Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž Ovr-9/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: 1. ĆU iz [adresa], Bana [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Vjeran Paić, odvjetnik u Šibeniku, protiv ovršenika Bucavac d.o.o., Primošten, Ulica Svetog Josipa 7, OIB: 86484630480, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Matas, odvjetnik u Šibeniku, radi ovrhe na novčanim sredstvima, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu broj Ovr-196/2023 od 7. travnja 2023., dana 14. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu broj Ovr-196/2023 od 7. travnja 2023. u dijelu pod točkom a) alineja prva kojim je određena ovrha na novčanim sredstvima na svim računima ovršenika radi naplate tražbine u iznosu od 72.318,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2008., zatim alineja druga kojim je određena ovrha radi naplate tražbine u iznosu od 6.239,16 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. lipnja 2010., alineja treća kojim je određena ovrha radi naplate tražbine u iznosu od 1.417,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. lipnja 2022., te u odluci o trošku ovrhe.

II. Uvažava se djelomično žalba ovršenika i isto rješenje o ovrsi preinačava u dijelu točke a) alineja prva kojim je određena ovrha na novčanim sredstvima na svim računima ovršenika radi naplate tražbine u iznosu od 3.283,68 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama zatraženim na taj iznos počam od 16. listopada 2008. do isplate, i u tom dijelu odbija ovršni zahtjev.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda donesenim na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Šibeniku broj P-286/2008 od 29. lipnja 2010. kao i Ugovora o cesiji broj OV-1565/14 i Sporazuma broj OV-12027/2022 – tj. isprava iz članka 32. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ), radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 83.258,77 EUR i pripadajućih zakonskih zateznih kamata, kao i troška postupka, određena je ovrha pljenidbom novčanih tražbina ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima, te prijenosom navedenih novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja na način da se to rješenje o ovrsi dostavi Financijskoj agenciji koja provodi ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

2. Protiv tog rješenja ovršenik je izjavio žalbu pozivom na odredbe članka 50. stavka 1. točke 1., 7. i 10. OZ uz prijedlog da se žalba uvaži, ukine pobijano rješenje i ovršni prijedlog odbaci, podredno da se rješenje o ovrsi preinači i ovršni zahtjev odbije uz naknadu troška postupka sa pripadajućim kamatama.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelji osporavaju žalbene navode te predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu osim u dijelu koji se odnosi na 3.283,68 EUR u kojem se predlaže rješenje o ovrsi ukinuti, sve uz naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje o ovrsi u okviru žalbenih navoda, pazeći pri tome po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP) u vezi članka 381. ZPP i članka 21. stavka 1. OZ na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, ovaj sud ne nalazi da bi od strane prvostupanjskog suda bile počinjene takve povrede.

6. Neosnovano žalitelj prigovara da je prijedlog trebalo odbaciti kao nedopušten na temelju odredbe članka 211. OZ, budući da su ovrhovoditelji prethodno bili podnijeli zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji koja je vratila ovrhovoditeljima osnovu za plaćanje, koje činjenice ovršenik ni ne osporava.

6.1. Dakle, Agencija je u konkretnom slučaju zaključila da se na temelju podnesenih isprava ne može provesti zatražena naplata, u kojoj procesnoj situaciji nije moguće odbaciti prijedlog za sudsku ovrhu pozivom na odredbu članka 211. OZ, jer je sudska ovrha prema navedenoj odredbi dopuštena ako se na temelju podnesenih isprava nije mogla provesti ovrha preko Agencije, a očito je da se ovrha preko Agencije u ovom konkretnom slučaju nije mogla provesti.

6.2. Naime, pretpostavka za dopustivost tražiti sudsku ovrhu na novčanim sredstvima na računima ovršenika je u otklanjanju (odbijanju) Financijske agencije provedbe izravne naplate prethodno dostavljene joj osnove za plaćanje, pri čemu nije od utjecaja zbog kojih razloga izravna naplata nije provedena – jesu li razlozi osnovani ili ne, te čine li stvarnu zapreku zbog koje izravna naplata nije bila moguća.

6.3. Stoga ni ovaj žalbeni razlog nije osnovan.

7. U odnosu na žalbeni navod ovršenika da isprava na temelju koje je pobijano rješenje doneseno nije ovršna isprava, što predstavlja žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 1. OZ, navesti je da svojstvo ovršne isprave imaju samo isprave koje su u zakonu taksativno navedene (članak 23. OZ). To su u prvom redu ovršne odluke sudova u kojima je naloženo ispunjenje određene tražbine, a što je upravo ovdje pravomoćna i ovršna presuda Trgovačkog suda u Šibeniku broj P-286/2008 od 29. lipnja 2010.

7.1. Polazeći od principa formalnog legaliteta, ovrha se, u pravilu, može odrediti samo na prijedlog osobe, odnosno u korist osobe koja je u ovršnoj ispravi označena kao vjerovnik, odnosno protiv osobe koja je u ovršnoj ispravi označena kao dužnik. Izuzetak od tog načela sadržan je u odredbi članka 32. stavka 1. OZ kojim se određuje da će se ovrha moći odrediti i u onom slučaju kada aktivna legitimacija stranaka ne proizlazi iz sadržaja ovršne isprave, ako se na temelju kvalificirane isprave, dokaže da je tražbina prešla s vjerovnika iz ovršne isprave na ovrhovoditelja, odnosno osobu koja je kao vjerovnik označena u prijedlogu za ovrhu. Kvalificirane isprave kojima se u ovršnom postupku dokazuje prijenos tražbine, odnosno kojim se dokazuje prelazak obveze na ispunjenje tražbine, tzv. dopunske ovršne isprave jesu javna isprava ili ovjerovljena privatna isprava.

