Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Stalna služba u Ogulinu
Bernardina Frankopana 1
47300 Ogulin
P-618/2022-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Blaženki Glad, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice NA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja DA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv 1. tuženika ČA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Đurđi Lipošćak, odvjetnici u [adresa] i 2. tužene ĆA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja služnosti puta, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 31. siječnja 2025. u nazočnosti 1. tužiteljice, 2. tužitelja, zamjeničkog punomoćnika 1. i 2. tužitelja, tuženika i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 14. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti prolaza pješice i provoza motornim vozilom: preko dijela kč. br. [katastarska čestica] PAŠNJAK OGRADA površine 599 čhv. upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dijela kč. br. [katastarska čestica] PAŠNJAK OGRADA U MANOJLOVIĆ SELU površine 488 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dijela kč. br. [katastarska čestica] PAŠNJAK OGRADA površine 696 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i dijela kč. br. [katastarska čestica] PAŠNJAK OGRADA površine 825 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dijela koji je na Skici lica mjesta Natalije Bokulić, ing. geod. iz travnja 2024. godine označen slovnim oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N u površini od 307 m2, širine cca 3.5 m i ukupne dužine 90.9 m, a za korist kč. br. [katastarska čestica] PAŠNJAK I ORANICA GAJ U MANOJLOVIĆ SELU površine 568 čhv. i kč. br. [katastarska čestica] ORANICA GAJ U MANOJLOVIĆ SELU površine 1 j 251 čhv, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što im je 1. tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu navedenog prava stvarne služnosti prolaza pješice i provoza motornim vozilom u zemljišnim knjigama, sve to u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku ČA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi 1. tužiteljici NA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelju DA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 2.246,70 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 14. ožujka 2025. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
r i j e š i o j e
Tužba je povučena u odnosu na 2. tuženu ĆA.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi podnesenoj 30. studenog 2022. najprije protiv 1. tuženika PA, 2. tužene MA i 3. tužene ĆA navode da su 1. tužiteljica i 2.tužitelj upisani kao vlasnici na nekretninama označenih kao: kč. br. [katastarska čestica] pašnjak i oranica [adresa] čhv i kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] 251 čhv, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Naprijed navedene nekretnine odgovaraju kč. br. [katastarska čestica] površine 8561 m2 upisane u p.l.br. 1633 k. o. [katastarska općina], na 1. i 2. tužiteljima kao posjednicima.
Nadalje navode da je 1. tuženik PA upisan kao vlasnik nekretnina označenih kao: kč. br. [katastarska čestica] pašnjak ograda u [adresa] površine 488 čhv i kč. br. [katastarska čestica] oranica ograda u [adresa] površine 588 čhv, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te kč. br. [katastarska čestica] pašnjak ograda površine 825 čhv i kč. br. [katastarska čestica] oranica ograda površine 442 čhv, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] pašnjak ograda površine 696 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; da su 1. tuženik PA i 2. tužena LA upisani kao vlasnici nekretnina označenih kao: kč. br. [katastarska čestica] šuma Gaj površine 2 j 1501 čhv, kč. br. [katastarska čestica] pašnjak ograda površine 599 čhv i kč. br. [katastarska čestica] pašnjak ograda površine 900 čhv, sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da je 3. tužena ĆA upisana kao vlasnik nekretnine označene kao: kč. br. [katastarska čestica] livada [adresa] čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Kč. br. [katastarska čestica] i dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovaraju kč. br. [katastarska čestica] površine 2309 m2, a kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovaraju kč. br. [katastarska čestica] površine 4529 m2.
Kč. br. [katastarska čestica] i dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovaraju kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 2134 m2, a dio kč. br. [katastarska čestica], dio kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovaraju kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 4529 m2.
Posjednik svih nekretnina je tuženik PA upisan u posjedovnom listu br. 908 k. o. [katastarska općina].
1. i 2. tužitelji navode da već dugi niz godina i putem svojih prednika izvršavaju pravo stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnina 1. tuženika PA i to kč. br. [katastarska čestica], dijela kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] da bi došli do svojih nekretnina i to kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica]. Nadalje navode da ne mogu doći do svojih nekretnina nekim drugim putem, a do sada taj pravac služnosti nije bio upitan i smetan, a koji se pravac koristio više od 100 godina i od strane drugih mještana. Put je jednim dijelom na međi, a jednim dijelom vijuga na nekretninama što će se utvrditi na očevidu na licu mjesta s mjerničkim vještakom.
1. tuženik PA je gore naznačene nekretnine stekao kupoprodajom i od toga dana ometa 1. i 2. tužitelje u korištenju prava stvarne služnosti prolaza i provoza na način da je isti protupravno zagradio pravac služnosti puta kojim se 1. i 2. tužitelji koriste, tako da je na jednom djelu zemljišta postavio radne strojeve i tako onemogućio 1. i 2. tužitelje u prolazu i provozu do njihovih parcela. Jednostavno tuženik PA vrši zabranu prolaza i provoza iz razloga jer su međuljudski odnosi stranaka narušeni. Kako PA osporava i onemogućuje 1. i 2. tužiteljima korištenje navedenog pravca služnosti, 1. i 2. tužitelji radi utvrđenja i zaštite tog prava, a i prava na upis stečene služnosti u zemljišne knjige, predlažu da sud nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja.
1.1. Tužitelji su konačni tužbeni zahtjev specificirali u podnesku od 29. listopada 2024. (list 138-139 spisa) nakon provedenog očevida i mjerničkog vještačenja.
2. Tuženici PA i LA u pisanom odgovoru na tužbu (list 30- 33 spisa) prvenstveno prigovaraju zakašnjelosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Nadalje, prigovaraju aktivnoj legitimaciji kako je to istaknuto u tužbi. Naime, kč. br. [katastarska čestica], u naravi krški pašnjaci, u posjedu su sina PA i IA, ČA, koji ih održava malčiranjem i košnjom, a u Agenciji za plaćanje se u poljoprivredi iste vode kao natura 2000, odnosno zaštita krajobraza i za nju su predviđeni poticaji. Sukladno sudskoj praksi, u parnicama radi smetanja posjeda aktivno je legitimiran počinitelj radnje smetanja, njegov nalogodavac ili osoba u čijem se interesu smetanje počinilo, osim ako se od toga ne ogradi (Županijski sud u Varaždinu, posl.broj: Gž-1591/2021), a obzirom na povijesni dio tužbe u kojem se tužitelji pozivaju na navodne radnje smetanja posjeda, smatra se da u tom smjeru i ide, prema zaštiti prava na posjed služnosti, odnosno dokazivanje njegova smetanja, a ovdje je očigledno posjednik predmetnih nekretnina osoba koja nije niti navedena u tužbi, sin ČA. Stoga se ističe ovaj prigovor.
Zapravo jedino što stoji iz navoda u tužbi jest činjenica da su međuljudski odnosi između stranaka već duže narušeni. Ovo prvenstveno zahvaljujući ponašanju 2. tužitelja i njegova starijeg sina. Prolaz pješice, kao i progon stoke preko kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] do njegove kč. br. [katastarska čestica] (u naravi pašnjak) nikad nije bio upitan, te je on slobodan u bilo koje doba dana i noći, i to ne samo za 1. i 2. tužitelja, nego i za sve ostale mještane sela i ostale građane. Stoga nije jasno zašto se prolaz pješice, odnosno njegovo utvrđenje potrebno za upis služnosti u odgovarajući javni očevidnik tužitelji nisu ishodili na način kako se služnosti zakonski osnivaju – pravnim poslom (kad je nesporno), osnivanjem pred nadležnim sudom itd., već tužbom. Tim više što se u tužbi ne navodi niti jedna pravna osnova, niti jedan zakonski članak na koji se pozivaju 1. i 2. tužitelji.
Prolaz kojim su se služili njegovi prednici, da li 100 godina više ili manje, je obična staza koja vodi do njegovog pašnjaka, te produžuje dalje rubom ostalih čestica PA koji su također krški pašnjaci preko planinskog dobra do izvora pitke vode zvanog „Novačko vrelo“. Ova staza je nekad davno služila mještanima sela za donošenje pitke vode za svoja domaćinstva. Dolaskom vodovoda u selo cca 40 godina, staza je izgubila smisao, ali je PA i sin ČA i dalje redovito održavaju, i to malčiranjem, jer ona ima emocionalnu važnost, te ih podsjeća na djetinjstvo kad se tuda vodila stoka na pašu i pojilo.
