iz članka 88. stavak 1. točka 12. u vezi stavka 2. i članka 83. stavak 1. točke 6. u vezi stavka 2. Zakona o šumama, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Ispostave Bjelovar, Klasa: 321-01/22-01/1883, Urbroj: 443-02-05-06-24-95 od 10. listopada 2024., nakon održane, zaključene, usmene, javne i glavne rasprave dana 12. ožujka 2025. u prisutnosti ovlaštene predstavnice I-okrivljenika i II-okrivljenika, a u odsutnosti ovlaštenog tužitelja te proglašene dana 14. ožujka 2025. u odsutnosti svih stranaka, temeljem čl. 182. t. 1. i 3. u vezi čl. 160. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18),

p r e s u d i o j e

I-OKRIVLJENA PRAVNA OSOBA HRVATSKE ŠUME D.O.O., OIB: 69693144506, sa sjedištem u [adresa], kažnjavana,

II-OKRIVLJENIK ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin H i L, r. Ž, rođen **.**.1962. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, srednja stručna sprema, zaposlen, mjesečna primanja u iznosu od 1.500,00 €, izvanbračna zajednica, troje djece (jedno maloljetno), pismen, nije odlikovan, prekršajno neosuđivan,

o s l o b a đ a j u s e o p t u ž b e

I. da u pravnoj osobi gdje je II-okrivljenik odgovorna osoba, neutvrđenog dana u rujnu i listopadu 2022., a najkasnije do 28. listopada 2022. u šumi u vlasništvu Republike Hrvatske na području Hrvatskih šuma d.o.o. Uprave šuma Podružnice Bjelovar, Šumarije Bjelovar u gospodarskoj jedinci "Bjelovarska Bilogora" odsjek 37 a, šumarske radove ne izvode registrirani i licencirani izvođači jer je u liniji za samoizradu ogrjeva na ime ČM od vrhova posjećenih stabala motornom pilom CM izradio 12 mᵌ ogrjeva i sječnice bukve koje je izvezao traktorom i prikolicom uz rub ceste u blizini navedene šume te najkasnije do 25. listopada 2022. u liniji za samoizradu ogrjeva na ime VM, FM izradio 9 mᵌ ogrjeva i sječnice bagrema koje je izvezao traktorom i prikolicom najkasnije do 18. listopada 2022., na ime ČM od vrhova posječenih stabala motornom pilom CM izradio 12 mᵌ ogrjeva i sječnice bukve te najkasnije do 25. listopada 2022. na ime VM, FM od vrhova posječenih stabala motornom pilom izradio 9 mᵌ ogrjeva i sječnice bagrema,

pa da bi time počinili prekršaje iz članka 88. stavak 1. točka 12. u vezi stavka 2. Zakona o šumama.

II. Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Ispostava Bjelovar, podnio je protiv okrivljenika optužni prijedlog broj Klasa: 321-01/22-01/1883, Urbroj: 443-02-05-06-24-95 od 10. listopada 2024., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Okrivljenici su se na navode iz optužbe očitovali na način da se ne smatraju odgovornima za prekršaj koji im se stavlja na teret.