7.2. U konkretnom slučaju ovrhovoditelji su uz citiranu presudu kojom se nalaže ovršeniku platiti Krki-Inženjering d.o.o. tamo navedeni iznos, na kojoj presudi je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti sukladno odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2459/2022, dostavili i Ugovor o cesiji sklopljen 31. ožujka 2014. između Krke-Inženjering d.o.o. kao cedenta i ovdje ovrhovoditelja kao cesionara na kojem je potpis ugovornih strana ovjeren kod vršitelja dužnosti javnog bilježnika Vinka Bukića u [adresa] pod brojem OV-1565/14, kojim Krka-Inženjering d.o.o. ustupa svoje potraživanje koje ima prema ovdje ovršeniku, te Sporazumu od 2. studenoga 2022. ovjerenog pod brojem OV-12027/22, čime su ovrhovoditelji dokazali prijenos tražbine u smislu odredbe članka 32. stavka 1. OZ, do iznosa navedenog u ovršnoj ispravi, o čemu će niže biti riječi.

7.3. Glede žalbenog prigovora da u Ugovoru o cesiji nije naveden točan iznos potraživanja koje se ustupa ovrhovoditeljima, navesti je da da ni ovaj prigovor nije osnovan jer predmetom ustupa ili cesije može biti svako otuđivo potraživanje cedenta prema cesusu (izuzev onog čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koje je vezano za ličnost vjerovnika, ili koje se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugoga), pa to mogu biti i dospjela, nedospjela, uvjetna - ali i buduća potraživanja: međutim u svakom od tih slučajeva ustupanja mora se raditi o određenom (dovoljno određenom) ili odredivom potraživanju koje se ustupa - s naznakom (u ugovoru) izvjesne osobe dužnika (cesusa), a što je ovdje slučaj.

7.4. Što se pak tiče žalbenih navoda ovršenika da je za sporni Ugovor o cesiji saznao tek nakon pravomoćnosti presude, istaći je da za perfekciju ugovora o cesiji nije potreban pristanak dužnika cesusa, ali je cedent dužan obavijestiti dužnika o izvršenom ustupanju. Obavijest, notifikacija, nema konstitutivni učinak na nastanak samog ugovora o cesiji, već je njen značaj u tome da dužnik, cesus, dozna da se vjerovnik njegova duga promijenio te da mora tražbinu ispuniti primatelju cesionaru.

8. S druge pak strane osnovano ovršenik prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio prijedlog za ovrhu i u dijelu kojim je određena ovrha na novčanim sredstvima na svim računima ovršenika radi naplate tražbine u iznosu od 3.283,68 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama zatraženim na taj iznos počam od 16. listopada 2008. do isplate (točka a) alineja prva rješenja o ovrsi)), budući da je predmetnom ovršnom ispravom – presudom Trgovačkog suda u Šibeniku broj 286/08 od 29. lipnja 2010. koja je (samo) u dijelu pod točkom II. i IV. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2459/2022 od 7. lipnja 2022., naloženo ovdje ovršeniku kao tuženiku isplatiti iznos od 544.882,98 kn (sada 72.318,40 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama od 16. listopada 2008. do isplate, te 47.008,98 kn (sada 6.239,16 EUR), a drugostupanjskom odlukom naloženo platiti i (daljnji) trošak u iznosu od 10.680,44 kn (sada 1.417,54 EUR). Iz navedenog slijedi zaključak da navedena prvostupanjska odluka u dijelu kojim je ovršeniku bilo naloženo platiti i iznos od 24.740,85 kn, sada 3.283,68 EUR, nije stekla svojstvo ovršnosti, što predstavlja žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 2. OZ, zbog čega je u tom dijelu rješenje o ovrsi valjalo preinačiti i odbiti ovršni zahtjev.

9. Što se pak tiče žalbenih navoda ovršenika da se navedeni parnični postupak Trgovačkog suda u Šibeniku broj P-286/08 mogao voditi za račun cesionara, ali da je isti pravomoćno dovršen u ime i za račun cedenta Krka-Inženjering d.o.o. u stečaju, te da je podnio prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga jer je cedent tijekom parničnog postupka izgubio građanskopravnu legitimaciju budući da je tražbina prenesena na treće osobe, kao i da je za vrijeme trajanja tog parničnog postupka otvoren stečajni postupak nad cedentom, a koji je još u tijeku, te da ga je stečajni upravitelj pozvao na plaćanje dosuđenog iznosa iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Šibeniku, čime da i cedent osporava vjerodostojnost predmetnog Ugovora o cesiji, zaključiti je da se radi o navodima kojima ovršenik upire na žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 10. OZ, o kojima ovaj sud nije ovlašten odlučivati, budući da se radi o razlozima o kojima sukladno članku 52. OZ odlučuje prvostupanjski sud.

10. Kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba ovršenika kojom se pobija odluka o trošku ukazuje neosnovanom.

11. Iz naprijed navedenih razloga valjalo je primjenom odredbe članka 380. točke 2. i 3. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 14. stavka 7. OZ.

U Šibeniku, 14. ožujka 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić Brčić