PA i LA u potpunosti poriču da bi na utuženim česticama bio moguć ikakav prolaz motornim vozilom. Staza je preuska da bi njome moglo proći vozilo. Niti prednici nisu prolazili tom stazom niti zaprežnim kolima iz razloga što je staza preuska i nalazi se u nagibu, kao i sve ostale čestice skupa s utuženom. Kod utvrđivanja da li se pravo služnosti steklo dosjelošću, potrebno je stoga raspraviti i utvrditi kada je dosijedanje započelo, odnosno kada su se stekli uvjeti nakon dovršenog dosijedanja da se stekne određeno pravo (Županijski sud u Splitu, Gžx- 1642/11), a 1. i 2. tuženici tvrde da ovdje nikakvog dosijedanja nije bilo za služnost kolnika.
Prvi problemi oko prolaza su nastali negdje krajem 2011.godine pa nadalje do današnjeg dana kada je 2. tužitelj počeo nekontrolirano gaziti traktorom po ostalim česticama tuženika da bi došao do svoje čestice kč. br. [katastarska čestica] (u naravi pašnjak) kako bi isprao traktorsku prskalicu nakon prskanja herbicidima na svojoj njivi. Budući da je sin Radovan krajem 1998. godine preuzeo od oca poljoprivredni obrt, te on i njegova obitelj ostvaruju dohodak isključivo od poljoprivredne proizvodnje, čestice na kojima on pravi štetu unesene su u obrt i evidenciju uporabe zemljišta pri Agenciji za plaćanje u poljoprivredi, zajedno sa svim ostalim česticama koje su mu PA i LA dali u trajno korištenje. Na taj način sin ostvaruje pravo na poticaje koji mu itekako dobro koriste. Ukoliko su čestice neuredne i zgažene od strojeva, taj se poticaj u kontroli smanjuje. Kada mu je sin prigovorio da ne pravi štetu, njegov odgovor je bio: „Tuži me jer ja imam pravo prolaziti kud ja hoću do svoje njive, a ti sudski dokaži da su tvoje čestice.“ Međutim, nakon prigovora više nije nikada tuda pokušavao provesti ikakvo motorno vozilo, barem ne dok je itko od 1. ili 2. tuženika bio kod kuće, dakle nesporno se pokorio zabrani takvog korištenja predmetnog puta upućenog od strane člana kućanstva PA i MA. Stoga takav posjed služnosti nikada nije niti započeo u smislu kvalitete potrebne za stjecanje služnosti dosjelošću. Pošto sin ČA uspješno razvija svoj poljoprivredni obrt i zapošljava radnike, to kod 2. tužitelja i njegove obitelji dolazi do sve veće ljubomore, mržnje i pakosti, a osobito dolazi do izražaja kada je Radovan 2011. godine počeo gradnju skladišta za poljoprivredne proizvode. Kopajući temelje skladišta, došlo je do viška veće količine zemljanog materijala, i taj višak materijala je ČA s još dvojicom traktorista danima navozio sa donje strane staze radeći navoz jer je čestica na kojoj se nalazi staza u nagibu preko 20%.
Obrt [obrt] iz [adresa], izvođač zemljanih radova za gradnju skladišta, je svako toliko bagerom (kombinirka) ravnao materijal po nagibu kako bi što više poravnao spomenut nagib. Nakon dovršenja radova, odnosno do poravnanja nagiba, ČA je kupio 50 kilograma sjemena travne smjese, koju je ručno posijao po navozu, te su on i njegova supruga grabljama poravnavali i unosili sjeme u zemlju da se što prije stvori travnati pokrov, budući da bujične poplave poslije kiše odnose zemlju kada je u nagibu. Nekoliko mjeseci kasnije je 2.tužitelj, kad nikoga nije bilo kod kuće, prošao traktorom i prskalicom po tom navozu, kotači traktora su propali u tu, još uvijek meku zemlju, te napravili veliku štetu.
Navoz koji je sin napravio služi za lakše održavanje malčiranjem i košnjom, te uređenje trimerima tuženikovih čestica jer to su krški pašnjaci pod zaštitom „Natura 2000“. Dakle, iz ovog proizlaze dva zaključka: prvi je da prethodno 2011. godini, radi nagiba, širine puta i kvalitete tla nije niti teoretski bila moguća služnost kolnika, te ista nije mogla biti utemeljena po precima, niti po tužitelju, i drugi zaključak, da je svako korištenje ovih čestica na ovakav način kako si to prisvajaju tužitelji, stečeno na način da takav posjed, i kad bi bio vršen, ne bi imao kvalitetu koja uživa zaštitu, jer on nije faktičan, istinit i pošten, niti da se može uspostaviti služnost, jer je jasno da je već preko 10 godina tužiteljima bjelodano kako se posjednik predmetnih nekretnina s time ne slaže, a zabrani se nesporno pokoravaju.
Kč. br. [katastarska čestica] za koju traži prolaz je u naravi pašnjak koji se ne koristi više od 40 godina, te je zarastao u šikaru, trnje i kupinu, a usto je na velikom nagibu, te se ne može obrađivati nikakvim strojevima. Ta čestica ne donosi niti jednog centa prihoda, niti ju itko koristi na opisani način.
Nadalje, iz tužbe nije jasno da li se služnosti imaju osnovati u korist tužitelja ili određene nekretnine, a što je nužno utvrditi jer se u tom slučaju radi o nepravilnoj služnosti. Također se ističe kako nije jasno kakva je to „služnost provoza“, budući da novi Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima takvu služnost imenom ne navodi, ni kao stvarnu, ni kao osobnu, te se takva presuda ne bi mogla niti donijeti i uknjižiti. Ističe se nadalje kako navodi iz tužbe ne proizlaze iz tužbi privijenih materijalnih dokaza. Naposljetku, PA i LA prigovaraju zahtjevu za naknadom parničnog troška u svakom slučaju, a pogotovo kako je ovdje postavljen. Naime, prema njihovom mišljenju 1. i 2. tužitelji, kao i tuženici PA, LA i ĆA u ovom su predmetu formalni suparničari. Budući da svaki od njih slijedi vlastitu pravnu sudbinu u tijeku postupka, te će se konačan obračun troškova tek tada moći znati, te bi sud tada morao dosuditi trošak svakoj stranci, odnosno na teret svake od stranaka točno onako kako je nastao i čijim radnjama je nastao, a svakako nije opravdano unaprijed obvezati samo jednog tuženika na naknadu cjelokupnog budućeg nastalog troška (Visoki trgovački sud, posl.br.: Pž-1899/2016).
Slijedom iznesenog, tuženici PA i LA predlažu nakon provedenog dokaznog postupka odbiti tužbeni zahtjev.
3. Tužitelji su se u podnesku (list 45 spisa) očitovali na odgovor na tužbu 1-2 tuženika od 04. siječnja 2023. godine.
1-2 tuženici u danom odgovoru na tužbu prigovaraju zakašnjelosti postavljenog tužbenog zahtjeva te aktivnoj legitimaciji kako je istaknuto u tužbi odnosno da su poslužne nekretnine u posjedu sina 1-tuženika ČA koje su u naravi krški pašnjaci, a održava ih košnjom i malčiranjem, a vode se u Agenciji za plaćanje u poljoprivredi.
Priznaje se da prolaz pješice nikada nije bio sporan za ostale mještane pa tako i za 1- 2 tužitelje. Poriče se da bi preko navedenih nekretnina postojao prolaz motornim vozilom, a niti je moguć jer je staza preuska pa je potrebno utvrditi da li se pravo steklo dosjelošću. Ističe se da je problem postao 2011. godine kada je 2-tužitelj počeo nekontrolirano gaziti traktorom po ostalim nekretninama tuženika kako bi došao do svoje kčbr. [katastarska čestica] (u naravi pašnjak) kako bi isprao traktorsku prikolicu nakon prskanja herbicidima na svojoj njivi. Ističe se pojam "ljubomore" od strane 1-2 tužitelja otkad je sin 1-tuženika ČA otvorio obrt i zapošljava radnike.
