Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: P-74/2024-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari I. tužitelja VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tužitelja MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. tužitelja ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i IV. tužiteljice JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženog GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi stjecanja bez osnove, nakon glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika I. – IV. tužitelja i tuženika, po objavi 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženom GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti I. tužitelju VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tužitelju MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. tužitelju ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i IV. tužiteljici JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 9.245,34 eura (slovima: devet tisuća dvjesto četrdeset pet eura trideset četiri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. veljače 2016. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženom GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti I. tužitelju VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tužitelju MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. tužitelju ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i IV. tužiteljici JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 2.723,10 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. veljače 2016. pa do isplate", kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženom GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi I. tužitelju VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tužitelju MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. tužitelju ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i IV. tužiteljici JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni trošak u iznosu od 2.540,45 eura (slovima: dvije tisuće petsto četrdeset eura četrdeset pet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev I.-IV. tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki III. izreke presude.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 26. veljače 2025.

Obrazloženje

1. I.-IV. tužitelji (dalje u tekstu: tužitelji) u tužbi od 12. veljače 2016. (a koja je zaprimljena u spisu ovoga suda pod posl.br. Povrv-62/2016 kao protutužba i rješenjem posl.br. Povrv-62/2016-13 od 3. ožujka 2022. izdvojena iz predmetnog spisa te je formiran ovaj spis P-74/2024) navode da se kod naslovnog suda vodi parnični postupak u pravnoj stvari tužitelja protiv tuženika, u svezi potraživanja tužitelja u svezi zastupanja tuženika pred Općinskim sudom u Vinkovcima u predmetu br. P-1127/2009, u kojem predmetu je tuženik odvjetnik GŠ temeljem punomoći podigao tužbu protiv Croatia osiguranja Filijala Osijek, 17. kolovoza 2009., da bi 2. studenoga 2009., primio nesporni iznos utuženja (akontaciju naknade štete) i to od 208.700,00 kn, a da taj novac nije isplatio tužiteljima, već je zadržao za sebe. Dana 17. lipnja 2013. tužitelji su saznali da je tuženik naplatio u njihovo ime iznos od 208.700,00 kn, a da im taj iznos sve do tada nije isplatio niti prijavio, zbog čega su tuženiku otkazali punomoć za daljnje zastupanje pred Općinskim sudom u Vinkovcima u predmetu broj P-1127/2009, kao i kod Croatia osiguranja d.d., Filijala Osijek u predmetu br. S-93/09, kao i kod Croatia osiguranja d.d., Filijala Osijek u predmetu br. S-93/09, te su istim dopisom tražili da im se vrati njihov novac. Istodobno, tuženiku je dostavljen i obračun potraživanja, tako da je tuženik na ime glavnice na zadržani novac morao platiti i kamate u iznosu od 97.911,75 kn ili ukupno 306.611,75 kn. Dana 27. lipnja 2013. tuženik je uplatio tužiteljima iznos od 237.433,00 kn, i time im je isplatio dio duga, te da je ostao dužan 69.179,00 kn. Prema pravilima uračunavanja obračuna duga, najprije se naplaćuju kamate, a tek tada glavnica. To znači da je tuženik na dan isplate nespornog dijela duga od 237.433,00 kn, platio kamatu od 97.911,75 kn i dio glavnice u iznosu od 139.521,00 kn, tako da je ostatak duga i to glavnice 69.179,00 kn. Na taj iznos glavnice tužitelji imaju pravo na kamatu kada je taj dio glavnice tuženik primio, a nesporno je primio 2. studenoga 2009., što znači da je do danas ostao dužan, osim glavnice i daljnju kamatu na tu glavnicu od 52.990,35 kn ili ukupno 122.169,35 kn. Kako tuženik do danas nije vratio dužni iznos, to tužitelji podižu predlažu sudu da nakon provedenog postupka donese presudu:

"Tuženik dužan je tužiteljima isplatiti iznos od 122.169,35 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podizanja ove tužbe, tj. od 11. veljače 2016. pa do konačne isplate kao i naknaditi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana o

donošenja I stupanjske presude pa do konačne isplate, sve to u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

1.1. U podnesku od 17. svibnja 2024. tužitelji ne spore da ih je tuženik kao punomoćnik zastupao pred Općinskim sudom u Vinkovcima u predmetu br. P- 1127/2009., te je u svezi toga spisa jedan od tužitelja i to NŠ prezentirao prijedlog zaključenja izvansudske nagodbe u svezi predmetnog spora, pa kada je tužitelj NŠ u prijedlogu nagodbe saznao da je tuženik bez znanja i odobrenja tužitelja 17. kolovoza 2009. primio akontaciju naknade štete od Croatia osiguranja d.d. Osijek, istom je u nazočnosti više svjedoka odmah otkazao punomoć usmenim putem, te mu zabranio poduzimanje bilo kakvih radnji, bilo kod Croatia osiguranja d.d. Osijek bilo kod Općinskog suda u Vinkovcima, te je istoga dana putem fax uređaja o činjenici otkazivanju punomoći dostavio obavijest Croatia osiguranju d.d. Osijek i Općinskom sudu u Vinkovcima, da bi tuženik unatoč pisanom i usmenom otkazu punomoći zaključio pisanu nagodbu sa Croatia osiguranjem d.d. Osijek istoga dana kada mu je otkazana punomoć, tj. 17. lipnja 2013. (SIC), zbog čega su tužitelji morali pokrenuti novu tužbu kod Općinskog suda u Osijeku u predmetu br. P-486/2014., gdje je donijeta presuda kojom je izvansudska nagodba koju je potpisao tuženik u ime tužitelja, bez njihove punomoći za zastupanje kod Croatia osiguranja d.d. u Osijeku i Croatia osiguranja d.d. Osijek utvrđena ništetnom, te je ista presuda postala pravomoćna presudom Županijskog suda u Osijeku br. Gž- 2288/2015-2. Nakon što je utvrđeno da je tuženik primio i neosnovano zadržao iznos akontacije za naknadu štete sa tužiteljima, zatraženo je od tuženika da vrati iznos zajedno sa kamatama, koji je tada iznosio 306.661,75 kn, no tuženik je 27. lipnja 2013. uplatio samo iznos od 237.433,00 kn. Netočno je da bi bilo tko od tužitelja tuženiku dao odobrenje za zadržavanje novca, niti je bilo tko od tužitelja sa tuženikom zaključio ugovor o zastupanju i ugovorio proviziju. Da li je jedan od tužitelja NŠ tako nešto ugovorio, to je eventualno moguće samo za sebe, jer od drugih tužitelja nije imao punomoć za zastupanje u pregovorima sa tuženikom. Kako tuženik nema ugovor o zastupanju, to mu ne pripada pravo na zatraženu proviziju, niti umanjenje primljenog iznosa. Tužiteljima pripada pravo na uglavničeni iznos kamate od 122.169,35 kn, pa tako temeljem odrede članka 30. stavka 2. ZOO pripada pravo na daljnju kamatu od dana podizanja tužbe, tj. od 12. veljače 2016. pa do konačne isplate. Zbog promjene valute plaćanja, tužitelj specificira tužbu i tužbeni zahtjev, te predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese slijedeću presudu: "Tuženik je dužan tužiteljima isplatiti iznos od 16.214,66 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podizanja ove tužbe, tj. od 12. veljače 2016., pa do konačne isplate kao i naknaditi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja I° presude pa do konačne isplate, sve to u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

1.2. Na ročištu 26. veljače 2025. tužitelji konačno postavljaju tužbeni zahtjev na način da se tuženik obveze da im plati na ime glavnice iznos od 9.245,34 EUR (69.659,05 kn), i na ime zateznih kamata za vremenski period od 28. lipnja 2013. do 11. veljače 2016. iznos od 2.723,10 EUR (20.517,16 kn) ili sveukupno 11.968,44 EUR (90.176,21 kn), sve zajedno sa zateznom zakonskom kamatom od 12. veljače 2016. pa do konačne isplate. Uz obvezu plaćanja troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je točno da je nesporni iznos (208.700,00 kn) naplaćen, ali nije točno da je taj iznos zadržao za sebe. Naime, Croatia osiguranje d.d. Osijek je pismeno obavijestila tužitelje da je 2. studenoga 2009. izvršila isplatu nespornog dijela i sa tom pismenom obaviješću III. tužitelj TŠ je došao kod tuženika i zahtijevao da mu se taj novac isplati skupa sa ostalim novcem kada predmet bude gotov i to sa kamatama. Sav nesporni dio sa zateznim kamatama tuženik je na prvo traženje od strane MŠ odmah isplaćen, točnije 27. lipnja 2013. u iznosu od 237.433,00 kn, dakle od strane tuženika tužitelji nisu oštećeni ni za jednu kunu, naprotiv ostvaren je maksimalno moguć novčani iznos čak i više nego što je dogovoreno. Naprotiv, oštećen je tuženik jer nije naplatio gotov i završen predmet (osim postotka od 20% na nesporni dio kako je to dogovorio sa tužiteljima) a što je vidljivo iz zapisnika od 12. siječnja 2015. u predmetu P-486/2014 kod Općinskog suda u Osijek na stranici 4. gdje se TŠ izjasnio da je dogovoren postotak od 20%. Osnovi razlog otkaza punomoći od strane tužitelja što bi oni trebali prema utvrđenim parametrima iz spisa trebali platiti 340.000,00 kuna, to je čak III. tužitelj i rekao. Spori da su tužitelji tek 17. lipnja 2013. saznali da je tuženik u njihovo ime naplatio iznos od 208.700,00 kn, kao i da bi morao tužiteljima isplatiti ukupan iznos od 306.611,75 kn. Naime, tuženik je na nesporno naplaćen iznos od 208.700,00 kn ustegnuo svoj postotak od 20%, a na ostali iznos od dana uplate do dana isplate obračunao kamatu i tužitelji su dobili 26. srpnja 2013. ukupan iznos 237.433,00 kn. Spori obračun ostatka potraživanja kako su to sačinili tužitelji.

2.1. Tuženik je 28. lipnja 2024. podnio protutužbu kojom od ovdje tužitelja traži iznos od 127.164,60 kn. Navodi da je on kao odvjetnik vodio postupak protiv Croatia osiguranja d.d. Osijek za naknadu štete za tužitelje VŠ, njegovu suprugu i njegova dva sina, da je postupak vođen pred Općinskim sudom u Vinkovcima od 2007. do 2013. godine, kada je sklopljena izvansudska nagodba sa Croatia osiguranjem d.d. Osijek, jer je ĆŠ svake subote dolazio njemu u kancelariju [adresa] i vršio pritisak da se predmet što prije završi i pošto je sklopljena nagodba nezadovoljstvo kod njega se javilo kada je vidio da mora platiti 20% na iznos iz nagodbe, otišao je kod drugog odvjetnika, a njemu otkazao punomoć, iako je nagodba bila izrazito kvalitetna, jer je imala iznos oko 1.300.000,00 kuna i plus rentu. Dakle, pošto je po navedenoj nagodbi izvršena isplata kako glavnice tako i troška postupka VŠ, tužitelj ovom protutužbom potražuje iznos 127.164,00 kn. Što se tiče potraživanja koje traži odvjetnik Petar Krnić za VŠ za suprugu i njegova dva sina, njegovo potraživanje smatra pravno neosnovano, jer je iz dopisa Croatia osiguranje d.d. Osijek od 19. lipnja 2013. vidljivo u posljednjem stavu na prvoj stranici istog dopisa da je Croatia osiguranje 2. studenoga 2009. obavijestila LŠ pismeno o izvršenoj uplati, a ĆŠ nakon toga došao njemu u kancelariju, a inače je dolazio svake subote iz [adresa] u [adresa] kod njega, i dogovoreno je da naplati 20% kako je to ranije dogovoreno od naplaćenog iznosa od 208.700,00 kuna, a preostali iznos da koristi za troškove vještačenja i sve ostale potrebe, a sve što preostane da se skupa isplati VŠ sa ostalim dijelom štete. Obzirom da je završio postupak sklapanjem nagodbe o kojoj je ĆŠ V isplaćeno oko 1.300.000,00 kn na ime glavnice, kao i 127.164,60 kn na ime troškova postupka, smatra da je njegovo potraživanje pravno osnovano te zbog toga predlaže sudu, da nakon provedenog postupka donese presudu:

"Tuženici ĆŠ, TŠ, NŠ i JŠ, dužni su isplatiti protutužitelju odvjetniku GŠ, iznos od 127.164,60 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana naplate po nagodbi od 14. lipnja 2013. pa do konačne isplate, kao i naknaditi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznih kamatama, koje teku od dana donošenja prvostepene presude pa do konačne isplate, sve to u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2.1.1. Sud je rješenjem na raspravnom zapisniku od 2. srpnja 2024. izdvojio protutužbu tuženika od 28. lipnja 2024. iz ovoga spisa radi formiranja posebnog parničnog spisa i vođenja postupka. Uvidom u e-spis komunikaciju, utvrđeno je da je po protutužbi tuženika od 28. lipnja 2024. formiran spis pod posl.br. P-683/2024., da je u istom tuženik 5. srpnja 2024. povukao tužbu, da je rješenjem posl.br. P- 683/2024-3 od 4. rujna 2024. utvrđeno da je tužba povučena, da su tuženici protiv navedenog rješenja izjavili žalbu povodom koje je Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem posl.br. Gž-925/2024-2 od 5. studenoga 2024. ukinuo rješenje Općinskog suda u Osijeku posl.br. P-683/2024-3 od 4. rujna 2024., i predmet vratio prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje. Postupak se vodi pod novim brojem P- 1217/2024 i nije pravomoćno okončan. Stoga ovaj sud svu dokumentaciju i očitovanja u svezi predmetne protutužbe, a koji se nalaze u ovom spisu, neće uzeti u razmatranje prilikom odlučivanja o predmetu ovoga postupka.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao tužbu od 17. kolovoza 2009. (stranica 10-12 spisa), nalog za doznaku po šteti od 2. listopada 2009. (stranica 13 spisa), dopis uz potvrdu o primitku (stranica 14-15 spisa), obračun kamata (stranica 17 spisa), kamatni list (stranica 18 spisa), potvrdu Privredne banke Zagreb d.d. (stranica 19 spisa), zapisnik sa ročišta održanog 12. siječnja 2015. pred Općinskim sudom u Osijeku u predmetu posl.br. P-486/2014-17 (stranica 25-30 spisa), tužbu od 6. lipnja 2014. (stranica 39-42 spisa), presudu Općinskog suda u Osijeku posl.br. P-486/2014-26 od 24. srpnja 2015. (stranica 43- 51 spisa), presudu Županijskog suda u Osijeku posl.br. Gž-2288/2015-2 od 26. studenog 2015. (stranica 52-55 spisa), obavijest Croatia osiguranja d.d. od 19. lipnja 2013. (stranica 69-70 spisa), izvansudsku nagodbu (stranica 80-81 spisa), punomoći (stranica 92-93, 98-100 spisa), otkaz punomoći (stranica 95 spisa), podnesak s prilozima (stranica 134-136 spisa), iskaz svjedokinje BŠ (stranica 158-159 spisa), iskaz tuženika (stranica 159-160 spisa), iskaz III. tužitelja ČŠ (stranica 10-161 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Tonke Vulić iz Osijeka od 26. prosinca 2024. (stranica 168-171 spisa), iskaz vještaka od 26. veljače 2025., i drugu spisu priležeću dokumentaciju, te je izvršio uvid u spis ovoga suda posl.br. P- 486/2014 i spis Povrv-272/2024 (raniji broj Povrv-62/2016) u e-spis Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji posl.br. Pn-7/2019 kao i sve dokaze koji su provedeni u tim spisima.

4. Nije priklopljen spis Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji posl.br. Pn-7/2019 (ranije vođen pod brojem P-1127/09 pred Općinskim sudom u Vinkovcima), budući se isti povodom žalbe nalazi na rješavanju na Županijskom sudu u Zadru). Uostalom okolnost na utvrđenje koje su tužitelji zatražili priklop tog spisa, jer da je u istom vidljivo da tuženik nije imao ovlaštenje za zastupanje u tom spisu, odnosno za sklapanje nagodbe nije odlučno za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

5. Predmet spora je tražbina s osnova povrata stečenog bez osnove.

6. Nesporno je među strankama:

- da je tuženik, kao izabrani punomoćnik odvjetnik, zastupao ovdje tužitelje u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Vinkovcima u predmetu pod brojem P- 1127/2009, po njihovoj tužbi radi naknade štete protiv Croatia osiguranja d.d. kao tuženice,

- da je Croatia osiguranje d.d. na ime akontacije štete, 2. studenoga 2009. na račun tuženika kao punomoćnika tužitelja uplatila iznos od 208.700,00 kn,

- da su tužitelji 18. lipnja 2013. zatražili od tuženika isplatu iznosa od 208.700,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 2. studenoga 2009. pa do isplate odnosno ukupan iznos od 306.611,75kn,

- da je tuženik 27. lipnja 2013. uplatio tužiteljima iznos od 237.433,00 kn, koji iznos je dobio na način da je iznos od 208.700,00 kn umanjio za 20% na ime nagrade za rad, a da je na preostali iznos zaračunao kamatu počevši od 2. studenoga 2009 pa do isplate.

7. Sporno je među strankama:

- jesu li tužitelji znali za isplatu koju je Croatia osiguranje d.d. 2. studenoga 2009. izvršila na račun tuženika kao punomoćnika tužitelja,

- jesu li tužitelji pristali da isplaćeni iznos akontacije ostane kod tuženika sve do okončanja postupka,

- jesu li tužitelji dogovorili s tuženikom nagradu za rad u visini 20% od ishoda postupka,

- visina zahtjeva.

8. Tuženik tvrdi da su tužitelji znali da je Croatia osiguranje d.d. na njegov račun 2. studenoga 2009. isplatila nesporni dio naknade štete, budući je Croatia osiguranje d.d. o tome, u trenutku isplate, obavijestila tužitelje. Na okolnost obavješćivanja tužitelja provedeni su dokazi u nastavku.

8.1. Iz očitovanja Croatia osiguranja d.d. od 3. rujna 2024., proizlazi da se po svakoj isplati u svakom od predmeta, automatizmom šalju obavijesti o izvršenom plaćanju (putem pošte, običnom pošiljkom) oštećenoj osobi kao i korisnik likvidacije.

8.2. Iz iskaza svjedokinje BŠ, voditeljice pravnih poslova u Croatia osiguranju, proizlazi da joj je poznato da se između stranaka na strani tužitelja VŠ i njegovih srodnika vodi postupak protiv tuženika Croatia osiguranja i isti je i dalje aktivan ali samo u odnosu na VŠ, da se radi o spisu koji je najprije vođen pred Općinskim sudom u Vinkovcima, potom u Županji. Postupak se vodi od 2009. godine, ona nije radila tada na tom predmetu, poznato joj je da je odmah nakon podnošenja tužbe isplaćen nesporni dio time da kod isplate nespornog dijela, računovodstvo automatizmom obavještava stranke kojih se isplate tiču da su isplate izvršene, radi se o oštećenicima i njihovim punomoćnicima, te obavijesti šalju se običnom poštom i Croatia osiguranje nema dokaz da su ta pismena uistinu dostavljena bilo punomoćnicima bilo oštećenicima. Nakon što joj je od strane suda dan na uvid dopis od 19. lipnja 2013. (na stranici 82-83 spisa) potvrđuje da je sačinila taj dopis i da je podatak da je o isplati nespornog dijela upućena obavijest tužiteljima utvrdila temeljem činjenice da računovodstvo samim automatizmom šalje obavijesti oštećenicima.

8.3. Iz iskaza tuženika GŠ proizlazi da je nesporno da je zastupao ovdje tužitelje u postupku naknade štete protiv Croatia osiguranja, da je kao nesporan primio kao punomoćnik tužitelja iznos od 208.700,00 kn i da su i on, kao i tužitelji, obaviješteni o toj isplati. Tužitelj ĆŠ je svaki tjedan dolazio kod njega i tražio da se ubrza predmet, da se što prije riješi, ne zna zašto mu je bilo bitno da se predmet što prije riješi. Kad je predmet bio pri kraju tada mu je ĆŠ rekao da sklopi nagodbu i kad mu je rekao da obzirom na visinu iznosa njemu mora platiti znatan trošak njemu to nije bilo prihvatljivo, pa je tuženiku otkazao punomoć za zastupanje. Tužitelj ĆŠ je saznao za isplatu nespornog dijela odmah nakon što je isplata izvršena i to mu je rekao, i rekao mu je da od tog iznosa naplati svoje troškove zastupanja i da podmiri troškove postupka, a da mu ostatak isplati nakon što predmet bude gotov. Kad govori o troškovima postupka, misli o troškovima vještačenja koji su za taj predmet iznosili od oko 10.000,00 kn dok je visina pristojbe ovisila o konačnom rješenju spora. U početku je mislio da se nesporni iznos koji je uplatila Croatia osiguranje odnosi na sve tužitelje, i ĆŠ, M, JŠ i TŠ, da bi kasnije tijekom postupka utvrdio da se radi o isplati nespornog dijela zahtjeva samo za neposredno oštećenog VŠ, a koji je umanjen za 50%. Sad se sjetio da kad je razgovarao sa HŠ o nesporno isplaćenom dijelu da mu je rekao da treba dobiti dokumentaciju iz koje će proizlaziti da je kod neposredno oštećenog moguć trajni teški invaliditet i da će dobiti veći iznos i da će biti u prekršajnom postupku oslobođen, tada mu je otac neposredno oštećenog, ne zna više kako se zove, nije siguran, rekao da iz tog razloga zadrži nesporno isplaćeni iznos. Tokom cijelog postupka vođenog u vezi naknade štete razgovarao je sa ocem neposredno oštećenog, istom je dao i punomoći koje je on odnio kući u kojim su ga i drugi opunomoćili za zastupanje. Ostali tužitelji nisu opunomoćili oca s kojim je on kontaktirao da ih zastupa, međutim kako je on (otac) stalno dolazio kod njega, to je njega uzeo kao mjerodavnog i pretpostavio da je nastupao u ime svih tužitelja. U trenutku isplate nespornog dijela još nije znao da se taj dio odnosi samo na dio koji se tiče zahtjeva neposredno oštećenog. Ističe da je osnovni razlog otkaza punomoći od strane tužitelja, činjenica da je istima bio previsok iznos zastupanja. Nakon što mu je od strane suda dan na uvid nalog s lista 13 spisa, odgovara da je taj nalog prvi puta vidio tek u ovom postupku i tada je zaključio da je nesporni dio isplaćen samo za neposredno oštećenog. U lipnju 2013. godine kada je tužiteljima isplatio i nesporni dio umanjen za 20%, nije znao da nesporni dio predstavlja samo uplatu za neposredno oštećenog. Nagodba s Croatiom osiguranje sklopljena 14. lipnja 2013. i nakon toga je tu nagodbu dao na uvid "ocu" i tada je rekao da mu je previše platiti mu njegov trošak i nakon toga mu je otkazao punomoć za zastupanje.

8.4. Iz iskaza III. tužitelja ČŠ proizlazi da je 17. lipnja 2013. negdje između 9 i 10 sati u uredu Matijević nekretnine u Osijeku, saznao da je njegovom odvjetniku GŠ od strane Croatia osiguranja isplaćen nesporni dio na ime štete u visini 208.000,00 kn. Naime, 14. lipnja 2013. oko pola jedan nazvao ga je odvjetnik GŠ i dao mu do znanja da ima naznake ponude nagodbe od Croatia osiguranja. Izrijekom mu je rekao da ništa ne potpisuje bez njihovog znanja. U subotu 15. lipnja 2013. otišao je u ured odvjetnika GŠ, isti nije imao kod sebe primjerak nagodbe, već samo neke brojke na papiru i tada mu je rekao da bi nagodbom dobio iznos između 2 i 2,5 miliona kuna. Tada je rekao tuženiku da mu donese primjerak nagodbe i da s tim primjerkom dođe u 9 sati u ponedjeljak 17. lipnja 2013. u Nekretnine Matijević gdje će njegov prijatelj pregledati tu nagodbu. Odvjetnik GŠ donio je nepotpisani nacrt nagodbe i odvjetnik Matijević je rekao da tu nešto ne štima. Na to je došao i odvjetnik Krnić. Tada je tužitelj pročitao primjerak nagodbe i vidio da je pred 4 godine naplaćeno 208.000,00 kn, odvjetnik GŠ mu nije dao nikakav odgovor zašto ga nije obavijestio odnosno zašto ni nije isplatio naplaćeni iznos od 208.000,00 kn. Kada mu je prisutni odvjetnik Krnić rekao da je zadržavanje novca kazneno djelo, odvjetnik GŠ je rekao da će taj novac odmah vratiti s kamatama. Tužitelj je tada rekao odvjetniku GŠ da prekida sve poslove s njime i da on prekine svaki kontakt sa njim i sa sudom i da mu opoziva punomoć. Zna da je tog 17. lipnja 2013. u 12 sati kod Općinskog suda u Vinkovcima bilo zakazano ročište, isto nije održano budući je odvjetnik Krnić obavijestio sud da je tužitelj otkazao punomoć za zastupanje odvjetniku GŠ. Tužitelj je jedini kontaktirao s odvjetnikom GŠ, bilo da ga je zvao telefonom bilo da je dolazio kod njega, time da je u godini dana kod njega bio 3 do 4 puta a išao je i kod suca Katačića koji je radio na predmetnom spisu. Bilo mu je bitno da se postupak što prije okonča iz razloga da se riješi status njegova sina VŠ, naime isti je bio u radnom odnosu u vrijeme stradavanja, potom je bio na bolovanju jedno vrijeme, da bi bio skinut s bolovanja pa je želio da se u postupku riješi njegov status. Napominje da je on "otac" kojega u svom iskazu spominje ovdje tuženi. Otac je VŠ i DŠ, suprug JŠ. Nakon što mu je od strane suda pročitan dio iskaza koji je dao pred Općinskim sudom u Osijeku u predmetu P-486/14 12. siječnja 2015. na stranici 4 a koji počinje "što se tiče zastupanja .... završava i iznos njegove nagrade", odgovorio je da prilikom opunomoćivanja tuženika da ga zastupa u predmetu vođenim pred Općinskim sudom u Vinkovcima nije bilo govora o nikakvom postotku za zastupanje, niti je on niti itko od tužitelja sklopio ugovor o zastupanju. Dana 15. lipnja 2013. kada je bio kod odvjetnika GŠ a u vezi ponuđene nagodbe, odvjetnik GŠ mu je direktno postavio pitanje "Hoćete li mi dati 20%?" i ništa više, niti od čega niti od koga. Pretpostavio je o postotku od pretpostavljene nagodbe i rekao mu je da mora vidjeti kakva će biti nagodba, što valja, što ne valja i da će onda umanjiti za sve što ne valja. Nije mu mislio dati 20%. Također nikako nije mogao obvezati niti sebe, niti suprugu, niti sinove za isplatu bilo kakove provizije odvjetniku. Kada ga je opunomoćio za zastupanje odvjetnik GŠ mu je rekao da će postupak biti okončan u roku od godinu dana od podnošenja tužbe i da će po presudi riješiti i pitanje troškova i financija. Sjeća se da je 12. srpnja 2010. platio iznos od tisuću i nešto kuna za koji mu je odvjetnik dao uplatnicu, ne zna o čemu se radilo. Nikada nije dobio od Croatia osiguranja obavijest da bi njegovom odvjetniku bio isplaćen nesporni dio. Nitko od njegove obitelji, niti VŠ, niti TŠ niti JŠ nisu dobili nikakvu obavijest od Croatia osiguranja o isplati nespornog dijela.

8.5. Uvidom u otkaz punomoći od 17. lipnja 2013. utvrđeno je da su tužitelji s navedenim danom otkazali tuženiku punomoć za zastupanje u svim predmetima kod Croatia osiguranja u Osijeku, pod brojem S-93/09 i dr., kao i kod Općinskog suda u Vinkovcima u predmetu P-1127/2009, navodeći da predmetnu punomoć otkazuju iz razloga što je tuženik u njihovo ima primio iznos od 208.700,00 kn, koji im do danas nije isplatio, niti ih je o istom obavijestio, zbog čega nemaju povjerenja da ih zastupa pred bilo kojim sudom ili osiguranjem.

8.6. Uvidom u dopis od 18. lipnja 2013. utvrđeno je da su tužitelji po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, obavijestili tuženika da su imenovanom punomoćniku dali punomoć za zastupanje u predmetu pred Općinskim sudom u Vinkovcima u predmetu P-1127/2009 i kod Croatia osiguranja d.d. pod brojem S-93/09 te su ujedno pozvali tužitelja da im vrati iznos od 208.700,00 kn, uvećano za zz kamate od dana primitka novca pa do uplate u roku odmah, najkasnije do 8 dana.

8.7. Uvidom u dopis Croatia osiguranja d.d. od 19. lipnja 2013. utvrđeno je da je isti naslovljen na Petra Krnića, kao punomoćnika tužitelja, da je s 14. lipnja 2013. sklopljena s tadašnjim punomoćnikom tužitelja nagodba kojom je u cijelosti riješen zahtjev za naknadu štete svih tužitelja iz štetnog događaja od 22. kolovoza 2007., povodom kojeg je vođen parnični postupak pred Općinskim sudom u Vinkovcima posl.br. P-11127/2009. Ujedno u dopisu stoji da je isplata nespornog dijela štete u iznosu od 208.700,00 kn izvršena 2. studenoga 2009. na račun punomoćnika tužitelja, odvjetnika GŠ, kao i da su o istoj obaviješteni i tužitelji, kojima je obavijest o isplati poslana na adresu navedenu u tužbi – [adresa]. Iz dostavne naredbe vidljivo je da se dopis ima dostaviti odvjetniku GŠ iz [adresa], te tužiteljima LŠ, TŠ, M u [adresa].

8.8. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da tužitelji sve do 17. lipnja 2013. nisu imali saznanja da je tuženik još 2. studenoga 2009. od Croatia osiguranja d.d. primio nesporni iznos na ime naknade štete u visini 208.700,00 kn. Naime, kraj činjenice da je tuženik bio opunomoćenik tužitelja, da je on znao da će tužiteljima biti isplaćen nesporni dio naknade štete, kao i da je taj iznos i isplaćen na njegov račun, tada bi bilo opravdano za očekivati da je upravo tuženik tužitelje obavijestio o spornoj uplati. Međutim, tuženik tijekom ovog postupa niti jednom nije naveo da je upravo on obavijestio tužitelje, već upire da je Croatia osiguranje d.d. obavijestila tužitelje o predmetnoj uplati. Ovaj sud pak, cijeneći izvedene dokaze, ne nalazi dokazanim tvrdnju tuženika da je Croatia osiguranje d.d. obavijestilo tužitelje o isplati, budući je tužiteljima takva obavijest proslijeđena običnom poštom, povratnice nema, pa se ne može smatrati dokazanim da su tužitelji od strane Croatia osiguranja d.d. obaviješteni o isplati koja je izvršena 2. studenoga 2009.

8.8.1. Nastavno na iznijeto, ovaj sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika da mu je jedan od tužitelja kojeg navodi kao "otac", a radi se o III. tužitelju ČŠ, ostavio taj iznos za pokriće troškova postupka (pristojbi, vještačenja), jer čak i pod pretpostavkom da je III. tužitelj znao za isplatu, nije životno i logično da bi isti u situaciji kada je šteta isplaćena, među ostalim, i u prometnoj nezgodi teško ozlijeđenom mladiću, koji uslijed posljedica ozljeđivanja više nije mogao raditi, dakle privređivati za život, ostavio tuženiku takav pozamašan iznos da on s njima pokriva troškove pristojbi, vještačenja. Uostalom taj iznos uvelike premašuje troškove vještačenja i pristojbi koje je tuženik naveo. Nadalje, nije uvjerljiv niti dio iskaza tuženika kad navodi da mu je III. tužitelj taj novac ostavio do okončanja cjelokupnog postupka, pa da će mu taj novac onda vratiti, jer sporovi za naknadu štete u pravilu traju prilično dugo, o čemu je tuženik kao opunomoćenik tužitelja iste također trebao informirati, pa niti iz tog razloga nije izvjesno da bi III. tužitelj samo tako ostavio predmetni novac „na čuvanju“ kod opunomoćenika.

8.8.2. Prema tome cijeneći sadržaj obavijesti Croatia osiguranja od 19. lipnja 2013., zatim otkaz punomoći od strane ovdje tužitelja ovdje tuženiku, iskaz III. tužitelja kao i činjenicu da su tužitelji u spisu ovoga suda posl.br. P-486/2014 vodili parnični postupak protiv tuženika radi poništenja nagodbe koju je ovdje tuženik sklopio sa Croatia osiguranjem d.d., a radi namirenja potraživanja ovdje tužitelja, ovaj sud zaključuje da je su tužitelji tek 17. lipnja 2013. saznali da je tuženik još 2. studenoga 2009. od Croatia osiguranja d.d. primio nesporni iznos štete, i da su tada izgubili povjerenje u tuženika kao svog punomoćnika te su mu otkazali punomoć, angažirali novog odvjetnika odnosno zatražili poništenje sklopljene nagodbe kao i da su od tuženika zatražili da im vrati predmetni iznos u cijelosti zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. studenoga 2009. Ovaj sud je poklonio vjeru iskazu III. tužitelja u dijelu gdje navodi da nije imao nikakvih saznanja da je tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatilo nesporni dio štete, sve dok u odvjetničkom uredu Dinka Matijevića 17. lipnja 2013. nije iz prijedloga izvansudske nagodbe pročitao da je taj iznos naplaćen, a nakon čega su zbog nedostatka povjerenja u tuženika tužitelji poduzeli radnje kako bi onemogućili tuženiku da ih dalje zastupa odnosno pokrenuli su i postupak radi poništenja nagodbe koju je tuženik sklopio s Croatia osiguranjem d.d.

9. Tuženik je odmah po traženju tužitelja za povratkom predmetnog iznosa uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, 27. lipnja 2013. isplatio tužiteljima iznos od 237.433,00 kn, što je uostalom među strankama nesporno. Međutim, tuženik navodi, da kad je vračao sporni iznos, nije vratio ukupan iznos, već da je isti umanjio za nagradu za rad koju mu je III. tužitelj obećao, odnosno 208.700,00 kn je umanjio za 20%, na ime obećane mu nagrade za rad od strane III. tužitelja, a na ostali iznos obračunao kamatu od dana isplate (2. studenoga 2009.), pa do 26. lipnja 2013. i isplatio tužiteljima iznos od 237.433,00 kn. Tu valja naglasiti da tuženik nigdje ne spominje da je dijelom iznosa „pokrio“ plaćeno vještačenje, koje je tad već bilo provedeno u spisu P-1112/2009, niti eventualne druge troškove, što je ranije spominjao, navevši da mu je III. tužitelj rekao da taj iznos smije zadržati za podmirenje pristojbi, vještačenja i slično. Na kraju spominje samo da je s III. tužiteljem ugovorio da će mu tužitelji po okončanju spora dati nagradu od 20 %.

9.1. Stoga se spornim ukazuje je li tuženik imao pravo na nagradu za rad u visini 20%.

9.2. Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ br. 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11., 126/21.) je propisano da u imovinsko-pravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti. sukladno odvjetničkoj tarifi, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da je ugovor iz stavka 1. ovoga članka valjan samo ako je zaključen u pisanom obliku.

9.3. Odredbom Tbr. 39 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine" broj 91/04., 37/05., 59/07., 148/09.) koji je bio na snazi u vrijeme zastupanja tužitelja po tuženiku, propisano je da odvjetnik i stranka mogu ugovoriti visinu nagrade za odvjetnički rad. Ugovor je valjan samo ako je zaključen u pismenoj formi. Ugovor ne obvezuje sud kod dosuđivanja troška stranci koja je uspjela u sporu. U imovinskopravnim predmetima odvjetnici mogu sa strankom pismeno ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama, koje će za stranku poduzeti. Gornja granica ugovorenog postotka ne može prijeći 30% od ukupno ostvarenog uspjeha.

9.4. Dakle, da bi tuženik mogao potraživati i naplatiti nagradu za rad mora imati pisani ugovor kojim je ugovorena takva nagrada.

9.5. Tuženik svoje potraživanje temelji na iskazu III. tužitelja ČŠ kojeg je ovaj dao na Zapisniku od 12. siječnja 2015. u spisu Općinskog suda u Vinkovcima posl.br. P-486/2014-7, gdje je iznio da što se tiče zastupanju nikada sa odvj. GŠ nije imao nikav ugovor o zastupanju, nego mu je rekao da mu kao nagradu daje 20% prema uspjehu u postupku, a ukoliko se umanji iznos njihova uspjeha, isto tako umanjuje se i iznos njegove nagrade, da bi ga nakon 15. lipnja zamolio da ne umanjuje postotak, na što je odvratio da sve ovisi o tuženiku. Navedeni iskaz, prema stavu ovoga suda nikako ne znači da između tužitelja i tuženog sklopljen ugovor prema kojem bi tuženiku pripala nagrada za rad u visini 20% od uspjeha u postupku, već samo ukazuje da je među strankama bilo govora o takvoj vrsti nagrade između tužitelja i tuženika, a ne i da je došlo do sklapanja ugovora. Nadalje i sam tuženik je iskazao da mu je, odmah prilikom opunomoćenja od strane tužitelja, "otac" (radi se o III. tužitelju ČŠ) rekao da kad se naplati šteta njemu pripadne 20% na ime zastupanja. Razumio je da se tih 20% odnosilo na sve tužitelje ne samo na "oca". Oko tih 20% na ime zastupanja nije razgovarao s ostalim tužiteljima već samo s "ocem". Također niti s "ocem" nije sklopio nikakav pismeni ugovor o zastupanju. Na temelju tih činjenica sud zaključuje da u odnosu na zastupanje u predmetima P-1112/2009, stranke nisu zaključile ugovor o zastupanju u smislu odredbe članka 19. Zakona o odvjetništvu.

9.6. Obzirom na iznijeto ovaj sud utvrđuje da tuženik prilikom isplate 27. lipnja 2013. nije mogao iznos od 208.700,00 kn umanjiti za 20% na ime nagrade za rad, budući za to nije imao nikakvu osnovu odnosno nije imao sklopljen pisani ugovor s tužiteljima za naplatu te nagrade.

10. Na okolnost utvrđenja visine zahtjeva provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku Tonki Vulić iz Osijeka, a zadatak vještaka je utvrditi ukupan iznos duga na dan 27. lipnja 2013. na način da će na iznos od 208.700,00 kn obračunati zakonsku zateznu kamatu počev od 2. studenoga 2009., a potom utvrditi ostatak duga obzirom na isplatu iznosa od 237.433,00 kn na dan 27. lipnja 2013.

10.1. Iz nalaza vještaka od 26. prosinca 2024. proizlazi:

- da zatezna kamata na iznos od 208.700,00 HRK počev od 2. studenoga 2009. pa do dana isplate 27. lipnja 2013. iznosi 98.392,05 HRK.

- da je uplatom iznosa od 237.433,00 HRK na dan 27. lipnja 2013. namirena zatezna kamata u cijelosti do toga datuma u iznosu od 98.392,05 HRK i dio glavnice u iznosu od 139.040,95 HRK.

- da na dan 27. lipnja 2013. postoji dug za glavnicu u iznosu od 69.659,05 HRK, što po fiksnom tečaju konverzije 1 EUR=7,53450 HRK iznosi 9.245,34 EUR-a.

10.2. Tužitelji su u podnesku od 14. siječnja 2025. iznijeli da u cijelosti prihvaćaju nalaz i mišljenje, jer je isti gotovo identičan njihovu izračunu tužitelja. Istodobno, tužitelji su u svojoj tužbi obrazložili svoje potraživanje temeljem redoslijeda naplate na identičan način kako je to obrazložio i vještak, obzirom se pri naplati duga najprije uplaćuju zatezne kamate, a po tome glavnica. Nakon što je naplaćena glavnica prema obračunu tužitelja, ostala je neplaćena glavnica za iznos od 67.179,00 kn na dan uplate duga, pa su tužitelji na neplaćeni dug od 69.179,00 kn obračunali kamatu na svoje potraživanje od dana primitka novca od strane tuženika, tj. od 7. kolovoza 2009. pa do dana primitka nespornog iznosa, te su time dobili na dan podizanja tužbe, tj. 2. studenoga 2009. daljnju kamatu na ostatak glavnice, od 52.990,35 kn, tako da je tužbom tužitelja od 11. veljače 2016. obuhvaćena neplaćena glavnica od 69.179,00 kn i kamata na tu glavnicu do podizanja tužbe, tj. do 11. veljače 2016. u daljnjem iznosu od 52.990,35 kn, pa je dobiven ukupan iznos potraživanja od 122.169,35 kn/16.214,66 €, sa daljnjim utuženjem za kamatu na taj iznos od 11. veljače 2016. pa do konačne isplate. Znači, tužiteljima pripada pravo na kamate na iznos od 69.179,00 kn od dana podizanja tužbe tj. 11. veljače 2016. pa do konačne isplate i kamata na kamatu na iznos kamata od 52.990,35 kn od dana ukamaćenja i podizanja tužbe pred sudom, tj. 11. veljače 2016. pa do konačne isplate. Vještak je u svom nalazu umjesto iznosa od 69.179,00 kn utvrdio glavnicu od 69.659,05 kn, tj. više no tužitelji, ali tužitelji ne mogu povećati svoj tužbeni zahtjev na utvrđeni iznos glavnice po vještaku zbog nesumnjive zastare kojom bi povećanje glavnice bilo obuhvaćeno, pa tužitelji ostaju pri iznosu neplaćene glavnice od 69.179,00 kn. Iz naprijed navedenog evidentno je da vještak nije u cijelosti obradio tužbeni zahtjev tužitelja, pa bi zbog provjere točnosti tužbenog zahtjeva tužitelja i njegovog obračuna bilo nužno utvrditi i to: - koliko iznosi kamata na iznos neplaćene glavnice od 69.659,05 kn počevši od 2. studenoga 2009. pa do 11. veljače 2016., - koliko iznosi zbroj neplaćene glavnice i kamate na kamatu za neplaćenu glavnicu na dan 11.veljače 2016.

10.3. Tuženik je u podnesku od 10. siječnja 2025. stavio primjedbu na nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer da isti nije izrađen po pravilima struke, da je sudska vještakinja imala pogrešan iznos nad kojim je izvršila vještačenje, naime sudska vještakinja je baratala iznosom od 208.700,00 kn, što je nepravilno, jer se ne radi o tom iznosu nego o iznosu od 166.960,00 kn. Taj iznos se dobije kada se od iznosa od 208.700,00 kn odbije postotak za rad od 20% koji je NŠ dogovorio s tuženikom.

10.4. Na ročištu 26. veljače 2025. saslušana je sudska vještakinja Tonka Vulić koja je iznijela da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja od 26. prosinca 2024. kao i kod podnesaka od 23. siječnja 2025. Ujedno je predala u spis izračun kojim se očitovala na podnesak tužitelja od 14. siječnja 2025., te je izračunala da zakonska zatezna kamata na iznos glavnice od 69.659,05 kn od 28. lipnja 2013. do 11. veljače 2016. iznosi 2.723,10 eura.

10.5. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim, te je nalaz i mišljenje izradio sukladno zadatku suda. Prigovor tuženika da je trebalo kao osnovicu uzeti iznos od 166.960,00 kn je neosnovan, o obzirom na ranija utvrđenja suda, time da je vještak nalaz i mišljenja dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio sud i prema pravnoj ocjeni koju je dao ovaj sud.

11. Tužitelji na ročištu 26. veljače 2025. konačno postavljaju tužbeni zahtjev na način da potražuju iznos od 9.245,34 eura (69.659,05 kn) na ime preostale glavnice na dan 27. lipnja 2013., zatim zakonsku zateznu kamatu obračunatu na iznos od 9.245,34 eura za razdoblje od 28. lipnja 2013. do 11. veljače 2016. u iznosu 2.723,10 eura, te na iznos glavnice i obračunate zakonske zatezne kamate potražuje zakonsku zateznu kamatu počevši od 12. veljače 2016. pa do isplate.

11.1. Odredbom članka 1111. stavka 1. ZOO-a je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obzirom je ovaj sud utvrdio da je tuženik neosnovano zadržao iznos od 9.245,34 eura to je tužiteljima taj iznos dužan vratiti zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. veljače 2016., prema traženju tužitelja, pa do isplate.

11.2. Prema odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. –dalje u tekstu ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice, i zateznu kamatu. Zatezne kamate imaju obilježja akcesornosti. One nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja. Dok glavni dug ne bude plaćen, zatezne kamate kao sporedna tražbina nedjeljive su od njega i čine cjelinu s glavnim dugom. To proizlazi iz odredbe članka 160. stavka 2. ZOO. Tek nakon podmirenja (prestanka) glavne novčane tražbine, ako nisu plaćene i zatezne kamate, one se osamostaljuju, obračunavaju u apsolutnom iznosu, kao glavna tražbina, radi njihove isplate, a tada se može podnijeti tužba sudu radi ostvarivanja prava na procesne kamate (članak 31. stavak 2. ZOO). Naime, odredbom članka 31. ZOO-a je propisano da na dospjele a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno (stavak 1.), kao i da se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu (stavak 2.). To znači da vjerovnik nije ovlašten uglavničiti dospjelu zateznu kamatu i kapitalizirati istu, zahtijevajući na taj način kamatu na kamatu, tako dugo dok postoji neplaćena glavnica na koju se ta kamata odnosi.

11.3. U ovom postupku je utvrđeno da glavna tražbina u iznosu 9.245,34 eura (69.659,05 kn) nije podmirena. Prema tome, u situaciji kad glavna novčana obveza nije izvršena i glavna tražbina još postoji, zatezne kamate se ne mogu osamostaliti, pa se zatezne kamate izražene u apsolutnom iznosu mogu zahtijevati tek nakon prestanka glavne tražbine. Vjerovnik ne može uglavničiti dospjele zatezne kamate i kapitalizirati ih zahtijevajući kamate na te kamate, dok još postoji neplaćena glavnica iz koje su te kamate potekle. Stoga je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 2.723,10 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. veljače 2016. pa do isplate.

11.4. Visina stope zatezne kamate na dosuđeni iznos 9.245,34 eura za razdoblje od 12. veljače 2016. do 31. prosinca 2022. određena je sukladno odredbi članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22.) i Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 156/22.), a od 30. prosinca 2023. do isplate stopa kamate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

12. Valja napomenuti da su t užitelji nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja, na ročištu 26. veljače 2025., po osnovi glavničnog potraživanja utužili isplatu iznosa od ukupno 9.245,34 eura (69.659,05 kn), time da su po toj osnovi u tužbi utužili ukupan iznos od 9.181,63 eura (69.179,00 kn). Stoga u situaciji kada su tužitelji nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja samo povisili tužbeni zahtjev, time nije došlo do promjene činjeničnih navoda u tužbi, već je tužbeni zahtjev preinačen nakon vještačenja provedenog u ovoj pravnoj stvari, to se tuženik takvoj preinaci (neprava preinaka) u smislu odredbe članka 191. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP), ne može niti protiviti. Prema tome, a u odnosu na povišeni dio zahtjeva u odnosu na glavnicu potraživanja ovaj sud je dopustio preinaku, a u skladu sa odredbom članka 190. stavka 3. ZPP, smatrajući je svrsishodnom za konačno rješenje odnosa između stranaka.

13. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, te su tužiteljima priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa). Pri tome valja navesti da je kao vrijednost predmeta spora uzeta u obzir visina glavnog zahtjeva - dakle samo glavnično potraživanje u visini 9.245,34 eura (100 bodova), budući se iznos kamate obračunate u apsolutnom iznosu (2.723,10 eura), kao sporedno potraživanje, ne uzima u vrijednost predmeta spora. Tužiteljima je priznat trošak zastupanja po punomoćniku-odvjetniku, i to za:

- sastav tužbe u iznosu 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife)

- sastav obrazloženog podneska od 17. svibnja 2024. u iznosu 200,00 eura

(Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 2. srpnja 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 6. rujna 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 17. listopada 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 14. siječnja 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 26. veljače 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

ukupno 1.400,00 eura, što uvećano za 30% za zastupanje više osoba (Tbr. 40. točka 1. Tarife) daje iznos od 1.820,00 eura koji iznos uvećan za pripadajući iznos PDV-a daje iznos od 2.275,00 eura. Tužiteljima je dosuđen i trošak predujma za vještačenje u iznosu 265,45 eura. Dakle, tužiteljima je dosuđen ukupan trošak u iznosu 2.540,45 eura na koji im je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od 14. ožujka 2025., kao dana presuđenja, pa do isplate.

13.1. Tužiteljima nije priznat trošak sastava zahtjeva za suđenje u razumnom roku, budući se radi o podnesku koji nije bio potreban za vođenje ovoga postupka, niti isti prileži ovom spisu, a o predmetnom zahtjevu niti nije odlučivao ovaj sud u ovom spisu. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 14. kolovoza 2024., 10. rujna 2024., 2. listopada 2024., budući isti sadržajno odgovaraju navodima iz tužbe i obrazloženog podneska od 17. svibnja 2024., te navodima iznijetim na ročištima, dakle radi se o podnescima koji nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka. Nije im priznat trošak sastava podneska od 6. veljače 2025., budući isti sadržajno odgovara podnesku od 14. siječnja 2025., dakle isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka. Tužiteljima nije priznat putni trošak njihova punomoćnika odnosno trošak izbivanja iz pisarnice njihova punomoćnika radi dolaska na ročište, budući u situaciji kada tužitelje zastupaju punomoćnici čije je sjedište pisarnice izvan područja nadležnosti suda pred kojim se vodi postupak, tada putni trošak punomoćnika pada na teret tužitelja iz razloga što je isti mogao angažirati punomoćnika sa sjedištem pisarnice na području suda gdje se vodi postupak (tako i Rev-501/2023-2 od 30. kolovoza 2023., Revr-340/14 od 29. rujna 2015.) Tužiteljima nije priznat trošak obavijesti od strane punomoćnika niti trošak konferencije, budući se također radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka.

14. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 14. ožujka 2025.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Petar Krnić, odvjetniku Slavonskom Brodu

2. GŠ, [adresa]