Poslovni broj: Psp-15/2022-28

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

STALNA SLUŽBA U KRKU

Bodulska 2/d, 51500 Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Crikvenici – Stalna služba u Krku, po sutkinji Tini Gorički, u pravnoj stvari tužiteljice JZ iz [adresa], A-7000 Eisenstadt, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mauri Dorčić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika GRADA KRKA, Krk, Trg Bana Josipa Jelačića 2, OIB: 12405095116, zastupanog po punomoćniku Franji Hodaniću, odvjetniku u Krku, radi smetanja posjeda, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 5. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, 14. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik Grad Krk, OIB: 12405095116, smetao tužiteljicu JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu na dijelu nekretnine zemljišnoknjižne oznake zk.č.br. 1990, upisana cesta, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisana u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Krk, a koji dio nekretnine odgovara čestici koja je u katastru nekretnina označena katastarskom oznakom k. č. br. [katastarska čestica], prolaz, površine 28 m[2] , k. o. [katastarska općina]-Grad, na način da je tuženik uništio šarke i uklonio dvokrilna drveno metalna vrata, koja su se nalazila na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], prolaz, površine 28m[2] , k. o. [katastarska općina]-Grad i to na liniji koja je na Skici lista mjesta Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka iz područja geodezije Jasmine Jurinčić, od ožujka 2023. označena crvenom bojom i slovnom oznakom A-B, a koji Nalaz i mišljenje vještaka čini sastavni dio ovog Rješenja.

II. Nalaže se tuženiku Gradu Krku, OIB: 12405095116, uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da o svom trošku uklonjena dvokrilna drveno metalna vrata vrati na isto mjesto koje je opisano u točki I. izreke ovog Rješenja, a na kojem mjestu su se nalazila prije njihovog uklanjanja, sve u roku od 8 dana.

III. Zabranjuje se tuženiku Gradu Krku, OIB: 12405095116 u buduće takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice na predmetnoj nekretnini, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 331,81 EUR, u roku od 8 dana, uvećan za zakonsku zateznu kamatu propisanu čl. 29. st. 2 ZOO tekuću od 14. ožujka 2025. do isplate.

III. U preostalom dijelu, iznad dosuđenih 331,81 EUR do zatraženih 600,00 EUR, zahtjev tuženika za naknadom troška postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 6. rujna 2021. tvrdi da je posjednica dijela nekretnine zemljišnoknjižne oznake zk.č.br. 1990, upisane kao cesta u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji dio da odgovara čestici koja da je u katastru nekretnina označena katastarskom oznakom k. č. br. [katastarska čestica], prolaz, površine 28 m[2] k. o. [katastarska općina]-grad. Kao vlasnik i posjednik da je upisan Grad Krk, ali navedeni upis da je neistinit. Tužiteljica da je po sklapanju ugovora o darovanju sa svojim ocem kao darovateljem stupila u posjed. Predmetna nekretnina da se jednim svojim dijelom nalazi uz nekretninu zemljišnoknjižne oznake zk.č.br. 85/G k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tužiteljice a od 1961. da je bila u vlasništvu pok. FZ i pok. UZ, djeda i bake tužiteljice, potom u suvlasništvu FZ, oca tužiteljice i tete tužiteljice MZ te potom u isključivom vlasništvu oca tužiteljice a zatim tužiteljice. Od 1961. tužiteljičini djed i baka da su uz nekretninu z. k. č. br. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] posjedovali i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad kao dvorište i to temeljem sklopljenog ugovora o kupoprodaji sa izvanknjižnim vlasnikom. Oduvijek da se k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad stoga koristila kao dvorište koje posjedovanje da sve do izvršenog čina smetanja od strane tuženika tužiteljici niti njezinim prednicima nitko nikada nije osporavao. Upravo njezin djed pok. FZ o svom trošku da je betonirao predmetni dio nekretnine. Prilaže fotografije koje da dokazuju da je predmetna nekretnina na jugozapadnom dijelu oduvijek bila ograđena metalnom ogradom pa potom metalno-drvenim vratima i u naravi je predstavljala ograđeno dvorište. 7. kolovoza 2021. kada je došla iz Austrije da je utvrdila da su joj na dijelu nekretnine na kojem su se nalazila drveno-metalna vrata uništene šarke i da su dvokrilna drveno-metalna vrata uklonjena. Iz kazivanja susjeda da je utvrdila da je čin smetanja učinjen od strane komunalnog redara Grada Krka. Komunalni redari da su 10. kolovoza 2021. izvršili očevid i od tužiteljice zahtijevali da s dijela predmetne nekretnine ukloni stol, stolicu, metalnu ogradu i sušilo za rublje obrazlažući svoj zahtjev time da je predmetni dio nekretnine u vlasništvu i posjedu tuženika i da u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu. Ističe da su nerazvrstane ceste sukladno odredbi čl. 98. st. 1 Zakona o cestama ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim Zakonom o cestama, a koje nisu razvrstane kao javne ceste. Predmetna nekretnina da se zasigurno ne koristi za promet vozilima obzirom da je opće poznato da je u starom dijelu grada [adresa] promet vozilima zabranjen a nekretnina i svojim tehničkim karakteristikama ne udovoljava mogućnostima odvijanja prometa. Zasigurno da ne služi za korištenje svakom jer u naravi predstavlja dvorište te se tvrdi nitko nikada osim nje i njezinih pravnih prednika nije služio predmetnom nekretninom. Dalje iznosi razloge iz kojih smatra da je upis u zemljišnoj knjizi i katastru nevaljan i neistinit, da je isti izvršen protivno strogim zakonskim odredbama. Ukazuje na stav Vrhovnog suda RH izražen u odluci posl. br. Rev 3119/14-2 od 23. listopada 2018. "da okolnost što je određena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao javno dobro ili u katastru evidentirana kao opće dobro ne mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine ako se takva nekretnina faktično ne koristi kao dobro u općoj uporabi".