U smislu odredbe čl. 186. st. 1. ZVDSP stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. Ovlaštenik prava stvarne služnosti u smislu navedene odredbe, a takva je i služnost provoza i prolaza, imao bi pravo, u skladu sa odredbom čl. 233. ZVDSP, tražiti poštivanje navedenog prava kako od vlasnika poslužne nekretnine ali i od svake druge osobe koja ga ometa ili onemogućava u izvršavanju navedene služnosti. Pretpostavka za tražiti navedenu pravnu zaštitu je postojanje prava služnosti na nekoj nekretnini kao poslužnoj, a jedna od temeljnih pretpostavki za to je da se radi o stvari (nekretnini) na kojoj je moguće stjecanje i postojanje prava stvarne služnosti. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev za utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnina 1-3 tuženika, a za korist nekretnina 1-2 tužitelja, a koje je pravo je stečeno dosjelošću. 1-2 tuženici su priznali postojanje prava služnosti prolaza pješice preko njihovih nekretnina, a za korist nekretnina 1-2 tužitelja, ali ne u zatraženoj širini koja će se utvrditi na licu mjesta kako to 1-2 tužitelji tužbom traže. Prednici 1-2 tužitelja, a i sami 1-2 tužitelji poslužne nekretnine u vlasništvu 1-3 tuženika koriste više od 20 godina čime je stečeno predmetno pravo dosjelošću. Međutim, ne može se zanemariti razvitak tehnologije i strojeva za obradu zemlje unazad 20 godina, a koje 1-2 tužitelji sa članovima svoje obitelji nedvojbeno koriste za obradu nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su vlasnici i to traktorima i osobnim automobilom, a u naravi je to krški pašnjak, pa se korištenje tih strojeva umjesto strojeva koje su koristili prednici 1-2 tužitelja ne može smatrati proširenjem služnosti, i zbog toga nema potrebe utvrđivati da li jesu 1-2 tužitelji kao pošteni posjednici koristili predmetnu služnost u manjoj širini ili većoj kroz vrijeme od najmanje 20 godina do podnošenja tužbe u ovom predmetu odnosno služnost postoji već dugi niz godina. Naime, kako je navedeno, kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (katastarski operat) je u naravi pašnjak površine 8561 m2 koje je ranije bila oranica uživana po prednicima 1-2 tužitelja i to kao dijelom oranica na kojoj se sadio kukuruz, a dijelom za košnju dok je sada košenica koja se obrađuje malčiranjem, košnjom za blago te pribavljanje ogrijeva za zimu.
Ista nekretnina upisana je u Agenciju za plaćanje u poljoprivredi na koju 1. tužitelj ostvaruje poticaj kao vlasnik OPG-a.
1. i 2. tužitelji pokretanjem ovog postupka nisu vođeni ljubomorom i mržnjom kako to navode 1-2 tuženici već potrebom za pristupom svojoj nekretnini za koju nemaju drugi odgovarajući pristup što će se dokazati na očevidu na licu mjesta.
Slijedom navedenog, 1-2 tužitelji ostaju kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.
4. U podnesku (list 72 spisa) tužitelji navodi da su 1. i 2. tužitelji podnijeli sudu tužbu i tužbeni zahtjev za utvrđenje prava služnosti puta preko kčbr. [katastarska čestica] PAŠNJAK OGRADA U MANOJLOVIĆ SELU površine 488 čhv dijela kčbr. [katastarska čestica] ORANICA OGRADA U MANOJLOVIĆ SELU površine 588 čhv., obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] PAŠNJAK OGRADA površine 825 čhv. i kčbr. [katastarska čestica] ORANICA OGRADA površine 442 čhv., obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dijela kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA GAJ površine 2 j 1501 čhv., kčbr. [katastarska čestica] PAŠNJAK OGRADA površine 599 čhv. I dijela kčbr. [katastarska čestica] PAŠNJAK OGRADA površine 900 čhv., sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] PAŠNJAK OGRADA površine 696 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te dijela kčbr. [katastarska čestica] LIVADA GAJ U MANOJLOVIĆ SELU površine 432 čhv. Upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u širini i dužini koja će se naknadno specificirati nakon provedenog očevida i izrade skice po mjerničkom vještaku), a za korist kčbr. [katastarska čestica] PAŠNJAK I ORANICA GAJ U MANOJLOVIĆ SELU površine 568 čhv. i kčbr. [katastarska čestica] ORANICA GAJ U MANOJLOVIĆ SELU površine 1 j 251 čhv, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to protiv gore naznačenih 1-3 tuženika. Međutim, u ovom stadiju postupka 1-2 tužitelji su dobili saznanje da su u međuvremenu tuženici PA i LA sve svoje nekretnine u vlasništvu prenijeli sinu 1. tuženika PA, ČA temeljem Ugovora o darovanju nekretnina pod posl.br. OV-282/2023 od dana 24.01.2023. godine, a koji je ugovor proveden u zemljišnim knjigama pod posl.br. Z977/2023, a zaprimljen 25.01.2023. godine.
Čl. 186. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. Čl. 190. Zakona o parničnom postupku propisano je da tužitelj može do zaključenja glavne rasprave preinačiti tužbu.
1-2 tuženici PA i LA su instiktivno radi izbjegavanja sudjelovanja u ovom postupku, naprasno sačinili ugovor o darovanju sa svojim sinom ČA, a prvenstveno je za istaći da se njihov sin spominje u odgovoru na tužbu 1- 2 tuženika i govori o njegovim radnjama na njihovim nekretninama, Smatramo da sada novonastali upis u zemljišne knjige nije promijenjen u svojstvu razlike u površinama nekretnina niti nije naznačen pravni osnov po kojoj bi bilo sporno vlasništvo među ranijim vlasnicima, 1-2 tuženicima, niti su isto spomenuli 1-2 tuženici u odgovoru na tužbu sa dostatnim obrazloženjem tim više jer zabilježba postojanja bilo kakvog ugovora nije bila upisana u zemljišnim knjigama prije provedbe samog ugovora. Slijedom navedenog, predlažu sudu donošenje rješenja kojim se dopušta preinaka tužbenog zahtjeva 1-2 tužitelja prema novonastalom zemljišnoknjižnom stanju na način da umjesto uvodno označenih 1-2 tuženika stupa u parnicu u svojstvu 1- tuženika, sin sada 1-2 tuženika ČA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada vlasnik 1/1 dijela na kčbr. [katastarska čestica] PAŠNJAK OGRADA U MANOJLOVIĆ SELU površine 488 čhv., kčbr. [katastarska čestica] ORANICA OGRADA U MANOJLOVIĆ SELU površine 588 čhv., obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] PAŠNJAK OGRADA površine 825 čhv. i kčbr. [katastarska čestica] ORANICA OGRADA površine 442 čhv., obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA GAJ površine 2 j 1501 čhv., kčbr. [katastarska čestica] PAŠNJAK OGRADA površine 599 čhv., kčbr. [katastarska čestica] PAŠNJAK OGRADA površine 900 čhv., sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] PAŠNJAK OGRADA površine 696 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
5. Na ročištu održanom 13.3.2023. punomoćnica 1. i 2. tužitelja ustrajala je na navodima datim tijekom postupka i preinaci tužbe i tužbenog zahtjeva budući je nakon utuženja protiv 1. tuženika PA i 2. tužene MA došlo do sklapanja darovnog ugovora nekretnina tada u vlasništvu 1. i 2. tuženika za korist sina BA te je isti sada vlasnik prijepornih nekretnina, a kojeg su tužitelji i označili kao "novog tuženika" pa se stoga predlože sudu preinaka tužbenog zahtjeva.
5.1. Na istom ročištu punomoćnica 1. i 2. tuženika potvrđuje navode da je sin 1. tuženika PA i 2. tužene MA Ugovorom o darovanju od 1. i 2. tuženika, a nakon što je podnesena ova tužba postao vlasnik predmetnih čestica pa stoga navodi da je preinaka svrsishodna. Predlaže da se tužba s prilozima dostavi ČA, iz [adresa], sinu 1. i 2. tuženika.
5.2. Na istom ročištu sud je donio rješenje kojim se dopušta preinaka tužbe sukladno članku 190. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.
6. Tuženik ČA u pisanom odgovoru na tužbu (list 90-93 spisa) uvodno ističe kako u cijelosti ostaje kod svih navoda odgovora na tužbu koji su na poziv suda na spis dostavili njegovi roditelji, PA i IA, tada u svojstvu 1. i 2. tuženika. Tuženik dodatno podvlači kako je jedina istina radi čega su 1. i 2. tužitelji podnijeli tužbu, narušenje njihovih međuljudskih odnosa i to zahvaljujući 2. tužitelju i njegovom starijem sinu. Prolaz pješice kao i progon stoke preko nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] ide pored k. č. br. [katastarska čestica], a radi se o nekretnini u vlasništvu tužitelja, te taj prolaz pješice i radi progona stoke nikada nije bio upitan, te je i sada slobodan u bilo koje doba dana i noći, i to ne samo za potrebe 1. i 2. tužitelja, već i za ostale mještane naselja i sve ostale građane.
Stoga je važno dodati kako je prolaz kojim su se služili prednici 1. i 2. tužitelja, obična staza koja vodi pored pašnjaka 1. i 2. tužitelja, te se produljuje dalje rubom tuženikovih ostalih nekretnina, koje su također u naravi krški pašnjaci preko planinskog dobra do izvora pitke vode zvanog „Novačko vrelo“ i nesporno kroz dugi vremenski period. Ta staza je nekad davno služila mještanima naselja za donošenje pitke vode za potrebe svojeg domaćinstva, no izgradnjom vodovoda prije otprilike 40 godina staza je izgubila svoju svrhu, ali su tuženik i njegov otac PA i dalje redovito održavali tu istu stazu, uglavnom malčiranjem i tim više jer ta staza za tuženikovog oca PA ima emotivnu vrijednost jer ga podsjeća na djetinjstvo, obzirom da je tuda vodio stoku na pašu i pojilo.
