REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VINKOVCIMA

STALNA SLUŽBA U OTOKU

Otok, J. J. Strossmayera 5

Poslovni broj P-173/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku, po sucu Bojanu Živkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Marku Drnasin odvjetniku iz ZOU Marko Drnasin i Željko Drnasin iz Vinkovci, Duga 1., protiv tuženika OTP banka d.d., Ulica Domovinskog rata 61, 21000 SPLIT, OIB: 69326397242, zastupana po punomoćniku Belizar Tomaić, odvjetnik iz Osijeka, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane 13. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, sa punomoćnikom Marko Drnasin, odvjetnikom iz Vinkovaca, te punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika AĐ, iz odvjetničkog ureda Belizara Tomaića iz Osijeka, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 14. ožujka 2025., radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 9. Ugovora o kreditu broj 54129/06 u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenljiva sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora,bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste,koji Ugovor je zaključen između tužitelja FĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 16.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan korištenja i tužene OTP banka d.d., Ulica Domovinskog rata 61, 21000 SPLIT, OIB: 69326397242te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne strane..

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 10. istog Ugovora o kreditu broj 54129/06 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojima se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za valutu ugovora (CHF),odnosno primjena valutne klauzule(otplata mjesečnih anuiteta vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 54129/06.

III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Ulica Domovinskog rata 61, 21000 SPLIT, OIB: 69326397242, da tužitelju IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja izvrši isplatu novčanog iznosa od 2.377,66 EUR kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od :

-mjesec prosinac 2006., iznos od 3,78 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.12,2006., pa do isplate

-mjesec siječanj 2007., iznos od 1,99 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.01.2007., pa do isplate

-mjesec veljača 2007., iznos od 1,54 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 28.02.2007., pa do isplate,

-mjesec ožujak 2008., iznos od 1,06 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.03.2008., po do isplate,

-mjesec travanj 2008., iznos od 0,48 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.04.2008., po do isplate,

-mjesec svibanj 2007., iznos od -1,94 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.05.2007., pa do isplate,

-mjesec lipanj 2007., iznos od -1,72 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.06,2007., pa do isplate,

-mjesec srpanj 2007., iznos od -3,39 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.07.2007., po do isplate,

-mjesec kolovoz 2007., iznos od -1,61 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.08.2007., pa do isplate,

-mjesec rujan 2007., iznos od -1,67 eur, so pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.09.2007., pa do isplate,

-mjesec listopad 2007., iznos od -3,72 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.10,2007., po do isplate,

-mjesec studeni 2007., iznos od -2,05 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.11.2007., pa do isplate,

-mjesec prosinac 2007., iznos od -2,74 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2007., pa do isplate,

-mjesec siječanj 2008., iznos od -0,45 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.01.2008., pa do isplate,

-mjesec veljača 2008., iznos od 1,50 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 29.02.2008., pa do isplate,

-mjesec ožujak 2008., iznos od 4,28 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.03.2008., pa do isplate,

-mjesec travanj 2008., iznos od 1,88 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.04.2008., pa do isplate,

-mjesec svibanj 2008., iznos od 0,17 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.05.2008., pa do isplate,

-mjesec lipanj 2008., iznos od -0,08 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.06.2008., pa do isplate,

-mjesec srpanj 2008., iznos od -0,60 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.07.2008., pa do isplate,

-mjesec kolovoz 2008., iznos od -1,41 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.08.2008., pa do isplate,

-mjesec rujan 2008., iznos od -0,97 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.09.2008., pa do isplate,

-mjesec listopad 2008., iznos od 3,43 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.10.2008., pa do isplate,

-mjesec studeni 2008., iznos od 6,98 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.11.2008., pa do isplate,

-mjesec prosinac 2008., iznos od 5,66 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2008., pa do isplate,

-mjesec siječanj 2009., iznos od 13,20 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.01.2009., pa do isplate,