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je tužiteljica i pred više od deset godina bila upoznata sa činjenicom da se radi o javnoj površini što da je vidljivo iz toga što se putem odvjetnika Želimira Brozovića obratila Gradu [adresa] sa zahtjevom da joj sporni prostor da u najam što je tuženik odbio zaključkom od 26. rujna 2011. U samoj molbi tužiteljica da navodi da se radi o javnom dobru odnosno putu. K. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad u naravi da predstavlja ulicu, primorsku kalu odnosno kaletu, koja da nikako ne može biti u privatnom vlasništvu jer se njome odvija pješački promet za više nekretnina. Nekretnina da je u zemljišnoj knjizi upisana kao javno dobro u općoj uporabi – neotuđivo vlasništvo grada [adresa] i smatra da dokle god postoji takav upis radi se o stvari izvan prometa a samim time i o stvari koja ne može biti u posjedu bilo koje fizičke osobe. Navodi da je nesporno da je tužiteljica ranije uzurpirala javnu površinu te da je komunalno redarstvo grada [adresa] vrata (portun) uklonilo u okviru javnih ovlasti inače da vlasnici okolnih kuća i vrtova ne mogu doći do svojih nekretnina niti mogu pristići hitna pomoć i vatrogasci ukoliko se dozvoli tužiteljici uzurpacija javne površine. Na licu mjesta da je vidljivo da se preko prijepora pristupa do više nekretnina i to da je tako od pamtivijeka. Predmetna nekretnina da nikada nije izgubila svoju namjenu – uvijek je bila i ostala cesta odnosno ulica koja kao takva predstavlja stvar izvan prometa na kojoj tužiteljica nije mogla steći pravo vlasništva niti je ikada bila u isključivom posjedu. Prednici tužiteljice da nikada nisu osporavali tuženiku svojstvo javne površine niti su priječili prolazak do kuća i vrtova. Nakon što je tužiteljica stekla vlasništvo da je počela stvarati probleme vlasnicima okolnih kuća i vrtova – postavila stol i stolice i počela puštati pse da slobodno šeću po prijeporu te su vlasnici nekretnina sve teže pristupali svojim nekretninama koji problem je prijavljen Gradu Krku i komunalni redar da je temeljem svojih ovlasti uklonio željezna vrata s javne površine i omogućio da se javna površina koristi sukladno svojoj namjeni. Ukazuje na odredbu čl. 100 Zakona o cestama. Upis (ranijeg) posjeda tužiteljice i njezinog prednika u posjedovnom listu da ne dokazuje stvarni posjed a pogotovo ne samostalni jer su se prijeporom kretale i treće osobe radi pristupa svojim nekretninama. Predlaže odbaciti podredno odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužiteljicu na naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od dana prvostupanjske odluke pa do isplate.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužiteljica ponovno izlaže o protuzakonitosti upisa, zatim ponovno ukazuje na stav Vrhovnog suda a i odluku Županijskog suda u Bjelovaru Gž-465/2016-4 od 8. ožujka 2018. da kada se ocjenjuje je li nekretnina javno dobro u općoj uporabi nije odlučno samo to je li nekretnina upisana kao javno dobro u općoj uporabi već je bitno njezino faktično svojstvo javnog dobra u općoj uporabi. Nadalje u odnosu na navode tuženika o odvijanju pješačkog prolaza ističe da postojanje pješačkog prometa nije pretpostavka utvrđenja statusa nerazvrstane ceste već je nužno da se cesta koristi za promet vozilima. Ukazuje na čl. 105. st. 1 Odluke o donošenju prostornog plana uređenja Grada [adresa] iz 2007. prema kojoj da najmanja dopuštena širina kolnika za planirane nerazvrstane ceste iznosi 4,5 metara a da širina predmetne nekretnine ne iznosi niti dva metra. U odnosu na dopis odvjetnika Gradu Krku iz 2011. ističe da se s punim povjerenjem obratila odvjetniku radi pružanja pravne pomoći iz razloga što je komunalni redar Darko Turčić 2011. neovlašteno od tužiteljice zahtijevao uklanjanje stola i stolica, da je tada kao knjižni, ali neistinit vlasnik bila upisana Republika Hrvatska a ne tuženik i to temeljem prijedloga iz 2010. dok je prijedlog Grada Krka za uknjižbom iz 2012. bio odbijen pa da kako je moguće da tužiteljica 2011. prizna činjenicu koja niti ne postoji te je zahtjev trebalo odbaciti a ne postupati po njemu.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitane su isprave priložene spisu i izvršen uvid u priložene fotografije, proveden je dokaz uviđajem lica mjesta i geodetskim vještačenjem po vještakinji geodetske struke Jasmini Jurinčić nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno čl. 304. Zakona o parničnom postupku obzirom da je prema utvrđenju ovoga suda predmet raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke te nije bilo potrebno provoditi dokaz saslušanjem stranaka i mnogobrojnih svjedoka.