Kategorički se poriče da prolaz motornim vozilom (traktorom ili ostalom mehanizacijom) ovom stazom nije moguć jer je nedovoljno široka da bi istom moglo uopće proći vozilo, pa se tvrdi da i prednici tužitelja nisu prolazili tom stazom čak ni zaprežnim kolima iz naprijed navedenih razloga i dodatno jer se staza nalazi u nagibu. Stoga se ponovno poriče da bi institutom dosjelosti odnosno služnost provoza traktorom i dr. mehanizacijom,1. i 2. tužitelji stekli na način kako to tvrde u svojoj tužbi jer kao što je naprijed istaknuto, utuženu služnost nisu niti mogli steći obzirom da nikada se tom stazom nije provozilo niti zaprežnim kolima, niti traktorom, već samo pješice što im je i sada omogućeno u bilo koje vrijeme bez zapreke. Obzirom na sve naprijed iznijeto tuženik dodaje kako su prvi problemi nastali negdje krajem 2011. godine kada je 2. tužitelj počeo nekontrolirano provoziti traktorom po tuženikovim ostalim nekretninama da bi došao do svojeg pašnjaka kako bi isprao traktorsku prskalicu nakon prskanja herbicidima, no kako je tuženik krajem 1998. godine preuzeo poljoprivredni obrt od oca PA, te i tuženik i njegova obitelj ostvaruju dohodak isključivo od bavljenja poljoprivredom, upravo nekretnine po kojima je 2. tuženik počeo nekontrolirano provoziti traktor i praviti štetu tuženiku su nekretnine koje su unijete u obrt i evidenciju uporabe zemljišta pri Agenciji za plaćanje u poljoprivredi, a od strane tuženika koji nastavno na taj način ostvaruje pravo na poticaj. Ukoliko bi te nekretnine na kojima mu 2. tužitelj pravi štetu bile neuredne i neodržavane, tuženik gubi pravo na poticaj, itd., pa kada je 2. tužitelja upozorio da to više ne čini isti mu je odgovorio da neka ga tuži, da on ima pravo prolaziti kuda on hoće, a da tuženik dokaže putem suda koje su njegove nekretnine. Tuženik dakle podvlači da su k. č. br. [katastarska čestica] u naravi krški pašnjaci, u Agenciji za plaćanje se vode pod nazivom „Natura 2000“-Mjera 10.1.4. zaštita kosca (vrsta ptice), Mjera 10.1.5. zaštita leptira i Mjera 12- zaštita krajobraza. Razvidno je stoga da na takvim nekretninama nisu dozvoljene nikakve radnje vezane za onečišćenje ili uništenje istih traktorom jer se one malčiraju nakon 15. srpnja tekuće godine da bi ostale uredne za naredno razdoblje. Zaključuje stoga tuženik da obzirom kako uspješno razvija svoj poljoprivredni obrt u kojemu zapošljava i radnike, kod 2. tužitelja i njegove obitelji pretpostavljeno dolazi do ljubomore, a posebno nakon 2011. godine kada je tuženik započeo gradnju skladišta za poljoprivredne proizvode, te kada je kopao temelje skladišta da je došlo do viška veće količine zemljanog materijala koji materijal je sa još dvojicom traktorista danima navozio sa donje strane staze radeći navoz na drugoj k. č. br [katastarska čestica] koja je smještena uz samu stazu, a koja je u nagibu preko 20%. Izvođač tih zemljanih radova je bio obrt „ [obrt]“, a nakon dovršetka radova, odnosno poravnanja nagiba, tuženik je kupio oko 50 kg sjemena travne smjese koja je ručno posijana u navozu, zatim poravnata grabljama unoseći sjeme u zemlju da se što prije stvori travnati pokrov, da bi nekoliko mjeseci kasnije 2. tužitelj iskoristio priliku kada nikoga nije bilo kod kuće tuženika provezao traktor i prskalicu po tom navozu uslijed čaga su kotači traktora u tu još uvijek meku zemlju i napravili veliku štetu da bi na upozorenje 2. tužitelj samo odgovorio „ja prolazim kud ja hoću.“ Nakon toga mu je tuženik izričito zabranio takvo ponašanje nakon čega isti tuda više nije prolazio niti provozio, a osim što je povremeno znao proći traktorom po ostalim česticama tuženika i to opet kada tuženik nije bilo kod kuće, ali vrlo rijetko. Stoga tuženik zaključuje kako navoz koji je napravio služi za lakše održavanje nekretnina malčiranjem i košnjom, ali se po njemu ne može voziti traktorom jer je ta nekretnina pod zaštitom „Natura 2000“, a ujedno bi došlo i do odrona navoza obzirom da nema izgrađen potporni zid. K. č. br. [katastarska čestica] u korist koje 1. i 2. tužitelji traže služnost u naravi je pašnjak koji se ne koristi oko 40 godina, te je zarastao u nisko raslinje, šikaru, trnje i drveće, a uz to je i u velikom nagibu, pa se ne može obrađivati nikakvim strojevima, itd. pa tuženik postavlja pitanje smisla podnošenja predmetne tužbe, prvo protiv njegovih roditelja, a sada i protiv tuženika.
Zaključno tuženik ističe kako je 2. tužitelj nekretninu 3663 koja je njegovo vlasništvo, a u naravi je pašnjak površine 8561 m2 upisao u Agenciju za plaćanje u poljoprivredi, te ostvaruje određeni poticaj, pa tuženik odgovorno tvrdi da tu istu nekretninu 2. tužitelj ne obrađuje, niti malčiranjem niti košnjom, slijedom čega postoji sumnja da na prijevaran način ostvaruje poticaj, a što se vrlo lako može utvrditi na licu mjesta. Slijedom iznesenog, tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka tužbu i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.
Tuženik ipak na kraju podvlači kako i dalje postoji mogućnost mirnog rješenja spora na način da je tuženik spreman omogućiti nužni prolaz 1. i 2. tužiteljima uz novčanu naknadu ne veću od cjenika RH za izvlaštenja, obzirom da postoje dva alternativna pravca (prolaza) koji su ujedno i najkraći do dolaska na nekretnine 1. i 2. tužitelja.
7. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaz uvidom i čitanjem materijalnih dokaza u spisu. Proveden je očevid, mjerničko vještačenje po vještaku Nataliji Bokulić, ing.geodezije, saslušani su svjedoci VA, CA, ŽA, PA, TA, RA, JA, GA, KA i ZA te stranke.
8. Predmet spora je odlučivanje o zahtjevu tužitelja za utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti prolaza pješice i provoza motornim vozilom, u korist nekretnina tužitelja kč. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao povlasnih, na teret nekretnina tuženika kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u širini od 3,5 m i dužini od 90,9 m, koja služnost je prema činjeničnoj osnovi tužbe stečena dosjelošću.
9. Nesporno je da su tužitelji vlasnici kč. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tuženik vlasnik kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
9.1. Nesporno je i da se pravcem prijepora prolazilo pješice i da se prelazi i danas i nitko to ne brani, odnosno nesporna je stvarna služnost prolaza pješice.
10. Na sporne okolnosti sud je proveo predložene dokaze.
11. U ovom predmetu održan je očevid 11. travnja 2024. u nazočnosti mjerničkog vještaka Natalije Bokulić, ing.geod. te su na licu mjesta saslušani svjedoci VA, CA, ŽA, PA, TA, RA, JA, GA, KA i ZA.
11.1. Mjernički vještak Natalija Bokulić, ing.geodezije izvršila je identifikaciju, fotografiranje prijepora te dostavila Skicu lica mjesta koja se nalazi na listu 127 spisa, a iz koje je razvidan uklop starog i novog premjera kao i pravac služnosti, prijepor kako su pokazali tužitelji i svjedoci u površini od 307 m2, širine cca 3,7 m i ukupne dužine 90,9 m. Pravac služnosti označen je slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N. Skica je dostavljena strankama.
11.2. 1. i 2. tužitelji nisu prigovarali Skici već su sukladno Skici specificirali tužbeni zahtjev.
11.3. Tuženik ČA nije prigovarao Skici te navodi da fotografije s lica mjesta pokazuju sadašnje stvarno stanje.
12. Svjedok TA u svom iskazu navodi da je radio zemljane radove znači iskop gornje strane staze. To je bila staza, to je bilo usko. Radio je iskop i to se vidi i zato to određeno pokazuje i taj dio koji je s gornje strane skinut stavljano je na drugu stranu staze i tako se je postigla ravnina prolaza. To je bilo negdje 2010., 2011. godine. Prije i poslije toga nije bio na prijeporu osim kada su se izvodili ti radovi.