-mjesec veljača 2009., iznos od 16,08 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 28.02.2009., pa do isplate,

-mjesec ožujak 2009., iznos od 19,60 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.03.2009., pa do isplate,

-mjesec travanj 2009., iznos od 13,41 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.04.2009., pa do isplate,

-mjesec svibanj 2009., iznos od 12,31 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.05.2009., pa do isplate,

-mjesec lipanj 2009., iznos od 11,69 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.06.2009., pa do isplate,

-mjesec srpanj 2009., iznos od 12,94 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.07.2009., pa do isplate,

-mjesec kolovoz 2009., iznos od 10,45 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.08.2009., pa do isplate,

-mjesec rujan 2009., iznos od 11,58 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.09.2009., pa do isplate,

-mjesec listopad 2009., iznos od 9,64 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.10.2009., pa do isplate,

-mjesec studeni 2009., iznos od 11,37 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.11.2009., pa do isplate,

-mjesec prosinac 2009., iznos od 10,38 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2009., pa do isplate,

-mjesec siječanj 2010., iznos od 14,39 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.01.2010., pa do isplate,

-mjesec veljača 2010., iznos od 17,03 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 28.02.2010., pa do isplate,

-mjesec ožujak 2010., iznos od 16,47 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.03.2010., pa do isplate,

-mjesec travanj 2010., iznos od 18,71 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.04.2010., pa do isplate,

-mjesec svibanj 2010., iznos od 21,94 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.05.2010., pa do isplate,

-mjesec lipanj 2010., iznos od 24,81 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.06.2010., pa do isplate,

-mjesec srpanj 2010., iznos od 30,32 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.07.2010., pa do isplate,

-mjesec kolovoz 2010., iznos od 24,93 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.08.2010., pa do isplate,

-mjesec rujan 2010., iznos od 38,63 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.09.2010., pa do isplate,

-mjesec listopad 2010., iznos od 31,44 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.10.2010., pa do isplate,

-mjesec studeni 2010., iznos od 32,83 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.11.2010., pa do isplate,

-mjesec prosinac 2010., iznos od 38,79 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2010., pa do isplate,

-mjesec siječanj 2011., iznos od 46,67 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.01.2011., pa do isplate,

-mjesec veljača 2011., iznos od 37,81 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 28.02.2011., pa do isplate,

-mjesec ožujak 2011., iznos od 40,56 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.03.2011., pa do isplate,

-mjesec travanj 2011., iznos od 36,67 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.04.2011., pa do isplate,

-mjesec svibanj 2011., iznos od 45,47 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.05.2011., pa do isplate,

-mjesec lipanj 2011., iznos od 51,51 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.06.2011., pa do isplate,

-mjesec srpanj 2011., iznos od 54,24 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.07.2011., pa do isplate,

-mjesec kolovoz 2011., iznos od 84,66 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.08.2011., pa do isplate,

-mjesec rujan 2011., iznos od 55,81 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.09.2011., pa do isplate,

-mjesec listopad 2011., iznos od 51,51 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.10.2011., pa do isplate,

-mjesec studeni 2011., iznos od 52,57 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.11.2011., pa do isplate,

-mjesec prosinac 2011., iznos od 52,17 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2011., pa do isplate,

-mjesec siječanj 2012., iznos od 55,93 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.01.2012., pa do isplate,

-mjesec veljača 2012., iznos od 58,55 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 29.02.2012., pa do isplate,

-mjesec ožujak 2012., iznos od 59,36 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.03.2012., pa do isplate,

-mjesec travanj 2012., iznos od 57,47 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.04.2012., pa do isplate,

-mjesec svibanj 2012., iznos od 58,47 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.05.2012., pa do isplate,

-mjesec lipanj 2012., iznos od 59,52 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.06.2012., pa do isplate,

-mjesec srpanj 2012., iznos od 57,95 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.07.2012., pa do isplate,

-mjesec kolovoz 2012., iznos od 57,80 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.08.2012., pa do isplate,