5. Brižljivo i savjesno ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, u smislu čl. 8. ZPP-a, stav je ovoga suda da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

6. Iz izvatka iz zemljišne knjige za zk.č. 1990 upisanu s kulturom cesta, površine 628 m[2] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je nekretnina upisana kao javno dobro u općoj uporabi i neotuđivo vlasništvo Grada Krka i to temeljem ovosudnog Z-1510/21 izvansudske nagodbe od 3. veljače 2020.

6.1. Iz identifikacije čestica od 16. kolovoza 2021. utvrđeno je da dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara cijeloj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Grad (za [adresa] vodi se dvostruka evidencija – u katastru k. o. [katastarska općina]-Grad a u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina]).

6.2. Iz prijepisa posjedovnog lista broj 2645 za k. o. [katastarska općina]-Grad utvrđeno je da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Grad upisana s kulturom prolaz, površine 28 m[2] , kao javno dobro u općoj uporabi i neotuđivo vlasništvo Grada Krka.

6.3. Iz izvoda iz katastarskog plana za k. o. [katastarska općina]-Grad od 4. rujna 2021. utvrđen je položaj k. č. [katastarska čestica].

6.4. Čitanjem ugovora o darovanju nekretnina od 17. prosinca 2004. utvrđeno je da je FZ tužiteljici darovao k. č. [katastarska čestica] upisanu u g.t. 1 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja da se u naravi sastoji od kuće površine 40 m[2] te prolaza, Grad Krk, [adresa].