12.1. Svjedok VA u svom iskazu navodi da je par puta pomogao DA oko drva koja je on traktorom vozio, a svjedok mu je pomogao tovariti. Drva je vozio iz svoje šume koja je iznad ovog prijepora. To je bilo prije 20-ak godina. Svjedok navodi da je put sada širi. Tužitelj je vozio traktor Ferguson. Svjedok nadalje navodi da je jedne godine ali ne zna koje niti otprilike ne zna koje, pomagao tužitelju DA dovesti drva iz njegove šume i prolazili su pravcem ovog prijepora u kojoj širi, ne zna, ali tužitelj je prošao sa svojim traktorom, a svjedok je bio na prikolici. Te godine tužitelju je pomagao nekoliko puta tako prevesti drva iz njegove šume i samo te godine. Navodi da je širina traktora oko 2 metra. Kada su vozili ta drva nitko ih nije ometao ili im branio. Ne zna je li ih tko vidio, vjerojatno je.
12.2. Svjedok CA u svom iskazu navodi da zna od malena da se je tuda išlo. Na mjestu nove kuće PA, [adresa] bila je stara kuća i mimo nje se išlo putem u šumu i po njivama. Išlo se je ovim putem. Ona sada ima 62 godine, ali od 10. godine zna da se je ovim putem išlo. Ona nije išla jer nije imala potrebe ali zna da su išli drugi jer je njena kuća od kuće PA udaljena 700 metara. Njezin tata ŠA išao je tim putem kombajnom žeti Radovanovom dedi, a to je bilo 1980-ih godina, možda 1981., 1982. godine. Ona nije vidjela kada je njen tata to žeo, ali zna da je išao tim putem i na tu njivu jer se je bojao ići jer je put bio uzak i bojao se nagiba, a nije mogao reći da neće.
12.3. Svjedok ŽA u svom iskazu navodi da je dva, tri puta DA pomagao da doveze drva sa traktorom i prikolicom. DA je vozio traktor a svjedok je samo pomagao. Toga ima već dugo, negdje između 2000. i 2003., ne zna točno godinu, o godini se je orijentirao po njegovoj srednjoj školi. Navodi da je bilo ravno za prolaz traktora, a široko je bilo otprilike za širinu traktora, ali to samo pretpostavlja jer je traktor tuda prolazio pa za širinu traktora.
Svjedok navodi da ih za vrijeme tog provoza sa drvima nitko nije ometao ili im branio. Ne zna da li ih je tko vidio.
12.4. Svjedok PA u svom iskazu navodi da je davno prije tu bila staza kojom se je gonilo blago na vodu i na pašu i ujedno se nosila voda sa izvora jer nije bilo vodovoda u selu. 1976. godine došla je voda i od tada punih 46 godina staza se više nije koristila niti za vodu, niti za pašu jer je voda došla u štale i u kuću. Da on nije redovito tu stazu održavao zbog neupotrebe bila bi šikara. 2011. godine je sin odlučio da ispod ove staze stavi navoz zemlje koji mu je bio višak nakon gradnje skladišta za njihove poljoprivredne proizvode. Na taj navoz su kasnije posijali djetelinu, travulju, poravnali. Iste godine krajem 2011. je tužitelj prošao traktorom gore na svoju česticu tzv. Pećinu gdje je praznio prskalicu nakon prskanja, vratio se natrag ovamo, provali mu, napravio štetu, ostavio blato i još je prošao nakon toga 2, 3 puta kada njih nije bilo kod kuće i kada mu je ČA prigovorio da više ne smije tuda prolaziti on više tuda nije išao. U nekoliko navrata došao je gore u Pećinu na svoju česticu nižim putem koji je ispod ovog puta i tada je praznio prskalicu kojom je prskao njive herbicidima. Navodi da je ČA zabranio tužitelju prolaz krajem 2011. godine.
Navodi da tužitelj DA nakon toga nije prolazio ovim putem, išao je jednom, ali išao je preko njiva i nije uopće koristio put odnosno ovaj prijepor. Na prijeporu su bile parkirane i tada i sada su njihove prikolice i on tuda ni nije mogao proći jer oni to koriste kao parkiralište jer nemaju mjesta, nemaju gdje parkirati jer se šire i to je njivo vlasništvo. Svjedok navodi da izvor vode nije na njihovoj parceli već je vlasništvo Republike Hrvatske, jedno 500 m od parcele i tužiteljeve i prijepora. Do tog izvora bilo je moguće doći mehanizacijom, traktorom i išlo se je ali ne ovim prijeporom nego kroz polje, a može se i danas.
Na upit kada je napravljen donji put i stavljen u funkciju, svjedok odgovara: to je naš put koji smo mi napravili za sebe i povremeno ga koristimo, prije puno godina, 10, 15 godina.
Na upit kako je onda tužitelj dolazio do svoje nekretnine, svjedok odgovara: tužiteljeva nekretnina je zapuštena što je i vidljivo na terenu.
Svjedok navodi da se donjim putem koristio 1. tužitelj, dva puta, traktorom se može proći tim putem. Taj put je niže od ovog prijepora i taj put je izradio svjedokov sin ČA i oni ga uređuju.
12.5. Svjedok RA u svom iskazu navodi da kada je imao 10-ak godina da je čuvao goveda i gonio ih u šumu ali išli su iznad spornog dijela, a na spornom dijelu je bila samo pješačka staza i imao je sukob sa Đurinim ocem ako bi njegova goveda slučajno skrenula prema stazi i dolje jer bi runirala zemlju. Đurin otac je Radovanov djed AA kojeg su zvali AA, a zvao se N. Svjedokova kuća je na udaljenosti 150 m od prijepora i on pješke ide i u lov i prolazi tuda pješke i iz neposrednog saznanja zna kako se je uživao prijepor. Bila je staza i nitko nije smio ići osim pješke. Radove je radio TA i to prije otprilike 10 godina i tada je od one staze za pješake napravljeno ovo današnje stanje. Cijelo ovo područje je jedna velika kosina i staza je bila upravo na toj kosini pa je TA skidao dio kamena i zemlje s gornje strane i proširivao na donju stranu. Skidao je gledajući od kuće tuženika desnu stranu od staze i navozio na lijevu stranu. Još poslije je navozio i ČA i širio prijepor. Svjedok navodi da ako prolazi donjim putem, da pita: ČA, tuženika. Vezano uz mogućnost prolaza pješice prijeporom, svjedok navodi da onako kako se prolazilo prije može se prolaziti i danas i on tako prolazi pješice svaki dan. Mehanizacija koja se nalazi na početku prijepora je od ČA.
12.6. Svjedok KA u svom iskazu navodi se je prijeporom išlo jedino kao stazom i to pješice, prolazilo se pješice ili se je moglo samo goniti blago i to njih dvije kuće, preci tužitelja i tuženika. Blaga ima sve manje i kada je nestalo blaga nije se više prolazilo čak niti pješice ni s blagom. Pješice je moguće i sada proći.
Navodi da on ima prilično godina ali ne može se sjetiti da je tuda išao traktor prije nego što je bilo ovo proširenje. Proširenje je napravio ČA. Što se tiče konfiguracije tla prije proširenja to je bio samo kanal kuda se išlo pješice i kuda je blago napravilo put, kanal. Ništa drugo.
Svjedok navodi da nije nikoga vidio da vozi traktor tuda. Radove koje je ČA radio je radio tako da je skidao gornji kraj te pješačke staze i navozio na donji odnosno lijevi kraj tako da je poravnavao do sadašnjeg stanja. Nitko mu nije to branio da tako radi jer je to njihovo. Ne zna točno kad je napravljen donji put ali istoga je izgrdio ČA. Na upit je li svjedokov rođak ŠA išao kombajnom žeti žito tim putem, svjedok odgovara da koliko on zna kombajnom se nije moglo tim putem.
Navodi da nikada nije vidio tužitelje DA i njegovu mamu da voze mehanizacijom preko prijepora. Mehanizacija stoji na početku prijepora od kada je ČA proširio pješačku stazu.
12.7. Svjedok JA u svom iskazu navodi da je prije bila staza na prijeporu. Tom stazom se prolazilo pješice i blagom. Tuda mehanizacija nije išla, dok se prijepor nije napravio u ovo stanje kakvo je. On je traktorom navozio materijal na ovaj prijepor kada je ČA radio skladište. TA je ravnao prijepor da oni mogu dovoziti materijal i širiti prijepor od prijašnjeg stanja. Pješačka staza bila je namijenjena za prolaz pješice i stoku i bilo je rupa od blaga, a gonili su blago prednici stranaka. Na upit je li se moglo prolaziti traktorom prije nego što je TA napravio radove, svjedok odgovara: sa strahotom radi konfiguracije terena. Taj prolaz, staza bila je namijenjena samo pješice i blagom. Svjedok kada je išao kositi livadu od ČA prošao je sa strahom tuda. Jednom godišnje je prolazio traktorom i to dvije godine i to je kosio ČA.
