Poslovni broj: P-91/2024-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru po sucu tog suda Jeleni Habulin kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice IB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Hrvoje Pažin, odvjetnik iz Zlatara, protiv tuženika Solida Konjščina d.o.o., Trg hrvatskih Ivanovaca 9A, Ivanec, OIB 53402945676, kojeg zastupaju odvjetnici Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, odvjetnici iz ZOU Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno i njezinog punomoćnika odvjetnika Hrvoja Pažina, te punomoćnice tuženika odvjetnice Mihaele Carović Rukavina, dana 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da tužiteljica IB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] ima valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] oranica Lasača u Velikoj Lasači, pov. 205 čhv-a (737 m2), upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] oranica Lasača u Velikoj Lasači, pov. 206 čhv-a (741 m2), upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] A k. o. [katastarska općina] .

II Nalaže se tuženiku Solida Konjščina d.o.o. Trg hrvatskih Ivanovaca 9A, Ivanec, OIB 53402945676 izdati tužiteljici IB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama na njezino ime, u roku od 15 dana, koju ispravu će u suprotnom zamijeniti ova presuda.

III Nalaže se tuženiku Solida Konjščina d.o.o. Trg hrvatskih Ivanovaca 9A, Ivanec, OIB 53402945676 da tužiteljici IB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.389,73 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je njezin djed UB, sin I, kupoprodajnim ugovorom od 07. listopada 1965. kupio od NB iz [adresa] k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 411 čhv-a (205 čhv + 206 čhv) te je navedeni ugovor ovjeren 23. studenog 1965. kod ovog suda radi razreza poreza na promet nekretnina i istog je dana prijavljen Odjelu za financije narodnog odbora Općine Zlatar-Bistrica.

2.Navodi da je u navedenom ugovoru greškom u pisanju umjesto k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međutim kod provedbe ugovora u katastru, isto je ispravljeno te je na pokojnog UB ispravno upisana k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

3.Navedene k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iza pokojnog UB naslijedila je njegova supruga BB (baka tužiteljice), a iza iste njihova kćer AB, koja je majka tužiteljice, koja je također umrla, te je tužiteljica univerzalna nasljednica pokojne AB.

4.Tužiteljica navodi da je ona navedene nekretnine držala u posjedu sve do početka 2024., a da je tuženik, prema njezinim saznanjima navedene nekretnine kupio kupoprodajnim ugovorom od 13. kolovoza 2018. od GB iz [adresa] kao zakonske nasljednice iza pokojnog NB iz [adresa], budući se ona u zemljišnim knjigama vodila kao vlasnica istih.

5.Tužiteljica ističe da je prilikom kupoprodaje navedenih nekretnina tuženiku bilo poznato da GB nije u naravi ni vlasnica, ni posjednica navedenih nekretnina, a da ih je o tome usmeno i pisano obavijestio i suprug tužiteljice VB, te je i majka tužiteljice, sada pokojna AB, dopisom od 22.01.2021. obavijestila tuženika da je ona vlasnica tih nekretnina, te je zahtijevala povrat istih ili isplatu tržišne vrijednosti.

6. Nadalje ,tužiteljica navodi da je ona nedavno saznala da je tuženik vezano uz k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vodio i pojedinačni ZK ispravni postupak, u kojem ona nije sudjelovala, niti je o istom obaviještena.

7.Stoga tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da ona ima pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te naložiti tuženiku da joj izda tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva u zemljišnim knjigama na njezino ime, koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda, i naložiti tuženiku da joj naknadi troškove postupka sa zateznom kamatom .

8.U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da je on sada vlasnik predmetnih nekretnina u 1/1 dijela, te da je iste kupio od GB kao prodavatelja, temeljem sklopljenog ugovora o kupoprodaji od 13. kolovoza 2018.

9.Tuženik ističe da njega štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige, te da je utvrđivanje zemljišnoknjižnog stanja i sve pregovore oko sklapanja predmetnog ugovora vodila Općina Konjščina, temeljem Ugovora o utvrđivanju međusobnih prava i obveza u pogledu kupoprodaje zemljišta (neizgrađenog građevinskog zemljišta u Poduzetničkoj zoni Mala Lasača) stjecanje vlasništva na zemljištu u cilju izgradnje solarne elektrane i poslovanja u poduzetničkog zoni te prava i obveza između Općine Konjščina kao prodavatelja zemljišta i organizatora Poduzetničke zone Mala Lasača i tuženika kao kupca i investitora u Poduzetničkoj zoni.