3. I-okrivljena pravna osoba u pisanoj obrani navodi da nije počinila, niti dozvolila počinjenje prekršaja iz članka 50.st.1.i 4. te čl.50.st.3. Zakona o šumama budući da je I-okrivljena pravna osoba poduzela sve radnje te upozoravala odgovorne osobe u pravnoj osobi da postupaju isključivo u skladu sa normativnim aktima i zakonskim odredbama u svim segmentima poslovanja, a što su oni u svakodnevnom radu i poštivali. I-okrivljena pravna osoba nije dopustila, a pogotovo nije naložila bilo kakvo postupanje u konkretnom slučaju koje bi bilo suprotno zakonskim propisima, posebice ne suprotno odredbama čl.50. Zakona o šumama, kao i u svezi s tim Pravilnika o vrsti šumarskih radova, minimalnim uvjetima za njihovo izvođenje te radovima koje šumoposjednici mogu izvoditi samostalno, a na koji upućuje odredba čl.50.st.4. Zakona o šumama. Upravo sam naziv Pravilnika ukazuje da se st. 4. čl.50. Zakona o šumama, a za koji im se nameće prekršajna odgovornost, odnosi na radove koje šumoposjednici mogu izvoditi samostalno, a kako se u konkretnom slučaju ne radi o šumoposjednicima već fizičkim osobama koje su zatražile da im se dodjele linije za samoizradu, radi pribavljanja ogrjeva za vlastite potrebe i koji su iste dobili, očito je došlo do pogrešne primjene materijalnih prava te I-okrivljena pravna osoba nije i ne može za isto biti odgovorna po čl. 50.st.4. Zakona o šumama. I-okrivljena pravna osoba svjesna je obveze propisane čl.50 st.1. Zakona o šumama te istu u redovnom poslovanju strogo i poštuje na način da šumarske radove sječe i izrade, kao i ostale radove u šumarstvu, ukoliko ih ne obavlja vlastitim kapacitetima, povjerava samo i isključivo registriranim i licenciranim izvođačima radova. No, kao i u prethodno danom obrazloženju u odnosu na stavak 4., smatraju da ne postoji prekršajna odgovornost I-okrivljene pravne osobe u konkretnom slučaju, sve budući se ne radi o šumarskim radovima sječe i izrade po vanjskim izvoditeljima, već ponavljaju, fizičkim osobama koje su zatražile linije samoizrade radi izrade ogrijeva, a za potrebe vlastitog domaćinstva i u količinama koje propisuje čl.50.st.3. Zakona o šumama.

I-okrivljena pravna osoba davala je upute stručnim osobama šumarske struke da su pri dodjeli linija za samoizradu u svim šumarijama, pa tako i Šumariji Bjelovara, u cijelosti dužne postupati u skladu s čl.50. st.3. Zakona o šumama.

Uvidom u poslovnu dokumentaciju šumarije nesporno je da se tijekom 2022. godine lokalnom stanovništvu omogućavalo da uzimanjem linije za samoizradu i obradom vrhova ranije posječenih stabala izrade dozvoljene količine (najviše do 30 mᵌ) ogrjeva i sječenice, a koje bi sami odvozili sa radilišta za vlastite potrebe. Nesporno je da su linije za samoizradu dobili, izradili ogrjev, platili i odvezli u optužnom prijedlogu navedeni kupci, sve pod kontrolom i nadzorom II-okrivljenog poslovođe ŽM LM.

II-okrivljeni je zaposlenik I-okrivljene pravne osobe zadužen za otpremu i popraćivanje drvne mase i kontrolira sve radove vezano na stovarište sve do trenutka otpreme te je u konkretnom slučaju u potpunosti postupao sukladno zakonskim odredbama i Pravilniku. Naime čl.50.st.3. Zakona o šumama propisuje iznimku od odredbe stavka 1. istog članka, iznimku od propisa da šumarske radove mogu izvoditi isključivo registrirani i licencirani izvođači (a stručne poslove ovlašteni inženjeri), pa određuje da u šumama u vlasništvu Republike Hrvatske fizičke osobe, lokalno stanovništvo, mogu izrađivati ogrjevno drvo iz posječenih stabala uz obaveznu uspostavu šumskog reda (samoizrada) isključivo za vlastite potrebe i to ogrjevno drvo u količini do 30 mᵌ godišnje po kućanstvu, sve uz dozvolu i nadzor pravne osobe koja gospodari tim šumama, ali na vlastitu odgovornost što te fizičke sobe potvrđuju potpisom izjave. Dakle, u konkretnom slučaju ne postoji prekršajna odgovornost I-okrivljene pravne osobe zbog nepoštivanja odredbe čl.50.st.3. Zakona o šumama upravo zbog zakonske odredbe kojom se dozvoljava rad u samoizradi kao iznimka, a I-okrivljena pravna osoba odgovorno tvrdi da se u ostalom dijelu postupalo isključivo i u skladu s ovom odredbom, te da je II-okrivljeni ŽM strogo vodio računa da se u samoizradi dozvoljava izrada ogrjeva maksimalno do odobrene količine od 30 mᵌ koje će nositelji samoizrade koristiti isključivo i samo za potrebe svog domaćinstva. Isto tako vršio je nadzor nad uplatom i pravilnim popraćivanjem pridobivenog ogrjeva u samoizradi.