12.8. Svjedok GA u svom iskazu navodi da vezano uz prijepor zna od kada je vozio materijal na prijepor 2011. godine. To ga je angažirao kum ČA. Svjedok je došao odvoziti materijal drugi dan nakon što je TA počeo radove.
12.9. Svjedok ZA u svom iskazu navodi da je do 16., 17. godine, negdje do 1977. gonio stoku do izvora. Išli su gornjim putem iznad ovog prijepora jedno 100, 200 metara iznad, bila je staza. U jesen im je Đurin otac dopustio, a to je kada se pokosi i više se ne može napraviti šteta na nekretnini da prođu poprijeko ali samo jednim dijelom prijepora i oni su se spuštali s ove gornje staze, malo zahvatili prijepor i nastavljali prema izvoru. Svjedok određeno pokazuje gdje su se spuštali sa gornje strane i kuda su prolazili prijeporom.
Bila je staza širine do metra, prolazilo se je pješice i gonila se stoka.
Na upit je li svjedok vidio da je itko tu prolazio traktorom, svjedok odgovara: Kosio je JA traktorom djedu tuženika, AA i to je kosio svjedok je vidio i bojao se kako će pokositi jer je strmina. To je svjedok vidio kroz polje jer su oni imali dolje njive i vidi se kroz polje.
Na upit da li se je prije radova moglo prolaziti traktorom, svjedok odgovara da se je prolazilo, širina je bila oko metra, možda metar pedeset, šezdeset, ali bilo je kamenje i s jedne i druge strane, kamena stijena. On nije vidio nikoga da prolazi tuda traktorom, nije ni bilo potrebe tuda prolaziti traktorom.
Na upit je li ikada svjedok vidio da 2. tužitelj prijeporom vozi traktor, svjedok odgovara da je 2. tužitelj imao drva, a da li je išao donjim ili gornjim putem on to ne može reći jer nije vidio.
13. 1. tužiteljica NA u svom iskazu navodi da su oni podijeli tužbu zato što tuženik i prvotni tuženici, njegovi roditelji nisu pustili da njezin sin i ona idu prijeporom do svoje parcele. Dalje je sin sve rješavao s odvjetnicom, ona nije ništa rješavala. Prije se je prolazilo tim spornim putem. Prolazili su svi kome je god trebalo. Prolazila je i obitelj tuženika kada su išli kositi na svoje parcele. Prolazio je njezin svekar SA, ona, njezin muž KA, sin DA i njezina unučad. Njezin svekar prolazio je tuda sve do svoje smrti, a umro je 1971. godine. Njezin svekar je ove dvije nekretnine 1684 i 1685 naslijedio od svog oca koji je isto prolazio tim putem. Poslije svekra nekretnine je naslijedila od tužiteljičinog muža mama, tužiteljičina svekrva, a onda tužiteljičin muž i njenog muža su naslijedili njih dvoje tužitelja. Ovim prijeporom svekar je išao na način da je pustio blago da tuda ide na vodu, krave, volove i svekar je znao drva zakačiti za volove koji su ih dovukli pred kuće. Prije nije bilo asfaltirano i nije se svađalo radi prolaza. Nitko nikome nije branio. Nakon svekra svekrva je sa sinom, tužiteljičinim mužem isto tako uživala i išla s volovima i kravama. S ovim putem se išlo čak u produžetak na državno i vodili su blago na potok jer nisu prije imali vodu, dobili su je u selo 1976. godine. Njezin muž je išao isto tako, poslije je išao i s konjem, a kad je kupio traktor išao je i s traktorom i prikolicom. Najprije su bili volovi, pa volovi sa kolima, pa konj s kolima i traktor. Konjima s kolima išlo se 1975., 1976., a nakon toga se išlo traktorom. Ne zna kada se je zadnji put išlo s traktorom, to sin vodi računa o tome.
Za ovaj period za koji je opisala prolaz nije im nitko branio, do sad unazad. Jedino je tuženikova mama IA znala "brojiti" da joj rade blato ispred kuće. Gospodin TA je vršio radove na tom putu možda unatrag 10 godina. Na upit da li su ona ili njezin sin nakon zgotovljenih radova išli tim putem, tužiteljica odgovara da se išlo do unazad dvije godine kada su počeli parkirati više prikolica i kada su branili, ali kad ČA makne prikolicu DA ode pomalčirati i vrati se nazad.
Na upit da li se je prije ovih radova moglo normalno voziti tim putem traktorom i koliko je on bio širok, tužiteljica odgovara da je, moglo se, a bio je širok nekih 4 metra, možda i širi, ne zna jer nije mjerila.
Na upit da li je netko još prolazio tim prolazom tužitelja i tuženika, tužiteljica odgovara da je, JA i ŠA koji su išli kositi i žeti tuženiku i njegovom dedi.
13.1. 2. tužitelj DA u svom iskazu navodi da od svoje 10. godine po prijeporu prolazi traktorom i vozi. Nije bilo nikakvih problema do unazad 2 godine dok nisu postavili strojeve na prijepor i na put kojim sada nudi tuženik da vozi. Nakon što mu je branio PA, otac tuženika, on mu je i rekao neka to riješi sudskim putem i to tako za prvi spor i za drugi. Prvi spor, pojašnjava da se radi o vrtu i tada su imali spor oko uređenja međe i riješen je dogovorno. Uređivali su među tuženikove parcele 3636 do garaže tuženika, a drugi dio je javno dobro. Obrt [obrt] radio je radove na prijeporu 2011. i to je kopao dolje i vozio je materijal gore i na taj način je proširivao prijepor.
Tužitelj navodi da ne zna koliko su trajali radovi, ali za vrijeme dok su trajali nije išao tuda jer i ne ide on svaki dan tuda nego možda 10-ak puta na godinu i to gleda da ne radi blato, da ne ostavlja blato po cesti pa ide po suhom.
Navodi da mu je rečeno zbog čega se brani prolaz sada, da su oni to kupili, da su proširili i da ne može više prolaziti.
Prije je to bilo od ĐA, od tuženikovog tate strica. Dok je bio EA nikakvih problema nije bilo. Ne zna koje godine su kupili od ĐA, negdje prije 10-ak godina. EA nije živ, ali tuženik ne zna kada je umro. Ne zna je li tuženik kupio prijepor od strica ĐA ili od njegove kćeri OA. Dok nisu stavili prikolice nitko nije branio prolaz kroz prijepor niti je ikada bilo problema, a na ulazu na put koji nudi tuženik bila je parkirana roto brana. Kada je sve to bilo parkirano tuženik nije mogao prolaziti. Kad se znao maknuti stroj s prijepora on je prošao. Prolazio je s traktorom, prikolicom, malčerom, sa svim. Malčer je širok 1,65 m. Znao je i s roto kosom s traktorom ići pokositi svoje parcele, a ona je još 1,5 m van traktora. Traktor je širok oko 2 m.
Prije nego što je TA uredio put, put je bio normalan kojim se prolazilo, traktor i prikolica su normalno mogli proći.
Osim njega tim putem vozili su i oni koji su išli kositi i malčirati za tuženika, a i jednom je vidio da je prošao čovjek s pčelama i prikolica s pčelama je bila parkirana gore, na parceli gdje tuženik ima lovačku remizu, to je od završetka prijepora 50-ak m. Oni su, obitelji tužitelja i tuženika bili dobri dok nije tuženik stavio strojeve na prijepor. Na upit da li je nakon 2011. nesmetano nastavio voziti traktorom kao što tvrdi, tužitelj odgovara da je, nitko mu nije branio nego je počelo kada su imali spor za vrt. Taj spor je bio prije 2, 3 godine.
Na upit koje godine tužitelj osobno počinje voziti traktorom, tužitelj odgovara da još dok je otac bio živ, 1990. i prije. S ocem je u kabini traktora išao tim putem, a s 10 godina je vozio sam, nije išao na cestu nego samo tim putem.
Na upit je li kada koristio donju stazu, ispod prijepora, tužitelj odgovara da nije, ne može on tuda izlaziti, niti se spustiti niti izlaziti.
Tužitelj navodi da nije nikada koristio gornju stazu iznad prijepora, osim jednom kad se vukao javor za prodaju i to je vukao pok. otac s konjem. I donja i gornja staza spajaju se na prijepor ali to su staze koje tuženik koristi za svoje parcele kuda on ide, vozi po svojim tim parcelama. Koliko zna gornju i donju stazu koristi samo tuženik, malčira ih i uređuje.
Nadalje navodi da prijepor ne koristi nitko, samo njih dva, tuženik i on jer samo oni imaju tamo parcele.
Tuženik mu nudi prolaz i donjom i gornjom stazom ali to je za njega neprihvatljivo. Za donju stazu morao bi još jednog tužiti da bi došao do svoje parcele, a za gornju stazu je neprihvatljivo jer je strmo, ne može se spuštati niti ništa.