10.Tuženik ističe da je prodavateljica GB bila upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], te je bila upisana i kao ZK suvlasnik k. č. br. [katastarska čestica] u ½ dijela, dok je u drugoj polovici bila upisana MB, a kao posjednik je bila upisana AB.

11.Nadalje, tuženik navodi da je prije zaključenja spornog ugovora o kupoprodaji Općina Konjščina 05. lipnja 2018. poslala poziv upisanoj posjednici, u kojem ju je između ostalog pozvala da radi dokazivanja upisanog ili izvanknjižnog vlasništva donese sa sobom dokaz kojim raspolaže (kupoprodajni ugovor, darovni ugovor i slično) – ako nije upisana u zemljišne knjige i posjednik zemljišta u katastru, te važeću osobnu iskaznicu. Ističe da se dostava za AB vratila da je nepoznata na adresi navedenoj u posjedovnom listu, te da je Općina ponovila poziv 20. kolovoza 2018., ali se pošiljka i drugi puta vratila, a drugi se nitko nije javio.

12.Tuženik navodi da iako nije bio dužan istraživati izvanknjižno stanje, on je ipak pozvao upisanog posjednika radi eventualnih očitovanja. Tuženik ističe da on niti prilikom zaključenja ugovora, a niti provođenja istog u zemljišnim knjigama nije imao nikakvih saznanja da bi tužiteljica bila stvarna vlasnica predmetnih nekretnina, niti je za to mogao znati, jer ih je suprug tužiteljice kontaktirao tek u studenom 2020. kada je tuženik već dvije godine bio upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik.

13.Nadalje, tuženik navodi da je on vezano uz ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je bila upisana na Božić Slavu, pokrenuo pojedinačni ispravni postupak na sudu radi sređivanja predmetne nekretnine, te je rješenje o pokretanju i otvaranju pojedinačnog ispravnog postupka upućeno svim protustrankama, te je objavljeno i na oglasnoj ploči suda, a po okončanju postupka 06. travnja 2023. sud je donio rješenje i tuženiku dopustio uknjižbu na predmetnoj nekretnini.

14.Kako je tuženik ugovor zaključio s povjerenjem u zemljišne knjige, to na njemu nikako ne može biti krivnja što tužiteljica nije pravovremeno sredila svoje imovinsko- pravne odnose, pa tuženik predlaže da sud odbije tužiteljicu u cijelosti s tužbenim zahtjevom i traži da mu tužiteljica naknadi troškove postupka.

15.U toku postupka izvršen je uvid u kupoprodajni ugovor sklopljen 07.10.1965. između NB iz [adresa] i UB iz [adresa], u posjedovni list 177 k. o. [katastarska općina], u rješenja o nasljeđivanju iza BB i AB, u kupoprodajni ugovor sklopljen između tuženika i GB dana 13. kolovoza 2018., u izvatke iz zemljišnih knjiga, u ispise e-mail poruka, u dopis tužiteljice tuženiku i Općini Konjščina od 22.01.2021., u poziv Općine Konjščina za AB od 05.06.2018. i 20.08.2018., u rješenje ovog suda Z-4793/2023. od 06.04.2023. i Z-6617/2022. od 01.02.2023., u medicinsku dokumentaciju za AB, u ispise članaka s portala Danas hr. I ner.hr., potvrdu o prijavi prebivališta za AB, u poziv Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Zlatar od 04. veljače 2019. te su saslušani svjedoci GB, EB, KB, VB, ĐB, DB i tužiteljica.

16.Tužbeni zahtjev u cijelosti je osnovan.

17.Nesporna je činjenica da je tužitelj kupoprodajnim ugovorom od 13.08.2018. kupio od GB k. č. br. [katastarska čestica] oranica Lasača u Velikoj Lasači, pov. 206 čhv-a, koja je tada bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo prodavateljice GB, te da je kupio i k. č. br. [katastarska čestica], pov. 205 čhv-a, oranica Lasača u Velikoj Lasači, koja je bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao suvlasništvo MB (pok.svekrve prodavateljice GB) i prodavateljice GB, svake u ½ dijela.

