REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P Ob-438/2019-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Andreji Mikelić, u parničnom postupku tužitelja JAA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Dijani Britvić, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene dana 7. veljače 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Vedrana Milića, odvjetnika u Splitu, tuženice osobno i punomoćnice tuženice Dijane Britvić, odvjetnice u Splitu, a objavljene 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj JAA, OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za 1/2 idealnog dijela cjeline pa se isti ovlašćuje temeljem ove presude po njezinoj pravomoćnosti u zemljišnim knjigama nadležnog suda zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za 1/2 idealnog dijela cjeline uz istodobno brisanje toga prava s imena tužene JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/2 idealnog dijela cjeline, sve u roku od 15 dana, dok se za više zatraženo za 1/4 idealnog dijela cjeline tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženici JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknaditi tužitelju JAA, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 8.556,42 EUR-a, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 30. rujna 2019. navodi se da su stranke dana 22. lipnja 1985.g. zaključile brak u Donjem Vakufu, Bosna i Hercegovina, pri čemu napominje da je tuženica 1995.g. promijenila svoje ime u JA. Dalje se navodi da je kao vlasnica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] upisana tuženica. Međutim, tužitelj da je stvarni suvlasnik predmetne nekretnine i to za ¾ idealnog dijela cjeline. Ovo da je iz razloga što stranke nemaju zajedničke djece, tuženica tijekom trajanja bračne zajednice da nije ostvarivala nikakva primanja niti ikakve dohotke. Jedini koji je financijski doprinosio da je tužitelj koji je svoj čitav radni vijek proveo radeći u IT sektoru za niz velikih trgovačkih društava, i to radeći praktički po čitavom svijetu. S druge strane, tužena da tijekom trajanja bračne zajednice nikada nije bila zaposlena te nije imala prihoda. Bračna zajednica između stranaka faktički je prestala tijekom 2005.g. Tuženica je na predmetnoj nekretnini upisana kao vlasnica iz razloga što su u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine, dakle 2005. godine, u Republici Hrvatskoj na snazi bile odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojima je bilo propisano da vlasnik stranac (u konkretnom slučaju tužitelj) treba ishoditi suglasnost ministarstva pravosuđa za stjecanje nekretnine na području RH u upravnom postupku. U svezi toga tužitelj ističe da je opće poznato da je postupak ishođenja suglasnosti za stjecanje prava vlasništva trajao dulje vrijeme radi čega je kao vlasnik predmetne nekretnine upisana tuženica koja je hrvatska državljanka. Tužitelj nakon što je bračna zajednica faktički prestala financirao je svojim osobnim sredstvima izgradnju kuće s okućnicom jer kao što je prednje navedeno, tuženica za vrijeme trajanja bračne zajednice nije radila niti ostvarivala primanja. Ista da je naime titulirana kao investitor gore opisane građevine isključivo iz razloga što je bila upisana kao vlasnik nekretnine, a vlasnik mora biti investitor. Kako su stranke kupile nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od imovine stečene za trajanja braka, to bi isti bili sukladno članku 249. Obiteljskog zakona (NN 116/2003) suvlasnici i to svaki za ½ idealnog dijela nekretnine. Međutim, predmetna nekretnina je izgrađena nakon prestanka bračne zajednice štoviše građevinska dozvola za kuću koja se nalazi na predmetnoj nekretnini postala je pravomoćna dana 20. ožujka 2008. godine. Iz navedenog da proizlazi da tuženica ne bi bila vlasnica predmetne nekretnine već bi to bio faktički investitor i osoba koja je financirala gradnju predmetne nekretnine, a to je tužitelj. Slijedom navedenog, tužitelju da bi pripalo ¾ idealnog dijela cijele nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], pa tužitelj slijedom svega navedenog predlaže sudu donošenje presude koja glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za ¾ idealnog dijela cjeline, pa se isti ovlašćuje temeljem ove presude po njezinoj pravomoćnosti u zemljišnim knjigama nadležnog suda zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za ¾ idealnog dijela cjeline uz istodobno brisanje toga prava s imena tužene za ¾ idealnog dijela cjeline, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima."

2. Sud je tužbu dostavio tuženoj uz pisani poziv na davanje odgovora na tužbu. Tužena je po zaprimanju tužbe, sudu podnijela odgovor na tužbu, koji je kod suda zaprimljen 26. studenog 2019. i u njemu navela da je točan navod tužbe da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, za KO [katastarska općina], ZU 1969, čest. zem. [katastarska čestica] kao vlasnica predmetne nekretnine upisana tužena za cijelo. Također da je točan navod da su stranke sklopile brak 22. lipnja 1985. godine, međutim da ne odgovara istini da je bračna zajednica faktički prestala tijekom 2005. već da se stranke u braku nalaze i danas, a bračna zajednica da je prestala tijekom 2017. godine. Dalje je navela u pisanom odgovoru na tužbu, da je netočan navod tužitelja da bi predmetna nekretnina bila izgrađena nakon prestanka bračne zajednice i to isključivo sredstvima tužitelja. Naime, predmetna nekretnina da je kupljena i izgrađena za vrijeme trajanja bračne zajednice radom i sredstvima stranaka. Nadalje je navela da je netočan navod tužitelja da "tuženica tijekom trajanja bračne zajednice nije ostvarivala nikakva primanja niti ikakve dohotke, te da je jedini koji je financijski doprinosio bio tužitelj". U vezi toga je navela da je i ona za vrijeme bračne zajednice stranaka radila i financijski doprinosila. Osim navedenog, tužena da se brinula i o zajedničkom kućanstvu stranaka kao i o samom tužitelju. Nadalje, sve poslove oko izgradnje predmetne nekretnine, sve kontakte sa raznim majstorima, nabavku materijala i opreme kao i sve poslove vezane uz sređivanje zemljišno knjižnog stanja, pribave potrebne dokumentacije isključivo da je obavljala tužena što da je u konačnici rezultiralo i pravomoćnom uporabnom dozvolom klasa: UP/1361- 05/08-01/00007, UR broj 2181/1-14-08-3 od 22.02.2008. godine kao i rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Rz-123/13 (Z-2150/15) od 26.02.2015., a kojim je ispravljeno zemljišno knjižno stanje u odnosu na predmetnu nekretninu te je s imena ranije upisanih suvlasnika izvršen upis predmetne nekretnine na ime tužene. Upravo da je tužena kontaktirala sa svim bivšim, upisanim suvlasnicima kako bi ishodila potreban upis vlasništva. Tužena je posebno istakla da je od 2009. (a i ranije) pa nadalje isključivo ona plaćala sve troškove predmetne nekretnine (vodu, struju, komunalije, osiguranje). Slijedom svega naprijed navedenog, tužena je navela da se nesporno radi o nekretnini koja je za vrijeme trajanja bračne zajednice sagrađena zajedničkim radom stranaka te da su u konkretnom slučaju primjenom odredbe iz čl. 36. st. 3. Obiteljskog zakona (NN 103/2015) stranke suvlasnici iste za ½ idealnog dijela.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom izvatka iz zemljišne knjige, vjenčanog lista stranaka, građevinske dozvole od 2. lipnja 2006., uknjižbenog očitovanja iz prosinca 2005., uporabne dozvole od 22. veljače 2008., zapisnika Upravnog odjela za prostorno uređenje od 11. veljače 2008., rješenja Općinskog suda u Splitu posl.br. RZ-123/13 od 26. veljače 2015., kartice kupaca komunalne naknade za korisnika JA, potvrde Općine Šolta od 23. listopada 2019., preris katastarskog plana od 29. kolovoza 2013., idejnog projekta poduzeća Bexco iz kolovoza 2002., preslike uplatnica Raiffeisenbanke, preslika računa, elektroenergetsku suglasnost HEP-a od 28. srpnja 2004., rješenja Općine Šolta od 23. lipnja 2006., rješenja Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar od 24. rujna 2004., poreznog rješenja od 7. lipnja 2006., rješenja Ureda državne uprave od 29. svibnja 2008., računa Vodovoda i kanalizacije, HEP-a, naknade za odvoz smeća, preslike bankovne kartica Raiffeisen Banke za tekući račun 2484008- 3624644876 na ime tužene, naloga za isplatu na ime JA, izjave HA od 28.8.2021. ovjerena u potpisu kod JB Ante Zlokića iz Splita broj Ov 9418/2021, Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 1. kolovoza 2004. ovjerenog od strane JB Ivana Bradarića broj Ov 5746/2004 od 28.9.2004, Projekta konstrukcije, projekt vodovodne i kanalizacijske instalacije, projekt bazena, izrađen od strane Bexco d.o.o.direktor PA, Glavnog projekta izrađenog od strane glavnog projektanta ŽA, iz prosinca 2004., Sporazuma i zemljišnoknjižne izjave, ovjerene u Generalnom konzulatu RH u Frankfurtu od 18.4.2006., Rješenja Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel u Splitu broj Z-4002/15 od 27.4.2015., Rješenja Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel u Splitu broj Z- 655/06 od 20.12.2006, Rješenja Županijskog suda u Splitu Gžzk 429/09 od 23.12.2010., Prijedloga za upis Z-7514/11 od 1.7.2011., Rješenja Općinskog suda u Splitu Z-8446/07 od 5.12.2008, Presude Općinskog suda u Splitu broj Pst-1478/11 od 27.9.2012., Rješenja Općinskog suda u Splitu Z-9571/13 od 13.10.2014., Rješenja Općinskog suda u Splitu Z-13245/11 od 14.12.2012., Rješenja Općinskog suda u Splitu RZ 123/13 ( Z -2150/15) od 26.2.2015., Zaključka Ureda državne uprave od 22.3.2007., Zaključka Uprave za inspekcijske poslove od 4.2.2013., Prijedloga radi brisanja zabilježbe da nije priložena Uporabna dozvola u predmetu Općinskog suda u Splitu Z-5298/08, Prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva Z - 8446/07 od 13.6.2007., Rješenja Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, od 20.9.2005., Rješenja Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split od 14. rujna 2004, Zapisnika o tehničkom pregledu od 11.2.2008., Ugovora o kupoprodaji grobnice od 22.9.2005., Izjave ĐA od 12.5.2008., ovjereni prijevod s njemačkog jezika rješenja prvostupanjskog suda u Flensburgu, te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja, tuženice i svjedoka ZA, LA, ČA, HA, SA, ŠA, EA, GA, CA, KA i ĆA.