Na upit da li se ne može spuštati po samoj stazi ili svojoj nekretnini, tužitelj odgovara: po toj gornjoj stazi.
13.2. Tuženik ČA u svom iskazu navodi da je put radio 2011. godine i to je nasipao i proširio. Prije toga bila je uska stazica od nekih cca metar i pol kao što su i stazice u produžetku koje se vide na terenu. Što se konfiguracije tiče teren visi dosta, bočni je nagib.
Na upit da li je bilo moguće ići traktorom, tuženik odgovara da je jako teško ali na svoj rizik. Oni su 2011. napravili te radove, napravili su parkiralište na prijeporu, jedan dio na prijeporu, a drugi dio su produžili do njegove čestice dalje radi lakšeg obrađivanja. Što se tiče prolaska prijeporom godinama tužitelji nisu prolazili. Od radova 2011. kada su radili prošao je 2. tužitelj možda dva puta ali na svoju ruku jer su bile parkirane prikolice na prijeporu i ostali strojevi. Tužitelj DA naveo je da je tuženikov otac kupio česticu od ĐA, a to je bilo prije 20 godina i to ne prijepor nego česticu iznad prijepora. Ne zna zašto su završili na sudu, a mogli su mirnim putem riješiti alternative koje nudi. On dopušta prolaz i donjom stazom i gornjom stazom. Na upit da li je kada tužitelj DA vozio donjom stazom, tuženik odgovara da je, on je prolazio sa svoje jedne čestice donje na svoju gornju česticu, sa donjom stazom, išao je s malčerom i traktorom. Pojašnjava gornju česticu, to je čestica za korist koje traži ovu stvarnu služnost. Tuženik ga je vidio par puta. To je bilo kad su bili radovi od 2011. i na dalje.
Na upit je li kada DA išao gornjom stazom, tuženik odgovara da je, išao je dva puta kada je išao za lovce malčirati ili već šta je radio, bila je radna akcija. Tada nije išao prijeporom jer se nije moglo ići prijeporom, to je bilo prije 2011. godine, a nije se moglo ići prijeporom radi konfiguracije tla prijepora. Tuženik navodi da ne zna zašto se ovo ne može riješiti mirnim putem jer gornjom stazom ide drugih 7 vlasnika čestica i to sa traktorima i svim što treba samo tužitelj neće.
Tužitelji faktično napuštaju uopće koristiti taj prijepor kada je došla voda u selo, 1976. godine. Nije više bilo potrebe blago voditi na vodu.
Na upit, a od radova 2011. tuženik odgovara da tada više nije bilo nikakvog prolaza jer su parkirali strojeve i prikolice i bilo je naše parkiralište.
Nadalje navodi da su njihovi odnosi kao prijatelja narušeni prije 2, 3 godine oko uređenja međe, a do tada su bili prijatelji. Pomagali su si međusobno.
Na upit da li je tuženik obavijestio tužitelja da taj prijepor više neće biti prohodan, da će staviti parkiralište, tuženik odgovara da nije jer za to nije bilo potrebe jer se radi o privatnom vlasništvu.
Na upit da li zna da se prijepor prije koristio za prolaz, tuženik odgovara da je, znao je, za prolaz pješice i stokom i dalje i mimo prikolice moguć je prolaz pješice i stokom i to nitko nije branio.
Navodi da je gornja staza viša konfiguracijom od prijepora, to se utvrdilo na terenu odnosno utvrdila se konfiguracija oko prijepora.
Tužitelji su prestali koristiti prijepor za prolaz 2011. kada su počeli radovi nasipavanja prijepora.
14. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenom svih dokaza zajedno, te svakog dokaza posebno, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, cijeneći sve posebnosti ove pravne stvari, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
15. Odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, ovaj sud donio je vodeći se provedenim dokazima, kojima su potvrđeni navodi tužitelja, da bi tužitelji odnosno njihovi prednici, kontinuiranim vršenjem sadržaja prava stvarne služnosti kroz zakonom određeno vremensko razdoblje, tijekom kojeg se tuženik odnosno njegovi prednici nisu usprotivili izvršavanju služnosti provoza preko dijela kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stekli na teret prethodno navedenih nekretnina pravo stvarne služnosti prolaza pješice i provoza motornim vozilom u korist nekretnina kč. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasnih nekretnina.
16. Odredbom članka 229. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br.91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u nastavku teksta: ZV), propisano je da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.
17. Imajući u vidu navedenu zakonsku odredbu, u ovome postupku, na tužiteljima je bio teret dokaza da bi isti bili u posjedu prava stvarne služnosti provoza motornim vozilom preko dijela kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužnih nekretnina, a kako je to grafički označeno na skici lica mjesta i mjerenja u mjerilu 1:1000, koja prileži na listu 127 spisa (zelenom štrafiranom bojom) i označeno slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J- K-L-M-N, kao dijelu Nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka Natalije Bokulić, izrađenog za potrebe ovog postupka, a na kojeg stranke, nisu imale primjedbe, dok prolaz pješice nije potrebno dokazivati budući je tuženik to učinio nespornim.
18. Imajući u vidu da je između stranaka postupka, došlo do spora prije 2, 3 godine oko uređenja međe, a u svezi čega je pred ovim sudom, vođen postupak radi uređenja međa 2022., to je ovaj sud 2022. uzeo kao godinu kada se je vlasnik nekretnina usprotivio vršenju služnosti, odnosno prolazu preko istih, tako da je na tužiteljima, u ovom postupku bio teret dokaza, da bi njihov posjed prava služnost (možebitno i posjed njihovih prednika), kontinuirano trajao do 2022., preko 20 godina.
19. Iskazi saslušanih svjedoka, suprotno navodima tuženika, potvrđuju da se spornim putem, preko dijela kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prolazilo ne samo pješice, već i zaprežnim kolima te traktorom. Tako je: svjedok VA u svom iskazu naveo da je par puta pomagao DA oko drva koja je on traktorom vozio, a svjedok mu je pomagao tovariti, da je drva DA vozio iz svoje šume koja je iznad ovog prijepora, da je to bilo prije 20-ak godina, da je tužitelj vozio traktor Ferguson pravcem ovog prijepora i da je prošao sa svojim traktorom, a svjedok je bio na prikolici, da je traktor širine 2 m te da ih kada su vozili ta drva nitko nije ometao niti branio im, a vjerojatno ih je vidio; svjedok ŽA u svom iskazu naveo da je dva, tri puta DA pomagao da doveze drva sa traktorom i prikolicom negdje između 2000. i 2003. godine, da je bilo ravno za provoz traktorom, a široko otprilike za širinu traktora i da ih nitko nije ometao ili im branio; svjedok PA u svom iskazu naveo da je tužitelj DA krajem 2011. prošao traktorom gore na svoju česticu zv. Pećinu gdje je praznio prskalicu, vratio se natrag ovuda i napravio štetu, ostavio blato i još je prošao nakon toga dva, tri puta kada njih nije bilo kod kuće. Navode tuženika da se nije moglo ići traktorom prije 2011. opovrgavaju i iskazi saslušanih svjedoka i to CA koja navodi da zna od malena da se tuda išlo putem u šumu i po njivama, išlo se je ovim putem, da je njezin tata ŠA tim putem išao kombajnom žeti djedu ČA, a to je bilo 1980-ih godina, možda 1981., 1982. godine, da je put tada bio uzak, tata se bojao nagiba ali nije mogao reći da neće; svjedok JA koji navodi da je išao prijeporom ali sa strahom radi konfiguracije terena i to je išao traktorom kositi livadu djeda ČA i tuda je prošao sa strahom, jednom godišnje je prolazio traktorom i to dvije godine kada je kosio; svjedok ZA u svom iskazu potvrđuje da je JA traktorom prolazio prijeporom kada je išao kositi djedu tuženika AA, a to je svjedok vidio kroz polje jer su oni imali dolje njive i vidi se kroz polje ali se bojao kako će jer je strmina. Nadalje, iz iskaza 1. tužiteljice NA proizlazi da se je prije prolazilo tim spornim putem, prolazila je i obitelj tuženika kada su išli kositi na svoje parcele, prolazio je njezin svekar SA, ona, njezin muž KA, sin DA i njezina unučad, njen svekar prolazio je tuda sve do svoje smrti, a umro je 1971. godine, njen svekar je ove dvije nekretnine 1684 i 1685 naslijedio od svog oca koji je isto prolazio tim putem. Poslije svekra nekretnine je naslijedila od njenog muža mama, tužiteljičina svekrva, a onda tužiteljičin muž i njenog muža su naslijedili njih dvoje tužitelja. Ovim prijeporom svekar je išao na način da je pustio blago da tuda ide na vodu, krave, volove i svekar je znao drva zakačiti za volove koji su ih dovukli pred kuće. Prije nije bilo asfaltirano i nije se svađalo radi prolaza. Nitko nikome nije branio. Nakon svekra svekrva je sa sinom, tužiteljičinim mužem isto tako uživala i išla s volovima i kravama. S ovim putem se išlo čak u produžetak na državno i vodili su blago na potok jer nisu prije imali vodu, dobili su je u selo 1976. godine. Tužiteljičin muž je išao isto tako, poslije je išao i s konjem, a kad je kupio traktor išao je i s traktorom i prikolicom. Najprije su bili volovi, pa volovi s kolima, pa konj s kolima i traktor. Konjima s kolima išlo se 1975., 1976., a nakon toga se išlo traktorom. Išlo se je do unazad dvije godine kada su počeli parkirati više prikolica i kada su branili, ali kad ČA makne prikolicu DA ode pomalčirati i vrati se nazad. Prije ovih radova 2011. moglo se je normalno voziti tim putem traktorom, bio je širok nekih 4 metra, možda i širi, a tim putem išli su i JA i ŠA kada su išli kositi i žeti tuženiku i njegovom djedu. 