-mjesec rujan 2012., iznos od 54,84 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.09.2012., pa do isplate,

-mjesec listopad 2012., iznos od 55,85 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.10.2012., pa do isplate,

-mjesec studeni 2012., iznos od 58,05 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.11.2012., pa do isplate,

-mjesec prosinac 2012., iznos od 57,35 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2012., pa do isplate,

-mjesec siječanj 2013., iznos od 58,37 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.01.2013., pa do isplate,

-mjesec veljača 2013., iznos od 55,49 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 28.02.2013., pa do isplate,

-mjesec ožujak 2013., iznos od 54,38 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.03.2013., pa do isplate,

-mjesec travanj 2013., iznos od 57,55 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.04.2013., pa do isplate,

-mjesec svibanj 2013., iznos od 54,55 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.05.2013., pa do isplate,

-mjesec lipanj 2013., iznos od 52,81 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.06.2013., pa do isplate,

-mjesec srpanj 2013., iznos od 50,97 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.07.2013., pa do isplate,

- mjesec kolovoz 2013., iznos od 53,22 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.08.2013., pa do isplate,

-mjesec rujan 2013., iznos od 54,46 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.09.2013., pa do isplate,

-mjesec listopad 2013., iznos od 55,64 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.10.2013., pa do isplate,

-mjesec studeni 2013., iznos od 56,19 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.11.2013., pa do isplate,

sve po kamatnoj stopi u visini od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007. g., a na dalje u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., te na dalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trg. Društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: „Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Ulica Domovinskog rata 61, 21000 SPLIT, OIB: 69326397242 da tužitelju IĐ, [adresa], 32245 I, OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od od 1.042,77 eur sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:

-mjesec ožujak 2007., iznos od 4,87 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.03.2007. pa do isplate,

-mjesec travanj 2007., iznos od 4,86 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.04.2007., pa do isplate,

-mjesec svibanj 2007., iznos od 4,78 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.05.2007., pa do isplate,

-mjesec lipanj 2007., iznos od 4,78 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.06.2007., pa do isplate,

-mjesec srpanj 2007., iznos od 4,73 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.07.2007., pa do isplate,

-mjesec kolovoz 2007., iznos od 4,79 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.08.2007., pa do isplate,

-mjesec rujan 2007., iznos od 4,78 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.09.2007., pa do isplate,

-mjesec listopad 2007., iznos od 4,72 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.10.2007., pa do isplate,

-mjesec studeni 2007., iznos od 4,77 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.11.2007., pa do isplate,

-mjesec prosinac 2007., iznos od 4,75 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2007., pa do isplate,

-mjesec siječanj 2008., iznos od 4,82 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.01.2008., pa do isplate,

-mjesec veljača 2008., iznos od 4,89 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 29.02.2008., pa do isplate,

-mjesec ožujak 2008., iznos od 4,98 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.03.2008., pa do isplate,

-mjesec travanj 2008., iznos od 4,90 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.04.2008., pa do isplate,

-mjesec svibanj 2008., iznos od 4,84 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.05.2008., pa do isplate,

-mjesec lipanj 2008, iznos od 4,84 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.06.2008., pa do isplate,

-mjesec srpanj 2008., iznos od 4,82 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.07.2008., pa do isplate,

-mjesec kolovoz 2008., iznos od 4,79 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.08.2008., pa do isplate,

-mjesec rujan 2008., iznos od 4,81 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.09.2008., pa do isplate,

-mjesec listopad 2008,, iznos od 8,84 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.10.2008., pa do isplate,

-mjesec studeni 2008., iznos od 9,05 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.11.2008., pa do isplate,

-mjesec prosinac 2008., iznos od 8,97 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2008., pa do isplate,

-mjesec siječanj 2009., iznos od 9,42 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.01.2009., pa do isplate,

-mjesec veljača 2009., iznos od 9,59 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 28.02.2009., pa do isplate,