4. Ovaj sud je dana 19. studenog 2021. donio djelomičnu presudu na temelju priznanja pod posl.br. P Ob-438/2019 na koju je tuženica izjavila žalbu. Dana 24. kolovoza 20213. Županijski sud u Splitu donio je rješenje pod posl. br. Gž Ob- 22/2023-3 kojim je ukinuo djelomično presudu na temelju priznanja i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

5. Stranke su popisale parnični trošak.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je utvrđenje da li je tužitelj JAA s osnova bračne stečevine suvlasnik za ¾ idealnog dijela cjeline nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u ZK uložak [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], slijedom čega bi isti bio ovlašten u zemljišnoj knjizi suda zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u svoje ime za 3/4 dijela, uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tužene JA za ¾ dijela.

8. Tijekom postupka je nesporno da su tužitelj i tuženica sklopili brak 22. lipnja 1985. te da su 2020. pokrenuli postupak radi razvoda braka pred sudom u SR Njemačka. Među strankama je sporno kada je došlo do prekida bračne zajednice i posljedično tome da li je predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice ili nakon njenog prestanka.

9. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvenstveno valja istaknuti da se prilikom utvrđivanja bračne stečevine primjenjuju odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja imovine koja je predmet postupka. U konkretnom se slučaju, a s obzirom na vrijeme stjecanja imovine, primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15, dalje ObZ).

9.1. Odredbom čl. 247. ObZ propisano je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Odredbom čl. 248. ObZ propisano je da je bračna stečevina ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a odredbom čl. 249. st. 1. ObZ je određeno da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Stavkom 2. istog članka određeno je da nevjesta i ženik, odnosno bračni drugovi mogu bračnom ugovorom drugačije urediti svoje odnose glede bračne stečevine. Odredbom čl. 250. ObZ određeno je da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Odredbom čl. 253. st. 1. ObZ propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a stavkom 2. istog članka je određeno da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.).

10. Pregledom vjenčanog lista matičnog ureda Split-MP Grohote utvrđeno je da su tužitelj i tuženica sklopili brak 22. lipnja 1985. godine te da se ranije tuženica zvala J, a osobno ime u AA je promijenila 21. kolovoza 1995.

11. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] br. ZK uloška [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tuženica JA upisana kao vlasnica nekretnine koja se sastoji od dvora, kuće, zgrade ukupne površine 870 m2.

12. Pregledom pravomoćne građevinske dozvole službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove od 2. lipnja 2006. utvrđeno je da se investitoru DA odobrava građenje individualne stambene građevine u otvorenom načinu izgradnje visine prizemlje (pomoćni prostori), i dva kata i bazena na sudskoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema glavnom projektu izgrađenom u skladu sa lokacijskom dozvolom.

13. Pregledom prijepisa posjedovnog lista područnog ureda za katastar Split utvrđeno je da je JA upisana kao posjednik na katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] u ukupnoj površini od 870 m2.

14. Pregledom uporabne dozvole Upravnog odjela za prostorno uređenje od 22. veljače 2008. utvrđeno je da se investitoru JA dozvoljava upotreba izgrađene individualne stambene građevine u otvorenom načinu izgradnje ka katastarskoj čestici zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno na sudskoj čestici zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

15. Pregledom zapisnika Upravnog odjela za prostorno uređenje od 11. veljače 2008. utvrđeno je da je isti sastavljen po obavljenom tehničkom pregledu izgrađene građevine-individualne stambene građevine u otvorenom načinu izgradnje ka katastarskoj čestici zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno na sudskoj čestici zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz nazočnost JA i službene osobe tog ureda IA, ing. građ.

16. Pregledom rješenja Općinskog suda u Splitu posl. br. Rz-123/13 od 26. veljače 2015. utvrđeno je da je usvojen prijedlog predlagateljice RA te je ispravljeno zemljišno knjižno stanje glede čest. zem. [katastarska čestica] ZK uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da se JA upisuje kao vlasnica za idealni dio i to 1350/78480 za koji je dosad bio upisan H BA, pok. P te za 1350/78480 dijela za koji je dosad upisan Musulin Ž, pok. P, te za 1350/78480 dijela za koji je dosad upisan H Đ, pok. P.

17. Pregledom kartice kupaca za razdoblje od 2011. do 2019. utvrđeno je da je JA vršila uplate za komunalne naknade za predmetnu nekretninu.

18. Pregledom potvrde Jedinstvenog Upravnog odjela općine Šolta od 23. listopada 2019. utvrđeno je da se potvrđuje da obveznica AA prema općini Šolta nema nikakvih dospjelih dugovanja na dan 23. listopada 2019. te da je uredno plaćala sve obveze prema općini Šolta.

19. Pregledom tekućeg računa otvorenom u Raiffeisen banci 3624644876 utvrđeno je da je 26. lipnja 2006. tužitelj podignuo 14.000,00 kuna, 6. svibnja 2006. 9.137,47 kuna, 23. lipnja 2006. 10.000,00 kuna, 6. srpnja 2006. 35.928,01 kuna, dok je sa deviznog računa stranaca br. 418-25-201404 otvorenog u istoj banci podizao iznose kroz 2006. godinu. Također je utvrđeno da je sa deviznog računa stranaca i sa tekućeg računa u Raiffeisen banici, prethodno navedenih, tuženica također kroz 2006. godinu podizala iznose u kunama i eurima (list 64-69 spisa).

20. Pregledom ponude br. 4619/06 Feroterm od 9. lipnja 2006. utvrđeno je da je ista sastavljena za kupnju keramičkih pločica i ostalu opremu kupaonice te da je kao kontakt osoba navedena JA.

21. Pregledom računa od " Z" kamini i kaljeve peći utvrđeno je da je dana 9. kolovoza 2006. tužitelj kupio kamin „Krešimir“. Pregledom računa Termo-MD od 19. svibnja 2006. utvrđeno je da je tužitelj naručio opremu i ugradnju sustava centralnog grijanja, solarne pripreme, klimatizacije i vodovodnih instalacija te da je izvršio uplatu navedenog.

22. Pregledom Elektroenergetske suglasnosti br. 2990-21-00/2004 izdanu od HEP-a razvidno je da je ista izdana potrošaču (investitoru) JA za objekt na adresi [adresa].

23. Pregledom rješenja Upravnog odjela općina Šolta od 23. lipnja 2006. utvrđeno je da je JA vlasnica objekta kat. čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa] te da je podmirila naknadu za priključenje na komunalnu infrastrukturu te stoga može zatražiti priključenje na vodovodnu mrežu.

24. Pregledom poreznog rješenja Područnog ureda Split ispostave Split od 7. lipnja 2006. utvrđeno je da se poteznom obvezniku JA utvrđuje osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 257. 868 kuna te pregledom uplatnice na listu spisa 157 utvrđeno je da je ista platila u državni proračun porez na promet nekretnina u iznosu od 4.001,40 kuna.

25. Pregledom rješenja ureda Državne Uprave u Splitsko dalmatinskoj županiji od 29. svibnja 2008. utvrđeno je da je JA odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnom objektu na adresi [adresa].

26. Pregledom potvrde komunalnog "Basilia d.o.o" Grohote od 23. listopada 2019. utvrđeno je da se potvrđuje da je JA nema evidentirana potraživanja od strane navedenog poduzeća.

27. Pregledom uplatnica utvrđeno je da je JA uplaćivala mjesečna zaduženja za struju za 2019. godinu te prvi i drugi mjesec 2020.

28. Pregledom preslike bankovne kartice Raiffeisen banke utvrđeno je da je JA imala otvoreni tekući račun u toj banci br. 2484008-3624644876.

29. Pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnina utvrđeno je da su dana 1. kolovoza 2004. isti sklopili kao prodavatelji OA i FA te kao kupac JA te da je čl. 1 ugovoreno da prodavatelji prodaju sudsku čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) u površini od 870 m2 k. o. [katastarska općina], a koju kupac kupuje. Člankom 2. navedenog ugovora utvrđeno je da je dana 15. lipnja 2001. prodavatelj s kupcem sačinio predugovor o kupoprodaji nekretnine na dio sud. čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini cca 830 m2; da je kupac u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu; da je prodavatelj bio dužan ishodovati pravomoćnu lokacijsku dozvolu te formirati građevinsku parcelu do 9. lipnja 2004; da je prodavatelj ispoštovao dogovor; te da je ovlašteni "Geo servis" izradio geodetski elaborat te formirao građevinsku parcelu sud. čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zem. [katastarska čestica] z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 878 m2. Člankom 6. navedenog ugovora ugovoreno je da je kupac na predmetnoj nekretnini započeo izgradnju obiteljske kuće svojim radom i sredstvima. Potpisi na navedenom ugovoru su ovjereni kod javnog bilježnika Ivana Bradarića iz Splita pod br. Ov-5746/04 od 28. rujna 2004.

30. Pregledom ovjerene izjave HA iz [adresa] od 28. kolovoza 2021. utvrđeno je da je isti izjavio da je na kući adrese [adresa] sa svojim obrtom [obrt] obavljao sve građevinske radove počevši od kopanja temelja do završetka cijele kuće, okućnice i septičke jame. Za navedene radove angažirala ga je gđa. JA te je isključivo s njom komunicirao u pogledu navedenih radova, kao i prije početka izvođenja radova prilikom dogovora o gradnji. Gđa. AA je sve radove i nadgledala, a također mu je vršila i sva plaćanja. Gradnja navedene kuće započela je u ožujku 2004. godine, a završila je krajem 2004. Također mu je poznato da su za vrijeme gradnje te kuće gđa. AA i njezin suprug živjeli zajedno u apartmanu kojeg su u [adresa] iznajmili.

31. Pregledom projekta konstrukcije, vodova i kanalizacijske instalacije izrađenog od strane Bexco d.o.o. iz prosinca 2004. utvrđeno je da je kao investitor naznačena JA.

32. Pregledom sporazuma i zemljišno knjižne izjave ovjereno u generalnom konzulatu RH u Frankfurtu 18. travnja 2006. u pogledu čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] upisanih u zk uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su raniji suvlasnici navedenih nekretnina složni da se nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k.o.o. [adresa] cijepala u nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] te da je to provedeno kroz zemljišnu knjigu; da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila isključivo u vlasništvu FA OA i TA te da su oni tu nekretninu prodali JA.