18.Isto tako nije sporno da su navedene nekretnine u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji bile upisane u posjedovni list 177 k. o. [katastarska općina] na ime posjednika AB, majke tužiteljice.

19.Uvidom u navedeni kupoprodajni ugovor od 13.08.2018, utvrđeno je da je u čl. I., između ostalog, navedeno da su obje ove nekretnine upisane u "…katastarski posjedovni list broj 177 kao vlasništvo AB, [adresa] , te da je ispod toga još navedeno "predmetno zemljište opisano u stavku 1. ove točke vanknjižno je vlasništvo prodavatelja iz točke 1. ovog ugovora".

20.Uvidom u kupoprodajni ugovor sklopljen 07.10.1965. utvrđeno je da je istim NB, [adresa] (za kojeg nije sporno da je bio svekar prodavateljice GB) prodao UB iz [adresa] (djedu tužiteljice) svoje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oranica zvana Velika Lasača u Konjščini Donjoj, pov. 411 čhv- a.

21.Sud vjeruje tužiteljici (a ni tuženik to ne osporava) da je u navedenom ugovoru greškom u pisanju napisano umjesto k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da se prodaje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer nije sporno da k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] čine jednu cjelinu, te je majka predlagateljice AB upisana posjednikom k. č. br. [katastarska čestica], te i površina k. č. br. [katastarska čestica] s površinom k. č. br. [katastarska čestica] iznosi ukupno 411 čhv-a

22.Stoga je sud uvidom u navedeni kupoprodajni ugovor od 07.10.1965. utvrdio da je svekar GB prodao 07.10.1965. djedu tužiteljice UB sporne k. č. br. [katastarska čestica], a iz iskaza tužiteljice, te rješenja o nasljeđivanju iza pokojne BB i AB, sud je utvrdio da su navedene čestice iza UB pripale njegovu suprugu BB, koju ja naslijedila njihova kći AB koja je umrla **.**.2022., te je AB naslijedila njezina kći, ovopredmetna tužiteljica IB.

23.Nije sporno da je tuženik nakon što je od GB kupio predmetne nekretnine cijelu k. č. br. [katastarska čestica] i ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] temeljem tog ugovora još 2018. prenio u zemljišnim knjigama na svoje ime.

24.Isto tako nije sporno da se suprug tužiteljice VB u studenom 2020. ,najprije telefonom, a nakon toga e-mailom obratio Općini Konjščina i tuženiku, te ih obavijestio da su ove dvije čestice vlasništvo AB.

25.Nadalje, nije sporno da je tuženik vezano uz ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] , koji dio je u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasništvo MB (svekrve GB) pokrenuo ZK ispravni postupak kod ovog suda pod brojem Z-6617/2022. koji je otvoren 01.02.2023., te se temeljem rješenja Z-4793/2023. od 06.04.2023. tuženik upisao vlasnikom cijele k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

26.Uvidom u navedena Z rješenja Z-6617/2022. i Z-4793/2023. utvrđeno je da ni tužiteljica, a ni njezina pokojna majka AB nisu bile obaviještene o vođenju ovog postupaka, niti im je dostavljeno rješenje Z-4793/2023. od 06.04.2023.

27.Svjedokinja GB u svom iskazu je navela da su nju pozvali iz Općine Konjščina radi prodaje tuženiku spornih k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su navedene u kupoprodajnom ugovoru, pa je ona poslala sina u gruntovnicu da provjeri čije su to čestice i kada je sin izvadio ZK izvadak, ona je vidjela da je jedna cijela čestica njezina, a druga da je u ½ upisana na njezino ime, a u drugoj polovini na ime njezine svekrve MB.

28.Svjedokinja GB navodi da iako je ona kod GB 58 godina, ona te nekretnine nije nikada vidjela, te da oni predmetne nekretnine nisu nikada obrađivali , već joj je pokojni svekar 1966. kad se udala, pričao da je on ove nekretnine zamijenio s JB za 2 čestice u [adresa], te su oni uživali te dvije čestice u [adresa]. Navodi da je ona tuženiku prodala predmetne k. č. br. [katastarska čestica], iako je znala da nisu njezine, ali kako je to glasilo u gruntovnici na njezino ime, ona je to prodala. Navodi da je ona prodavateljima kad je prodavala zemlju rekla da je ta zemlja zamijenjena i da nije njezina, ali da su njoj rekli da kako zemlja glasi na nju, da ju može prodati.

