Posl. br. Pn-11/2023-50

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Kristini Cerin Načinović odvjetnici iz Rovinja, protiv tuženika Centra za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola, Pula, Boškovićev uspon 6, OIB: 61688478244, zastupanog po punomoćnici Mirni Bokun Vlašić odvjetnici iz Pule, poradi naknade štete, te u spojenom predmetu u pravnoj stvari tužitelja PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Kristini Cerin Načinović odvjetnici iz Rovinja, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva rada, mirovinskog sudstava, obitelji i socijalne politike, OIB: 53969486500, zastupane po ODO Pula-Pola, poradi naknade štete, nakon zaključene glavne i nejavne rasprave dana 12. ožujka 2025. godine, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika Centra za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola i zz tužene Republike Hrvatske, Ministarstva rada, mirovinskog sudstava, obitelji i socijalne politike, na temelju čl. 335 Zakona o parničnom postupku, dana 14. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Centru za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola, Pula, Boškovićev uspon 6, OIB: 61688478244 da tužitelju PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati na ime naknade neimovinske štete iznos 10.364,27 eura (slovima:desettisućatristotinešezdesetčetirieuraidvadesetsedamcenti) zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz čl. 29 st. 2 ZOO-a koja na navedeni iznos teče počev od 27.09.2013. godine pa do 31.7.2015.godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01.8.2015.godine pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29.12.2023.godine u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu rada, mirovinskog sudstava, obitelji i socijalne politike, OIB: 53969486500, kao osnivač Centra za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola, Pula, Boškovićev uspon 6, OIB: 61688478244 isplatiti tužitelju PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade neimovinske štete iznos

10.364,27

eura

(slovima:desettisućatristotinešezdesetčetirieuraidvadesetsedamcenti) zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz čl. 29 st. 2 ZOO-a koja na navedeni iznos teče počev od 28.1.2014. godine pa do 31.7.2015.godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01.8.2015.godine pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29.12.2023.godine u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj PŠ prema tuženiku Centru za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola za preko iznosa glavnice dosuđene u stavku I izreke ove presude tj. za iznos glavnice od 17.507,52 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na isti od 19.9.2010. godine pa do isplate, kao i u dijelu tužbenog zahtjeva glede tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos iz stavka I izreke ove presude prema tom tuženiku za razdoblje od 19.09.2010. pa do 26.09.2013. , kao neosnovan.

IV Odbija se tužitelj PŠ prema tuženoj Republici Hrvatskoj preko iznosa dosuđenog u stavku II izreke ove presude tj. za iznos glavnice od 17.507,52 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na isti od 29.9.2010.godine pa do isplate, kao i u dijelu tužbenog zahtjeva glede tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos iz stavka II izreke ove presude za razdoblje od 29.09.2010. pa do 27.01.2014., kao neosnovan.

V Nalaže se tuženiku Centru za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.690,28 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO-a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na navedeni iznos teče počev od 14.03.2025. godine pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

VI Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.690,28 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO-a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na navedeni iznos teče počev od 14.03.2025. godine pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

VII Odbijaju se, tužitelj prema tuženicima preko iznosa parničnog troška priznatog u stavcima V i VI izreke ove presude sa kamatom na isti, te tuženik Centar za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola prema tužitelju preko iznosa priznatog parničnog troška od 1.356,25 eura, te tužena republika Hrvatska prema tužitelju preko iznosa priznatog parničnog troška od 961,00 eura preko, kao neosnovani.

r j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je u ovom postupku bila isključena javnost sa rasprava.

II Dopušta se objektivna preinaka tužbe sukladno tužbenom petitu iz podneska od 27.11.2023.godine,listovi 246 do 247 spisa.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv pravnog prednika tuženika sada Centra za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola dana s27.09.2013. podnio tužbu u kojoj je naveo da je rješenjem CSS- a smješten u Dom za odgoj djece i mladeži radi provođenja vještačenja-postupka stacionirane dijagnostičke obrade to počev od 17.09.2010. godine. Naveo je da je dana 29.09.2010. za vrijeme smještaja kod prvotuženika doživio teški oblik tjelesnog, spolnog i emocionalnog zlostavljanja od strane vršnjaka, korisnika usluge prvotuženika te mu je tom prilikom prisilno izvršena tetovaža na leđima. O štetnom događaju izvješteni s MUP, Policijsku stanicu Puli i ODO Pula. Naveo je da se uslijed štetnog događaja tužitelj liječio u Poliklinici za zaštitu djece garda Zagreba te Općoj bolnici Pula gdje je tužitelju dijagnosticiran PTSP. Slijedom navedenog tužitelj je u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu protiv tuženika Centra za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola zatražio isplatu iznosa glavnice od 27.871,79 eura sa zakonskom zateznom aktom od 19.09.2010. pa do isplate lista 246 spisa.

2. U predmetu P-87/14 tužitelj je podnio tužbu protiv Republike Hrvatske dana 28.01.2014. vezano za isti štetni događaj navodeći da se prethodno obratio tuženoj Republici Hrvatskoj i zahtjevom za mirnim rješenjem spora od 26.09.2013. list 4 tog spisa ponavljajući opis događaja od 29.09.2010. godine. Povodom te tužbe tužitelj je u konačnici list 246 spisa za isti štetni događaj zatražio od RH sada Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike isplatu iznosa od 27.871,79 eura sa kamatom od 29.09.2010. pa do isplate list 246 spisa.

3. U odgovoru na tužbu tuženika Centra za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Naveo je da je tužitelj osoba koja je kod tuženika na stacioniranu dijagnostičku dijagnozu upućena iz razloga što je ranije u instituciji u kojoj je bio smješten bio zlostavljač te je fizički i psihički zlostavljao mlađeg štićenika ustanove. Tužitelj se kod tuženika nalazio privremeno i to tek 10-ak dana. Naveo je da je tuženik kritične zgode postupao sukladno propisima i pravilima struke, uz svu potrebnu pažnju, međutim u konkretnom slučaju nije, pa čak niti brižljivim obavljanjem nadzora, mogao spriječiti nastanak predmetnog štetnog događaja. Naime i nakon predmetnog štetnog događaja tužitelj je nastavio s nasilnim ponašanjem i zlostavljanjem druge djece u drugoj ustanovi, što ukazuje da se radi o osobi s izrazitim poremećajem u ponašanju, koja je učestali sudionik fizičkih zlostavljanja, koje je uz sav brižljiv nadzor teško pa i nemoguće spriječiti. Tuženik je naveo da je odmah o saznanju tužitelj uz pratnju djelatnika tuženika odveden liječniku gdje nisu ustanovljene teže fizičke ozljede. Tuženik je osporio i visinu tužbenog zahtjeva te je istaknuo i prigovor zastare. Slijedom navedenog tuženik je predložio odbiti tužbu i tužbeni zahtjev. U odgovoru na tužbu u predmetu P-87/14 Republike Hrvatske list 5 tog spisa ovaj tuženik je učinio nespornom pasivnu legitimaciju RH u ovim vrstama sporova proizlazi iz odredbe čl. 59 Zakona o ustanovama jer je osnivač navedene ustanove. Nadalje je naveo da smatra da je tužena kao odgojan ustanova poduzela sve potrebne i odgovarajuće mjere kako bi se izbjegao štetni događaj. Slijedom navedenog tuženik je predložio odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

5. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije na listovima 3- 31 spisa uz uvid u fotografije, dokumentacije na str.40-44 spisa, dokumentacije na str.47- 48 spisa-zapisnik, pravomoćne presuda K-43/16 listovi 58-63 spisa uz II stupanjsku odluka 64-67 spisa, zatim čitanjem iz spojenog spisa P-87/14 dokumentacija na listovima 4, 11-16 spisa, 22-42 spisa, 43-47 spisa, nadalje čitanjem dokumentacije iz ovog predmeta na str. 139-147 spisa, 150-196 spisa, 197-210 spisa, 213-216 spisa-iskaza tužitelja, 224-226 spisa-nalaza kirurga, 233-239 spisa-nalaza psihijatra, specificiranog tužbenog zahtjeva, dokumentacije na str. 248-264 spisa, 275-276 spisa-zapisnika, 277-287 spisa te iskaza vještaka sa ročišta od 12.3.2025.godine..

5. Tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženicima djelomično je osnovan u odnosu na oba tuženika.

6. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih pisanih dokaza u spisu nije sporna činjenica da je tužitelj putem radnije CSS Pula podnio dvije tužbe vezano za potpuno isti štetni događaj od 29.09.2010. godine i to prvotno u predmetu P-1191/13 protiv prednika sada tuženika Centra za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola dana 27.09.2013. koji pravni slijed nije sporan budući ga je istim učinio nespornim i punomoćnik tog tuženika na ročištu od 12.03.2025. list 2 tog zapisnika, a isti proizlazi i iz povijesnog izvatka iz sudskog registra na str. 248 do 253 spisa. Nesporna je činjenica da je za isti štetni događaj tužitelj podnio tužbu i protiv Republike Hrvatske ranije Ministarstva socijalne politike i mladih RH dana 28.01.2014. vezano za isti štetni događaj. Nije sporna činjenica da su oba predmeta spojena sukladno čl. 313 st. 1 ZPP-a rješenjem od 2.2.2022.godine, list 55 spisa P-87/14, a sve kako bi se smanjili troškovi i ubrzalo raspravljanje sukladno i prijedlogu zz tužene Republike Hrvatske sa ročišta od 2.2.2022.godine u predmetu (ranije P-87/14 kasnije P- 69/22).

7. Nije sporna činjenica da se vezano za štetni događaj od 29.09.2010. dugotrajno vodio kazneni postupak u kaznenom predmetu K-43/16 zbog čega je rješenjem od 24.02.2014. godine list 50-51 spisa bio određen i prekid postupka, koji postupak je kasnije nastavljen u odnosu na oba predmeta (rješenje P-87/14 od 30.09.2021. godine list 49 tog predmeta, te rješenje od 30.09.2021. P-1191/13 na listu 69-71 ovoga spisa). Nije sporna činjenica da na str. 8 do 13 spisa prileži nalaz i mišljenje multicisciplinarnog tima od 18.11.2020.godine u kojem se (dok je odmak od štetnog događaja bio puno manji) navodi citira se "razlog dolaska je događaj od 29.09.0. g. kad je dječak, tijekom noći više sati , bio izložen verbalnom, fizičkom i spolnom zlostavljanju od strane dvojice poznatih maloljetnika u dobi od 13 i 15 godina. U razgovoru se doznaje da su ga vrijeđali, zadali mu više udaraca po glavi i drugim dijelovima tijela te da su mu gurali dršku od metle u anus držeći mu jastuk na glavi" završen citat.