-mjesec ožujak 2009., iznos od 9,79 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.03.2009., pa do isplate,

-mjesec travanj 2009., iznos od 9,43 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.04.2009., pa do isplate,

-mjesec svibanj 2009., iznos od 9,36 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.05.2009., pa do isplate,

-mjesec lipanj 2009, iznos od 9,33 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.06.2009., pa do isplate,

-mjesec srpanj 2009., iznos od 9,40 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.07.2009., pa do isplate,

-mjesec kolovoz 2009., iznos od 9,25 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.08.2009., pa do isplate,

-mjesec rujan 2009., iznos od 9,32 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.09.2009., pa do isplate,

-mjesec listopad 2009., iznos od 9,21 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.10.2009., pa do isplate,

-mjesec studeni 2009., iznos od 9,31 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.11.2009., pa do isplate,

-mjesec prosinac 2009., iznos od 9,25 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2009., pa do isplate,

-mjesec siječanj 2010., iznos od 14,36 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.01.2010., pa do isplate,

-mjesec veljača 2010., iznos od 14,59 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 28.02.2010., pa do isplate,

-mjesec ožujak 2010., iznos od 14,54 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.03.2010., pa do isplate,

-mjesec travanj 2010., iznos od 14,74 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.04.2010., pa do isplate,

-mjesec svibanj 2010., iznos od 15,03 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.05.2010., pa do isplate,

-mjesec lipanj 2010., iznos od 15,29 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.06.2010., pa do isplate,

-mjesec srpanj 2010., iznos od 15,78 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.07.2010., pa do isplate,

-mjesec kolovoz 2010., iznos od 15,30 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.08.2010., pa do isplate,

-mjesec rujan 2010., iznos od 16,52 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.09.2010., pa do isplate,

-mjesec listopad 2010., iznos od 15,88 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.10.2010., pa do isplate,

-mjesec studeni 2010., iznos od 16,00 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.11.2010., pa do isplate,

-mjesec prosinac 2010., iznos od 16,54 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2010., pa do isplate,

-mjesec siječanj 2011., iznos od 17,24 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.01.2011., pa do isplate,

-mjesec veljača 2011., iznos od 16,45 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 28.02.2011., pa do isplate,

-mjesec ožujak 2011., iznos od 16,69 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.03.2011., pa do isplate,

-mjesec travanj 2011., iznos od 16,35 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.04.2011., pa do isplate,

-mjesec svibanj 2011., iznos od 17,13 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.05.2011., pa do isplate,

-mjesec lipanj 2011., iznos od 17,67 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.06.2011., pa do isplate,

-mjesec srpanj 2011., iznos od 17,91 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.07.2011., pa do isplate,

-mjesec kolovoz 2011., iznos od 20,63 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.08.2011., pa do isplate,

-mjesec rujan 2011., iznos od 18,05 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.09.2011., pa do isplate,

-mjesec listopad 2011., iznos od 17,67 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.10.2011., pa do isplate,

-mjesec studeni 2011., iznos od 17,77 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.11.2011., pa do isplate,

-mjesec prosinac 2011., iznos od 17,73 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2011., pa do isplate,

-mjesec siječanj 2012., iznos od 18,07 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.01.2012., pa do isplate,

-mjesec veljača 2012., iznos od 18,30 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 29.02.2012., pa do isplate,

-mjesec ožujak 2012., iznos od 18,37 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.03.2012., pa do isplate,

-mjesec travanj 2012., iznos od 18,20 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.04.2012., pa do isplate,

-mjesec svibanj 2012., iznos od 18,29 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.05.2012., pa do isplate,

-mjesec lipanj 2012., iznos od 18,39 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.06.2012., pa do isplate,

-mjesec srpanj 2012., iznos od 18,25 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.07.2012., pa do isplate,

-mjesec kolovoz 2012., iznos od 18,23 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.08.2012., pa do isplate,

-mjesec rujan 2012., iznos od 17,97 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.09.2012., pa do isplate,