Potpisivanje izjave o preuzimanju odgovornosti i rizika, dakle potpisivanje izjave da će poslove samoizrade obavljati na vlastitu odgovornost, nije u suprotnosti sa odredbom čl.50.st.3. Zakona o šumama, a što se u optužnom prijedlogu želi imputirati I-okrivljenoj pravnoj osobi i II-okrivljenom kao prekršajna odgovornost. To je zakonska obveza o kojoj su I-okrivljena pravna osoba i II-okrivljenik strogo vodile računa i vršile nadzor. Iz priloženog obrasca izjave o preuzimanju odgovornosti i rizika očito je da je ista sastavljena upravo temeljem čl.50.Zakona o šumama, a iz sadržaja iste nepobitno proizlazi da I-okrivljena pravna osoba i II-okrivljenik traže od fizičkih osoba koje su uzele samoizradu i prije samog početka izvođenja bilo kakvih radova, bezuvjetno poštivanje svih zakonskih i podzakonskih akata vezanih na samoizradu, a kako je to utvrđeno u sadržaju iste po točkama 1.-6.

Temeljem čl.50.st.4. Zakona o šumama Ministarstvo poljoprivrede donijelo je Pravilnik o vrsti šumarskih radova, minimalnim uvjetima za njihovo izvođenje te radovima koje šumoposjednici mogu izvoditi samostalno, a koji u čl.3. taksativno navodi vrste šumarskih radova za koje treba licencija Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije, dakle navode se šumarski radovi koje moraju izvoditi registrirani i licencirani izvođači. Svih odredbi tog Pravilnika I-okrivljena pravna osoba se strogo pridržava, no uvidom u vrstu šumarskih radova navedenih od 1. do 7. u čl.3. st.1. Pravilnika evidentno je da u istima nisu navedeni poslovi samoizrade ogrjeva iz vrhova ranije posječenih stabala.

Kao što je vidljivo iz svega naprijed iznesenog jasno proizlazi upravo suprotno navodima optužnog prijedloga te je očito da je I-okrivljena pravna osoba poduzela sve da se postupa sukladno pozitivnim propisima kako ne bi bilo prekršajne odgovornosti ni u kojem segmentu poslovanja. Od strane I-okrivljene pravne osobe svim radnicima naloženo je poštivanje svih zakonskih propisa, a u konkretnom slučaju Zakona o šumama i Pravilnika, sukladno kojim propisima su I. i II-okrivljenik i postupali u konkretnom predmetu. Na ovaj način I-okrivljena pravna osoba te II-okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi poduzeli su sve u granicama svojih mogućnosti i ovlaštenja postupajući u skladu s odredbama Zakona o šumama i ostalim zakonskim propisima kako do prekršaja ne bi niti došlo. Ovo tim više što odredba čl.52. stavak 3. Zakona o šumama je iznimka od navedene odredbe kojom je omogućeno fizičkim osobama (lokalnom stanovništvu) da mogu izraditi ogrjevno drvo iz posječenih stabala uz obveznu uspostavu šumskog reda isključivo za vlastite potrebe u količini do 30 mᵌ godišnje po kućanstvu na vlastitu odgovornost.. U čl.50 st.3. Zakona o šumama nigdje nije navedeno da je lokalnom stanovništvu zabranjeno postupati na način da se takva drva nekome izrade iz usluge budući je jasno i životno da na taj način drva za ogrjev kupuju i starije osobe u ruralnim sredinama koje nisu u mogućnosti same izrađivati ogrjev i rukovati motornom pilom te u tu svrhu imaju pomoć članova obitelji, susjeda i slično. Izrada drvne mase se odvija pod nadzorom i kontrolom lugara, ovdje II- okrivljenog, a i revirnika šumarije te iz ove zakonske odredbe ne proizlazi činjenica da bi fizičke osobe opisane u čl.50. st.3. Zakona o šumama bile dužne dodatno za izradu ogrjeva za vlastite potrebe platiti licenciranog izvođača, već to u pravilu rade, a kako je to i naprijed navedeno, mlađi članovi obitelji, prijatelji ili susjedi.