2. tužitelj DA navodi da nije bilo nikakvih problema do unazad dvije godine dok tuženik nije postavio strojeve na prijepor navodeći da su oni to kupili, da su proširili i da tužitelji ne mogu više tuda prolaziti, da on ne ide svaki dan tuda nego možda 10-ak puta na godinu i gleda da ne radi blato, da ne ostavlja blato po cesti pa ide po suhom, da onda kada se znao maknuti stroj s prijepora da je on prošao, prolazio je traktorom, prikolicom, malčerom, roto kosom s traktorom, a malčer je širok 1,65 m, roto kosa 1,5 m van traktora, a traktor je širok oko 2 m, da je prije nego što je TA radio put, put bio normalan kojim se prolazilo i traktor i prikolica su mogli normalno proći, a da su osim njega vozili tim putem i oni koji su išli kositi i malčirati za tuženika, a i vidio je jednom da je prošao čovjek s pčelama i prikolica s pčelama je bila parkirana gore na parceli gdje tuženik ima lovačku remizu, a to je od završetka prijepora 50-ak m, da mu tuženik nudi prolaz i donjom i gornjom stazom ali je to za njega neprihvatljivo jer bi donjom stazom da dođe do svojih nekretnina morao tužiti još jednoga, a za gornju stazu je neprihvatljivo jer je strmo i ne može se spuštati. Tuženik ČA navodi da je put radio 2011. i to je nasipao i proširio, a prije toga je bila uska staza od nekih cca 1,5 m kao što su i stazice u produžetku koje se vide na terenu, a što se konfiguracije tiče teren dosta visi, bočni je nagib, traktorom je bilo moguće ići ali jako teško, na svoj rizik, da je 2. tužitelj od radova 2011. prošao možda dva puta ali na svoju ruku jer su bile parkirane prikolice na prijeporu i ostali strojevi, a da on dopušta prolaz donjom stazom i gornjom stazom te da tužitelja nije obavijestio da prijepor više neće biti prohodan i da će staviti parkiralište jer za to nije bilo potrebe jer da se radi o privatnom vlasništvu.
20. Dakle, provedeni dokazi upućuju na zaključak da se spornim prijeporom, osim pješice, moglo prolaziti i da se prolazilo i zaprežnim kolima i traktorom, a čime su opovrgnuti navodi tuženika, kako se je putem, preko njihovih nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prolazilo isključivo pješice. Nema sumnje, da je u to vrijeme, sporni put bio znatno uži nego je danas, obzirom da su današnja poljoprivredna mehanizacija, ali i radni strojevi znatno većih dimenzija, nego je to bilo prije pedesetak ili više godina unazad. No, osnovna funkcija puta, preko kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ostala je neizmijenjena tijekom svih ovih godina, a to je prilaz, s glavnog puta, do nekretnina u vlasništvu tužitelja, do kojih nije moguće doći drugim putem. Pritom je irelevantno, da li do nekretnina tužitelja vodi još donji i gornji put, na što je ukazivao tuženik tijekom cijelog postupka, obzirom da provedeni dokazi upućuju na jasan zaključak, kako je upravo sporni put, preko dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bio put, preko kojega se prolazilo zaprežnim kolima i traktorom, a kako bi tužitelj sa svojim nekretnina dovezao drva, kosio svoje nekretnine, dok je i donji i gornji put napravio ČA kasnije.
21. Provedeni dokazi, upućuju i na zaključak o kontinuiranom korištenju spornog puta preko dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji put su koristili svi koji su išli na izvor vode do 1976. godine kada je došla voda u selo, te tužitelji i prednici tužitelja kada su išli na svoje parcele (s blagom, kositi, po drva) kao i tuženik i prednici tuženika kada su išli kositi na svoje parcele. Konačno, niti tuženik, a što je razvidno iz njegovih podnesaka upućenih sudu tijekom postupka, nije osporavao da bi se inače prolazilo preko dijela njegovih nekretnina, međutim, osporava pravo tužiteljima da traže utvrđenje o stečenom pravu služnosti, u širini većoj, od one, potrebne za prolaz pješice.
22. Međutim, ovaj sud je, odlučujući prihvatiti tužbeni zahtjev, zauzeo stajalište, kako je, a s obzirom da je došlo do razvoja prijevoznih sredstava tijekom vremena, bilo životno očekivati, da će nekadašnja zaprežna kola vučena stokom, zamijeniti motorna vozila, traktori, roto kose s traktorom i razni drugi radni strojevi, kojima je u osnovi funkcija jednaka, a to je, poljoprivrednicima omogućiti lakše obavljanje poslova na zemlji. Zbog toga je i širina puta, koju tužitelji traže, sukladno nalazu vještaka, od 3,5 m prihvatljiva jer se ne može zanemariti razvitak tehnologije i strojeva za obradu zemlje unazad 50-ak godina, a koje tužitelji sa članovima svoje obitelji nedvojbeno koriste za obradu nekretnina kojih su vlasnici (u naravi su to košenice, samonikla šuma za ogrjev), pa se korištenje tih strojeva umjesto strojeva koje su koristili otac i djed 2. tužitelja ne može smatrati proširenjem služnosti. Pritom, ta širina, nužna je i za sigurno odvijanje prometa, obzirom da, između puta, i ostatka nekretnina tuženika, kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postoji visinska razlika, a kako je to razvidno na fotografijama u spisu te na Skici lica mjesta.
23. Rukovodeći se navedenim, stav je ovoga suda kako su tužitelji dokazali da su dosjelošću, sukladno odredbi članka 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stekli pravo služnosti prolaza pješice i provoza motornim vozilom preko dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra, vlasništvo tuženika, u korist nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao povlasnog dobra, vlasništvo tužitelja. Polazeći od navedene zakonske odredbe te odredbe članka 174. stavak 1. i 190. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odlučeno je kao u točki I izreke.
24. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku te je 1. i 2. tužiteljima priznao zatraženi trošak i to: jednokratnu nagradu za prvostupanjski postupak u iznosu 500,00 eura, pribavljanje zk. izvatka u iznosu 50,00 eura, pribavljanje posjedovnih listova u iznosu 50,00 eura, pribavljanje identifikacije nekretnina u iznosu 50,00 eura, zastupanje na ročištu 13.3.2023. u iznosu 100,00 eura, sastav podneska od 11.4.2023. u iznosu 100,00 eura, zastupanje na ročištu 9.10.2023. u iznosu 100,00 eura, zastupanje na ročištu 11.4.2024. u iznosu 100,00 eura, sastav podneska 28.10.2024. u iznosu 100,00 eura, zastupanje na ročištu 31.1.2025. u iznosu 100,00 eura, za zastupanje 2 stranke 10% nagrade u iznosu 60,00 eura, PDV od 25% na gornje radnje u iznosu 327,50 eura, pristojba na identifikaciju u iznosu 6,64 eura, pristojba na tužbu u iznosu 26,54 eura, pristojba na presudu u iznosu 26,54 eura, troškovi očevida i mjerničkog vještačenja u iznosu 549,48 eura, što ukupno iznosi 2.246,70 eura.
25. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.
26. Tužitelji su podneskom od 29. listopada 2024. povukli tužbu u ovoj pravnoj stvari u odnosu na 2. tuženu ĆA.
27. Budući se tužena ĆA u roku 15 dana od dana dostave Obavijesti o povlačenju tužbe nije izjasnila o tome, smatra se da je pristala na povlačenje (članak 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku).
28.. Iz svega iznesenog presuđeno je kao u izreci.
U Ogulinu 14. ožujka 2025.
Sudac
Blaženka Glad
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).
Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu
2. Đurđa Lipošćak, odvjetnica u ZOU Danija Budimir i Tina Budimir Bijelić u Zagrebu
3. ĆA, [adresa]