-mjesec listopad 2012., iznos od 18,06 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.10.2012., pa do isplate,

-mjesec studeni 2012., iznos od 18,26 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.11.2012., pa do isplate,

-mjesec prosinac 2012., iznos od 18,19 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2012., pa do isplate,

-mjesec siječanj 2013., iznos od 18,28 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.01.2013., pa do isplate,

-mjesec veljača 2013., iznos od 18,03 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 28.02.2013., pa do isplate,

-mjesec ožujak 2013., iznos od 17,93 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.03.2013., pa do isplate,

-mjesec travanj 2013., iznos od 18,21 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.04.2013., pa do isplate,

-mjesec svibanj 2013., iznos od 17,93 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.05.2013., pa do isplate,

-mjesec lipanj 2013., iznos od 17,79 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.06.2013., pa do isplate,

-mjesec srpanj 2013., iznos od 17,62 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.07.2013., pa do isplate,

-mjesec kolovoz 2013., iznos od 17,82 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.08.2013., pa do isplate,

-mjesec rujan 2013., iznos od 17,93 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.09.2013., pa do isplate,

-mjesec listopad 2013., iznos od 18,04 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.10.2013., pa do isplate

-mjesec studeni 2013., iznos od 17,71 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.11.2013., pa do isplate.“

V. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Ulica Domovinskog rata 61, 21000 SPLIT, OIB: 69326397242, da tužitelju IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnične troškove u iznosu od 1.718,04 eura (slovima: tisućusedamstoosamnaesteuraičetiricenta), sve u roku 15 dana.

VI. Odbija se prigovor prijeboja.

VII. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka preko dosuđenog iznosa od 1.718,04 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovog suda 20. travnja 2023. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu broj 54129/06 dana 19. listopada 2006. (nastavno: Ugovor) na iznos od 16.000, CHF u kunskoj protuvrijednosti, a koji je tužitelju stavljen na raspolaganje uz rok otplate od 84 mjeseca.

1.1. Tužitelj navodi da je predmetnim Ugovorom (čl.4., 5., 6., 7., 8., i 9.) ugovoreno korištenje, osiguranje tražbine i način vraćanja iznosa kredita i pripadajuće kamate, te posljedice i eventualni rizici promjene tečaja kamatne stope koja je promjenljiva, a utvrđuje se jednostrano Odlukom o kamatnim stopama kreditora ili drugog akta banke, bez ikakvog navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope. Nadalje tužitelju u tužbi navodi kako prilikom sklapanja Ugovora tužitelju nije uručena nikakva daljnja dokumentacija – Opći uvjeti banke ili Odluke o načinu obračuna-izračuna kamatne stope niti mu je objašnjen mehanizam primjene kamatne stope, odnosno parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope. Tijekom razdoblja otplate kredita tužena Banka je značajno povećala predmetnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bez da je omogućila tužitelju da pregovara o visini iste, a niti su tužitelju razjašnjeni objektivni parametri uslijed promjene kojih bi eventualno došlo do opravdane promjene- povećanja kamatne stope. Tužitelj u tužbi ističe da je tužitelju slana samo jednostrana obavijest tužene Banke da je došlo do povišenja kamatne stope i koliko mu zbog toga iznosi nova veća visina anuiteta otplate kredita. Zbog naprijed navedenog tužitelj smatra da je odrednica o promjenljivoj kamatnoj stopi i načinu primjene iste sadržana u Ugovoru neodređena odnosno neodrediva, te takova ništetna i nema pravni učinak na obvezno-pravni odnos stranaka.