Stoga predlažu sudu, po provedenom postupku, a s obzirom na sve izneseno, da utvrdi da ne postoji odgovornost okrivljenika, te oslobodi I-okrivljenu pravnu osobu prekršajne odgovornosti za predmetni prekršaj, odnosno uvažavajući sve izneseno, ukoliko se eventualno utvrdi odgovornost II-okrivljenika, očito je da bi se u tom slučaju radilo o postupanju za koje pravna osoba nije imala saznanja i na koje I-okrivljena pravna osoba nikako nije mogla ni uticati niti je spriječiti, a isto tako očito je uvidom u dokumentaciju da ukoliko se i utvrdi eventualni propust II-okrivljenika, takvim postupanjem nije nastala šteta ni poslodavcu, ni krajnjem kupcu.

4. II-okrivljenik se u cijelosti pridružuje pisanoj obrani I-okrivljene pravne osobe time da dodaje da uzdržava jedno maloljetno dijete. Njegova izvanbračna partnerica ima još dvoje maloljetne djece te i njoj pomaže u uzdržavanju. Mjesečno plaća kredit u iznosu od 700,00 €. Navodi kako samoizrada nije obaranje drva, radi se o pridobivanju ogrjeva za osobne potrebe od ostatka nakon što je poduzeće veći dio iskoristilo. Na takav način Hrvatske šume sprječavaju neovlašteni ulazak u prostor pod njihovim vlasništvom (gospodarenjem) te se na takav način i smanjuju troškovi uspostave šumskog reda.

5. Odredbom članka 81. stavak 1. točka 12. Zakona o šumama propisano je kako će se novčanom kaznom kazniti javni šumoposjednik, ustanova ili pravna osoba ako šumarske radove ne izvode registrirani i licencirani izvođači, a stručne poslove ne obavljaju ovlašteni inženjeri.

6. Odredbom članka 83. stavak 1. točka 6. Zakona o šumama propisano je da će se novčanom kaznom kazniti za prekršaj javni šumoposjednik, ustanova ili pravna osoba ako šumarske radove ne izvode fizičke osobe uz nadzor pravne osobe.

7. Odredbom članka 50. stavak 1. Zakona o šumama propisano je da šumarske radove mogu izvoditi isključivo za te poslove registrirani i licencirani izvođači, a stručne poslove ovlašteni inženjeri. Dok je stavkom 3. istog članka propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka u šumama u vlasništvu Republike Hrvatske fizičke osobe (lokalno stanovništvo) mogu izrađivati ogrjevno drvo iz posjećenih stabala uz obveznu uspostavu šumskog reda isključivo za vlastite potrebe uz dozvolu i nadzor pravne osobe koja gospodari tim šumama, ali na vlastitu odgovornost što potvrđuju potpisanom izjavom.

8. U tijeku postupka nije bilo nespornih okolnosti pa je sud radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja u tijeku dokaznog postupka pročitao zapisnike o inspekcijskom nadzoru od 22. travnja 2024., 23. travnja 2024., 2. svibnja 2024., 7. svibnja 2024., nalog za naplatu te račune na ime ČM i VM. Isto tako je izvršen uvid u izvadak iz Sudskog registra za I-okrivljenu pravnu osobu, Pravilnik o vrsti šumarskih radova, minimalnim uvjetima za njihovo izvođenje te radovima koje šumoposjednici mogu izvoditi samostalno i mišljenje Hrvatskih šuma direkcije Zagreb na okolnosti primjene članka 50. Zakona o šumama (samoizrada) način postupanja od 28.9.2015.