6.5. Nije sporno da se tužiteljica temeljem ugovora o darovanju zaključenog s ocem upisala kao vlasnica zk.č.85/G k. o. [katastarska općina] kao niti da su prije nje kao vlasnici z.k.č.

85/G k. o. [katastarska općina] bili upisani [adresa], pa prije njega [adresa] i [adresa], svaki u 1/2 dijela pa prije toga [adresa] a prije toga [adresa] i UZ.

6.6. Čitanjem posjedovnog lista broj 524 za k. o. [katastarska općina]-Grad od 21. studenog 2002. utvrđeno je da je tada u istog bila upisana k. č. [katastarska čestica], prolaz površine 28 m[2] a kao posjednik evidentiran FZ, kao i u posjedovnom listu tog broja od 22. srpnja 2011., a 30. listopada 2017. posjedovni list 524 k. o. [katastarska općina]-grad u kojeg je i tada upisana k. č. [katastarska čestica], prolaz površine 28 m[2] glasio je na Delfin Deu, isto tako i 19. travnja 2021.

6.7. Iz zapisnika od 10. kolovoza 2021. proizlazi da je isti sačinjen po ZZ i ČZ, da su isti proveli očevid i utvrdili da je na javnoj površini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad, koja je u zemljišnoj knjizi evidentirana kao z.č. 1990 k. o. [katastarska općina] , suprotno čl. 63. st. 4 i čl. 73 st. 1 Odluke o komunalnom redu postavljen drveni okrugli stol, tri drvene stolice, metalna pomična ograda sa kojom se pregrađuje javna površina k. č. [katastarska čestica] i metalno sušilo za rublje za što od strane Grada Krka nije izdano odobrenje te je JZ zatečena na licu mjesta odmah uklonila stol, stolice i metalnu ogradu.

6.8. U izvansudskoj nagodbi zaključenoj između Republike Hrvatske i Grada Krka navodi se da je kao vlasnik z.č. 1990 k. o. [katastarska općina], koja odgovara k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Grad upisana Republika Hrvatska, da su te nekretnine u naravi nerazvrstane ceste (ulica Galija, odvojak ulice Galija i ulica Nikole Udine Algarottia) koje se nalaze u staroj jezgri grada [adresa] i da su se na dan 24. srpnja 1991. i 16. listopada 1990. nalazile unutar građevinskog područja naselja Krk, da su nerazvrstane ceste sukladno odredbi čl. 101 st. 1 Zakona o cestama javno dobro u općoj uporabi i neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze te Republika Hrvatska dopušta upis sa imena Republike Hrvatske na ime javno dobro u općoj uporabi i neotuđivo vlasništvo Grada Krka.

6.9. Pregledom fotografija (list 33-35 spisa) utvrđen je položaj uklonjenih drveno-metalnih vrata te da je na tom mjestu i ranije postojala metalna ograda o čemu tužiteljica dostavlja i fotografije iz djetinjstva.

6.10. Iz molbe radi dozvole zaprimljene 6. rujna 2011. (list 97 i 96 spisa) utvrđeno je da je istu podnijela tužiteljica po punomoćniku odvjetniku Želimiru Brozoviću, kojoj molbi je priložena punomoć radi posredovanja, u kojoj je odvjetnik kao punomoćnik tužiteljice naveo da tužiteljičin djed pa otac pa ona već više od 40 godina koriste vikend kuću na adresi [adresa], da nemaju svoju terasu niti balkon te su na k. č. [katastarska čestica] postavljali stol i tako ga koristili cijelo ljeto, da ta čestica u naravi predstavlja javno dobro put i služi za odlazak susjeda u vrt a da je kao posjednik upisan otac ovdje tužiteljice i nikakvih problema nije bilo te su susjedi po potrebi uvijek prolazili kraj stola u vrt a vrt je sada i zapušten pa moli odobrenje za držanje stola na javnoj površini uz napomenu da se kraj stola može uvijek prolaziti a u slučaju potrebe za prolazom voza ili traktora, da je stol sklopiv u jednoj sekundi. Dodatno navodi da opcija može biti i najam.

6.11. Čitanjem zaključka klase 374-04/11-01/6 od 26. rujna 2011. (list 93 spisa) koji je dostavljen Odvjetničkom uredu Želimir Brozović i VZ, utvrđeno je da je odgovor Grada Krka na zamolbu tužiteljice bio taj da se ne može prihvatiti prijedlog ovdje tužiteljice za davanje odobrenja za držanje stola na javnoj površini i to na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad jer se u naravi radi o prolazu u dijelu stare jezgre (odvojku ulice Galija) te se može koristiti jedino kao dobro u općoj upotrebi odnosno prolaz.

6.12. Čitanjem povijesti promjena za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad utvrđeno je da se od primjene novog katastarskog operata za k. o. [katastarska općina]-grad 1974. godine k. č. [katastarska čestica], prolaz površine 28 m[2] nalazi u posjedovnom listu 524 FZ iz [adresa], koji posjedovni list 2017. mijenja naslovnu stranu i prelazi na ovdje tužiteljicu, a 2021. godine nekretnina prelazi u PL 2645 javno dobro u općoj uporabi i neotuđivo vlasništvo grada [adresa].

7. Uviđajem lica mjesta utvrđen je položaj šarki, koje se još uvijek vide na licu mjesta gdje da su bila vrata, a zatim i izgled cijele nekretnine za koju tužiteljica tvrdi da je dvorište u njezinom posjedu. Radi se o betoniranoj površini kojom se dolazi do ulaznih vrata kuće tužiteljice koja se nalazi na kbr. 18 ulice Galija. Također se predmetnom betoniranom površinom može pristupiti do kuće koja se nalazi na kbr. 22 ulice Galija. U prizemlju kuće na kbr. 22 nalaze se ulazna vrata te kamene stepenice koje vode do gornjeg dijela kuće na kbr. 22. Također se preko prijeporne površine pristupa do vrtova u koje se ulazi kroz metalna vrata na kojim vratima piše [adresa]. Prema navodima tužiteljice dio vrta je od vlasnika kuće na kbr. 22 a dio od još nekih osoba.

8. Vještakinja Jasmina Jurinčić dostavila je nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je tužiteljica pokazala prijepor koji se nalazi u gradu [adresa] u [adresa] i u naravi je betonirana površina koja se pruža od glavne ulice Galija prema sjeveroistoku. Pristup iz glavne ulice pa preko betonirane površine imaju kuće na kbr. 18 i kbr. 22 a na betoniranoj površini se nalaze i dvije šahte kanalizacije i jedna šahta od vode. Na fasadi kuće na kbr. 18 i kbr. 16 vidljive su metalne šarke koje su na skici lica mjesta označene crvenim točkama i slovima A i B. Prijepor se nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- grad a prema zemljišnoknjižnom stanju na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9. Tužiteljica je na nalaz i mišljenje iznijela primjedbe navodeći da su kontradiktorni navodi vještakinje glede prikazivanja međe. Vještakinja da je crnom linijom označila granicu katastarske čestice k. č. br. [katastarska čestica] prema katastarskom planu a suprotno navedenoj i označenoj katastarskoj granici vještakinja da je oznakom Z označila dio nekretnine koji se pruža od ulice Galija do linije koja je označena slovnim oznakama A-B kao pripadnost čestici katastarske oznake k. č. [katastarska čestica] što da je suprotno katastarskom planu. Također da je na fotografijama za koje je navedeno da su informativnog karaktera vještakinja kao jugozapadnu među k. č. [katastarska čestica] označila liniju koja spaja krajeve dviju kuća sa kućnim brojem 18 i 16 a ne liniju koja spaja šarke označene slovnim oznakama A-B. Slijedom navedenog smatra da je nejasnom ostala međa predmetne nekretnine. Navodi da se vodi i postupak radi utvrđenja prava vlasništva P-862/21 gdje je vještak Branko Dešman prikazao među čestice koja je istovjetna onoj naznačenoj u katastarskom planu. Predlaže i naložiti vještakinji da označi površinu nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Grad jer da je površina jedan od obveznih sastojaka opisa nekretnine sukladno odredbi čl. 11 ZZK. Također predlaže da vještakinja navede dužinu i širinu prijepora što da je nužan preduvjet za izračunavanje površine a i vezano uz odredbu Odluke o donošenju prostornog plana uređenja Grada [adresa] da najmanja dopuštena širina kolnika iznosi 4,5 m. Smatra da je uviđajem utvrđeno da se predmetna nekretnina ne može koristiti za promet vozila i da svima ne služi na uporabu.

10. Vještakinja je saslušana te je u cijelosti ostala kod svog nalaza i mišljenja a što se tiče prigovora koji se tiču skice lica mjesta i prikaza katastarskih odnosno zemljišnoknjižnih oznaka iskazala je da je na istoj skici lica mjesta prikazala i katastarske i zemljišnoknjižne oznake s obzirom da se na tom području radi o dvostrukom stanju pa su crnom bojom označene čestice prema podacima katastra a plavom bojom prema zemljišnoj knjizi. Za oznaku Z iskazala je da oznaka Z u plavoj boji znači da prema zemljišnoknjižnom stanju ta površina pripada z.č. 1990 k. o. [katastarska općina] a linija (crna) na katastarskom planu je granica katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad i nema oznaku Z.

10.1. Vještakinja je u cijelosti odgovorila na zadatak vještačenja i njezin nalaz sud u cijelosti prihvaća kao stručan i nepristran. Irelevantno je u ovom postupku bilo da vještakinja utvrđuje površinu prijepora jer se radi o postupku smetanja posjeda te je zadatak vještakinje bio identificirati prijepor pokazan od strane tužiteljice i prikazati ga. Također je irelevantno i da vještakinja utvrđuje širinu prijepora, jer tuženik nije niti osporio tvrdnju da prolaz nije širok 4,5 metra, na kojoj širini inzistira tužiteljica jer tvrdi te širine mora biti nerazvrstana cesta.

11. U ovom postupku je nesporno da je komunalni redar uklonio drveno metalna vrata radi čega je tužiteljica podnijela ovu tužbu. Nije sporno niti da je nekretnina u zemljišnoj knjizi i katastarskom operatu upisana kao javno dobro u općoj upotrebi u vlasništvu Grada Krka. Valja reći da je promašeno u ovom postupku iznositi tvrdnje o nevaljanosti i neistinitosti upisa u zemljišnoj knjizi, to može biti isključivo predmet nekih drugih postupaka.

11.1. Sporno je koristi li se dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji odgovara cijeloj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Grad, faktički kao javno dobro. Kao i u svakoj parnici radi smetanja posjeda bitno je faktično stanje, stoga je irelevantan i raniji upis tužiteljice i njezinih prednika u katastarskom operatu, a i sadašnji upis javnog dobra u općoj uporabi u katastarskom operatu. Naime, u pravu je tužiteljica kada ukazuje na stav kojeg je iznio Vrhovni sud da činjenica da je određeno zemljište upisano u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi ne znači da se radi o javnom dobru ako se ono faktično ne koristi kao takvo.

12. Iz tog razloga ključnim se ukazalo provesti dokaz uviđajem kako bi sud neposrednim opažanjem utvrdio koristi li se nekretnina faktično kao javno dobro u općoj uporabi.

13. Iz odredbe čl. 35. st. 4 u vezi sa st. 8 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst) proizlazi da je javno dobro u općoj uporabi stvar koja je namijenjena za uporabu svih i svatko se ima pravo tom stvari služiti na način koji je radi ostvarenja te namjene odredilo tijelo ili ustanova kojoj su dane na upravljanje, odnosno tijelo nadležno za određivanje namjene, koje njima neposredno upravlja.

14. U pravu je tužiteljica da prijepor ne odgovara definiciji nerazvrstane ceste iz Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19.), jer prijepor svakako nije namijenjen prometovanju vozila. Irelevantno je bilo utvrđivati da li je prijepor širi od 4,5 metra pri čemu se ukazuje pun. tužiteljice da se u Odluci o donošenju prostornog plana uređenja Grada [adresa] iz 2007. navedena širina odnosi samo na planirane nerazvrstane ceste a ne one koje postoje već desetljećima. No to je i nebitno jer se kako je već rečeno ne radi o nerazvrstanoj cesti.