29.Svjedokinja GB nije osporila da bi se na ugovoru o kupoprodaji od 07.10.1965. nalazio potpis njezinog svekra NB, ali je navela da on njoj nikad nije rekao da bi tu zemlju prodao, već joj je rekao da ju je zamijenio.

30.Nadalje, svjedokinja GB je navela da je i ona pročelnici [adresa], EB , prije sklapanja ugovora o kupoprodaji rekla da su sporne čestice zamijenjene, ali da je ona rekla da u gruntovnici glase na nju i da su njezine .

31.Svjedokinja SB navodi da ona na predmetnim nekretninama prije prodaje nije bila, da ne zna gdje se one nalaze i da ih nije pokazala tuženiku, već je samo potpisala ugovor o kupoprodaji.

32.Svjedokinja EB, koja je bila pročelnica u Općini Konjščina, navodi da je Općina Konjščina s tuženikom sklopila Ugovor o međusobnim pravima i obvezama vezano uz realizaciju solarne elektrane na području Općine Konjščina, te je Općina prema tom ugovoru trebala u ime i za račun tuženika realizirati kupoprodaju zemljišta za solarnu elektranu, te su poslali poziv svim upisanim gruntovnim vlasnicima i posjednicima, pa su tako vezano uz sporne nekretnine poslali poziv GB koja je bila upisana kao ZK vlasnik i ZK suvlasnik i AB koja je bila upisana kao posjednica ovih čestica.

33.Navodi da se dostava za AB dva puta vratila s naznakom da je nepoznata na adresi iz posjedovnog lista, a da oni dalje njezinu adresu nisu ispitivali jer je ZK vlasnica GB navela da je to njezina zemlja, pa su s njom sklopili ugovor o kupoprodaji.Svjedokinja se ne sjeća da li je njoj GB rekla da su oni predmetne nekretnine zamijenili, ali misli da nije.

34.Sud vjeruje svjedokinji GB da je ona svjedokinji EB prilikom prodaje rekla da predmetne nekretnine nisu njezino vlasništvo, na što je ona njoj rekla da može zemlju prodati ako glasi na nju, budući je svjedokinja u tom dijelu iskazivala logično i uvjerljivo, jer je životno da je kupca obavijestila da ta zemlja više nije njezina, te je iskazivala i na svoju štetu, budući je priznala da je prodala nešto što nije njezino, a i svjedok VB je u svojem iskazu naveo da mu je GB ( kad ju je nazvao vezano uz prodaju navedenih nekretnina tuženiku) rekla kako je prilikom prodaje zemlje tuženicima rekla da ona nije vlasnica tih nekretnina, ali da joj je EB rekla da to nije bitno, jer je upisana vlasnicom.

35. Kako je EB u to vrijeme 2018.godine za tuženika realizirala veći broj ugovora i kako je za potrebe sklapanja tih ugovora kontaktirala s većim brojem osoba, to je logično da se ona sada, nakon 6 godina ,ne sjeća da li joj je GB prilikom prodaje rekla da zemlja nije njezina.

36.Budući je i u kupoprodajnom ugovoru navedeno da su ove nekretnine upisane u PL 177 kao vlasništvo majke tužiteljice AB, to sud vjeruje GB da je ona prilikom prodaje rekla prodavatelju da nije stvarna vlasnica ovih nekretnina.

37.Nadalje, kako je uvidom u ugovor o kupoprodaji sklopljen 07.10.1965. utvrđeno da je svekar GB prodao djedu tužiteljice UB sporne nekretnine, to sud vjeruje tužiteljici i svjedoku VB da su predmetne nekretnine od dana prodaje bile u posjedu prednika tužiteljice koji su ih nesmetano obrađivali, te da ih nitko nikad nije ometao u njihovom posjedu, budući da je i svjedokinja GB navela da otkad se ona udala 1966., oni ove nekretnine nisu uživali, a i svjedok OB je potvrdio da je majka tužiteljice uživala predmetne nekretnine, te da joj je on pomagao kod berbe kukuruza.

