Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
P-1100/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Osijeku po sucu Davoru Liščiću, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika - specijalista Marijana Šakote, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iz Zagreba, Margaretska 3, Regionalnog ureda Osijek, Kralja Zvonimira 1, OIB: 02958272670, koga zastupa dr. sc. ŽEO, protiv tuženice ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez održavanja ročišta, 14. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se kao djelomično osnovan tužbeni zahtjev te se nalaže tuženici ŽE da u roku 15 (petnaest) dana, od dostave prijepisa presude, plati tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje 717,76 eura (sedam stotina sedamnaest eura sedamdeset šest centi) sa zateznim kamatama od 19. studenoga 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se tužbeni zahtjev odbija kao djelomično neosnovan radi isplate zateznih kamata od 10. travanja 2024.
Obrazloženje
1. Tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) dostavio je, 19. studenoga 2024., tužbu kojom od tuženice ŽE zahtijeva isplatu 717,76 eura sa zateznim kamatama od 10. travnja 2024. Isplatu zahtijeva na temelju stjecanja bez osnove jer je tuženici omaškom isplaćena naknada za vrijeme korištenja prava na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s teškoćama u razvoju u iznosu od 1.184,47 eura, umjesto 466,71 eura.
2. Tužba je tuženici ŽE dostavljena radi podnošenja pisanog odgovora isticanjem na e-Oglasnu ploču suda 5. veljače 2025. Zadnji dan roka za dostavu odgovora na tužbu protekao je 7. ožujka 2025. Dostava je prvi put pokušana 10. prosinca 2024., na adresu koja je navedena u tužbi, [adresa]. S obzirom na to da se adresa navedena u tužbi ne razlikuje od adrese prebivališta, dostava je pokušana još jednom, nakon proteka roka od 15 dana. Iz vraćene povratnice proizlazi da je dostava pokušana 15. siječnja 2025. i da je pošiljka vraćena sudu 24. siječnja 2025., s napomenom da tuženica nije podigla pošiljku.
3. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev.
4. Na temelju članka 284. stavka 6. u svezi s člankom 331. b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/2019., 80/2022. i 114/2022. – u nastavku: ZPP) odlučeno je donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe), bez održavanja ročišta, jer je udovoljeno svim zakonskim uvjetima za njezino donošenje. Čitanjem spisa utvrđeno je da su tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu tuženici ŽE uredno dostavljeni 5. veljače 2025. te da ona nije dostavila odgovor na tužbu, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, dok nije utvrđeno da postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženicu spriječio opravdani razlog da podnese odgovor na tužbu.
5. Na temelju članka 220. u svezi s člankom 8. ZPP-a, utvrđeno je da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi jer je čitanjem rješenja HZZO-a od 24. listopada 2023., KLASA: UP/I-502-06/23-05/295, UR. BROJ: 338-14- 02-01-23-05, utvrđeno da je tuženici ŽE priznato pravo na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s teškoćama u razvoju, dok je pregledom knjigovodstvene kartice od 18. listopada 2024. utvrđeno da duguje 717,76 eura. Isto tako, čitanjem tužiteljevog zahtjeva od 10. travnja 2024., KLASA 502-10/24-06/08, UR. BROJ:338-14-02-02-24-02, utvrđeno je da je tuženici navedeni iznos isplaćen zbog očite omaške, odnosno neispravne potvrde koju je dostavio njezin poslodavac.
6. U skladu s člankom 1111. u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – u nastavku: ZOO) tužitelj HZZO ima pravo zahtijevati vraćanje spornog iznosa, ali nema pravo zahtijevati zatezne kamate od 10. travnja 2024. jer se ne može smatrati da je tuženica UE nepošteni stjecatelj. Isplata je izvršena na temelju poslodavčevog obračuna u kojem je navedeno da se mora isplatiti 1.184,47 eura, dakle radi se o očitoj omaški prilikom obračuna i isplate, a kako je to tužitelj i naveo u zahtjevu od 10. travnja 2024. Zbog toga je odlučeno odrediti naplatu zatezne kamate od podnošenja tužbe, odnosno 19. studenoga 2024., a ne od 10. travnja 2024. kako je to u tužbi navedeno. U slučaju stjecanja bez osnove tužitelj ima pravo zahtijevati isplatu zatezne kamate od dana stjecanja, ako je stjecatelj nepošten, inače od dana podnošenja zahtjeva, u ovom slučaju tužbe.
7. Na temelju članka 29. ZOO-a stopa zateznih kamata određuje se za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
8. Slijedom navedenog, a na temelju članka 331.b ZPP-a odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 14. ožujka 2025.
Sudac
Davor Liščić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, u tri istovjetna pisana primjerka. U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3.
Dostaviti:
1. Tužitelju HZZO-u
2. Tuženici ŽE