14.1. Prema opažanju suda na uviđaju radi se o tipičnom odvojku ulice u jezgri starog grada. Iza kuće tužiteljice, koja gleda i direktno na glavni dio ulice Galija, pri čemu se ulazna vrata za njezinu kuću koja nosi adresu [adresa] nalaze unutar odvojka, nalazi se i kuća s adresom [adresa] te vrata i stepenice iste. Preko prijeporne površine pristupa se i do vrtova. Na prijepornoj površini nalaze se dvije šahte za kanalizaciju i jedna za vodu. Stoga se prema ocjeni suda, koja ocjena proizlazi iz neposrednog opažanja, radi o odvojku ulice Galija. Ulica je po svojoj pravnoj prirodi javno dobro u općoj uporabi pa se na takva dobra primjenjuju pravna pravila koja važe za opća dobra. Slijedom navedenog, na takvim dobrima ne može postojati pravo vlasništva pojedinca (članak 2. stavak 2. ZV) pa tako ista ne mogu biti ni predmet posjedovanja u smislu ZV-a. Nedvojbeno je da je tužiteljica bila ogradila dio površine za javnu namjenu, a i da su to učinili njezini prednici, međutim iz molbe tužiteljice upućene Gradu Krku 2011. koju je za nju podnio tada punomoćnik proizlazi da je i tužiteljica tu površinu smatrala javnom te navela da se ista koristi kao prolaz za vrtove i da ljudi nesmetano prolaze a da stol može ukloniti i za potrebe prolaska traktora ili voza. Tužiteljica sada pokušava tu molbu nulificirati navođenjem da Grad Krk tada nije bio ni upisan kao vlasnik ni posjednik, međutim činjenica je da se sama tužiteljica istome obratila. I prema Zakonu o prostornom uređenju ("Narodne novine" br. 153/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/19) površina javne namjene je svaka površina čije je korištenje namijenjeno svima i pod jednakim uvjetima (javne ceste, nerazvrstane ceste, ulice, biciklističke staze, pješačke staze i prolazi, itd.). Nekretnina je u katastarskom operatu i upisana s kulturom prolaz, a tako se u naravi i koristi, istom se pristupa do kuće tužiteljice na adresi [adresa], kuće na adresi [adresa] i vrtova. Iz odredaba Zakona o komunalnom gospodarstvu proizlazi da o nekretninama koje predstavljaju javne površine vode brigu, upravljaju i za njih odgovaraju jedinice lokalne samouprave.

14.2. Tuženik je uklanjanjem tužiteljičinih vrata, poduzeo određenu radnju na javnoj površini, a sudska praksa je zauzela jedinstven stav da se na javnoj površini ne može pružiti posjedovna zaštita, zbog posebnog pravnog statusa predmetne nekretnine, slijedom čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP, a čini trošak tuženika potreban radi vođenja postupka. Pritom, tuženiku pripada parnični trošak u iznosu od 200 bodova što se odnosi na jednokratnu nagradu za zastupanje profesionalnog punomoćnika u parnicama radi smetanja bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, koja je predviđena Tbr. 7 toč. 2 Tarife o nagradama i naknadi troškova

za

rad

odvjetnika

(Narodne

novine

broj

142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022), temeljem odredbe Tbr. 52. st. 4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) koja propisuje da se za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. (među kojima je i smetanje posjeda) primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Slijedom navedenog vrijednost boda je 10,00 kn što iznosi 2.000,00 kn / 265,45 EUR, što uvećano za PDV od 25 % iznosi 331,81 EUR.

15.1. Tuženik trošak sudskih pristojbi nije imao, trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu dospijeva po pravomoćnosti presude i to sukladno uspjehu u sporu.

15.2. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troška postupka je odbijen kao neosnovan jer je tuženik istog zahtijevao prema Tarifi objavljenoj u NN 138/23 koja se u ovom predmetu sukladno Tbr. 52. st. 4 te Tarife ne primjenjuje.

16. Iz iznesenih je razloga riješeno kao u izreci.

U Krku 14. ožujka 2025.

Sutkinja:

Tina Gorički

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.