38.Svjedokinja ĐB nema neposrednih saznanja o kupnji spornih nekretnina budući je sve pregovore u vezi kupnje vodila tadašnja pročelnica EB, te stoga ova svjedokinja ne može znati da li su oni prilikom kupnje istih od GB postupali u dobroj vjeri, jer samim pregovorima nije bila prisutna.

39.Neodlučan je iskaz svjedoka KB budući da ni on nema saznanja o kupnji spornog zemljišta.

40.Sud je prihvatio iskaz svjedoka DB koji iznosi svoja vlastita saznanja, te je životno da se svjedok zbog proteka vremena nije točno sjećao kad je s tužiteljicom razgovarao o spornim nekretninama,

41.Temeljem odredbe čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 151/09., 90/10., 143/12., 152/14. i 146/18. – dalje: Zakona o vlasništvu) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, te se prema st. 3. istog čl. 122. nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

42.Prema mišljenju ovog suda, tuženik prilikom kupnje spornih nekretnina od GB nije postupao u dobroj vjeri, jer je svjedokinja GB koja je bila upisana ZK vlasnicom k. č. br. [katastarska čestica] i suvlasnicom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prije prodaje rekla EB, koja je za tuženika pripremala realizaciju kupoprodajnih ugovora, da predmetne nekretnine nisu njezine, na što joj je EB rekla da ako u gruntovnici glase na nju, da ih može prodati.

43.Da tuženik nije postupao u dobroj vjeri, ukazuju i navodi iz točke I. kupoprodajnog ugovora koji je sklopio s GB ,u kojem je navedeno da su predmetne čestice upisane u PL 177 kao vlasništvo AB.

44.Neodlučno je što je ispod toga navedeno da su ove nekretnine vanknjižno vlasništvo prodavatelja, te se očito radi o formulaciji koja se primjenjivala kod svih ugovora, budući da nije sporno da su predmetne nekretnine bile upisane kao gruntovno vlasništvo, odnosno suvlasništvo prodavateljice i njezine pokojne svekrve pa se ne radi o vanknjižnom vlasništvu prodavateljice , a sama prodavateljica je navela da ona nije bila stvarna vlasnica ovih nekretnina.

45.Nadalje, ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u zemljišnim knjigama u tom dijelu bila upisane kao suvlasništvo svekrve GB, MB, tuženik je u zemljišne knjige kao svoje vlasništvo upisao nakon provedenog ZK ispravnog postupka 2023., a nije sporno da je suprug tužiteljice još u studenom 2020. obavijestio Općinu Konjščina i tuženika da su obje ove čestice vlasništvo, tada još žive majke tužiteljice AB.

46.Dakle, tuženiku je u vrijeme pokretanja ZK ispravnog postupka pod posl.br. Z- 6617/2022. bilo poznato da prodavateljica GB, od koje su kupili ovu nekretninu još 2018. nije bila vlasnica ove nekretnine i da je vlasnica iste majka tužiteljice, ali su oni usprkos tome podnijeli prijedlog za ZK ispravni postupak, o pokretanju postupka nisu obavijestili tužiteljicu, ni njezinu majku, te su predmetnu ½ k. č. br. [katastarska čestica] prenijeli na svoje ime ,iako su znali da ista nije bila vlasništvo GB, kako u vrijeme kad su ju kupili od nje, tako i u vrijeme pokretanja ZK ispravnog postupka.

47.Točni su navodi tuženika da se nedostatak dobre vjere ne može predbacivati nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje, međutim u konkretnom slučaju, zemljišnoknjižna vlasnica je prije prodaje upoznala osobu koja je trebala realizirati kupoprodaju da ona nije stvarna vlasnica ove nekretnine, te je i ugovoru o kupoprodaji navedeno da je vanknjižna vlasnica AB, međutim Općina je AB poziv da se javi poslala samo na njezinu adresu [adresa], s koje adrese se pismeno vratilo da je nepoznata, te djelatnici Općine, iako su mogli, ( jer je ona imala prijavljeno prebivalište na u [adresa]) nisu ni pokušali saznati novu adresu AB, niti su joj poziv da se javi u Općinu ostavili u poštanskom sandučiću njezine kuće u [adresa], za koju su morali znati da je njezino vlasništvo budući se radi o maloj sredini u kojoj se svi poznaju, tim više što je majka tužiteljice ranije i živjela na toj adresi.