9. Temeljem pročitanih zapisnika o inspekcijskom nadzoru, kao i temeljem izvršenih uvida u nalog za naplatu te račune na ime ČM i VM nesporno je utvrđeno da su isti platili ogrjevno drvo u liniji za samoizradu i to ČM u ukupnoj količini od 11 mᵌ u iznosu od 200,00 €, dok je VM platila ukupnu količinu od 9 mᵌ u iznosu od 77,00 €.

10. Temeljem obrane okrivljenika i navedenih dokaza nesporno je da su navedene osobe kao lokalno stanovništvo postupili temeljem odredbe članka 50. stavak 3. Zakona o šumama. Iz obrane okrivljenika nesporno proizlazi da se tijekom 2022. godine lokalnom stanovništvu omogućavalo da uzimanjem linije za samoizradu i obradom vrhova ranije posječenih stabala izrade dozvoljene količine (najviše do 30 mᵌ) ogrjeva i sječenice, a koje bi sami odvozili sa radilišta za vlastite potrebe. Nesporno je da su linije za samoizradu dobili, izradili ogrjev, platili i odvezli u optužnom prijedlogu navedeni kupci, sve pod kontrolom i nadzorom II-okrivljenog poslovođe ŽM LM. II-okrivljeni je zaposlenik I-okrivljene pravne osobe zadužen za otpremu i popraćivanje drvne mase i kontrolira sve radove vezano na stovarište sve do trenutka otpreme. Naime čl.50.st.3. Zakona o šumama propisuje iznimku od odredbe stavka 1. istog članka, iznimku od propisa da šumarske radove mogu izvoditi isključivo registrirani i licencirani izvođači (a stručne poslove ovlašteni inženjeri), pa određuje da u šumama u vlasništvu Republike Hrvatske fizičke osobe, lokalno stanovništvo, mogu izrađivati ogrjevno drvo iz posječenih stabala uz obaveznu uspostavu šumskog reda (samoizrada) isključivo za vlastite potrebe i to ogrjevno drvo u količini do 30 mᵌ godišnje po kućanstvu, sve uz dozvolu i nadzor pravne osobe koja gospodari tim šumama, ali na vlastitu odgovornost što te fizičke osobe potvrđuju potpisom izjave.

11. U zapisniku o inspekcijskom nadzoru kojom prilikom je ispitan II-okrivljenik navodi da su u oba navrata potpisane izjave o preuzimanju odgovornosti i rizika, dok II-okrivljenik isto tako ističe da samoizrada ni u kojem slučaju nije obaranje drva, već se radi o pridobivanju ogrjeva za osobne potrebe od ostatka te se na takav način sprječava neovlašteni ulazak u prostor kod gospodarenjem I-okrivljene pravne osobe i smanjuju troškovi uspostave šumskog reda.

12. Pravilnik o vrsti šumarskih radova, minimalnih uvjeta za njegovo izvođenje te radovima koje šumoposjednici mogu izvoditi samostalno u članku 3. propisuje vrstu šumarskih radova za koje treba licencija Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije te navodi da su to izrada, obnova i revizija šumogospodarskih planova, izrada i revizija lovno gospodarskih planova, rasadničarstvo i sjemenarstvo, pridobivanje drvnih šumskih proizvoda, izgradnja, rekonstrukcija i održavanje šumske infrastrukture, radovi u urbanim šumama te vođenje šumoposjeda.

13. Pridobivanje drva dio je eksploatacije šuma, a obuhvaća sječu stabala njihovu transformaciju u šumske proizvode te micanje stabala ili dijelova stabala iz šume do korisnika prerađivača drva ili tržišta šumskim proizvodima.

14. Tijekom postupka je nesporno utvrđeno da fizičke osobe koje su postupale u skladu s odredbama članka 50. stavak 3. Zakona o šumama ni u kojem slučaju nisu obavljale sječu stabala, dakle nisu obavljali djelatnost pridobivanja drva pa samim time za takvu djelatnost nije bila potrebna niti opisana licencija.

15. Odredbom članka 50. stavak 1. Zakona o šumama propisano je kako se šumarski radovi mogu izvoditi isključivo po registriranim i licenciranim izvođačima, dok je odredbom članka 81. stavak 1. točka 12. istog Zakona propisano da će se novčanom kaznom kazniti javni šumoposjednik, ustanova ili pravna osoba ako šumarske radove ne izvode registrirani i licencirani izvođači.

16. Iz samog činjeničnog opisa optužnog prijedloga ne proizlazi na koji način bi svojim postupanjem okrivljenici ostvarili biće djela prekršaja koji im se stavlja na teret budući sam prekršaj koji im se optužnim prijedlogom stavlja na teret pretpostavlja činjenicu da su okrivljenici u navedenom prostoru obavljali šumarske radove što sam činjenični opis u svom nastavku pobija stavljajući potom okrivljenicima na teret da šumarske radove ne izvode fizičke osobe uz nadzor pravne osobe u skladu s odredbom članka 50. stavak 3. Zakona o šumama koja dopušta iznimku od prethodno opisanog članka 50. stavak 1. gdje lokalno stanovništvo u šumama u vlasništvu Republike Hrvatske može izrađivati ogrjevno drvo iz posječenih stabala uz obveznu uspostavu šumskog reda isključivo za vlastite potrebe uz dozvolu i nadzor pravne osobe koja gospodari tim šumama. Navedenim šumama gospodari I-okrivljena pravna osoba koja je za obje linije izdala račun na ime navedenih fizičkih osoba pa samim time je nesporno da je i dozvolila da fizičke osobe mogu izrađivati ogrjevno drvo. Isto tako su nakon toga za prijevoz izdane popratnice uz napomenu da se drvo može izvesti u roku od 10 dana nakon uplate računa pa samim time sud smatra da u tom dijelu nema nikakvih dokaza da bi okrivljenici ostvarili biće djela prekršaja koji im se stavlja na teret.

17. Usprkos činjenici da se okrivljenicima optužnim aktom stavljaju na teret dva djela prekršaja koje su navodno počinili u realnom stjecaju valja napomenuti da se u konkretnom slučaju nije radilo o izvršenju dvije protupravne radnje već je bio u pitanju samo prividni stjecaj prekršaja. U odnosu na činjenični opis prekršaja nesporno je da se radi o jednom događaju, odnosno o činjenici da su fizičke osobe u neutvrđeno vrijeme tijekom listopada 2022. u šumi u vlasništvu Republike Hrvatske u opisanoj gospodarskoj jedinici platili temeljem članka 50. stavak 3. Zakona o šumama liniju za samoizradu te na takav način izgradili ogrjev za vlastite potrebe u odobrenoj količini do 30 mᵌ. Time je potpuno jasno kako se u datoj situaciji radi o prividnom stjecaju ovih prekršaja zbog čega su okrivljenici mogli odgovarati isključivo za jedno djelo prekršaja i to ono u kojem je sadržana veća protupravnost.

18. Temeljem navedenog, a kako na osnovu navedenog činjeničnog opisa sud nije mogao utvrditi da li su okrivljenici svojim postupanjem ostvarili biće djela prekršaja koji im se stavlja na teret sud ih je uz primjenu odredbe članka 182. točke 1. i 3. Prekršajnog zakona oslobodio od optužbe.

19. Svi troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Republike Hrvatske.

U Bjelovaru, 14. ožujka 2025.

Zapisničar

Nacrt odluke izradila:

Irena Kopčinović, v.r.

viša sudska savjetnica- specijalista

HM, v.r.

SUDAC-MENTOR:

PM, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude tužitelj ima pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog suda, u dva istovjetna primjerka bez naplate takse.

Dostaviti:

- Okrivljenicima I i II

- tužitelju