33. Pregledom Ugovora o kupoprodaji od 22. rujna 2005. utvrđeno je da su isti sklopili komunalno "Basilia d.o.o." iz [adresa] i HAA i JA kojim su isti kupili zidanu grobnicu broj 320 na mjesnom groblju u [adresa] te da grobnica ima dva ukopna mjesta.

34. Pregledom ovjerene izjave ĐA iz [adresa] od 12. svibnja 2008. utvrđeno je da je ista izjavila da kao suvlasnik zemlje na kat. čest. [katastarska čestica] dozvoljava korištenje iste bez ikakve naknade gđi. JA i njenom mužu NA da isti mogu koristiti do opoziva vlasnika.

35. Pregledom uvjerenja Jedinstvenog upravnog odjela općine Šolta od 14. rujna 2021. utvrđeno je da se potvrđuje da JA uredno podmiruje sve obveze komunalne naknade i poreza na kuću za odmor za objekt na adresi [adresa], te da se potvrđuje da je od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2021. ista podmirila navedene obveze.

36. Za napomenuti je da dokazi dostavljeni uz podnesak od 7. lipnja 2024. od strane tuženice nisu uzeti u obzir prilikom donošenja odluke budući da su dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka (čl. 299 st.1 ZPP-a), a isti nisu predloženi u prethodnom postupku, kao što to tuženica pogrešno navodi. Također se ističe da sud nije mogao razmatrati dokumentaciju dostavljenu od strane kako tužitelja tako i tužene na njemačkom jeziku, a ista nije prevedena na hrvatski jezik.

37. Predmet tužbenog zahtjeva je nekretnina koja se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] upisana u z. k. uložak [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i kuća sagrađena na toj nekretnini. Tužbeni zahtjev je koncipiran na način da je u skladu sa načelom jedinstva zemljišta i zgrade koja se nalazi na tom zemljištu, a sve kako je to definirano odredbama čl. 9. i čl. 366. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 81/2015- pročišćeni tekst-u daljnjem tekstu ZVDSP). Naime, odredbom čl. 366. st. 1. ZVDSP propisano je kako od dana stupanja na snagu tog Zakona, u Republici Hrvatskoj vrijedi načelo pravne jedinstvenosti određeno čl. 9. tog Zakona, ako posebnim zakonom nije što drugo određeno. Odredbom čl. 9. st. 1. ZVDSP određeno je da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo) koje je kao takvo jedna nekretnina.

38. Na ročištu održanom 20. rujna 2024. saslušani su tužitelj uz prisustvo sudskog tumača UA i tuženica u svojstvu parničnih stranaka. Tako se iz iskaza tužitelja PAA saznaje da se on ne sjeća točno kada su sklopili brak, ali zna da je 2003. godine tuženica izrazila želju da spavaju u odvojenim sobama što je i učinila. Nakon toga su živjeli i dalje zajedno, on je puno radio i putovao, a što je ona radila on ne zna. Živjeli su u Njemačkoj. Živjeli su i dalje u jednoj kući, ali u odvojenim sobama. 2005. godine je iz Njemačke došao na [adresa] jer je ona rekla da mora još učiti, tada je završavala školu za frizera i govorila je da će doći nakon što to završi. Dugo je radio u Iraku i nakon što je došao u Njemačku tražio je stan u [adresa], blizu tog stana je bio kafić čiji je vlasnik bio neki L, taj gospodin ga je zvao često kod sebe u posjet u Hercegovinu, on je išao tamo, svidjelo mu se tamo, voli te ljude i mentalitet, jednom ga je pozvao za Novu Godinu da dođe kod njega i on je odlučio otići kod njega. Od gospođe je neki rođak posjedovao zemlju na [adresa] te je on njima predložio da to kupe, on je to išao vidjeti, svidjelo mu se, te je smatrao da je to krasno i romantično za kupiti, tu je bila jedna mala štalica na zemlji. Odlučio je to kupiti, imao je novac za to, a ona nije bila oduševljena time. Misli da je to bila 2003. godina. Prije toga je kupio kuću nedaleko od Osijeka, a ona ima sestru koja živi u [adresa]. Na zemljištu na [adresa] nije bilo ničega osim jednog malog kampera, ta štalica nije bila na tom zemljištu već u [adresa] se nalazila. Zemljište koje je kupio se nalazi u [adresa]. OA i FA su dva brata od kojih je kupljeno zemljište, ugovor o kupoprodaji zemljišta su potpisali dva brata, on i tuženica i u to vrijeme netko tko je živio u inozemstvu nije imao pravo biti vlasnik nekretnine pa zato zemljište glasi na ime tuženice. Misli da je bila 2003. godina i platio je 15 eura m2, 870 m2 je bila veličina zemljišta, on je platio zemljište, radio je cijeli svoj život. Radio je u različitim firmama, radio je u Iraku kao IT menadžer, zaradio bi 230.000 njemačkih maraka u godini. Tuženica nije radila u to vrijeme, kako su se dogovorili da neće imati djece, on je više puta želio potaknuti da radi, ali ona nije to željela. Mora dodati da tijekom rata u ovom području je došlo dosta njezine rodbine njima u Njemačku pa mu je to stvorilo dodatno opterećenje jer ih je bilo previše u kući i tada je bio zakon na snazi da izbjeglice ne smiju raditi, ali ako ste posjedovali vlastitu firmu onda bi ti ljudi smjeli raditi. On je u to vrijeme zakupio jedan restoran i tako zaposlio njezinu sestru, brata, to je bio dobar restoran koji je preuzeo. Bili su tada u braku i ona se mogla onda zaposliti, radila je u tom restoranu 2 godine sa minusom od 20.000 eura na kraju godine koji je morao platiti da bi pokrio troškove. Ona je imala punomoć na njegovom računu u banci tako da je mogla uzimati od njega novce, i svake tri godine bi dobila auto. Što se tiče kuće na zemljištu u [adresa] on je platio sa svojim novcem, radili su različite firme, ali po njegovom nalogu. Kuća se počela graditi 2002., 2003. godine otprilike. U to vrijeme je još radio, on je htio graditi tu kuću jer tada je bio u Njemačkoj na snazi zakon da se sa 65 godina može čovjek umiroviti, ali je odlučio otići u prijevremenu mirovinu sa 60 godina te bi ta kuća u kojoj bi napravio apartmane pokrila financijsku razliku koju bi dobio da je išao u punu starosnu mirovinu jer bi iznajmljivao i živio u toj kući. Tuženica i on su morali biti skupa u to vrijeme radi toga da se može obaviti ta kupoprodaja, ali su razgovarali samo o najnužnijim stvarima, o dozvoli za gradnju i sl. On je poslao ideju arhitektu i oni su surađivali skupa. Tu nije bilo nikakve emocionalne povezanosti, njihov odnos je bio isključivo kako bi on dobio dozvolu za kuću, dok je gradio kuću ona je živjela u [adresa] i on je plaćao njoj najam tamo. On je uzdržavao nju i njezinu obitelj, plaćao najam stana u [adresa] i ona je imala punomoć nad njegovim računom. Kada je stupio zakon na snagu da Č mogu steći vlasništvo nekretnine, on je nju pitao da ona njemu prepiše stan, ona nije htjela, rekla mu je da probam sam to uraditi, vjerojatno je ona već imala to u podsvijesti da će ona to uzeti sebi. Vezano za radove na kući električar je živio na [adresa], zove se BA, firma koja je gradila kuću zove se [obrt]. Gradnja je počela 2004. godine, otprilike je 2005. godina bila gotova, nije do kraja, ali se moglo živjeti u njoj. On je to sve plaćao, neke stvari je dogovorio s arhitektom koji je vršio nadzor, neke je stvari plaćao obročno u ratama, preko računa je plaćao, ona nije plaćala jer nije radila u to vrijeme. Bio je tri tjedna za vrijeme godišnjeg tu da vidi kako napreduju radovi, a ostalo vrijeme je morao raditi. Taj arhitekt je opunomoćen kao nadzor, te ga je obavještavao kada bi bio gotov podrum i sl. te bi on plaćao po završetku radova. U to vrijeme se tuženica školovala za frizerku, bila je ona jednom ili dva puta u [adresa], išla bi obavljati papirologiju koju on nije mogao kada bi došla. U vrijeme izgradnje kuće on je unajmljivao stan ili apartman i živio bi sa svojim psom, a nju bi ponekad znao vidjeti jer je ona kuhala za ljude koji su gradili na gradilištu. Brakorazvodnu parnicu u Njemačkoj je pokrenula tuženica, ne zna točno kada. Kupili su skupa grobnicu sa dva mjesta na [adresa], ne može se točno sjetiti koje godine je to bilo, ali bilo je otprilike kada je krenula gradnja kuće, unaprijed su se prodavala mjesta tako da je kupio grobnicu za oboje jer to je grob sa dva mjesta. Nije uopće razmišljao o tome da se skupa ukopaju tu, ali je u to vrijeme bilo jeftino pa je zato kupio grob. Misli da nije bilo moguće kupiti pojedinačno mjesto, svi su bili dupli. Došli su on i tuženica na potpisivanje ugovora o kupnji grobnice. Na upit pun. tuženice u kojem je periodu zaradio novac za koji tvrdi da je financirao gradnju kuće, isti je odgovorio da je štedio sam, ne može se sjetiti koliko je novaca zaradio, ali je jako dobro zarađivao, zadnjih 10 godina je 7 dana radio. Na daljnji upit da li je taj novac zaradio za vrijeme trajanja braka, isti je odgovorio da je i prije vjenčanja jako puno novaca zaradio, kada je išao u Irak dobio bi duplu plaću, to je bilo 1981., 1982. godine. Na daljnji upit za vrijeme trajanja braka te nakon 2003., 2005. godine kada on tvrdi da je bračna zajednica prestala, da li se tužiteljica brinula o kući, o njemu, u smislu onoga što kućanice rade, isti je odgovorio da nije ništa radila, nije čistila ni kuhala, ima slike kako je kuhinja izgledala kada bi došao doma, kada bi završio vrtlarski posao onda bi ona došla pitati da li mu treba pomoć, i kada bi mu ujutro trebala čista majica, košulja, ona bi rekla da siđe u podrum gdje je praona i da si sam popegla majicu i da nije imala čistačicu koja je čistila. Na daljnji upit da li je u Njemačkoj imao kuću koja je bila upisana kao vlasništvo njega i tuženice, isti je odgovorio da ima i da je bio sam kod notara kada su kupovali kuću i on me je pitao da li želi unijeti svoju ženu kao vlasnicu, on to nije morao jer ona nije financijski doprinijela kupovini te kuće, ali je odlučio da to želi jer je ona njegova žena i zato se naljutio kada je bio na [adresa] jer je htio biti upisan kao vlasnik te zemlje, ali ona to nije dopustila. Na daljnji upit da li se od prodaje kuće u [adresa] također financirala gradnja kuće na [adresa], isti je odgovorio da nije, kuća na [adresa] je bila puno skuplja, on je morao prvo isfinancirati kuću u [adresa] jer nije bila otplaćena tako da nije novcem od prodaje kuće u [adresa] financirao izgradnju kuće na [adresa]. Na daljnji upit kako je kontaktirao s arhitektom i izvođačima kada ne poznaje hrvatski jezik, isti je odgovorio da su većinom ljudi koji su radili tamo bili inteligentni, neki su radili u Njemačkoj pa znaju njemački i engleski, a on zna pokoju riječ hrvatskog jezika te su se tako snalazili u komunikaciji. Na daljnji upit da li je tuženica isto kontaktirala s izvođačima, isti je odgovorio da kad je razgovarala s tim ljudima samo bi se šalila jer ona nema pojma o građevini. Na daljnji upit da li je kontaktirao s upisanim zk vlasnicima upisanim na predmetnoj čestici, isti je odgovorio da zna da su vlasnici u to vrijeme bili FA i OA, drugo ne zna. Mama od njih dvojice je u rodbinskoj vezi s roditeljima tuženice, ali ne može se točno sjetiti. Na daljnji upit da li je cijena iz tih razloga bila povoljnija pri kupnji, isti je odgovorio da nije bilo jeftinije, čak je čuo od susjeda da je skupo platio to što je platio, prilikom prodaje povećali su cijenu. Čak je od sina od OA dobio pismo gdje on traži više novca, ali je pomislio to je već prodano i da neće nadoplatiti ništa više. Na daljnji upit da li je sudjelovao kod tehničkog pregleda kuće prilikom izvođenja radova, isti je odgovorio da je bio sam tu jer ga je zanimalo kako to sve funkcionira nakon izgradnje kuće. Na daljnji upit da li mu je poznato kada je kuća dobila anagrafsku oznaku isti je odgovorio da kuća nije dobila nikakvu oznaku, on zna da zemljište je dobilo oznaku, ali da sama kuća nema neku oznaku. Na daljnji upit za vrijeme gradnje kuće da li su on i tuženica kada su boravili u [adresa] živjeli zajedno pod istim krovom, isti je odgovorio da nisu. Na daljnji upit da li su uselili u kuću zajedno kada je ona dovršena, isti je odgovorio da nisu. Morao je cijeli svoj namještaj transportirati iz Njemačke u [adresa], otprilike krajem 2004. godine početkom 2005. godine je došao živjeti sam u kuću, a pri tome su mu sinovi susjeda pomogli prenijeti namještaj, dok tuženica nije tu uselila, nije nikada tu živjela. Samo bi ponekada znala doći u posjetu s nekim čudnim ljudima, ali živjela tu nije, čak bi njegove posjetitelje uznemiravala pa bi on morao zvati policiju. Tuženica bi boravila u katu iznad u jednom od apartmana, a on bi boravio na prvom katu. Na daljnji upit da li je namješten prvi i drugi kat, isti je odgovorio da je on sam cijelu kuću namjestio jer je mislio tu iznajmljivati, imao je sustav centralnog zaključavanja vrata, i kada se jednom vratio iz Njemačke, to je bilo 2009. godine kada je bio u posjetu bratu, vidio je da su promijenjene brave kada se vratio u apartmane. Na daljnji upit tko je birao namještaj, isti je odgovorio da u stanu u kojem živi je birao sam, a dio je dovezao iz Njemačke te za apartmane namještaj je kupljen u Splitu, tada je kod odabira namještaja bio prisutan on, tuženica i OA. Kada bi ona dolazila iz Njemačke neki namještaj bi kupila po svojoj volji. Na daljnji upit koji je to namještaj uvezao iz Njemačke i kako, isti je odgovorio u Njemačkoj nije kupovao namještaj za [adresa], ponio je svoje najvrjednije stvari na [adresa], platio je carinu za to, nije radio ništa ilegalno, kamion je bio službeno prijavljen koji je prevozio njegove stvari. Na daljnji upit zašto tužbom traži ¾ nekretnine, kako je izračunao tu vrijednost, isti je odgovorio kako se raspitivao pravno, ali je znao da je jako teško dobiti cijelo, ali kako ona nije ništa financijski doprinijela ničemu, ali kako su mi savjetovali da ne može dobiti sve za cijelo odustao je od te ideje i zato je stavio ¾. Na daljnji upit zašto nije bio jedini potpisnik kada je kupovao grobnicu jer je tad bilo dozvoljeno strancu da kupi nekretninu, isti je odgovorio da bi ona uvijek potrčala prva nešto potpisati, preduhitrila bi ga u tome. Isto je tako bilo i sa kupoprodajom zemljišta. Na daljnji upit što mu je omogućilo da dobije stalni boravak na [adresa], isti je odgovorio da je dobio sam kao državljanin Europske Unije. Na daljnji upit tko plaća sve troškove kuće, struju, vodu, isti je odgovorio da bi to različito bilo, on je plaćao ložu za grijanje, a ponekad bi platio i struju, međutim su računi od struje završili u njegovom poštanskom pretincu i onda mu je tuženica rekla da mu zabranjuje da plati išta jer ona zna ili misli da onaj tko plaća sve te troškove da će i dobiti tu kuću. Na daljnji upit kako je mogao dovesti namještaj u Hrvatsku, tko je išao u hrvatski konzulat da bi se uvele stvari u Hrvatsku, isti odgovara da nije uopće potreba bila da se ide u neki konzulat da se uveze namještaj, dođe se na carinu i tu se odrede sve stvari. Na upit tuženice gdje mu je taj novac koji je zaradio u Iraku, jer on nije imao ništa kada se udala za njega, isti je odgovorio da je novac bio na bankovnom računu. Na daljnji upit kako su živjeli u [adresa], tko mu je kuhao, spremao kuću ako je po njemu ona živjela u drugoj sobi, isti je odgovorio da nije čistila i ima slike kuhinje kakva je bila, a kada je bio gladan išao je u restoran.

38.1. Iz iskaza tuženice JA saznaje se da su brak sklopili 22. lipnja 1985. godine, od 1970. do 1985. godine je radila u Austriji, vjenčali su se u Donjem Vakufu, BIH da bi kumovima uštedjeli novac za odlazak u Njemačku na vjenčanje. Nemaju zajedničke djece, nije istina da nije htjela djecu, željela ih je imati. Za vrijeme trajanja bračne zajednice živjeli su u Njemačkoj u [adresa], u iznajmljenom stanu. Kad je tek došla u Njemačku poznavala je njemački jezik jer je ranije živjela u [adresa] i bilo je lakše njoj se snaći u Njemačkoj. Kad se udala odmah je počela raditi po različitim restoranima, za vrijeme braka je dovodila muža u Hrvatsku na godišnji odmor, i to u kuću na [adresa] gdje je njena teta sa sinovima. Zaljubili u se oboje u [adresa] i tako su planirali živjeti na [adresa] i napraviti tu kuću da tu u mirovini mogu živjeti. Kad su odlučili imati kuću na [adresa] njena obitelj (od njene tetke sinovi) je ponudila njima zemljište za gradnju kuće te su im dali nižu cijenu. To su bili FA i OA koji su od njezine tete sinovi. Kad su se odlučili za kupnju zemljišta bili su u super odnosu, živjeli su kao muž i žena, nije bilo nikakvih prepreka da bih se izdvojila od njega jer je njihova budućnost bila da žive u [adresa], jer ja ona kršćanski odgojena i htjela je zadržati taj brak. Počeli su zajednički štedjeti novac kako bi izgradili kuću, radila je u restoranima, frizerskom salonu, prodaji u modnim kućama i kozmetici, vodila je brigu oko muža, kuhala, pospremala, prije braka nije bilo nikakve ušteđevine niti je on bio u nikakvoj stranoj državi. Kozmetičku školu je prije završila, a od 2002.do 2004. se educirala za frizerku i radila u to vrijeme. Tužitelj nikada nije bio IT menadžer, nije imao svoju firmu, tek kad se udala radio je u nekoj japanskoj firmi za aparate i kamere, poslije su otišli u Frankfurt i tamo je radio u nekoj firmi sa metalom. Završio je višu tehničku školu. U vrijeme trajanja braka od 1985. godine nije bio u nijednoj stranoj državi. Zarađivao je misli oko 4.000 njemačkih maraka, ali morao je plaćati osiguranje, porez tako da to nije bio neki novac pa je stoga ona morala raditi privatno. Kada su se vratili iz Frankfurta živjeli su u Oeversee do odlaska u Hrvatsku na [adresa]. Brak je postojao do 2010. godine i nije točno da je ona spavala odvojeno u sobi. Kada su odlučili graditi kuću, to je bio dogovor između njih dvoje jer su oboje to željeli i nije bilo pitanje o tome na čije će biti ime kuća. Ona je sve kontakte uzela od meštara s kojima su radili i to nisu bili ljudi koji su radili u Njemačkoj i nisu poznavali njemački jezik. Radove je dogovarala sve ona prije nego su počeli raditi jer je njezina obitelj njoj dala sve kontakte od meštara i dobili su ponude, ona je vodila radove, zajednički su prevodili što je trebalo. Za vrijeme izgradnje kuće živjeli su u Njemačkoj, dolazili su u [adresa] na godišnji odmor kako bi mogli vidjeti što i kako se radi, ali to je sve ona dogovarala kako žele i tako je bilo i plaćanje, sve je išlo preko nje, tako da nije bilo pitanje o tome na čije će ime ići kuća. Kad je ugovor sklopljen platili su zajednički na način da su poslali preko pošte 15.000 eura iz Njemačke, a novac je uzet iz zajedničke ušteđevine. Taj novac je bio na njihovom zajedničkom računu. Drugih 15.000 eura su dali naknadno na ruke prodavatelju. To je vezano za zemljište. Vezano za kuću radili su prije građevinskih dozvola jer je bilo nemoguće dobiti dozvolu jer je bilo puno suvlasnika na zemljištu. Kuća je napravljena 2004. godine roh bau, 2005. godine je bila kompletno gotova, 2006. je dovezen namještaj iz Njemačke, a ona je u to vrijeme morala ići u hrvatski konzulat u [adresa] kako bi mogla dobiti potvrdu da uveze namještaj radi zakona koji su u to vrijeme bili na snazi. Plaćanja u većini izvršavala je direktno sa meštrima, nešto je išlo preko Raiffeisen bank preko njihovog računa, kako se gradio koji kat tako bi izvođač išao sa njom u banku kako bi dobio novce za napravljeno. Ne bi mogao ni živjeti u [adresa] da nije bilo nje kao njegove supruge i zajedničke bračne stečevine, jer stranac ne bi mogao živjeti tu, niti imati nekretninu jer je morala dati izjavu u policiji da je ona njegova supruga da mu se odobri da živi ovdje. 2010. godine je prestala njihova bračna zajednica jer nije bio moguć život dalje, postao je jako agresivan, volio je da popije, prijetio joj je, i ona više nije mogla, imala je strah od njega te se zato 2010. godine u noći odselila na gornji kat. Uselila se točno u kuću u travnju 2006. godine, do 2010. godine njihov odnos je bio normalan, živjeli su zajedno, brinula se o kući, održavala je, nije imala niti jednu čistačicu. 2006. godine su oboje živjeli zajedno, ona je u međuvremenu išla u Njemačku na operaciju štitnjače, on je bio tada penzioner i tada su se dogovorili da će ona raditi, radila je u kozmetici i frizerskom salonu, a on je ostao na [adresa]. Ona je i dalje vodila jako velike borbe sa općinama, sudovima, građevinskim dozvolama, sve je osobno dostavljala sudovima molbe žalbe da se uknjiže. Kuća je bila napravljena bez papira pa im je došlo da će se rušiti, tako da je ona sama zahtjeve zajednički u dogovoru s njim slala Ministarstvu u Zagreb da se kuća ne ruši, odlazila kod načelnika, nikada nije bila protiv da se on uknjiži, ali zemljište nije bilo čisto jer je imalo puno suvlasnika. Ona smatra da njoj i njemu pripada polovica kuće jer je to zajednički stečeno i realno. Bez nje se ne bi moglo ništa napraviti jer tu ima puno posla. Zna radnike koji su radili na izgradnji kuće a to su HA, S, Š, VA za fasadu, MA, glavni sudski geodet s kojim je najviše surađivala, HA je imao firmu [obrt] i svi oni nisu znali njemački jezik već je ona morala prevoditi tužitelju. Oni su se dogovorili da žele da žive na [adresa] i da se ukopaju o tu, tako da su odlučili kupiti zajedničku grobnicu pa su otišli pitati kod grobara u [adresa] za mjesto. Tog dana je ona platila misli 6.500,00 kn za grobno mjesto, nije joj bila namjera da to proda. Pred njemačkim sudom pokrenula je brakorazvodnu parnicu 05. lipnja 2020. godine, nije prije jer je pokušavala da se dogovore da žive zajedno kao bračni partneri, ali on je bio protiv toga jer ga je uvjetovala da ne pije, htjela je da bude bolji, čekala je hoće li doći do promjene, ona mu je plaćala za dvorište da se uredi, hranila ga, oblačila, nakon 2010. godine je otišla u Njemačku, ali je dolazila povremeno i kupovala mu robu, uređivala kuću i ostalo. Ona mu je nudila da se na lijepi način dogovore, ali on to nije želio, sve je odbijao jer je njemu ovako dobro. Zateže ovaj postupak kako ne bi došlo do razvoda braka, pred njemačkim sudom je krenuo postupak, ali je i prestao, dala je iskaz pred tim sudom da je njihova zajednica prestala 2010. godine te je sud utvrdio da je bračna zajednica prestala 2010. godine. Na upit pun. tužitelja da li je tužitelj imao ikakvi restoran, ista je odgovorila da su oni imali zajednički restoran. Na daljnji upit da li je u tom restoranu radila ili itko od njezine obitelji, ista je odgovorila da je ona radila tu, vodila brigu oko njega, on je njima pomogao zbog poreza. Radili su tu i njezini članovi obitelji. Na daljnji upit koliko je imala primanja u Njemačkoj, ista je odgovorila da je imala dovoljno, primanja su joj bila od 1500 eura do 1800 eura, nije plaćala porez, pa je štedjela novac. Radila je redovno vrijeme od 8 sati, a i privatno, redovno je radila u wellnes hotelu blizu kuće, a privatno je radila za vjenčanja, šminkala bi i sl. Tužitelja je oblačila po najboljoj modi, a za povoljne novce jer je imala veze sa tim dizajnerima. Na daljnji upit koliko je ona novaca zaradila za gradnju kuće na [adresa], ista je odgovorila da misli da je to oko 15.000 eura u godini dana, ali ne može se točno izraziti. Pored toga je radila i kućne poslove. Na daljnji upit na koga je glasio račun koji je zajednički u banci, ista je odgovorila da je račun glasio na nju i na njega. Imali su oboje punomoć nad tim računima. Na daljnji upit da li je imala ona neki privatan račun pored zajedničkog računa, ista je odgovorila kako je imala svoj račun gdje je primala novce od posla, a on je imao punomoć nad tim računom kao što je ona imala nad njegovim. Imali su isti račun i u Raiffeisen baci u Hrvatskoj. Na daljnji upit gdje su boravili dok se kuća gradila, ista je odgovorila da kada su dolazili iznajmili su jedan apartman od JČ koji je imao apartmane pored nas, a od njezine susjede HČ njena majka je kuhala svaki dan za njih. Od KA su iznajmljivali kuću koja je odmah do ove koja se gradila kako bi mogli nadzirati radove i biti blizu radnicima. Na daljnji upit da li joj je itko pomagao u prijevozu namještaja, ista je odgovorila da su ljudi su im pomogli i uvezli namještaj, ona je bila u hrvatskom konzulatu, bilo je puno dokumentacije koju je obavljala jer je on stranac pa to nije mogao. Na daljnji upit je li prijavila policiji događaj što se tiče njegove agresivnosti ista je odgovorila da je išla kada se to događalo, ona mu je rekla da će ga prijaviti što je napadao policiji jer ju je bilo strah, a policija joj je rekla da će njega pratiti i da se ne mora plašiti. 2014. godine je opet bio agresivan, posvađao se s nekim čovjekom izvadio je špricavac iz auta i poprskao čovjeka u lice. Ona je opet morala tražiti tko će ga zastupati pred njihovim sudom, pa je preko svog osiguranja stupila u kontakt s odvjetničkim društvom te je platila troškove za zastupanje. Na daljnji upit gdje je on to pio u Njemačkoj ili Hrvatskoj i tko ga je pregledao u vezi toga ista je odgovorila da nije išla kod nijednog liječnika, u Njemačkoj je počeo piti ali je u Hrvatskoj više pio. Na daljnji upit tko je namjestio kuću na [adresa], ista je odgovorila da je ona to sve namjestila jer žena ima ukusa za te stvari, počistila je cijelu kuću nakon meštara jedino joj je pomogla rođakinja. Na upit suda kolika je kuća, koliko ima katova, ista je odgovorila da donji kat ima oko 90m2 i to je prvi kat, na drugom katu su dva apartmana koja su iznajmljivali, a u prizemlju je velika prostorija za hranu, centralno grijanje, veš mašina i sl. Kuća ima okućnicu, na kojoj se nalazi ljetna kuhinja ostalo su sve voćke. Čitavo zemljište ima oko 800m2. Na daljnji upit kako je nabavila namještaj s kojim je kuća opremljena, ista je odgovorila kako su donijeli iz Njemačke namještaj za stan u kojem žive, a za apartmane su išli u Drvo Masiv, ona je kontaktirala s trgovcima, zavjese je kupila u dućanu kod tržnice. Na daljnji upit da li je ona kontaktirala zk vlasnike, ista je odgovorila da je ona osobno morala ići u Frankfurt dva puta i to kod E, ona je kontaktirala ljude iz Novog Sada koji su morali slati dokumentaciju da se mogu uknjižiti. Na daljnji upit tko je sudjelovao kod tehničkog pregleda prije uporabne dozvole, ista je odgovorila da je išla i to po nekoliko puta, svugdje je bila to ona. Na daljnji upit od useljenja kuće pa do danas tko plaća režije, ista je odgovorila kako je sve išlo preko nje, ona je otvorila račun kod Spar banke, ona se brine oko poreza, komunalija, poreznih rješenja i sl. Na daljnji upit da li je za useljenje napravljen nekakav domjenak, ista je odgovorila kako su napravili slavlje za meštre, kupili su janje, piće i sve što treba, a za susjede su isto priredili slavlje. Tu je bila susjeda HČ. Na daljnji upit je li ona te apartmane neko vrijeme iznajmljivala, ista je odgovorila kako su jedno vrijeme iznajmljivali, tu je bila žena G, PČ.

38.2. Cijeneći iskaze parničnih stranaka za navesti je da se iskaz tužitelja ukazuje nelogičnim i konfuznim a dijelom i nevjerodostojnim. Naime, isti navodi kako se ne sjeća kada je sklopio brak sa tuženom, ali se dobro sjeća kako je tužena 2003. godine izrazila želju da spavaju u odvojenim sobama što da je i učinila. Nakon toga tužitelj navodi da je ugovor o kupoprodaji zemljišta potpisao on, tuženica i dva brata Mladinova 2003. godine, iako je iz predmetnog ugovora koji se nalazi u spisu razvidno da je isti potpisan 1. kolovoza 2004. godine, a kao prodavatelji su naznačeni FA i OA te kao kupac tuženica. U članku 6. tog Ugovora je navedeno kako je kupac na predmetnoj nekretnini započeo izgradnju obiteljske kuće svojim radom i sredstvima, dakle tijekom 2004. godine, a što je u skladu sa iskazivanjem tužene i većine svjedoka. Glede godine građenja predmetne kuće tužitelj u prvom dijelu iskaza navodi kako se kuća počela graditi „2002., 2003. godine otprilike“, da bi potom kazao da je gradnja počela "2004. godine, a 2005. je otprilike bila gotova", iz čega je razvidna kontradiktornost u kazivanju tužitelja.

38.3. Tužitelj svoju tužbu temelji na činjenici da je predmetna nekretnina upisana na tuženu iz razloga što je 2005. godine na snazi bila odredba kojom je bilo propisano da vlasnik stranac treba ishoditi suglasnost ministarstva pravosuđa za stjecanje nekretnine na području RH u upravnom postupku, te da je opće poznato da je postupak ishođenja suglasnosti trajao dulje vrijeme, da bi u svojem iskazu isticao kako sa tuženom nije imao nikakve emocionalne povezanosti već da je njihov odnos bio isključivo da bi on dobio dozvolu za kuću a da bi on njoj zauzvrat plaćao najam u SR Njemačkoj. Ovakvo stajalište tužitelja sud ne prihvaća istinitim budući je isto u suprotnosti sa dokazima izvedenim u ovom postupku. S druge strane, iskaz tužene je životan, logičan i vjerodostojan budući da je ista iskazivala jasno, argumentirano te u skladu sa dokazima dostavljenima tijekom postupka. Tužena je detaljno iskazivala o vremenu kupnje zemljišta, gradnje predmetne kuće i bračnoj zajednici sa tužiteljem, zbog čega sud poklanja vjeru njenom iskazivanju.

39. Na ročištu održanom dana 17. siječnja 2025. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ZA, ČA, HA i LA. Tako se iz iskaza svjedoka ZA saznaje da se ne sjeća koje je točno godine upoznao tužitelja i tuženicu, ali misli da je to bilo u Splitu ili je on došao na [adresa], tužena ga je kontaktirala telefonskim putem te mu je kazala da treba srediti kuću. Radio je završne radove na objektima u to vrijeme prije nekih 18-20 godina te ga je ona kontaktirala jer je trebalo obaviti radove na fasadi, podovima i sl. Tada kada su se našli bio je prisutan i tužitelj, rekli su da su u braku da mu treba srediti kuću te da su investitori u toj kući. Radovi su trajali 2,3 mjeseca, oboje su bili prisutni, C je većinom to plaćala u gotovini, on je pričao nešto njemački pa je malo i s njim kontaktirao, ali je uglavnom pričao s njom. Tužitelj je također tu često bio prisutan, ali kaže da nije bio tu stalno nazočan jer su njegovi radnici izvodili radove. Ne sjeća se točno svih detalja, u to vrijeme su se normalno odnosili jedno prema drugome. Na upit pun. tužitelja da li je plaćanje vršeno jednom, isti je odgovorio kako je vršeno parcijalno kako bi trebalo. Ne sjeća se da li su ikakve potvrde izdavane prilikom plaćanja jer je to bilo predavno. Misli da su mu dali neku garanciju u visini od 1.000 i nešto eura. Na daljnji upit da li je možda pomagao njima prilikom odabira nekog materijala, pločica i sl., isti je odgovorio naravno da je, ali se ne sjeća detalja, bili su zajedno.

39.1. Iz iskaza svjedoka ČA se saznaje kako on poznaje tužitelja već jedno 12 godina sa [adresa], upoznali su njega i jednog njegovog prijatelja K. Upoznali su ga ispred dućana, kako je njegova supruga živjela u [adresa], stupila je s njim u kontakt, oni nisu susjedi, žive u [adresa], a on je u [adresa]. Nije upoznao tuženu, a s njim se intenzivno družio i za Božić, i za Novu Godinu, ljeti su tamo, skoro svaki vikend su tamo. Zna da je tužitelj imao prvi brak, da se rastao, pa drugi brak, na [adresa] je već 20 godina, i da sa drugom suprugom nije od početka 2000- ih godina. On ne zna tko je izgradio kuću, zna samo po njegovoj priči da je bio zaposlen kao IT stručnjak, da je radio u Iranu, Japanu i da je dobro zarađivao za kuću. Nekidan ga je vidio i rekao mu je samo da kaže istinu na ročištu. On živi u toj kući na srednjem katu. Na upit pun. tužitelja je li s nekim dolazio na [adresa] dok je i on bio tamo, da li ima neku partnericu, isti je odgovorio kako je uvijek bio sam, odnosno s tim prijateljem koji je preminuo. Na daljnji upit tko stanuje u drugim dijelovima kuće, isti je odgovorio kako nikada nije nikog vidio pa vjerojatno nitko. Na daljnji upit da li je u [adresa] kada boravi na [adresa], isti je odgovorio ne nego u [adresa] u svojoj kući. Nekada ode u posjet njemu na gulaš, svaki Božić idu, a nekad on kod njih, naizmjenično idu jedno kod drugih. Prije mjesec dana je bio kod njega. Na daljnji upit kada je prvi put bio kod tužitelja u kući da li je kuća bila u cijelosti uređena li se još nešto gradilo, isti je odgovorio ne, nije se ništa gradilo.

39.2. Iz iskaza svjedoka HA se saznaje kako je 2003. godine upoznao tužitelja i tuženu preko inženjera ŽČ, zvali su ga za radit i on je kontaktirao tuženu pošto tužitelj ne zna hrvatski a on ne zna njemački, sve što je dogovarao s njom je dogovarao i to sve od iskopa do završetka kuće. Na zemljištu je bilo neko raslinje, bilo je oko 1.000 kvadrata zemljište. Počeli su u ožujku 2004., a građevinski radovi kuće su bili negdje u srpnju, pa je onda bila pauza, te su kasnije radili krov, septičku jamu do kraja 2004. je bilo gotovo. Za to vrijeme su oni bili tu i spavali su u apartmanu kod jednog zajedničkog prijatelja ĆA. Većinom su oni cijelu tu godinu dolazili. Nije pitao da li su u braku, ali ih je doživio da su skupa. Predstavili su mu se da su muž i žena, drugo nije pitao. Oni su njemu jednim dijelom dali novce u kešu i punomoć na banci pa bih on njih zvao u Njemačku kada bi mu trebao novac za neke radove, materijal. Oni su više boravili na [adresa], ali su odlazili u Njemačku na kratko vrijeme te bih ih on tada zvao da ću podignuti novac s tog računa za materijal i sl. Tužena mu je davala novce u kešu, a bio je tužitelj tu, ali s njim nije mogao komunicirati jer ne poznaje njemački jezik. Ne zna čime su se oni bavili. Kada mu se predočava izjava koja se nalazi na listu spisa 190-191 potvrđuje da je on dao, odnosno da je to izjava koju je sam potpisao. Na upit pun. tužitelja na koga je glasio račun na kojem je imao punomoć za podizanje novaca, isti je odgovorio da ne znam, ne može se sjetiti. Na daljnji upit da li je tijekom izgradnje imao komunikaciju s arhitektom ŽČ, isti je odgovorio kako je, on bi došao prije nalivanja terace pregledati armaturu. Na daljnji upit da li je ŽČ sudjelovao u plaćanju Vaših radova, isti je odgovorio kako nije. Na daljnji upit da li je plaćanje radova bilo periodično, isti je odgovorio da je bilo periodično po izvedenim radovima kako su dogovorili. DA mu je davala novce kada bi plaćali na ruke, a ostalo bi on podigao novac. Na daljnji upit da li je strankama pomagao na način da bi preporučivao druge meštre, isti je odgovorio da je doveo ZA za fasadu, LA za kamen, Omiš-plast, gdin. Ć za prozore. Na daljnji upit kada je završena kuća otprilike, isti je odgovorio kako je sve bilo gotovo u idućoj godini 2005. godine, čak i ovaj sa centralnim grijanjem je bio gotov. Na daljnji upit da li je bila neka zabava kada se završila kuća, isti je odgovorio nalivanjem prve ploče su nas htjeli počastiti prasetinom, ali je on sam rekao da je kod njih običaj janje i da se stavi zastava, te je tužitelj donio njemačku zastavu i vezao je sa hrvatskom zastavom. Obje stranke su tu bile. Na daljnji upit da li je bila fešta i kasnije kada je sve bilo gotovo, isti je odgovorio kako je bila fešta kada je sve bilo gotovo. Bilo je tu i susjeda i prijatelja što su kopali crnu jamu i to JČ koji je kopao tu jamu.

39.3. Iz iskaza svjedoka LA se saznaje kako poznaje obje stranke jer su HA i on susjedi te je došao preko njega. Radio je kamenarske radove na kući stranaka, to je bilo prije 20-ak godina, 2003.,2004. godina ne može se točno sjetiti. Gospođu je upoznao jer ona priča hrvatski bila je kod njega da vidi kamen, netko je bio s njom, ne zna je li to bio suprug. On nije znao hrvatski, pa je 99% kontaktirao tuženicu. U fazama su radili, jer nisu mogli staviti kamen odmah. Plaćanje je išlo uvijek u više faza, bude neki avans, pa završni radovi. Plaćala mu je DA, ona je bila ta koja je davala novce. Bili su jedni i drugi nazočni kada je stavljao kamen. Ne zna detalje iz njihovog života.

39.4. Iskazima svjedoka ZA, HA i LA sud poklanja vjeru jer su životni i logični, pa tako ĐČ potvrđuje da ga je tužena kontaktirala prije nekih 20 godina radi završnih radova na kući (fasada, podovi) te ga je većinom ona plaćala u gotovini i s njom je uglavnom pričao, a nešto malo sa tužiteljem na njemačkom jeziku. Kazao je i da je tada bio prisutan i tužitelj i da su rekli da su u braku, te da im je pomagao prilikom odabira pločica, a što je razvidno i iz računa Feroterma koji se nalazi u spisu gdje su kao kontakt osobe navedeni DA i ZA. Svjedok HA je obavljao građevinske radove na kući, te je potvrdio da je gradnja kuće počela u 2004. godini, da je sa tuženom sve dogovarao od iskopa do završetak kuće te da su za vrijeme građenja bili i tužitelj i tužena a dolazili su većinom vremena tijekom godine. Za to vrijeme su spavali u apartmanu kod njihovog zajedničkog prijatelja ĆA. Njemu su se predstavili kao muž i žena te je naveo da mu je tužena davala novac u kešu a i imao je punomoć. Navedeni svjedok je potvrdio da je on dao i potpisao izjavu koja se nalazi u spisu list 190-191, a koja je u skladu sa navodima iznesenim na ročištu. Svjedok LA je vršio kamenoklesarske radove na kući preko svjedoka HA te je potvrdio da ga je kontaktirala tužena i da je u 99% vremena kontaktirao nju jer tužitelj nije znao hrvatski jezik te da mu je ona plaćala. Glede iskaza svjedoka ZČ isti je iskazivao samo ono što je saznao iz priče sa tužiteljem pa se isti ne može prihvatiti kao vjerodostojan. Navedeno se odnosi i na iskaz njegove supruge SA dan na ročištu 7. veljače 2025., koja također nema neposredna saznanja o gradnji kuće i zaposlenju parničnih stranaka.