48.Stoga je sud ocjenjujući provedene dokaze svaki posebno i sve zajedno na nedvojben način utvrdio da tuženik kao kupac prilikom kupnje spornih nekretnina nije postupao u dobroj vjeri, jer je znao da nekretnine kupuje od osobe koja nije stvarni vlasnik, te ga stoga njega ne štiti načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige iz čl. 122. Zakona o vlasništvu.

49.Kao što je već rečeno, uvidom u kupoprodajni ugovor kojim je NB prodao i predao u posjed djedu tužiteljice UB predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te iz iskaza tužiteljice i svjedoka VB i DB ,utvrđeno je da su predmetne nekretnine bile vlasništvo pokojnog UB nakon čije smrti su pripale njegovu suprugu BB koju je naslijedila majka tužiteljice AB, a nakon njezine smrti 31.07.2022., ove nekretnine su pripale tužiteljicu.

50.Kako su dakle prednici tužiteljice istiniti, zakoniti i pošteni posjednici ovih nekretnina od 1965., to su oni još 1995. dosjelošću stekli vlasništvo predmetnih nekretnina u skladu s paragrafom 1468. bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ- a), koji je bio na snazi u to vrijeme, a vezano uz članak 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. godine (NN 53/91 i 92/94) nakon čega su ih nastavili obrađivati sve dok ih je baka tužiteljice BB mogla obrađivati, a nakon toga su ih obilazili, te ih nitko nije smetao u njihovom posjedu.

51.Potrebno je dodati da iako je prema pravnom paragrafu 1468. OGZ-a bio propisan 30-godišnji rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, međutim, ustaljeno je i općeprihvaćeno pravno shvaćanje (zauzeto na Proširenoj općoj sjednici bivšeg Saveznog Vrhovnog suda FNRJ od 03. travnja 1960.) da je umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468. OGZ-a u trajanju od 30 godina dostatan pošteni posjed od 20 godina (Rev-x 51/2013-2 od 23. srpnja 2014.), stoga su se pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prednika tužiteljice ostvarile još u listopadu 1985.

52.Stoga je tužiteljica u skladu s odredbom čl. 166. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dokazala da preko svojih pravnih prednika ima pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na predmetnim k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ,te je njezina pravna prednica AB, u vrijeme kad je GB prodala predmetne nekretnine tuženiku, bila predmnijevani vlasnik predmetnih nekretnina, pa GB nije mogla tuženiku prodati predmetne nekretnine, budući da nitko ne može prenijeti na drugog više prava nego što sam ima.

53.Kako je tuženiku, kao što je već rečeno, bilo poznato da GB nije stvarna vlasnica ovih nekretnina, to tuženika ne štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige, niti ga je isto štitilo u vrijeme kad je kupio ove nekretnine od osobe koja nije bila stvarna vlasnica, to je valjalo presuditi kao u izreci i utvrditi da tužiteljica ima u skladu s odredbom čl. 166. Zakona o vlasništvu valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na navedenim k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i naložiti tuženiku da tužiteljici izda tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva u zemljišnim knjigama na njezino ime, koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda.

54.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023-u daljnjem tekstu ZPP-a), a trošak tužiteljice odnosi se na sastav tužbe po odvjetniku za što je tužiteljici prema Tbr.7. točka 1. OT-e odmjereno 200,00 eura, koji iznos joj je u skladu s Tbr. 9. točka 1. OT-e odmjeren i za zastupanja: 11.07.2024., 17.10.2024. i 20.02.2025. te u skladu s Tbr.8. točka 1. OT-e za sastav podneska od 03.07.2024. ili ukupno 1.000,00 eura, na što je priznat PDV 250,00 eura.

55.Nadalje, tužiteljici je na ime pristojbe na tužbu priznato 43,28 eura, a na ime pristojbe na ovu presudu odmjereno je 96,45 eura, te su troškovi dosuđeni u ukupnom iznosu od 1.389,73 eura.

56.Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3 ZPP-a.

57.Slijedom svega navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Zlataru 14. ožujka 2025.

S U D A C:

Jelena Habulin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika