REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-99/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Grahovac, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Bićanu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Bićan i Mario Janković u Zagrebu, protiv tuženog HRVATSKI TELEKOM d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Pavlak & Partneri u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 18. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŠG iz [adresa] kojim traži proglašenje pljenidbe i prijenosa tražbine temeljem rješenja o ovrsi koje je donio javni bilježnik Nanad Dolinar iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-101/2006 putem FINA-e nedopuštenim.

II Nalaže se tužitelju ŠG iz [adresa] da nadoknadi tuženom HRVATSKI TELEKOM d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 21 prouzročeni parnični trošak u iznosu od 250,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 250,00 eura odbija se kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I Obustavlja se postupak u ovoj pravnoj stvari u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži od suda da odgodi ovrhu, odnosno da ovrhu obustavi.

II Nakon pravomoćnosti rješenja postupak će se u odnosu na zahtjev tužitelja za obustavom ovrhe nastaviti pred ovim sudom po pravilima izvanparničnog (ovršnog) postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik kao ovrhovoditelj protiv njega kao ovršenika podnio Financijskoj agenciji (dalje: FINA) zahtjev za izravnu naplatu tražbine na temelju isprave broj Ovrv-101/2006 od 22. veljače 2006. Navodi da je podnio prijedlog za odgodu odnosno obustavu ovrhe iz razloga nastupanja zastare te je zaključkom ovoga suda broj Ovrv-4243/2021-3 upućen na parnicu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Ističe da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina te da FINA u konkretnom slučaju ovršuje rješenje kojem je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha. Također ističe da je na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 27. studenog 2019. na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zaključeno da nije dopušten takav prijedlog ovrhovoditelja da FINA nakon što je na temelju čl. 12. ZPONS-a prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz očevidnika, ponovno to rješenje o ovrsi upiše u očevidnik i nastavi postupati sukladno istome, što znači da ovrhovoditelj nije bio ovlašten zahtijevati ponovno zavođenje iste osnove za plaćanje nakon njezinog brisanja. Drži da su ostvarene pretpostavke iz čl. 65. Ovršnog zakona pa temeljem čl. 210. st. 1. i 2. Ovršnog zakona traži od suda da odgodi ovrhu, proglasi pljenidbu i prijenos putem FINA-e nedopuštenom, a podredno obustavi ovrhu. Traži naknadu parničnog troška u iznosu od 214,04 eura.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ukazuje da je tužbeni zahtjev pogrešno postavljen te ga predlaže odbaciti, odnosno odbiti. Učinio je nespornim da da je doneseno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara broj Ovrv- 101/2006 koje je postalo pravomoćno i ovršno 29. studenog 2011. Tuženik je dostavio zahtjev za provedbu ovrhe FINA-i 11. lipnja 2021., dakle unutar desetogodišnjeg zastarnog roka propisanog čl. 233. Zakona o obveznim odnosima, a osporava i ostale navode tužitelja ističući da su neosnovani i nemaju podlogu u pozitivnim zakonskim propisima. Predlaže da sud tužbeni zahtjev odbija, a tužitelja obveže na naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 eura.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prijedlog za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima od 23. siječnja 2012. (list 2-3 spisa), u prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 20. veljače 2006. i rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara broj Ovrv-101/06 od 22. veljače 2006. (list 4-5 spisa), u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrv-4242021-3 od 21. prosinca 2021. (list 6-8 spisa), u dopis Državnog arhiva u Zagrebu od 31. listopada 2024. i zapisnik o uništenju izlučnog gradiva u javnobilježničkom uredu od 27. listopada 2017. (list 34-36 spisa) te u spis ovoga suda broj Ovrv-4243/2021.

4. Uvidom u prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 20. veljače 2006. i rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara broj Ovrv-101/06 od 22. veljače 2006. proizlazi da je istim naloženo ovdje tužitelju kao ovršeniku da ovdje tuženiku kao ovrhovoditelju namiri tražbinu za neplaćene TK usluge u iznosu od 864,99 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama i troškom ovršnog postupka u iznosu od 170,80 kuna, koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno 29. studenog 2011.

5. Uvidom u prijedlog ovdje tuženika za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima temeljem predmetne osnove za plaćanje – pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara broj Ovrv-101/06 od 22. veljače 2006. utvrđeno je da je podnesen FINA-i 23. siječnja 2012.

6. Temeljem uvida u spis ovoga suda broj Ovrv-4243/2021 proizlazi da je tužitelj 22. srpnja 2021. ovom sudu podnio prijedlog za odgodu ovrhe te proglašenje pljenidbe i prijenosa putem FINA-e nedopuštenim ističući iste prigovore kao i u ovoj tužbu, koji je zahtjev sud cijenio kao žalbu nakon proteka roka izjavljenu na rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-101/2006 od 22. veljače 2006. ističući prigovor zastare, a koji žalbeni razlog predstavlja razlog propisan odredbom čl. 46. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (NN 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005; dalje: OZ). Rješenjem ovoga suda broj Ovrv-4243/2021-3 od 21. prosinca 2021. upućen je ovršenik, ovdje tužitelj da u roku od 15 dana od primitka rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-101/2006 od 22. veljače 2006. nedopuštenom, zbog razloga iz čl. 46. st. 1. t. 11. OZ zbog kojeg je izjavio žalbu nakon proteka roka te je odbijen njegov zahtjev za odgodom ovrhe od 22. srpnja 2021. kao neosnovan.

7. Uvidom u dokumentaciju koja prileži tome spisu i to zahtjev za naplatu proizlazi da je tuženik kao ovrhovoditelj 11. lipnja 2021. podnio zahtjev FINA-i za naplatu novčane tražbine iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara poslovni broj Ovrv-101/06 od 22. veljače 2006., koje je postalo pravomoćno i ovršno 29. studenog 2011.

8. Odredbom čl. 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO) propisano je da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

9. Obzirom da je predmetna tražbina utvrđena odlukom nadležnog tijela javne vlasti na istu se primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 233. ZOO-a. Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba, posl. br. Ovrv-101/06 od 22. veljače 2006. postalo je pravomoćno i ovršno dana 29. studenog 2011., slijedom čega je zastarni rok od deset godina počeo teći upravo toga dana. Sukladno odredbi članka 216. ZOO-a zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, što znači da se rok zastare navršava istekom dana 29. studenog 2021.

10. Kako je tuženik kao ovrhovoditelj zahtjev za izravnu naplatu FINA-i podnio 11. lipnja 2021., jasno je kako je podnesen prije isteka roka zastare.

11. Tužitelj se u tužbi poziva na stav zauzet na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 27. studenog 2019. koji je održan na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na kojem je zaključeno da nije dopušten takav prijedlog ovrhovoditelja da FINA, nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 91/10., 112/12., 68/18. i 47/20 – dalje: ZPONS) prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz očevidnika, ponovno to rješenje o ovrsi upiše u očevidnik i nastavi postupati sukladno istome, što znači da ovrhovoditelj nije bio ovlašten zahtijevati ponovno zavođenje iste osnove za plaćanje nakon njezinog brisanja.

12. Odredbom čl. 12. st. 1. ZPONS-a propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

13. Nadalje, člankom 10. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 71/18 – dalje: Pravilnik) propisano je da FINA, kada utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika fizičku osobu sukladno čl. 12. st. 1. ZPONS, prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje i istu pohranjuje do ispunjenja uvjeta za njezino uništenje sukladno čl. 21. toga Zakona.

14. Neosnovano se tužitelj poziva na zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenog 2019., prema kojemu nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da FINA, nakon što je na temelju čl. 12. ZPONS-a prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome. Naime, smisao navedenog zaključka je u tome da se podneskom ne može osnovu više vratiti u očevidnik nakon što je ona sukladno čl. 12. ZPONS-a isknjižena iz očevidnika, već je osnovu moguće ponovno podnijeti samo u novom ovršnom postupku.

15. Naime, uvidom u spis broj Ovrv-4243/2021 utvrđeno je da je tuženik kao ovrhovoditelj 11. lipnja 2021. podnio FINA-i novi zahtjev za naplatu tražbine temeljem iste osnove, a što proizlazi kako iz zahtjeva za naplatu tako i iz očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate koji prileži tome spisu.

16. Slijedom navedenog utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan jer ne postoje razlozi propisani u čl. 46. st. 1. toč. 11. OZ-a radi kojih bi ovrha bila nedopuštena, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude.

17. Tužitelj je u tužbi postavio i tužbeni zahtjev kojim traži od suda da suda da odgodi ovrhu, podredno da ovrhu obustavi.

18. Kako je ovršni postupak prema svom karakteru u osnovi izvanparnični postupak, u smislu odredbe čl. 19. st 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci rješenja. Pri tome, sud je u st. II izreke rješenja odlučio da će se postupak nastaviti po pravilima izvanparničnog (ovršnog) postupka samo u odnosu na zahtjev tužitelja za obustavom ovrhe, budući da je o njegovom prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u odnosnom postupku izravne naplate odlučeno ovaj sud već odlučio rješenjem br. Ovrv-4243/2021-3 od 21. prosinca 2021. koje je postalo pravomoćno 8. siječnja 2022. (čl. 333. stavka 2. i članka 194. stavka 3. i 4. Zakona o parničnom postupku; "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 52/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 48/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP, u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a).

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a tako što je sud priznao tuženiku pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. - dalje: OT) i to za sastav podneska od 21. veljače 2022. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.1 OT), za zastupanje na ročištima 6. ožujka 2023., 25. listopada 2023. i 18. veljače 2025. u iznosima od po 50,00 eura (Tbr. 9.1 OT), uvećan za PDV od 25% ili ukupno 250,00 eura.

U Zagrebu, 14. ožujka 2025.

Sudac:

Andrea Grahovac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda županijskom sudu.

DNA - tužitelju

- pun. tuženika