8. Nije sporna činjenica da da je u pravomoćno okončanom kaznenom postupku K-43/16 donesena presuda dana 04.02.2019. godine listovi 58 do 63 spisa, kojom je okrivljenik HŠ proglašen krivim što je citira se: "u noći 29/30. rujna 2010. u vremenu od 22,00 do 02,00 sati u svojstvu noćnog odgajatelja u Domu za odgoj djece i mladeži [adresa], u [adresa], protivno odredbi čl. 159. st. 1. Zakona o socijalnoj skrbi i odredbi čl. 3. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu doma i sistematizacije poslova koji propisuje da je kao odgajatelj za rad noću dužan nadzirati disciplinu odgajanika noću i brinuti se o njoj, te da je odgovoran za očuvanje fizičkog integriteta odgajanika u vidu narušavanja njihovog osobnog i tjelesnog integriteta i dostojanstva, svjestan da uslijed njegovog neredovitog obilaženja spavaonica može doći do teže povrede prava odgajanika pa pristajući na to, nije redovito svakih sat vremena obilazio odjel mlađe muške skupine, a sve shodno uputi ravnateljice doma DŠ date na sastanku Stručnog vijeća Doma od dana 13. travnja 2010., pa su uslijed njegovog propuštanja nadzora mlt. ČŠ (rođen **.**.1995.) i dijete AŠ (rođen **.**.1997.), ušli u spavaću sobu korisnika djeteta PŠ (rođen **.**.1997.) i ugrozili njegov psihofizički integritet na način da su, bez ikakva povoda, mlt. ČŠ više puta ga udarao rukama po cijelom tijelu, a dijete AŠ ga snažno udario šakom u nos uslijed čega je istome iz nosa potekla krv, te je mlt. ČŠ tražio od njega da se ide istuširati pri tome mu govoreći da je P, da je prljav i da smrdi, a dijete AŠ mu je rekao da mrzi i ne podnosi H, pa se PŠ uslijed straha zbog dobivenih batina otišao istuširati, te su ga nakon toga ponovno natjerali da se ide istuširati, a prilikom drugog tuširanja su ga udarali štapom od metle po nogama i leđima i potom mu naizmjence gurali držak od metle u anus, što su sve snimali mobitelom i pri tome se smijali, dok je dijete PŠ plakao, vikao i tražio od njih da prestanu s takvim ponašanjem, na što je mlt. ČŠ na njegovu glavu stavio jastuk i omotao ga plahtom, nakon čega ga je upaljačem palio po njegovom stomaku, te su ga natjerali da popije sadržaj čaše u koju se dijete AŠ prethodno pomokrio, što je PŠ u strahu od daljnjih batina i učinio, te mu je mlt. ČŠ na područje između kažiprsta i palca istetovirao pet točkica i na leđima napisao riječ „ D“, čemu se dijete PŠ nije odupirao iz straha od takvog dotadašnjeg ponašanja mlt. ČŠ i djeteta SŠ i daljnjeg udaranja, o čemu okrivljeni, iako zadužen da tijekom noći obilazi odjel mlađe muške skupine i osigura noćni mir odgajanika, nije imao nikakva saznanja, dakle, kao službena osoba propuštanjem dužnog nadzora, očito nesavjesno postupao u obavljanju službe pa je time prouzročio težu povredu prava drugoga, čime je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti – nesavjesnim radom u službi iz čl. 339. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 – u nastavku KZ/97)." što prileži na listu 58-59 spisa, završen citat.

9. Nije sporna činjenica da je navedena prvostupanjska kaznena presuda potvrđena presudom ŽS Zagreb posl. br. Kž-407/19 od 09.05.2014. listovi 64-67 spisa.

10. Nije sporna činjenica da na listu 4 prileži fotografija sa istetoviranim riječima " D" što je snimljeno na tijelu tužitelja.

11. Nije sporna pasivna legitimacija tužene Republike Hrvatske koja je istu učinila nespornom još u odgovoru na tužbu na listu 5 spisa P-87/14 sukladno čl. 59 Zakona o ustanovama s obzirom da je RH osnivač ustanove koja sada nosi naziv Centar za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola. Na ročištu od 06.05.2014. list 275 spisa tužena RH je učinila nespornim i osnovanim osnovanost osnove tužbenog zahtjeva u odnosu na nju.

12. Nije sporna činjenica da je u vrijeme štetnog događaja od 29.09.2010. tužitelj bio maloljetan te je imao 13 godina života budući je rođen **.**.1997. godine.

13. Nije sporna činjenica da je prije štetnog događaja rješenjem Centra za socijalnu skrb Pula od 16.09.2010. koje prileži na listu 6-7 spisa tužitelj sukladno tome rješenju bio smješten u Dom za odgoj djece i mladeži [adresa] radi provođenja vještačenja- postupka stacionarne dijagnostičke obrade počev od 17.09.2010. godine. Nije sporna činjenica da iz nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima od 18.11.2010.godine koji prileži na listovima 8 do 13 spisa da je stručan tim od četvoro osoba (pedijatra, psihologa i dva psihijatra, list 13 spisa) vrlo jasno ukazao da se radi o dječaku (tužitelju op.a.) čije je odrastanje bilo popraćeno značajnim gubicima , smrću oca i odvajanjem od majke, u po dječaka neadekvatnoj okolini iz koje je izdvojen nakon duljeg perioda boravka u istoj, list 9 spisa.

14. Nije sporna činjenica vezano za štetni događaj od 29.09.2010. da u spisu prileži obimna medicinska dokumentacija koja potvrđuje pretrpljene posljedice štetnog događaja-dokumentacija na listovima 8-30 spisa, 150 do 210 spisa uključujući i zdravstveni karton tužitelja, a koje posljedice štetnog događaja su potvrđene i nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra i kirurga koje vještačenje je provedeno u ovom postupku vezano za težinu pretrpljenih posljedica isključivo vezanih za predmetni štetni događaj.

15. Sve navedene nesporne činjenice proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.

16. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari jest osnovanost osnove tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženika ranije Dom za odgoj djece i mladeži [adresa] ,a sada pod novim nazivom (list 248 spisa) Centar za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola, te je sporna i visina tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženike Centar za pružanje usluga u zajednici Pula- Pola i Republiku Hrvatsku. U svezi s tim sporan je istaknuti prigovor zastare potraživanja.

17. U odnosu na osnovanost osnove tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženika ranije Doma za odgoj djece i mladeži [adresa] a sada Centar za pružanje usluga u zajednici Pula- Pola (listovi 248 do 253 spisa) bitno je ukazati da iz rješenja na listu 6 spisa ranije Centra za socijalnu skrb Pula od 16.09.2010. nesporno proizlazi da je tužitelj tada kao malodobna osoba od 13 godina povjerena toj ustanovi počev od 17.09.2010. godine list 6 ovoga spisa. "Životni put" malodobnog tužitelja i eufemistički kazano "teškoće" koje su ga kao dječaka pratile detaljno su opisani u već spomenutom nalazu i mišljenju multidisciplinarnog tima na str. 8 do 13 spisa od 18.11.2010.godine. Ono što je za ovaj postupak bitno jest činjenica da se štetni događaj od 29.09.2010. dogodio u vrijeme kad je tada malodobni tužitelj bio povjeren toj ustanovi na brigu i skrb što, uostalom proizlazi iz već spomenute presude K- 43/16 list 58 spisa odnosno rješenja od 16.9.2010.godine list 6 spisa. Stoga je taj tuženik bivši Dom za odgoj djece i mladeži [adresa] sada Centar za pružanje usluga u zajednici Pula- Pola pasivno legitimiran, a tužitelj je aktivno legitimiran u odnosu na oba tuženika kao oštećena osoba. Nadalje, u odgovoru na tužbu tog tuženika (sada Centra za pružanje usluga u zajednici Pula- Pola), list 38-39 spisa gdje je potvrđeno da je tužitelj doista bio kod njega smješten radi provođenja stacionarne dijagnostičke obrade navedeno je da je tu obradu tužitelj bio upućen iz razloga što je on citira se "ranije, u instituciji u kojoj je bio smješten, bio zlostavljač te je fizički i psihički zlostavljao mlađeg štićenika ustanove" list 39 spisa. Po ocjeni ovog suda takvi navodi, točnije pristup ne stavljaju tog tuženika u pravno povoljniju poziciju. Naime, i primjenom elementarne pravne logike, opisano ne opravdava propust te ustanove putem imenovanog djelatnika, koji propust je detaljno opisan u presudi K-43/16 niti je tužitelj zbog onoga kako ga je percipirao taj tuženik trebao doživjeti ono što je opisano u navedenoj kaznenoj presudi te također opisano u nalazu i mišljenju multidisciplinarnog tima od 18.11.2010.godine na str. 8 do 13 spisa. Naime upravo taj nalaz kojeg su sačinili stručnjaci iz tog područja vrlo jasno ukazuje da je i sam tužitelj bio žrtva nesretnih životnih okolnosti na način da mu je odrastanje bilo praćeno značajnim gubicima, smrću oca i odvajanjem od majke i stavljanjem za dječaka u neadekvatnoj okolini iz koje je izdvojen nakon duljeg perioda boravka u istoj, list 9 spisa. Postojeći dokazi u spisu ne upućuju da je tada malodobni tužitelj na bilo koji način sa svoje strane doprinjeo štetnom događaju opisanom u sada pravomoćnoj kaznenoj presudi K-43/16 list 58 spisa, a na to napose ne upućuje činjenica što je već kao dijete imao iznimno težak život koji se odrazio na njega. No kad bi se opisano čak i zanemarilo, a ne može, člankom 12 st. 3 ZPP-a propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog dijela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Potrebito je ukazati sukladno i recentnoj sudskoj praksi (npr. presuda ŽS Split Gž-1184/18-2 od 19.04.2018. itd.) da se pravomoćnost kaznene presude proteže i na biće ostvarenog kaznenog dijela za koje je počinitelj proglašen krivim. Pravomoćna i osuđujuća kaznena presuda prema djelatniku HŠ koji je kao odgajatelj bio zaposlen kod tuženika tada Doma za odgoj djece i mladeži [adresa], a kojom je utvrđeno da je između ostalog bio kao odgajatelj za rad noću dužan nadzirati disciplinu odgajanika i brinuti se o njoj, te je bio odgovoran za čuvanje fizičkog integriteta odgajanika , kojim je ukazano da je on bio svjestan da uslijed neredovitog obilaženja spavaonica može doći do teže povrede prava odgajanika pa pristajući na to nije redovito svakih sat vremena obilazio odjel mlađe muške skupine jasno ukazuje na propust imenovanog djelatnika, a time i na odgovornost djelatnika tog tuženika što je omogućilo da se tijekom više sati (od 22,00 do 02,00 sati ujutro) nad tužiteljem provodilo sustavni teror vršnjaka,zbog čega u ovom postupku nema mjesta ponovnog preispitivanja postojanja odgovornosti ovdje tuženika sada Centra za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola za rad svog djelatnika. Ocjenom ovog suda valja primijeniti odredbu čl. 1061 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05, 41/08, 125/11, dalje u tekstu ZOO, kojim je u stavku 1 propisano da za štetu koju zaposlenik na radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročena štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Nadalje i prema čl. 1062 st. 1 ZOO-a propisao je da pravna osoba odgovara za štetu koju njezino tijelo prouzroči trećoj osobi u obavljanju ili u vezi s obavljanjem svojih funkcija. U takvom kontekstu ocjena je ovog suda da postoji osnovanost osnove tužbenog zahtjeva i u odnosu na tog tuženika Centar za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola, kao i u odnosu na tuženu RH koju je ova tužena učinila nespornom vezano za osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, a koja doista u odnosu na tuženu Rh i proizlazi iz odredbe čl. 59 st. 2 Zakona o ustanovama kojim je propisano da osnivač ustanove solidarno neograničeno odgovara za njene obveze. U odgovoru na tužbu tužene RH list 5 spisa P- 87/14 učinjena je nespornom činjenica da je ona osnivač ustanove ranije Doma za odgoj djece i mladeži [adresa], a sada Centar za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola. Stoga je valjalo utvrditi osnovanost osnove tužbenog zahtjeva prema oba tuženika.

18. U odnosu na istaknuti prigovor zastare kojeg su istaknula oba tuženika isti je po ocjeni ovog suda bio neosnovan u cijelosti. Naime, nesporno je da se štetni događaj dogodio dana 29.09.2010. godine. Tužitelj je podnio tužbu protiv bivšeg Doma za odgoj djece i mladeži koja tužba je zaprimljena dana 27.09.2013. godine dok je u predmetu P- 87/14 tužba protiv tužene RH podnesena i zaprimljena na sudu dana 28.01.2014. Međutim, prije podnošenja tužbe protiv RH tužitelj je dostavio dopis od 26.09.2013. sukladno čl. 186 a st. 1 ZPP-a nadležnom Državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora što dokazuje i predmetni dopis ( u tužbi se navodi da je isti upućen upravo istog dana 26.9.2013.godine,što tužena RH nije osporila) zbog čega je sukladno čl. 186a st. 3 ZPP-a upravo u odnosu na Rh došlo do zastoja zastarijevanja dana 26.9.2013.godine. Dakle od dana štetnog događaja tj. od 29.9.2010.godine pa do 27.9.2013. odnosno 26.9.2014.godine nije protekao niti subjektivan rok od 3 godine iz članka 230 st. 1 ZPP-a. Međutim, potrebito je neizostavno ukazati da je sukladno recentnoj sudskoj praksi i odredbi čl. 186a st. 1 ZPP-zauzeto pravno stajalište da zahtjev za mirno rješenje spora, koji mora prethoditi prije podnošena tužbe protiv Republike Hrvatske, doista mora sadržavati sve što mora sadržavati i sama tužba. U zahtjevu za mirnim rješenjem spora od 26.09.2013. koji je bio upućen ODO-u tada mlt. tužitelja je zastupao bivši Centar za socijalnu skrb Pula (dalje u tekstu CSS) koji je u tom zahtjevu zatražio vezano za štetni događaj isplatu iznosa od 210.000,00 kuna "na temelju povreda prava osobnosti (nematerijalne štete)" list 4 spisa P-87/14 (P-69/22). U podnesenim tužbama bivšeg CSS-a Pula zatražena je u obje tužbe isplata iznosa od 210.000,00 kuna na ime povrede prava osobnosti-listovi 1 tužbe u oba predmeta. Temeljem čl. 1100 st. 1 ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete a i kad je nema. Stupanjem na snagu novog Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 iz 2006.g. sukladno i recentnoj sudskoj praksi usvojeno je stajalište vezano za objektivnu koncepciju neimovinske štete prema kojoj je već sam povreda prava osobnosti neimovinska šteta umjesto dosadašnje mješovite subjektivno-objektivno koncepcije (u tom smislu ide i recentna sudska praksa primjerice presuda ŽS Pula Gž-4199/10 od 19.11.2012. godine). Čl. 1100 ZOO-a određene su tri pretpostavke za dosudu takvog vida štete a to su povreda prava osobnosti, težina povrede koja opravdava dosudu i okolnosti povrede koje iste opravdavaju. Sam pojam povrede prava osobnosti u sebi uključuje i sada kvalifikatorne elemente takvog vida neimovinske štete koje kvalifikatorne elemente što je bitno naglasiti određuje sam tužitelj u činjeničnom supstratu tužbe za koji je sud vezan (za pravni osnov tužbenog zahtjeva sud nije vezan argument iz članka 186 st. 3 ZPP-a). Tada malodoban tužitelj bio je zastupan po CSS-u Pula, koje tijelo niti u tužbi protiv bivšeg Doma za odgoj djece i mladeži [adresa] niti tužbi protiv Republike Hrvatske nije odredilo kvalifikatorne elemente temeljem kojih potražuje naknadu ovog vida neimovinske štete vezanog za povredu prava osobnosti. Zbog navedenog je sud na ročištu od 21.02.2014. protiv tada tuženika Doma za odgoj djece i mladeži [adresa] rješenjem na tom ročištu u smislu čl. 186 ZPP-a izričito pozvalo zastupnika tužitelja da navede te kvalifikatorne elemente vezano za povredu prava osobnosti, što je i učinjeno u tom predmetu list 47 spisa na način da je tužitelj iste specificirao u vidu "povrede ugleda i časti, naruženja, pretrpljenih fizičkih bolova, straha" da bi nakon što su predmeti spojeni putem punomoćnika u podnesku od 01.02.2022.g. list 138 spisa dodao novi kvalifikatoran element u vidu smanjenja životne aktivnosti (list 138 spisa) kojeg prije nije potraživao. Opisano se navodi iz sljedećih razloga. Naime identitet tužbenog zahtjeva određuju tri elementa i to subjektivni identitet-identitet stranaka, objektivni identitet- identitet tužbenog zahtjeva te identitet činjeničnog osnova (o tome i recentna sudska praksa primjerice presuda Županijskog suda u Zadru Gž-444/17-2 od 11.4.2019. itd.). Sud ne može odlučivati o činjeničnom osnovu kojeg sam tužitelj ne potražuje pa s obzirom da činjenični osnov određuje identitet tužbenog zahtjeva ukoliko tužitelj tijekom parnice doda i novi činjenični osnov sud iz razloga svrsishodnosti može dopustiti takvu objektivnu preinaku tužbe unatoč protivljenju tuženika, međutim tužitelj time pada u rizik vezano za prigovor zastare s obzirom da se vezano za zastaru glede novog činjeničnog osnova koji prethodno nije bio istaknut gleda trenutak kad je tužitelj tim novim činjeničnim osnovnom objektivno preinačio tužbu jer je izmijenio njezin identitet. Međutim po ocjeni ovog suda unatoč činjenici da je tužitelj tek u podnesku od 01.02.2022. dodao novi činjenični osnov-novu kvalifikatornu okolnost vezano za neimovinsku štetu u vidu smanjenja životne aktivnosti, uz do sada tražeće kvalifikatorne okolnosti, prigovor zastare i u odnosu na taj naknadno dodani činjenični osnov nije bio osnovan iz slijedećih razloga. Naime, sukladno čl. 231 ZOO-a u stavku 1 propisano je kad je šteta prouzročena kaznenim dijelom a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj sobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. U konkretnom slučaju temeljem tada važećeg Kaznenog zakona djelatnik tuženika (Doma) je pravomoćno osuđen temeljem čl. 339 tada važećeg Kaznenog zakona vezano za nesavjestan rad u službi. Tim člankom, bilo je propisano da će se službena ili odgovorna osoba za to kazneno djelo opisano u tom članku kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. Temeljem čl. 19 tada važećeg Kaznenog zakona bila je propisana zastara pokretanja kaznenog postupka na način da se kazneni postupak ne može pokrenuti kad protekne određeno vrijeme od počinjenja kaznenog dijela i to tri godine za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od jedne godine zatvora. Prema čl. 20 st. 6 tada važećeg Kaznenog zakona zastara pokretanja kaznenog postupka nastupa u svakom slučaju kad protekne dva put onoliko vremena koliko je prema zakonu određena zastara pokretanja kaznenog postupka. U konkretnom slučaju po ocjeni ovog suda temeljem čl. 231 ZOO-a s obzirom da je bilo propisano dvostruko onoliko vremena koliko je prema zakonu određena zastara pokretanja kaznenog postupka, a razvidno je da se postupak K-43/16 vodio čime je došlo do prekida zastare (čl. 20 st 3 tadašnjeg Kaznenog zakona) valjalo je uzeti u obzir da bi zastara za pokretanje tog postupka iznosila 6 godina (dakle dvostruko vrijeme od tri godine). Sukladno recentnoj sudskoj praksi VSRH-a samo pokretanje i vođenje kaznenog postupka prekida tijek zastare pa zastara ponovno počinje teći što je bitno naglasiti tek od pravomoćnosti osuđujuće kaznene odluke. Kako je osuđujuća kaznena odluka postala pravomoćna donošenjem rješenja ŽS Zagreb Kž-407/19 od 09.05.2019. list 64 spisa kojim je odbijena žalba na prvostupanjsku presudu to po ocjeni ovog suda nije bio osnovan prigovor zastare. Isto tako čak i u povoljnoj varijanti za oba tuženika prigovor zastare nije bio osnovan pozivom na čl. 230 ZOO-a kojim je propisan subjektivni trogodišnji rok za zastaru tražbine i objektivni 5-godišnji rok. Naime, štetni događaj se dogodio 29.09.2010. a tužba je protiv ranijeg Doma za odgoj djece i mladeži zaprimljen prije isteka 3 godišnjeg roka tj. 27.09.2013. dok je u odnosu na RH došlo od već opisanog zastoja zastare (članak članak 186a a st. 3 ZPP-a) trenutkom kad je dopisom od 26.09.2013. se bivši CSS u ime tužitelja obratio ODO-u, pa kako od štetnog događaja 29.09.2010. pa do 26.09.2013. nije prošlo tri godine valjalo je odbiti prigovor zastare oba tuženika. Isto tako cijeneći da doista dopis bivšeg CSS-a Pula od 26.09.2013. ne sadržava sukladno čl. 186 a st. 1 ZPP-a sve bitne elemente u ovom slučaju ne sadržava navođenje konkretnih kvalifikatornih okolnosti vezano za povredu prava osobnosti koje kvalifikatorne okolnosti opravdavaju i visinu u kontekstu kako je već obrazloženo kad su te kvalifikatorne okolnosti na poziv suda prvi put navedene od tužitelja putem CSS Pula na ročištu od 21.02.2014. godine list 47 spisa te dopunjene podneskom tužitelja od 01.02.2022. list 138 spisa za opisano po ocjeni ovog suda tužitelj nikako ne može snositi posljedice jer se radi o grešci tada ovlaštenog tijela tada CSS-a tj. pravne službe koje nije navelo sve bitne elemente obje tužbe u smislu čl. 186 st 1 ZPP-a odnosno opisano nije navelo u zahtjevu za mirno rješenje za što tužitelj po ocjeni ovog suda uslijed greške državnih tijela nikako ne može snositi štetne posljedice pa niti vezano za prigovor zastare.

19. Vezano za visinu neimovinske štete proveden je dokaz čitanjem obimne medicinske dokumentacije koja prileži u spisu na listovima 8-31 spisa, kao i na listovima 151-210 spisa uz čitanje i osobnog kartona tužitelja kojom su potvrđene posljedice koje tužitelj trpi upravo vezano za predmetni štetni događaj.

20. Isto tako proveden je dokaz vještačenjem po dvama stalnim sudskim vještacima, stalnom sudskom vještaku kirurgu dr. Andreju Angeliniju i stalnom sudskom vještaku psihijatru dr. Petru Moscatellu kako bi se potvrdila uzročno posljedična sveza između predmetnog štetnog događaj i nastalih posljedica.

21. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka kirurga dr. Andreja Angelinija od 22.02.2023. godine listovi 224 od 226 spisa utvrđeno je između ostalog da je tužitelj vezano za štetni događaj dana 30.9.2010.godine zatražio pomoć na hitnoj medicinskoj pomoći [adresa], da je upućen pedijatru , da je 30.9.2010.godine pedijatar dijagnosticirao hematome mekog oglavka parieto-temporalno iznad lijevog uha, hematome leđa (torakalno) i lijeve natkoljenice, porezotinu leđa, da je kirurg dijagnosticirao natuk glave , natuk leđa, list 225 spisa, rezno gnječnu ranu. Vještak je nadalje utvrdio da je tužitelj zadobio lakše tjelesne ozljede, da je u vrijeme štetnog događaja bio maloljetna osoba u dobi od 13 godina, smješten u Domu za odgoj djece i mladeži [adresa]. Iz nalaza vještaka je utvrđeno da je tužitelj trpio fizičke bolove: jakog intenziteta: više sati - za vrijeme tetoviranja po leđima i lijevoj šaci, te guranja metle u analni kanal, primjenjivanja tjelesne sile (zadavanja fizičkih udaraca); iz spisa nije poznato točno vrijeme trajanja navedenih događaja, prema navodu tužitelja, događaj je trajao od 22 od 05 sati, srednjeg intenziteta: 2 dana a blagog intenziteta: narednih 10 dana. Što se tiče pretrpljenog straha vještak kirurg dr. Andrej Angelini je naveo da za procjenu straha kao posljedice psihičke traume, potrebno je učiniti vještačenje po specijalisti psihijatru. Tužitelj je trpio strah po štetnom događaju, i to jakog intenziteta u trajanju od nekoliko sati, srednjeg intenziteta u trajanju od 2 dana te slabog (povremenog) intenziteta u trajanju do dva mjeseca (vrijeme dok je obavljena ekspertiza multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba - 18.11.2010.). U ovom trenutku iz nalaza vještaka kirurga proizlazi da kod tužitelja zaostaje naruženje: srednjeg stupnja vidljivo samo ponekad trećim osobama (ožiljak na leđima na mjestu gdje je bio natpis „ D“ sada je tetovirana zvijezda ali se natpis još uočava) te na lijevoj šaci, isto je istetovirana zvijezda ali se isti još uočavaju).

22. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. Petra Moscatella od 9.7.2023. godine listovi 233 do 239 spisa, vještak je između ostalog kao kronologiju na str. 234 do 237 spisa iz medicinske dokumentacije , da je neposredno nakon događaja tužitelj bio uznemiren sa smetnjama spavanja, da su kod tužitelja naglašene crte potištenosti, povišene tjeskobe, uz uvid u postojanje poremećaja iz domena PTSP-a u vidu prisilnih prisjećanja traumatskih događaja i pratećeg zamora , uz prisutnost suicidalnih promišljanja i povišene depresivnosti, uz pokazivanje smetnji ponašanja i prilagodbe, narušeno vezivanje i dobi neprimjerena briga za članove obitelji uz naglasak da dobiveni podaci ukazuju na zlostavljanje od vršnjaka, list 234 spisa. Vještak je nadalje na str. 235 do 237 spis opisao i vlastito ispitivanje tužitelja pa tako proizlazi da je tužitelj u svojoj trinaestoj godini života, u noći sa 29. na 30.09.2010. godine, bio žrtva psihičkog, fizičkog i seksualnog zlostavljanja koje je trajalo više sati, prema dokumentaciji bilo je dugotrajno i veoma okrutno. Tijekom zlostavljanja tužitelj je trpio intenzivan strah, pa i strah za vlastiti život, što je kod njega posljedično dovelo do reakcije na teški stres, odnosno postraumatskog stresnog poremećaja (šifra F43.1 po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i poremećaja). Uslijed iznenadnog i neočekivanog napada tužitelj je sa psihičke strane doživio ispočetka stanje akutne reakcije na stres, čija se simptomatologija nije povukla, već je došlo do razvoja jedne teže i produžene forme ovog poremećaja kojeg zovemo posttraumatski stresni poremećaj. Psihijatrijski nalazi koji opisuju subjektivno i objektivno stanje tužitelja nakon traume i prateće smetnje, nedvojbeno govore o postojanju uzročno – posljedične veze sa predmetnim događajem i one se mogu shvatiti kao reaktivno stanje nastalo uslijed neočekivanog i iznimno traumatizirajućeg događaja. Vještak je naveo da se strah definira kao intenzivno i (najčešće) kratkotrajno stanje osjećaja koje nastaje uslijed realne opasnosti po fizički ili psihički integritet ličnosti. Onaj strah koji se javlja neposredno u situaciji ugroženosti naziva se primarni, javlja se u času ozljeđivanja ili neposredne opasnosti, obićno je intenzivan i najčešće kratkotrajan, adekvatan trajanju draži koja ga je izazvala. Sekundarni strah traje znatno duže, nadovezuje se na primarni, nešto je slabijeg intenziteta, a u određenim okolnostima prelazi u dugotrajnije afektivno stanje koje već spada u kategoriju raspoloženja i koje se obično označava kao zabrinutost, plašljivost, bojazan i sl. Obzirom da je sekundarni strah onaj koji nastaje uslijed tjelesne traumatizacije i njezinih direktnih posljedica, tijek i intenzitet sekundarnog straha ovise od tijeka i ishoda liječenja. Iz mišljenja vještaka primarni strah bio je veoma jakog intenziteta i trajanja više sati. Sekundarni strah koji je vezan za ozljeđivanje bio je izražen u srednjem intenzitetu prvoga dana dok pretragama nije utvrđeno da nije teže ozlijeđen, dok je slabije izražen sekundarni strah trajao oko dva tjedna – sanacija hematoma, strah od mogućih fizičkih posljedica, zabrinutost hoće li sa njegovim zdravljem biti sve u redu. Uslijed intenzivne traumatizacije nastupio je psihički poremećaj kao najizraženija i najdugotrajnija posljedica iznimne psihičke patnje, dijagnosticiran kao postraumatski stresni poremećaj. Intenzivnije psihijatrijsko liječenje trajalo je oko osam mjeseci, kasnije u diskontinuitetu sveukupno oko 3 godine. Očigledno je intenzivnija patnja zbog predmetnog događaja trajala prvih osam mjeseci, kada je češće i intenzivnije psihijatrijski liječen, dok od konca 2012. godine pokazuje stabilnost i poboljšanje psihičkog stanja. Nakon prosinca 2013. godine više se na javlja na psihijatrijske preglede. Sam navodi da određene psihičke smetnje osjeća sve do danas. Vještak za PTSP (posttraumatski stresni poremećaj) navodi da sam naziv ističe da se radi o poremećaju u čijoj se etiologiji nalazi izloženost stresnom događaju ili situaciji izuzetno opasne ili kobne prirode, koja je izvan područja uobičajenog ljudskog iskustva i koja bi bila izuzetno mučna i izazvala bi simptome patnje kod gotovo svakog pojedinca. Dugotrajna izloženost stresnoj situaciji gotovo redovno izaziva PTSP. Dijagnostički kriteriji koji opravdavaju postojanje ovog poremećaja jesu slijedeći: izloženost doživljaju koji je izvan uobičajenog ljudskog iskustva i koji je izrazito mučan za svakog, višekratna intruzivna i mučna sjećanja na događaj, mučni snovi o događaju, osjećaj kao da se traumatični događaj ponovno zbiva (“flashback epizode”), intenzivna psihološka patnja zbog izloženosti događajima koji simboliziraju ili podsjećaju na neki aspekt traumatičnog događaja. Uporno izbjegavanje poticaja vezanih uz traumu ili otupjelost opće reaktivnosti (izbjegavanje misli, osjećaja, aktivnosti ili situacija koje podsjećaju na traumu). Psihogena amnezija. Smanjeno zanimanje za značajnije aktivnosti, osjećaj krivnje, uskraćene budućnosti, odvojenosti i otuđenosti od drugih ljudi. Ograničeni spektar afekata. Osjećaj uskraćene budućnosti. Trajni simptomi pojačane pobuđenosti, kao npr. teško usnivanje i održavanje sna, razdražljivost i izljevi bijesa, otežana koncentracija, hipervigilitet, reakcija pretjeranog straha. U akutnoj fazi dominiraju obično anksiozna i depresivna stanja, dok se u kroničnoj fazi pojavljuju simptomi općeg emocionalnog susprezanja. Nadalje navodi da je evidentirano kako je nakon događaja postao povučen i tužan, uplašen, sa vidljivim hematomima. Osamljivao se, imao morne snove, postao šutljiv, odbijao funkcionirati sa vršnjacima, otežano i kroz suze reproducirao događaj, prisutno je ponovno proživljavanje, depresivno raspoloženje, dijagnosticiran je PTSP i preporučena psihoterapija. Multidisciplinarni tim Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba dana 18.11.2010. g. potvrđuje postojanje poremećaja iz domene PTSP-a u vidu prisilnih prisjećanja traumatskih događaja i pratećeg zamora, naglašenu potištenost i tjeskobu, osjećaj smetenosti i vrtoglavice, teškoće koncentracije, suicidalna promišljanja, smetnje ponašanja i prilagodbe. Dobiveni podatci ukazuju na zlostavlljanje od strane vršnjaka. Nakon traumatskog događaja bio je jako povučen, sve ga je boljelo, žalio se na noćne more, nagon na povraćanje, živcirala su ga druga djeca, često se budio noću, počeo je pušiti i jako grizao nokte, oslabljene je koncentracije. Opisuje stanja tuge. Nadalje proizlazi da tužitelja odlazi na psihoterapije i prvo poboljšanje evidentirano je u travnju 2011. g., a nakon svibnja 2011. g. prestao je po vlastitoj želji dolaziti na psihoterapije. Zbog prolaznog pogoršanja javlja se psihijatru u siječnju 2012. g. jer se našao u ulozi zlostavljača drugog dječaka, što je aktiviralo patnju kroz obje uloge, zlostavljača i zlostavljanog. Reaktivirana je simptomatologija PTSP-a. Psihičko je stanje ponovno stabilizirano krajem 2012. godine, od tada se nadalje ponekad prisjeti traumatskog događaja, navodi višekratno da se dobro osjeća. Vještak je naveo da tužitelj sam navodi da i danas trpi morne snove oko dva puta tjedno, prisjeti se isto tako često traumatskog događaja, osjeća i dalje strah od tih ljudi, navodi bol u srcu od poniženja i povrijeđenosti. Nevoljko priča o problemima sa potencijom i problemima da se osjeća kao muškarac. Uvažavajući klinička iskustva u radu sa teško traumatiziranim osobama mogu potvrditi veoma čestu prisutnost ovakve simptomatologije godinama ili doživotno. Valja naglasiti pojačanu ranjivost mlade i maloljetne osobe koja se još uvijek nalazi u fazi psihoseksualnog razvoja kojoj ovakva trauma ostavlja nepopravljive ožiljke za cijeli život. Aktualno psihičko stanje danas je znatno bolje nego u vrijeme intenzivnog liječenja, koje je trajalo oko osam mjeseci nakon traume, ali je kod tužitelja i dalje zaostao dio smetnji iz domene posttraumatskog stresnog poremećaja. Ove psihičke smetnje odnose se na trajno prisutan strah od zlostavljača, povremena ponovna proživljavanja u budnom stanju ili kroz morne snove, izbjegavanje poticaja koji asociraju na traumu, smetnje u sferi seksualnosti, listovi 237 do 239 spisa.Stoga je vještaka zaključio, list 239 spisa da je u vrijeme napada tužitelj trpio intenzivan strah dužeg trajanja od nekoliko sati (do udaljavanja zlostavljača), tzv. primarni strah, da je trpio sekundarni strah oko dva tjedna, do saniranja (lakših) ozljeda te da je štetni događaj ostavio psihičke posljedice u vidu posttraumatskog stresnog poremećaja, koje su tijekom prvih osam mjeseci bile prisutne u visokom intenzitetu, te narednih dvije i pol godine u slabijem do srednjem intenzitetu. Povremena proživljavanja simptoma predmetne psihotraume prisutna su sve do danas u vidu prisilnih prisjećanja i mornih snova, straha od susreta sa zlostavljačima, a posebno zbog smetnji iz sfere seksualnosti, što ukupno ocjenjuje sa 15% umanjenja životne aktivnosti danas. Nadalje je utvrdio i stupanj naruženosti navodeći da je kod tužitelja prisutno naruženje srednjeg stupnja.

23. U odnosu na oba pisana nalaza i mišljenja oba tuženika su imali primjedbe koje su istakli u podnesku od 21.03.2024. na listu 270 spisa i u podnesku od 12.04.2024. godine na listu 271-272 spisa.

24. Vezano za iznesene primjedbe oba vještaka su na ročištu od 12.03.2025. godine usmeno izložila svoji pisani nalaz i mišljenje te su u cijelosti ustrajali u svojim nalazima i mišljenjima uz potvrdu na upit da su vještačili isključivo štetne posljedice koje su vezane isključivo za predmetni štetni događaj. Na istom ročištu kirurg je naveo da po dijagnozama koje je imao tužitelj nije došlo do smanjenja životne aktivnosti s kirurške strane. Vezano za iznesene primjedbe i upit stranaka vještaci su se očitovali na način citira se u nastavku kako slijedi:

"Na upit suca vezano za prijedlog tužitelja da li se može sa stajališta kirurga utvrditi da li je bilo smanjenja životne aktivnosti vještak odgovara da po ovim dijagnozama nema smanjenja životne aktivnosti s kirurške strane.Na upit pun. tužitelja objema vještacima da li se mogu očitovati da li je kod tužitelja zbog predmetnog događaja zaostala posljedica zbog povreda prava na dostojanstvo, čast i ugled, povrede prava na spolnu slobodu ili neke druge povrede prava osobnosti osim onih navedenih u nalazu, Vještak Angelini navodi da sa svoje strane za opisano nije kompetentan. Vještak Moscatello navodi da nema razloga za nikakve bitne promjene u zaključnom nalazu. Što se tiče povrede ugleda i časti smatram da je ova teška povreda koju je tužitelj proživio poznata isključivo vrlo uskom krugu ljudi i on nema drugim socijalnim aspektima problema s time. Što se tiče pitanja spolne slobode odnosno spolnog funkcioniranja taj dio sam već uključio u postojeći nalaz.Na upit suca oba suca potvrđuju da su vještačili isključivo posljedice predmetnog štetnog događaja.Na upit pun. 1- tuženika vještaku dr. Moscatellu cijeneći podatke iz nalaza vještaka psihijatra da li to znači da je tužitelj prije ovog štetnog događa se ponašao na opisani način prema drugima i to spolno zlostavljajuće ponašanje vještak odg: ja nisam našao takvih podataka a niti je u domeni vještaka da istražuje takve stvari prije predmetnog događaja, ali takvih podatka nije bilo za mene, nisam ih našao. Vezano za pitanje ističem da sam ja opisano prepisivao iz multidisciplinarne dokumentacije a vezano za list 2 nalaza predzadnji pasus.Na upit suca s obzirom na postavljeno pitanje 1 tuženika da li je vještak psihijatra sa svog aspekta vezano za štetne posljedice iz štetnog događaja moguće uzeo u obzir i ponašanje tužitelja koja su opisana prema dokumentaciji na listu 2 predzadnji pasusu njegovog nalaza i na listu 3 vještak navodi: ni u kom slučaju nisam u svom zaključku uzeo u obzir njegovo eventualno štetno ponašanje prema drugima već isključivo štetni događaj kojeg je pretrpio tužitelj i njegove posljedice. U svom nalazu imao sam vjerojatno potrebu objasniti psihološki "osvetnički mehanizam njegovog ponašanja" što nema veze s konačnim zaključkom u nalazu.Na upit zz 2 tuženika da li je ponašanje seksualno tužitelj prema trećim osobama koje ste opisali mogao njega "očvrsnuti" da dođe do manjeg postotka smanjenja životne aktivnosti koje ste vezano za događaj opisali u nalazu vještak Moscatello navodi: prije svega bih naglasio da se radi o djetetu u razvoju, da su djeca izuzetno ranjiva na traume i činjenica je da je tužitelj od ranije već bio istraumatiziran ne samo eventualno s neke seksualne strane već i sveukupnim životnim okolnostima zbog kojih je na kraju i u domu. Vrlo je individualno različito kako će se svatko pojedino biće prilagoditi na takve traumatske događaje. Ovo vještačenje bilo je usmjereno isključivo na posljedice predmetnog štetnog događaja a ne na cjelokupni razvoj njegove ličnosti. Smatram da sam se s te strane držao isključivo predmeta vještačenja. Na upit da i postoji mogućnost objedinjavanja straha vještak Angelini navodi da je upravo zbog toga zatražio vještačenje po vještaku psihijatru. Vještak Moscatello se pridružuje navodima dr. Angelinija.Na upit pun. tužitelja da i seksualno zlostavljanje ostavlja teže posljedice na dijete u odnosu na odraslu sobu primjerice vezano za silovanje vještak Moscatello odg: općenito su na traumatske događaje djeca i starije osobe mnogo ranjivije, dok su odrasle osobe u zreloj dobi nešto otpornije na traumatske događaje. Na upit nisam radio studiju tužiteljeve ličnosti već isključivo procjenu štetnog događaja.Na upit zz 2 tuženika u čemu s očituje smanjenje ž. aktivnosti osim onoga što se opisali vezano za 15% vještak Moscatello odg: prije svega mislim da je dovoljno naglasiti probleme u seksualnom funkcioniranju što već predstavlja ogromnu emocionalnu i tjelesnu teškoću. Psihičke posljedice traume tužitelja će pratiti doživotno. Njemu će se nerijetko vraćati misli i sjećanja i mučni osjećaji na predmetni događaj. Situacije koje ga asociraju na traumu biti će mu uvijek prilično mučne, recimo film ii priča: Situacija npr. da ga netko razgovor asocira na temu npr. silovanja. Morni snovi se dugo mogu javljati, osjećaji poniženja, zlostavljanja, povrijeđenosti će trajno biti prisutni. Na upit suca potvrđujem da se radi o trajnom smanjenju životne aktivnosti. Na upit 1 tuženika s obzirom na nalaz proizlazi da je tužitelj vrlo brzo prekinuo terapiju, da li bi se to stanje da je nastavio s terapijom poboljšalo i ako da koliko te da li bi se smanjile posljedice vještak odg: traumatski događaj je realitet i nikakva ga terapije ne može promijeniti. Nekakvi lijekovi neće izbrisati niti umanjit mučna sjećanja i osjećaje. Tužitelj je sam vidio nakon par godina da mu to ne koristi i prestao je dalje odlaziti psihijatrima. Dakle ne mislim da bi mu nešto značajno pomoglo da je dalje odlazio psihijatru. Na upit vezano za navode u odnosu na obavljanje terapije očitujem se: tužitelj sam o tome navodi da je on na terapijama uglavnom šutio jer mu je bilo mučno prisjećat se i govoriti o traumi da je zapravo želio prekinuti dolaske kod psihijatara na način da kaže da je dobro. Međutim, i kasnijih nalaza vidimo da se simptomi ponovno razbuktavali i vraćali i po prirodi stvari oni su uvijek oscilirajućeg trajanja i intenziteta. Mogu se povremeno povući pa se uz neku situaciju ponovno razbuktaju. U naravi su oni trajni. Na upit s obzirom da nalaze psihijatrijske na listu 3-4 mog nalaza (27.08.2013., 04.10.2013., 18.12.2013.) gdje nalazite ovo što ste sad rekli odg: na temelju same anamneze i razgovora s njim.Na upit suca da li kao vještak i dugogodišnji sudski vještak imam osjećaj tužitelj ovo što mi je iskazao je rezultat njegovih stvarnih proživljavanja a ne nekakve glume odg: pretpostavljam da bi se svatko od nas mogao u slučaju da se vidi u takvoj jednoj traumi da bi svatko mogao zamislit kako bi se nakon toga osjećao i da bi to sigurno bili mučni osjećaji za cijeli život. Pogotovo ponovno naglašavam dječju razvojnu dob koja ostavlja teže psihičke posljedice. Usporedio bih recimo njegov slučaj sa tisućama ratnih veterana koji se desetljećima bore sa sličnim simptomima, ne uvijek u jednakom intenzitetu.", završen citat. Sud u cijelosti prihvaća nalaze i mišljenja oba vještaka budući su isti bili sačinjeni sukladno pravilima struke, te utemeljeni na postojećoj medicinskoj dokumentaciji u spisu te tuženici svojim primjedbama zaključke vještaka nisu doveli u pitanje.

25. S osnova naknade neimovinske štete temeljem čl. 1100 ZOO-a na ime kvalifikatorne okolnosti pretrpljenih fizičkih bolova tužitelj je u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 27.11.2023. postavio ukupan iznos neimovinske štete kojeg potražuje za sve kvalifikatorne okolnosti koje je naveo u podnesku na listu 138 spisa od 01.02.2022. godine ne navodeći koje iznose pojedinačno potražuje vezano za pojedine vidove kvalifikatornih okolnosti.

26. Iz nalaza vještaka kirurga Andreja Angelinija od 22.02.2023. godine listovi 224- 226 spisa utvrđeno je da je tužitelj trpio fizičke bolove: jakog intenziteta: više sati - za vrijeme tetoviranja po leđima i lijevoj šaci, te guranja metle u analni kanal, primjenjivanja tjelesne sile (zadavanja fizičkih udaraca); iz spisa nije poznato točno vrijeme trajanja navedenih događaja, prema navodu tužitelja, događaj je trajao od 22 od 05 sati, srednjeg intenziteta: 2 dana a blagog intenziteta: narednih 10 dana list 225 spisa.

27. Na ročištu od 12.03.2025. godine vještak kirurg je i u tom dijelu ustrajao u svojoj procjeni. Iz iskaza samog tužitelja saslušanog na ročištu od 26.10.2022. godine koji je životno opisao predmetni traumatski događaj životno opisujući način kako su ga tukli i gurali mu "metlu u anus", zatim je životno iskazao i da je imao zbog navedenog problema s vršenjem nužde navodeći citira se: "bilo je krvi poslije nužde i to je trajalo jedan do dva mjeseca, sjećam se toga kao da je bilo danas".

28. Cijeneći nalaz i mišljenje imenovanog vještaka a napose i jačinu i intenzitet pretrpljenih bolova, karakter ozljede koju je tužitelj pretrpio, način nastanka tih ozljeda, neugodnosti kojima je bilo popraćeno liječenje, vrste i dio tijela na kojem su se reflektirale ozljede, cijeneći napose okolnost same prirode štetnog događaja kao i činjenicu da je u vrijeme štetnog događaja tužitelj bio dijete s navršenih 13 godina života, valjalo je tužitelju za ovaj kvalifikatorni vid neimovinske štete priznati pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 450,93 eura.

29. S osnova naknade neimovinske štete temeljem čl. 1100 ZOO-a na ime kvalifikatorne okolnosti pretrpljenog straha tužitelj također nije specificirao iznos za ovaj kvalifikatoran vid neimovinske štete već je potraživao ukupan iznos.

30. Iz nalaza i mišljenja vještaka kirurga dr. Angelinija list 225 spisa tužitelj je trpio strah o štetnom događaju i to jakog intenziteta u trajanju od nekoliko sati, zatim srednjeg intenziteta u trajanju od dva dana, te slabog povremenog intenziteta u trajanju do dva mjeseca (vrijeme dok je obavljena ekspertiza multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba-18.11.2010. godine. Nadalje iz pisanog nalaz vještaka psihijatra dr. Moscatella list 239 spisa utvrđeno je da je u vrijeme napada tužitelj trpio intenzivan strah dužeg trajanja od nekoliko sati do udaljavanja zlostavljača tzv. primarni strah. Tužitelj je trpio sekundarni strah oko tjedna do saniranja lakših ozljeda. Isti vještak je potvrdio nedvojbeno postojanje uzročno posljedične sveze između štetnih posljedica i štetnog događaja, uz navod da je tijekom zlostavljanja tužitelj trpio intenzivan strah pa i strah za vlastiti život, list 237 spisa, što je posljedično kod tužitelja dovelo do reakcije na teški stres, odnosno PTPD šifra F 43. Vještak je opisao da strah definira kao intenzivno i najčešće kratkotrajno stanje osjećaja koje nastaje uslijed realne opasnosti po fizički ili psihički integritet ličnosti, da onaj strah koji se javlja neposredno u situaciji ugroženosti naziva se primarni strah koji se javlja u času ozljeđivanja ili neposredne opasnosti. Sekundarni strah traje znatno duže i nadovezuje se na primarni. Uslijed intenzivne traumatizacije nastupio je psihički poremećaj dijagnosticiran kao PTSP. Vješak je opisao da je intenzivnije psihijatrijsko liječenje trajalo oko osam mjeseci, kasnije u diskontinuitetu oko 3 godine, a očigledno intenzivnija patnja zbog predmetnog događaja je trajala prvih osam mjeseci. Nadalje, iz iskaza tužitelja saslušanog kao parnične stranke na ročištu od 26.10.2022. godine koji iskaz ovaj sud prihvaća kao objektivan, cijeneći podatke iz medicinske dokumentacije kao i utvrđenja sudskih vještaka vezano za zaostale posljedice, proizlazi iz dijela iskaza tužitelja glede pitanja da li je osjećao strah za život te je tužitelj osjećao vrlo jaki strah cijeneći i njegov životan opis predmetnog štetnog događaja gdje je opisivao da su ga skidali golog, da su mu rekli da smrdi, da su uzeli metlu i gurali mu je u anus to je trajalo dugo, da je mislio da će biti mrtav uz navod tužitelja citira se: "pa sam molio Č da ostanem živ" list 2 zapisnika od 26.10.2022., uz potvrdu da stalno osjeća kao da će to biti opet.

31. Cijeneći nalaz i mišljenje imenovanog vještaka, a napose da je tužitelj pretrpio što je i logično jak i intenzivan strah dužeg trajanja od nekoliko sati što je i odgovaralo prirodi traumatskog događaja, cijeneći da je tužitelj u to vrijeme bio maloljetna osoba s navršenih tek 13 godina života, cijeneći jačinu i intenzitet pretrpljenog straha, cijeneći da je sam vještak psihijatar dr. Moscatello na ročištu od 12.03.2025. potvrdio da se u to vrijeme radilo o dijetu u razvoju te da su djeca izuzeto ranjiva na traume kraj činjenice da je tužitelj već od ranije bio istraumatiziran s obzirom na sveukupne životne okolnosti (što je bilo podudarno i s navodom tužitelja kod davanja iskaza da ga je majka ostavila kao i sa dokazom na str. 8 do 13 spisa nalazom i mišljenjem multidisciplinarnog tima od 18.11.2010.godine), kraj navoda vještaka psihijatra da su djeca i starije osobe mnogo ranjivije list 3 zapisnika od 12.03.2025.g., cijeneći da je strah isključivo subjektivna kategorija, ali da je takav opis straha bio posve logičan i kompatibilan cijeneći agresivnu dinamiku, ali i trajanje predmetnog štetnog događaja koja je detaljno opisana u kaznenoj presudi K-43/16 gdje se govori o višekratnim udarcima rukama po cijelom tijelu, udarcu šakom u nos nakon čega je tužitelju potekla krv, vrijeđanja tužitelja, tužiteljevog tuširanja uslijed straha od batina, udaranja šapom od metle po nogama i leđima, te naizmjenično guranje drška od metle u anus te plakanje i vikanje tužitelja zbog takvih postupaka, zatim motanje plahtom tužiteljeve glave nakon što je na nju stavljen jastuk, paljenje tužitelja po stomaku, tetoviranje tužiteljevih leđa s natpisom "cigo", uz tužiteljevo neodupiranje upravo zbog straha zbog takvog ponašanja listovi 58-59 spisa, dakle cjelokupna iznimno agresivna dinamika događaja prema maloljetnoj osobi djetetu koja je trajala od 22 sata do 2 sata ujutro, je po ocjeni ovog suda cijeneći sve opisano dovela kod tužitelja do onakvog intenzivno proživljenog straha kako ga opisuju vještaci i sam tužitelj, zbog čega je tužitelju valjalo temeljem čl. 1100 ZOO-a za ovaj kvalifikatoran vid neimovinske štete priznati pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 4.600,00 eura.

32. S osnova naknade neimovinske štete temeljem čl. 1100 ZOO-a na ime kvalifikatorne okolnosti smanjenja životnih aktivnosti tužitelj također nije specificirao iznos za ovaj kvalifikatoran vid neimovinske štete već je potraživao ukupan iznos.

33. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka dr. Angelinijja-kirurga kao i iz njegovog usmenog iskaza s ročišta od 12.03.2025. godine utvrđeno je da s kirurškog aspekta nije došlo kod tužitelja do smanjenja životne aktivnosti. Međutim iz pisanog nalaza i vještaka psihijatra dr. Petra Moscatella imenovani je naveo da je štetni događaj ostavio psihičke posljedice u vidu posttraumatskog stresnog poremećaja, koje su tijekom prvih osam mjeseci bile prisutne u visokom intenzitetu, te narednih dvije i pol godine u slabijem do srednjem intenzitetu. Povremena proživljavanja simptoma predmetne psihotraume prisutna su sve do danas u vidu prisilnih prisjećanja i mornih snova, straha od susreta sa zlostavljačima, a posebno zbog smetnji iz sfere seksualnosti, što ukupno ocjenjuje sa 15% umanjenja životne aktivnosti danas.

34. Vezano za taj dio nalaza i mišljenja bilo je najviše primjedbi od strane tuženika, međutim po ocjeni ovog suda vještak psihijatar je sve te primjedbe s uspjehom otklonio. Naime, primjedbe tuženika bile su usmjerene na smanjenje nastalih posljedica predmetnog iznimno traumatskog štetnog događaja, dok je dio primjedbi bio usmjeren vezano za upite punomoćnika tuženika-Centra na navođenje da je tužitelj prekinuo terapije kod psihijatra zbog čega bi po mišljenju tog tuženika došlo do poboljšanja pa posljedice koje trpi tužitelj ne bi bile izražene u tolikoj mjeri. Međutim, opisano je vještak psihijatar na stručan ali i nadasve argumentiran način otklonio. Naime, vezano za upit zz tuženika RH da li je tužitelj mogao "očvrsnuti" cijeneći po mišljenju tog tuženika njegovo ponašanje prije predmetnog štetnog događaja, vještak psihijatar je u bitnom naglasio da se radilo o djetetu u razvoju te da su djeca izuzetno ranjiva na takve traume, u kontekstu kad je tužitelj već od ranije bio istraumatiziran. Vještak je naglasio da je vrlo individualno, različito kako će se svako pojedino biće prilagoditi takvim traumatskim događajima, uz potvrdu da na seksualno zlostavljanje da su na takve traumatske događaje djeca i starije osobe mnogo ranjivije, dok su osobe u zreloj životnoj dobi nešto otpornije na takve traumatske događaje. Glede upita zz tuženika RH u čemu se očituje smanjenje životne aktivnosti vještak je naglasio da je dovoljno ukazati na probleme u seksualnom funkcioniranju što predstavlja ogromnu emocionalnu i tjelesnu teškoću, uz jasan navod da će psihičke posljedice traume tužitelja pratiti doživotno, da će se tužitelju nerijetko vraćati misli i sjećanja kao i mučni osjećaji na predmetni događaj, da će situacije kojega asociraju na traumu da će mu uvijek biti prilično mučne primjerice film ili priča. Takva situacija može biti da ga neki razgovor asocira na temelju silovanja dok će se morni snovi dugo javljati uz osjećaj poniženja, zlostavljanja, povrijeđenosti što će trajno biti prisutno. Stoga je vještak na upit suca potvrdio da se radi o trajnom smanjenju životne aktivnosti. Glede upita da li bi se da je nastavio s terapijom njegovo stanje poboljšalo vještak je argumentirao opisano otklonio navodeći da je traumatski događaj realitet te ga nikakav terapija ne može promijeniti a isto tako lijekovi neće izbrisati niti umanjiti mučna sjećanja i osjećaje. Vezano za ne odlazak kasnije tužitelja kod psihijatra vještak je naveo da ne misli da bi mu takav odlazak značajnije pomogao što je vještak potkrijepio time da i kad je odlazio da je tužitelj na terapijama uglavnom šutio jer mu je bilo mučno prisjećati se i govoriti o traumi te da je zapravo želio prekinuti dolaske kod psihijatra na način da kaže da mu je dobro. Vještak je naglasio da se međutim iz kasnijih nalaza vidi da su se simptomi kod tužitelja ponovno razbuktavali i vraćali pa su po prirodi stvari i uvijek oscilirajućeg trajanja i intenziteta a u naravi su trajni. Vezano za upit da li se eventualno radilo o hinjenim iskazima tužitelja s obzirom da je vještak naveo da je do zaključka došao razgovor s tužiteljem vještak je odgovorio da pretpostavlja da bi se svatko od nas mogao u slučaju da se radi o takvoj jednoj traumi da bi se mogao zamisliti kako se nakon toga osjeća te da i to sigurno bili mučni osjećaji za cijeli život pogotovo cijeneći dječju razvojnu dob koja ostavlja teže psihičke posljedice (čist 3 zapisnika od 12.03.2025. godine. Sve opisano je bilo u suglasju i sa izraženim mišljenje ovog vještaka na str. 237 do 239 spisa gdje je između ostalog navedeno da je nakon traumatskog događaja tužitelj bio jako povučen, sve ga je boljelo, žalio se na noćne more, imao nagon za povraćanjem, živcirala su ga druga djeca, često se budio noću, počeo je pušiti i jako je grizao nokte, imao je oslabljenu koncentraciju, uz opis stanje tuge, te smetnje u sferi seksualnosti, list 239 spisa.

35. Sve opisano prihvaća i ovaj sud jer je i u iskazu tužitelja od 26.10.2022. (blagodat načela neposrednosti) i sud dobio dojam da se radi o iskrenom iskazu osobe koja je proživjela iznimno agresivnu i stresnu situaciju koja je beziznimno utjecala na cijeli njezin život što je bilo vidljivo iz opisa tužitelja kad opisuje da su mu dječaci opisani u kaznenoj presudi davali da pije urin, da su ga gađali nožem, da su ga skidali golog te me metlu gurali u anus te da je to trajalo satima uz navod: "to ću zapamtiti cijeli život" list 2 zapisnika od 26.10.2022. godine. Sam opis tužitelja da mu čak niti ravnateljica kad joj je ispričao što se dogodila nije prvotno vjerovala nakon čega je skinuo odjeću te joj je pokazao tetovažu koju su mu istetovirali na leđima koja je prikazana na listu 4 spisa jasno ukazuje da nijedna normalna osoba ne bi vjerovala da se nešto tako agresivno moglo dogoditi i to još u ustanovi koja je bila zadnja u nizu gdje se tako nešto smjelo dogoditi, a ipak se dogodilo propustom djelatnika iste. Navodi tuženika vezano za "doprinos" tužitelja (podaci iz nalaza vještaka psihijatra, list 6 nalaza ) gdje se spominje da se u siječnju 2012.godine tužitelj našao u ulozi zlostavljača drugog djeteta ovaj sud ne prihvaća o čemu je i prethodno obrazlagano. Naime razvidno je da je tužitelj u to vrijeme bio dijete od 13 godina života koji sa svoje strane i sam iskazao da su ga i prije štetnog događaja maltretirali " ali nisu imali toliko slobode dok nisu dobili ključ do moje sobe", list 2 zap. od 26.10.2022.godine.Dakle tužitelj je u vrijeme štetnog događaj bio dijete koje po ocjeni ovog suda ničim nije doprinjeo onome što mu se dogodilo niti njegove nesretne životne okolnosti opisane na str.9 spisa u mogu predstavljati doprinos navedenom.

36. Cijeneći sve navedeno uzimajući u obzir postotak trajnog smanjenja životne aktivnosti od čak 15%, jačinu, trajanje, posljedica, zanimanje tužitelja te njegovu dob (imenovani je rođen **.**.1997. godine), činjenicu da je tada bio dijete u dobi od 13 godina cijeneći i logične navode vještaka psihijatra dr. Moscatella da će takve traume tužitelja pratiti doživotno, da je kao dijete u toj dobi bio puno ranjiviji, da je vidljivo da su se simptomi i u kasnijoj fazi vraćali i razbuktavali, cijeneći ono što je naveo isti vještak da svaka osoba kojoj bi se to dogodilo može zamisliti kako bi se ona osjećala te da bi se sigurno radilo o mučnim osjećajima za cijeli život, cijeneći zaključak vještaka o psihičkim smetnjama tj. zaostalom PTSP-u, trajno prisutnom strahu od zlostavljača, povremenim ponovnim proživljavanjima u budnom stanju ili kroz snove, izbjegavanja poticaja koji asociraju na traumu, smetnji u sferi seksualnosti, valjalo je je tužitelju za ovaj kvalifikatoran vid neimovinske štete priznati pravičnu novčanu naknadu od 3.359,55 eura.

37. S osnova naknade neimovinske štete temeljem čl. 1100 ZOO-a na ime kvalifikatorne okolnosti naruženja tužitelj niti za ovaj vid nije potraživao pojedinačan iznos naknade već je i ovaj kvalifikatoran vid ukomponiran u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu glede ukupnog iznosa neimovinske štete.

38. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka kirurga dr. Angelinija od 22.02.2023. list 226 spisa utvrđeno je da kod tužitelja zaostaje naruženje srednjeg stupnja vidljivo samo ponekad trećim osobama (ožiljak na leđima na mjestu gdje je bio natpis „CIGO“ sada je tetovirana zvijezda ali se natpis još uočava) te na lijevoj šaci, isto je istetovirana zvijezda ali se isti još uočavaju). Iz iskaza tužitelja s ročišta od 26.1.02022. tužitelj je iskazao a su mu zaostale posljedice tetovaže na leđima i lijevoj ruci, da mu je na lijevoj ruci bilo stavljeno 5 točkica uz naveo: "pa sam si ja napravio kao dijamant da to ne gledam". Izgled tetovaže vidljiv je na fotografiji na listu 4 spisa ali razvidno i iz vještačenja dr. Akirurga da je zaostao ožiljak na leđima gdje je nekad bio natpis "cigo" te se taj natpis još uočava.

39. Cijeneći navode vještaka da se radi naruženju srednjeg stupnja koje je vidljivo doduše samo ponekad trećim osobama, cijeneći činjenicu da će takav natpis uvijek biti vidljiv primjerice svakodnevnim životnim situacijama gdje osoba primjerice ljeti ide na kupanje pa se po prirodi stvari mora skinuti kako bi se sunčala, cijeneći i veličinu natpisa list 4 spisa na leđima koji natpis se još uvijek uočava unatoč ožiljku, cijeneći "i prirodu" takvog natpisa i konotaciju koju takav natpis među populacijom izaziva budući se radi o natpisu pogrdnog karaktera koji ima za cilj vrijeđati određenu skupinu ljudi, zbog čega će i u takvim situacijama po prirodi stvari tužitelj biti prisiljen nositi majicu i kod najvećih vrućina na kupanju kako ne bi izazivao podsmjehe ili negativne reakcije okoline, cijeneći da se radi o mladoj muškoj osobi koja sada ima navršenih 28 godine života te će s obzirom na navedeno i po prirodi stvari dolaziti često u prethodno opisne životne situacije, valjalo je tužitelju za ovaj kvalifikatoran vid neimovinske štete tužitelju priznati pravičnu novčanu naknadu od 3.318,07 eura.

40. Konačno s osnova neimovinske štete a vezano za povredu ugleda i časti (specificirano na ročištu do 21.0.2014.list 47 spisa) niti za ovaj kvalifikatoran vid neimovinske štete tužitelj nije tražio pojedinačni iznos već je isti ukomponirao u cjelokupan vid štete.

41. Sam štetni događaj koji je opisan detaljno u već spomenutoj kaznenoj presudi (izreci iste) list 58-59 spisa je po ocjeni ovog suda, a što je uostalom i potvrđeno i iskazom tužitelja kao i iskazom stalnih sudskih vještaka, a napose vještaka psihijatra, doveo je neizostavno do povrede časti i ugleda kod tužitelja, cijeneći upravo dinamiku događaja opisanog u izreci kaznene presude K-43/16, ali i nevjerojatan sadizam, iživljavanje i upornost koja je bila izražena kroz više sati unatoč patnjama i zapomaganju tužitelja, u situaciji kad je sustav koji je trebao štiti tužitelja i to u razdoblju dok je bio najranjiviji kao dijete u biti "njega iznevjerio" . Opisano se događalo kroz sustavno fizičko i psihičko ponižavanje tužitelja ne samo kroz njegovo vrijeđanje kad su mu osobe-štićenici tog sustava govorile da je "cigan" ,da je prljav i da smrdi" već i kroz ponižavanje višekratnim fizičkim udaranjem po cijelom tijelu, udarcem šakom u nos uslijed čega je tužitelju potekla krv, udaranjem prilikom tuširanja štapom od metle po nogama i leđima uz naizmjenično guranje drške od metle u anus kako bi ga se ponizilo , uz još i dodatno ponižavanje kroz snimanje svega toga mobitelom unatoč patnji-plakanju tužitelja, kroz nastavak takvog "sustavnog ponižavanja" u vidu stavljanja jastuka na glavu i omotavanja plahtom (što ukazuje na pokušaj gušenja), paljena upaljačem tužitelja po trbuhu, te tjeranjem tužitelja da pije urin iz čaše, što je uslijed straha tužitelj morao učiniti, kroz "finale" na način da se sve to "amenuje" tetovažom između kažiprsta i placa te tetovažom kojom je tužitelju na leđima napisana riječ "cigo". Već sam opis događaja u kojoj je izražena nevjerojatna psihička i fizika agresija prema tužitelju po samoj logici stvar, a što je ukazano i potvrđeno i kroz nalaz vještaka psihijatra, dovodi do svih onih posljedica koje je tužitelj trpio, a kojima je tužitelju neizostavno povrijeđena čast i ugled. Opisano se može rezimirati kroz jednu rečenicu koju je vještak psihijatar u svom iskazu sa ročišta od 12.03.2025. naveo da bi svatko mogao zamisliti kako bi se nakon toga osjećao da je bio u takvoj situaciji uz potvrdu "i da bi to sigurno bili mučni osjećaji za cijeli život" što je dodatno pojačano činjenicom da je to tužitelj doživio u dječjoj razvojnoj dobi što ostavlja teške i neizbrisive psihičke posljedice. Pitanje da li je zbog svega opisanog tužitelj pretrpio povredu časti i ugleda je pravno pitanje koje se temelji na prethodno iznesenom činjeničnom supstratu koji je potkrijepljen vrlo jasnim dokazima, a ocjena je ovog suda da je tužitelj pretrpio iznimnu povredu časti i ugleda koje posljedice će nositi cijeli život čega je i on sam svjestan. Da je tome tako bilo je vidljivo i iz životnog opisa tužitelja vezano za predmetni štetni događaj. Naime, iako se sve opisano dogodilo "u interijeru" tadašnjeg Doma za odgoj djece i mladeži iz životnog i sonatnog iskaza tužitelja jasno proizlazi (list 2 zapisnika od 26.10.2022.) da su se tužitelju kad bi išao u školu djeca rugala, da su ga gurali i pljuvali ga, da su ga u drugom domu izbjegavali i gledali krivo, da zbog opisanog događaja nije imao volje ni učiti ni jesti niti igrati nogomet te se nije htio družiti niti s djecom jer nije znao što misle o njemu, uz navod tužitelja "znao sam da će mi se rugati". Životno je opisao da su ga vršnjaci zezali zbog ovog događaja pa je zbog toga dobio učitelja u sobi gdje je učio uz navod tužitelja: " primjerice dođete pa vas zezaju dečki, to su me najviše dečki zezali u učkom otvorenom učilištu, poslije Doma sam išao u Pučko otvoreno učilište…".Sve opisano ima i dodatnu težinu i u iskazu tužitelja kad navodi "maltretirali su me otprije ali nisu imali toliko slobode dok nisu dobili ključ od moje sobe…", uz podatke iz već spomenutog nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima od 18.11.2010.godine,list 9 spisa gdje se navodi "prije tog događaja su ga dva puta istukli" što ukazuje da se nije radilo o nečemu neočekivanom i nepredvidljivom.

42. Cijeneći sve prethodno opisano ocjena je ovog suda da tužitelju temeljem čl. 1098 st. 1 i čl. 1100 ZOO-a pripada za ovaj kvalifikatoran vid neimovinske štete pravična novčana naknada u iznosu od 9.000,00 eura koja je po ocjeni ovog suda primjerena.

43. Sukladno svemu prethodno obrazloženom valjalo je tužitelju s osnova naknade ukupne neimovinske štete priznati pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 20.728,55 eura temeljem čl. 1100 ZOO-a (ili 450,93 eura +4.600,00 eura + 3.318,07 eura + 3.359,55 eura + 9.000,00 eura = 20.728,55 eura).

44. Budući je sud temeljem čl. 2 st. 1 ZPP-a vezan okvirima tužbenog zahtjeva kojeg je tužitelj u konačnici postavio u podnesku od 27.11.2023. godine a koju preinaku je valjalo dopustiti rješenjem sukladno čl. 190 ZPP-a unatoč protivljenju tuženika, a u kojem konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu je tužitelj potraživao od svakog tuženika pojedinačno iznos glavnice od 27.871,79 eura, to je sukladno obrazloženom cijeneći ukupno dosuđeni iznos uzimajući u obzir da se radi o potraživanju prema oba tuženika ali što je bitno istaknuti s osnova istog štetnog događaja valjalo je naložiti tuženicima da tužitelju isplate i to svaki od tuženika iznos glavnice svaki od po 10.364,27 eura, stav I i II izreke ove presude.

45. U odnosu na preostalu tražbinu prema svakom od tuženika do iznosa od 27.871,79 eura tužitelja je valjalo odbiti prema svakom od tuženika preko iznosa priznate glavnice od po 10.364,27 eura , dakle u odnosu na oba tuženika valjalo je tužitelja odbiti prema svakom za iznos glavnice od po 17.507,52 eura (ili 27.871,79 eura – 10.364,27 eura = 17.507,52 eura), stav III i IV izreke ove presude, a glede zakonske zatezne kamate u odnosu na tuženika Centar za pružanje usluga u zajednici Pula valjalo je prema tom tuženiku odbiti tužitelja i sa kamatom na navedeni iznos od 19.9.2010.godine pa do isplate, a u odnosu na tuženu RH glede kamate na navedeni iznos od 29.9.2010.godine pa do isplate, kao neosnovan, stav III i IV izreke ove presude.

46. Naime, tužitelj je potraživao na ime sveukupne štete propisanu zakonsku zateznu kamatu iz čl. 29 st. 2 ZOO-a koja teče u odnosu na tuženika Centar za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola počev od dana 19.09.2010. pa do isplate, a u odnosu na tuženu RH za isti taj iznos počev od 29.09.2010. pa do isplate. Međutim po ocjeni ovog suda valjalo je primijeniti odredbu čl. 1103 ZOO-a budući je riječ o neimovinskoj šteti, te dosuditi tužitelj propisanu zakonsku zateznu kamatu iz članka 29 st. 2 ZOO-a, te obvezati tuženika Centar za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola da tužitelju na dosuđeni iznos glavnice od 10.364,27 eura isplati propisanu zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od zaprimanja tužbe od 27.09.2013. do isplate, a u odnosu na tuženu RH od dana zaprimanja tužbe tj. 27.01.2014. pa do isplate stav I i II izreke presude.

47. Isto tako valjalo je odbiti tužitelja prema tuženiku Centru za pružanje usluga u zajednici Pula- Pola i u dijelu tužbenog zahtjeva glede tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos iz stavka I izreke ove presude prema tom tuženiku za razdoblje od 19.09.2010. pa do 26.09.2013. , kao neosnovan, stav III izreke ove presude, te u odnosu na tuženu Republiku Hrvatsku u dijelu tužbenog zahtjeva glede tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos iz stavka II izreke ove presude za razdoblje od 29.09.2010. pa do 27.01.2014., kao neosnovan, stav IV izreke ove presude.

48. U odnosu na postupovni dio ove parnice tijekom cijelog postupka je primjenjivano načelo otvorenog pravosuđenja. Na ročištu od 21.2.2014.godine, list 47 spisa zz tužitelja je predložio isključenje javnosti sa rasprava pozivom na članak 307 ZPP-a, koji prijedlog je valjalo prihvatiti. Naime iako su rasprave sukladno članku 4 ZPP-a u pravilu javne valjalo je sukladno članku 307 ZPP-a prvenstveno radi zaštite privatnog života tužitelja prihvatiti prijedlog ranijeg CSS Pula i isključiti javnost sa rasprava cijeneći da bi se saznanjem prirode štetnog događaja koji je opisan u sada pravomoćnoj kaznenoj presudi k-43/16 list 58 spisa od strane šireg kruga ljudi još dodatno naštetilo tužitelju koji zbog opisanog događaja već dovoljno trpi. Na ročištu od 12.3.2025.godine stranke su se na izričit upit suca izričito suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu te da nema potrebe odgađati ročište. Na istom ročištu zakazano je ročište za objavu presude za dan 16. 04.2025. ali je isto rješenjem prezakazano ranije za dan 14.03.2025. godine.

49. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Tužitelj je u ovoj parnici kvalitativno uspio u cijelosti glede osnovanosti osnove dok je samo kvantitativno glede visine tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 18,5% dakle 19% ,što u konačnici znači da je uspio u omjeru od 69% (19 :2 = 9,5 + 50 = 69%), dok je uspjeh oba tuženika kvalitativno i kvantitativno gledano u omjeru od preostalih 31%.

50. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćnici odvjetnici pa mu je temeljem troškovnika valjalo priznati nagradu (P-1191/13) za sastav podnesak od 03.07.2019. Tbr 8/1 250 bodova, za sastav neobrazloženog podneska od 07.09.2021. 25 bodova koliko je i tražio Tbr 8/3, za zastupanje na ročištima od 15.03.2022. i 26.10.2022. po 250 bodova za svako to ročište sukladno tadašnjoj vrijednosti predmeta spora Tbr 9/1, za sastav podneska od 01.02.2022. (P-87/14) 250 bodova Tbr 8/1, za zastupanje na ročištu od 02.02.2022. 250 bodova Tbr 9/1 (P-69/22), te u Pn-11/23 za sastav podneska od 27.11.2023. (specificirani tužbeni zahtjev u odnosu na oba tuženika povećana vps list 246 spisa) od 500 bodova Tbr 8/1, za zastupanje na ročištima od 06.05.2024. i 11.03.2025. po 500 bodova za svako to ročište Tbr 9/1, ili zbrojeno 2775 bodova x 2,00 eura po bodu (Tbr 48 stav 3 u svezi s Tbr 50) što daje ukupno 5.550,00 eura uz pdv od daljnjih 25% ili 1.387,50 eura, zbrojeno 6.937,50 eura. Kako je tužitelj uspio prema tuženicima u omjeru od 69% prema svakom to mu srazmjerno uspjehu pripada od navedenog iznosa iznos od 4.786,87 eura. Tužitelju uz navedeni iznos pripada i trošak za obavljena vještačenja po računu na listu 227 spisa od 321,40 eura-račun kirurga, zatim po računu na listu 240 spisa vještaka psihijatra iznos od 464,64 eura, što zbrojeno daje iznos od 786,04 eura uz trošak vezano za usmeno izvođenje nalaza i mišljenja od daljnjih 83,00 eura- vještak psihijatar te 41,90 eur vještak kirurg što sa prethodnim iznosom na ime troška vještačenja daje svotu od 910,94 eura, koju je valjalo tužitelju priznati u cijelosti jer se radilo o dokazu koji je bio potreban cijeneći osporavanje tuženika, što sa iznosom od 4.786,87 eura daje ukupan iznos parničnog troška od 5.697,81 eur na ime priznatog troška tužitelju.

51. Tuženiku Centar za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola je sukladno troškovniku valjalo priznati sukladno okvirima tog troškovnika nagradu za sastav odgovora na tužbu 250 bodova Tbr 8/1, za nazočnost na ročištima od 21.02.2014., 15.03.2022., 26.10.2022., 06.05.2024., 12.03.2025. po 250 bodova za svako to ročište Tbr 9/1, što ukupno 1750 bodova x 2,00 eura po bodu Tbr 50 Tarife, što daje 3.500,00 eura uz pdv od 875,00 eura ukupno 4.375,00 eura što pomnoženo s uspjehom ovog tuženika u sporu od 31% daje u konačnici svotu 1.356,25 eura.

52. I tužena RH je bila zastupana po DOO Pula pa joj je sukladno okvirima troškovnika valjalo priznati nagradu za sastav odgovora na tužbu od 19.02.2014. i podnesak obrazloženog od 08.11.2019. po 250 bodova Tbr 8/1, zatim za zastupanje na ročištima od 02.12.2022., 15.03.2022., 26.10.2022. i 12.03.2025. po 250 bodova za svako to ročište Tbr 9/1 te za ročište od 06.05.2024. 50 bodova jer je toliko traženo (čl. 2 st. 1 ZPP-a) ili ukupno 1550 bodova što pomnoženo s iznosom od 2,00 eura po bodu daje svotu od 3.100,00 eura srazmjerno uspjehu u parnici od 31% daje svotu od 961,00 eur.

53. Sukladno prethodno obrazloženom budući je tužitelju priznat iznos od 5.697,81 eur a tuženicama Centru 1.356,25 eura, te tuženoj RH 961,00 eur to po odbitku navedenih iznosa tužitelju pripada preostali iznos parničnog troška 3.380,56 eura. U skladu s navedenim polovica tog iznosa predstavlja iznos od 1.690,28 eura pa je valjalo obvezati tuženike da tužitelju svaki od tuženika na ime parničnog troška isplati svaki iznos od 1.690,28 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz čl. 29 st. 2 ZOO-a koja na navedeni iznos teče počev od presuđenja tj. dana objave odluke 14.03.2025. pa do isplate stavak V i VI izreke ove presude.

54. Sukladno obrazloženom valjalo je odbiti tužitelja prema tuženicima preko iznosa parničnog troška priznatog u stavcima V i VI izreke ove presude sa kamatom na isti, te tuženika Centar za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola prema tužitelju preko iznosa priznatog parničnog troška od 1.356,25 eura, a tužena Republiku Hrvatska prema tužitelju preko iznosa priznatog parničnog troška od 961,00 eura, kao neosnovane stav VII izreke ove presude.

U Puli, 14. ožujka 2025.

S u d a c

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

− Punomoćniku tužitelja

− Punomoćniku tuženika Centar za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola

− Tuženiku RH po zz ODO Pula-Pola