40. Na ročištu održanom dana 7. veljače 2025. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠA, HČ, GA, JČ, EA i LČ. Iz iskaza svjedoka ŠA se saznaje da je točno da je tuženica pokušala utjecati na njega da promijeni iskaz na ročištu. Došla je u njegov dvor, poljubila ga, zagrlila i rekla samo da govori pošteno jer je ona kršćanka. 2004. godine ih je upoznao, jer su tada došli i početi graditi kuću, a on ih je bolje upoznao tek 2005. godine. On živi 50 m od njihove kuće, nije znao odmah da su oni u braku, ali to mu se podrazumijevalo. Oni imaju veliki vrt pa je on malo okopavao voćke, čupao travu, tužitelj je njega zamolio da mu to obradi i on je to njemu platio. Tada je tu bila i tuženica i onda je rekla da što on njemu daje pare da mogu travu odnijeti kozama jer ih ja držim, a on je njoj odgovorio evo tebi 1.000,00 eura pa ti to radi, jer je ona mislila da on njega iskorištava. On ne bi htio puno ulaziti u to tko je ulagao, ali misli da je on financirao, jer je radio svugdje gdje je imao dobru plaću, bili su u braku, misli da tuženica nije nigdje radila. Grubi radovi kuće su trajali dvije godine, dok se radila kuća oni su stali u ĆA, a poslije su prešli u kuću kod njega i u KA. Oboje su tu stali zajedno. Brzo je pukla njihova veza, ona bi došla ljeti, a on je stalno tu. U toj kući sada živi tužitelj sam, a ne zna gdje živi tuženica, možda je i ona tu, ali je on ne vidi. Na upit pun. tuženice zbog čega misli da je tužitelj dobro zarađivao, isti je odgovorio da je bio inženjer informatike, to se priča, [adresa] je jedno malo selo i sve se zna. On mu je rekao i okolo ljudi pričaju da je on bogat. Na daljnji upit kako zna da tužena ništa nije radila, isti je odgovorio da nije vidio ništa, ali po njegovoj priči ona nije radila. Na daljnji upit kada je bilo čupanje trave, isti je odgovorio od danas prije 5-6 godina. Na daljnji upit da li ih je upoznao zajedno ili je nekoga upoznao prije, isti je odgovorio odmah ih je vidio kada su došli, sad koga prije ne zna. Kupili su zemljište od njenog prvog rođaka. Na daljnji upit da li je u to doba kontaktirao s NA ili gđom, isti je odgovorio kako je pratio sve od prvih temelja jer mu je kraj kuće. Ne zna njemački, ali razgovara s njim tako što ga on uči hrvatski on njega njemački.

40.1. Iz iskaza svjedokinje HČ se saznaje kako su stranke njeni prvi susjedi, graniče sa njima. Zna ih otkad su došli i počeli su graditi kuću prije nekih 20 godina, 2005., 2006. godine. Oni su došli zajedno. Njezini roditelji su prvo živjeli u njihovoj kući pa im je dolazila u posjetu. Svaki tjedan im je dolazila u posjetu iz Splita i tako ih je upoznala. Oni su oboje došli kod njenih njezin tata bi im upalio peć da se malo zagrije prostor dok oni ne dođu, a oni bi kupili mesa a njena majka im je kuhala. NA je slabo govorio hrvatski. Oni su bili u apartmanu u [adresa] dok se gradila kuća, ali bi po cijeli dan bili na terenu s ljudima. Gradnja kuće je trajala jedno dvije tri godine, koliko zna oni bi koji put otišli u Njemačku po namještaj. Kada je sve bilo gotovo s gradnjom kuće oni su nju pozvali na feštu. Tada je baš vidjela kuću kako je sređena, to je velika kuća, stubište je unutarnje, ima podrum gdje suše robu, tu ima puno stvari, polica, sve od aparata, čak mi je nešto poklonila, do tog prostora se nalazi jedan apartman, onda ide prvi kat, drugi kat gdje su dva odvojena apartmana. S radnicima je komunicirala DA više jer je govorila hrvatski, to je i vidjela, ali uglavnom su bili oboje dok su tu radnici bili. Ne zna tko je vršio isplate radnicima. DA joj je rekla da je kozmetičarka i da je išla u frizersku školu, i da to radi u Njemačkoj. Ne zna čime se NA bavio, misli da je tada bio u mirovini. Ona se preselila 2009. godine i tada su oni još tu bili. DA joj je onda rekla da se razboljela i da mora ići u Njemačku na operaciju, ne zna koliko je bila dugo tamo, ali nakon operacije ih je još viđala jer su napravili kućicu za kuhanje kraj nje. Viđala bih i u dvoru, te da kuhaju i da su zajedno. Na upit pun. tužitelja za vrijeme gradnje koliko su često bili na [adresa], ista je odgovorila kako su bili tu i bili su smješteni u apartmanu. Nije ih viđala odvojeno dok se gradila kuća. Svaki put bi dolazili zajedno sa spizom, kod njezinih roditelja i sl.

40.2. Iz iskaza svjedokinje GA se saznaje kako ona poznaje stranke, doselila se 2005. godine na [adresa] iz [adresa], 2006. se zaposlila u trgovini u Studenca u [adresa] i tu je upoznala DA te su se počele družiti. Tužitelja je upoznala 2008. godine kada je došla s majkom u goste kod njih zbog dogovora oko neke zemlje koja se nalazila ravno preko puta njihove kuće. DA je bila kod kuće zajedno sa njim. Popela se stepenicama u njihovoj kući tu je bio jedan lijepi veliki dnevni boravak. Bili su u braku. S tužiteljem je razgovarala na engleskom jeziku, on poznaje hrvatski jezik ali vrlo loše, trudi se naučiti osnove, ali pričaju na engleskom jeziku. Kada je upoznala DA kuća se već gradila, ona je na dnevnoj bazi obilazila općine, papire, vidjela je dok je kupovala peciva i pila kavu dok je čekala da riješio tu papirologiju. Poslije su pile i kavu pa joj je prepričavala. Ona zna da je DA rješavala cijelu birokraciju jer NA nije bio dobar s jezikom, a koliko zna on kao strani državljanin nije mogao kupiti ništa, oni su kupili zemlju od njene obitelji, a o financijama nisu pričale. Oni su bili smješteni u kući njene obitelji u selu gdje ona živi dok se kuća gradila. Gđa se bavila modom, pedikurom, frizurom, a gdje je radila ne zna točno, radila je u Njemačkoj. Za tužitelja ne zna gdje je radio. Ne zna točno kada su prekinuli, zna da od prije 5-6 godina nisu u dobrim odnosima i pokušavaju se razvesti. Na daljnji upit odakle zna čime se bavila tuženica, ista je odgovorila da je to zato što su pričale o tome. Na daljnji upitu kojem periodu se odvijala gradnja kuće, ista je odgovorila 2005. ne zna precizno. Dolazili su na [adresa] kad god su mogli i bili u mogućnosti. Na daljnji upit kada je otišla tuženica iz objekta, ista je odgovorila da ne zna, ali ona svake godine dolazi da se dogovore. Oni se svaki put nađu kada ona dođe. Na daljnji upit kada je ona dozvolila da parkiraju auto, odlažu materijal, ista je odgovorila kako je njezina majka dozvolila odmah, ona je htjela otkupiti taj dio, ali oni njoj su samo dozvolili da koristi taj dio jer ima puno vlasnika na zemljištu. Pun. tuženice joj je prezentirala potpisanu izjavu ĐA, majke svjedokinje koja se nalazi u spisu i s upitom da li je to ta izjava koju je ona potpisala, svjedokinja je kazala da to je ta izjava koju je njena majka potpisala.

40.3. Iz iskaza svjedoka JČ se saznaje kako on poznaje obje stranke, jer pok. brat je imao obrt na [adresa], ČČ, umro je 2014. godine, on je imao bager bavio se iskopom te je radio iskop kuće gdje se nalaze stranke i radio je septičku jamu. On je radio s bratom i pazio na radnike. Gdin. NA nije znao hrvatski, žena mu je bila tumač i oni su to plaćali skupa. Gđa je davala lovu, on je dao bratu, spavali su kod njegovog brata u apartmanu u [adresa]. To je bilo 2004. godine. Ne zna koliko je trajala gradnja kuće. On je njih viđao skupa, ona je bila s ljudima koji su to radili. Oni su bili zajedno. Poslije nije bio u kontaktu s njima, na [adresa] nisam bio 12 godina. Na upit pun. tužitelja zna li čime se bavio NA i gđa, isti je odgovorio kako ne zna.

40.4. Iz iskaza svjedokinje EA se saznaje kako poznaje tuženicu od 1976., upoznali su se jer je njena teta bila udana u obitelj njezinog prvog muža. Zna da su se oženili 1985. godine, jer je ona upisivala u matične knjige njihovo vjenčanje jer je ona morala promijeniti dokumente. Ono što zna da je tuženica frizer i kozmetičar i da je htjela otvoriti salon u kući. Njoj je rekla da radi u Njemačkoj. Ne zna što je tužitelj radio, oni su se viđali i skupa išli na kave ali je više komunicirala s njom, ona joj nije pričala o njemu. Zna da je imala problema oko gradnje kuće, dolazila je kod njenog supruga u općinu da se kuća ne bi rušila, tada su bili zajedno, djelovalo je sve ok. Ne zna koliko je trajala gradnja kuće, nije tamo dolazila. Oni su se uvijek nalazili u [adresa] jer je [adresa] van ruke. Kasnije je saznala za njihove probleme da su imali zadnjih 10-ak godina jer joj je ona tako pričala, kazivala joj je da je neugodan da se napije i ostalo. Na upit pun. tužitelja da li išta zna o financiranju gradnje kuće, ista je odgovorila kako ne zna, ona je iz razgovora stekla dojam da oboje doprinose tome, da novac nije problem.

40.5. Iz iskaza svjedoka LČ se saznaje kako poznaje stranke jer su susjedi, a i kada su gradili kuću stajali su jedno vrijeme kod njega u vikendici. To je bilo za vrijeme gradnje kuće. Oni su bili u braku tako su mu rekli. Imali su odličan odnos, ono što je vidio slagali su se normalno. On je u mirovinu otišao prije 13 godina, sjeća se da su gradili kuću, a koliko se gradila ne zna kao ni financiranje kuće. Ne zna čime su se oni bavili. Ne zna ni kada je došlo do prekida bračne zajednice, u dobrom su odnosu. On je od 2012. godine dolje stalno, u njihovoj kući živi NA, a gđa dođe. Na upit pun. tuženice da li su još negdje stanovali osim u njegovoj kući isti je odgovorio kako su mu rekli da su stanovali u nekom apartmanu i da bi voljeli prijeći u njegov apartman jer im je tamo bliže.

41. Cijeneći iskaz svjedoka ŠA koji je živio 50m udaljen od parničnih stranaka, sud ga prihvaća u dijelu u kojem govori o tome da su stranke 2004. godine došli u [adresa] i počeli su graditi kuću te da su bili u braku. Kada su gradili kuću stanovali su kod ĆA a poslije su prešli u kuću kod njega kod SČ i tu su stanovali zajedno. O tim činjenicama navedeni svjedok ima neposredna saznanja, dok u dijelu u kojem govori da je tužitelj dobro zarađivao a da tužena nije ništa radila, ne može se prihvatiti njegovo iskazivanje jer je navedeno saznao iz priča. Svjedokinja HČ je strankama bila prva susjeda, te joj je poznato da su stranke na [adresa] došli zajedno, svraćali bi često kod njenih roditelja, da su bili u apartmanu u [adresa] dok se gradila kuća. Ista je vidjela da je tužena više komunicirala s radnicima radi jezika te da su uglavnom oboje bili nazočni za vrijeme radova. Vidjela ih je i nakon operacije tužene jer su napravili kućicu za kuhanje do njene, i viđala bi ih da kuhaju i da su zajedno. Svjedokinja GA je posvjedočila da je njena majka Bernarda Mateljan 2008. dala izjavu da na njenoj zemlji tužitelj i tužena parkiraju auto. Potvrdila je da je tužena prikupljala svu papirologiju potrebnu za gradnju predmetne kuće. Svjedok JČ je posvjedočio da su tužitelj i tužena spavali za vrijeme gradnje kuće kod njegovog brata u apartmanu u [adresa], te da je on sa bratom radio iskop predmetne kuće. Istome je poznato, jer ima neposredna saznanja o tome, da tužitelj nije znao hrvatski jezik te da je tužena davala novce. Potvrdio je da su oni bili zajedno jer i viđao skupa. Svjedok LČ je naveo da je susjed strankama i da su jedno vrijeme stajali kod njega u vikendici, te da su mu rekli da su u braku, što je u skladu sa ranijim iskazima svjedoka. Iskaze svih ovih svjedoka sud prihvaća jer su vjerodostojni i temeljeni na neposrednim saznanjima, te su u skladu sa dokazima izvedenim u postupku, dok se iskaz svjedokinje EA ne može prihvatiti kao vjerodostojan jer je u većini temeljen na onome što je čula od tužene.

42. Za navesti je da je odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19. 80/22 i 114/22, dalje ZPP-a) propisano da su parnične stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve te predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Teret dokaza je na strani onog koji tvrdi da neka činjenica postoji, pa je u konkretnom slučaju tužitelj bio taj koji je trebao dokazati sporne činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev.

43. Sud je po provedenom dokaznom postupku i ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno (čl. 8. ZPP-a) utvrdio da su parnične stranke sklopile brak 1985. godine, da su 1. kolovoza 2004. od OA i FA kupili zemljište u [adresa] na [adresa], da su na tom zemljištu počeli sa gradnjom kuće tijekom 2004. godine te da je ista sagrađena tijekom 2005. godine i to sve njihovim zajedničkim sredstvima ostvarenim za vrijeme trajanja braka. U odnosu na pitanje prestanka bračne zajednice svi dokazi izvedeni u postupku govore u prilog tome da su parnične stranke bile u bračnoj zajednici za vrijeme kupnje zemljišta i izgradnje predmetne kuće te da je do prestanka bračne zajednice došlo nakon toga. Naime, tužitelj je tijekom braka bio zaposlen, kao i tužena koja je jedno vrijeme radila u restoranu kojeg su zajedno zakupili u Njemačkoj, na koji način su oboje ostvarivali primanja koja se smatraju bračnom stečevinom, a tužena je zasigurno dala svoj doprinos i u vidu brige za njihovo zajedničko domaćinstvo. Tužitelj tijekom postupka nije ničim dokazao da bi njihova bračna zajednica bila prekinuta 2005. godine (a ni 2003., kako to tvrdi u svojem iskazu) već sud na temelju izvedenih dokaza zaključuje da su isti godinama dolazeći na [adresa], koja im se svidjela, zajednički donijeli odluku za kupnju predmetnog zemljišta i izgradnje kuće sa željom da provedu ostatak života tamo. U prilog navedenom govori i činjenica da su tužitelj i tuženica 22. rujna 2005. sklopili ugovor o kupoprodaji grobnice na mjesnom groblju u [adresa] na [adresa] sa dva ukopna mjesta, na što se zasigurno ne bi odlučili da je njihova bračna zajednica bila prekinuta. Za vrijeme gradnje predmetne kuće stranke su zajednički stanovale u iznajmljenim apartmanima o čemu su posvjedočili svjedoci LČ, ŠA, JČ i CA. Svjedoci koji su vršili radove na predmetnoj kući su potvrdili da ih je isključio tuženica kontaktirala za angažman rada na kući i da su isključivo sa njom dogovarali sve detalje vezane za radove. Tužiteljevi navodi da je imao prije braka vlastitu imovinu kojom je kupio predmetnu nekretninu tijekom postupka nisu dokazani. Nadalje, od važnosti je i činjenica da su tužitelj i tuženica imali dva zajednička računa u Raiffeisen banci u Hrvatskoj sa izdanim punomoćima na ime jednog i drugog te da su spisu priloženi dokazi o isplatama novca na imena oboje stranaka kojeg su u razdoblju gradnje kuće trošili na plaćanje majstora, kupnju namještaja itd. Tužitelj je u svojem iskazu potvrdio da je tužena imala punomoć na njegovim računima. Iz stanja spisa je razvidno i to da je sve poslove oko izgradnje predmetne kuće, kontakte s majstorima, nabavku materijala i opreme kao i sve poslove i pribavu dokumentacije potrebnu za sređivanje zemljišno knjižnog stanja obavljala isključivo tužena te nije životno ni logično da bi to netko radio bez pisanog traga, odnosno sklopljenog ugovora kojim bi se regulirala međusobna prava i obveze, a takav ugovor ne postoji u ovom slučaju. Navedeno sve govori u prilog tome da su stranke za vrijeme gradnje kuće bile u bračnoj zajednici, da su se zajednički odlučili za kupnju zemljišta i izgradnju kuće u [adresa], da su istu sagradile i opremile zajedničkim sredstvima stečenim svojim radom, te da je tužena preuzela veći dio obveze vezano za izgradnju kuće s obzirom na to da je tužitelj stranac koji ne poznaje njemački jezik.

44. S obzirom na to da je tijekom postupka utvrđeno da se radi o nekretnini koja je stečena za vrijeme trajanja braka tužitelja i tuženice njihovim zajedničkim radom, to je primjenom odredbe članka 249. st. 1. ObZ-a valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na ½ idealnog dijela cjeline nekretnine, a odbiti tužbeni zahtjev za više traženo za ¼ idealnog dijela cjeline nekretnine.

45. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

46. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu članka 154. stavak 2. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), i u skladu sa Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022, dalje: OT), a imajući u vidu vrijednost predmeta spora (33.313,42 EUR-a). Uzevši u obzir osnov i visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio da je tužitelj uspio sa 83%, a tuženica je uspjela sa 17% te kada se postotak uspjeha tužitelja umanji za postotak uspjeha tuženice primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a dobije se postotak od 66%, što znači da tužitelju pripada pravo na naknadu dijela pripadajućeg troška upravo u iznosu koji odgovara postotku od 66% ukupnog troška, vodeći računa da mu pripada naknada troškova za one parnične radnje koje su bile potrebne za vođenje parnice. Tužitelju bi za slučaj potpunog uspjeha u parnici pripadala naknada za sastav tužbe (Tbr. 7.1.) u visini od 500 bodova, sastava obrazloženog podneska od 7. siječnja 2025. (Tbr. 8.1.) u visini od 500 bodova, sastav odgovora na žalbu (Tbr.8. 3.) 100 bodova, za zastupanje na ročištima (Tbr. 9.1.) u visini od po 500 bodova za ročišta od 27. svibnja 2021., 14. ožujka 2024., 20. rujna 2024.,17. siječnja 2025. i 7. veljače 2025., te po 250 bodova za zastupanje na ročištima (Tbr. 9.2.) od 30. rujna 2021., 21. prosinca 2021., 12. lipnja 2024. i 1. srpnja 2024., dakle sveukupno 4.600 bodova što umnoženo sa vrijednošću jednog boda daje ukupan iznos od 9.200 EUR-a, uvećano za PDV iznosi 11.500 EUR-a. Navedenom je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od 1.327,23 EUR-a sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/2023) te troškove sudskog tumača u iznosu od 137,05 EUR-a, što sveukupno predstavlja iznos od 12.964,28 EUR-a. Tužitelju je valjalo dosuditi 66% iznosa nastalih troškova, odnosno iznos od 8.556,42 EUR-a, koji iznos je tuženica dužna naknaditi tužitelju. Na navedeni iznos dosuđene su i zakonske zatezne kamate.

47. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 14. ožujka 2025.

SUTKINJA

Andreja Mikelić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženice,

- u spis.