1.2. Tužitelj se u tužbi poziva na Presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu(dalje u tekstu: VTS RH) broj Pž-7129/13 od 16. srpnja 2024. koju je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VSRH) broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. te i Ustavni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: USRH) svojom Odlukom U-III-2521/15 u kojima se pravomoćno presuđuje: „Potvrđuje se Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12.,od 04. travnja 2013.godine u dijelu točke…izrijeke, kojim se utvrđuje da su u razdoblju od 10.rujna 2004. godine do 31.prosinca 2008.godine a koje povrijede traju i dalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu sa jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo a koja je ništena,“, te „Potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12.,od 04.04.2013.godine u dijelu točke-izreke kojom se u potrošačkim ugovorima o kreditima…nalaže prekinuti sa korištenjem odredaba kojim je tijekom trajanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu sa njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i kojim im se zabranjuje takva ili slično ponašanje ubuduće.“ Tužitelj smatra da je slijedom izloženog svako povišenje kamatne stope na temelju na temelju ništetne odredbe imalo za posljedicu stjecanje bez pravne osnove na strani tuženika, po pravnoj osnovi koja je naknadno utbrđena ništetna, pozivajući se na čl. 1111. i dr. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZOO-a) u svezi primjene čl. 26. ZOO-a i niza drugih odrednica istoga Zakona.

1.3. Sukladno navedenom, tužitelj ovom tužbom potražuje od tuženika povrat svih preplaćenih iznosa koje je preplatio temeljem ništetne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i tečajnoj razlici.

1.4. Predmetnim Ugovorom o kreditu broj 54129/06 (čl. 10.) otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima, prema otplatnom planu, uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća. Dospijeće anuiteta ugovoreno je u pravilu svakog prvog dana u mjesecu. Po predmetnom kreditu tečaj CHF rastao je u odnosu na HRK što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta nominalno iskazano u HRK. Zbog naprijed navedenog tužitelj smatra da je navedena odredba o valutnoj klauzuli ugovorena u predmetnom ugovoru o kreditu ništetna i nepoštena, izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, te kao takva ništetna i nema pravni učinak na obvezno pravni odnos ugovornih stranaka. Pri tome, tužitelj se poziva na sudsku praksu i to presudu suda EU C-186/16 prema kojoj je pravomoćno presuđeno da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije poštena ukoliko vjerovnik – kreditor potrošaču nije dao informacije koje su potrebne za donošenje valjane odluke o ugovaranju valutne klauzule, zbog čega je kasnije nastala neravnoteža prava i obveza na štetu potrošača, kao i na presudu VTS RH posl. broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine kojom je pravomoćno presuđeno (koja je potvrđena presudom VSRH broj: Rev-2221/2018) da su tužene banke među kojima je i banka tuženika u razdoblju od 1. listopada 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, odnosno ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica, a da prije u vrijeme zaključenja navedenih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti pa su time postupali suprotno odredbama tada važećeg zakona o zaštiti potrošača i to čl. 81., 82. i 90., a kasnije i protivno odredbama novog Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO-a.

1.5. Tužitelj u tužbi završno navodi kako tužitelj potražuje od tuženika povrat svih preplaćenih iznosa koje je preplatio temeljem ništetne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, tzv. „valutnoj klauzuli“ i tečajnoj razlici za vrijeme od dana sklapanja Ugovora do dana kada je tužitelj redovito uplaćivao anuitete, odnosno od 19. listopada 2006. do 10. studenog 2013.

2. U odgovoru na tužbu tuženik najprije ističe kako je tužitelj u konkretnom slučaju podnio tzv. stupnjevitu tužbu, a da za to uopće nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 186. ZPP-a. Tuženik navodi kako je tužitelj kao druga ugovorna strana u posjedu cjelokupne dokumentacije u svezi Ugovora o kreditu broj 54129/06, pa je stoga tužitelj imao mogućnost precizno postaviti svoj tužbeni zahtjev, a ne ga postavljati u neodređenom iznosu za koji unaprijed pridržava pravo ga postaviti nakon što se pribavi cjelokupna dokumentacija kredita i provede financijsko vještačenje. Tako je tužitelju uz „osnovni“ Ugovor u CHF uručen inicijalni otplatni plan, a to je tuženik uručivao svim svojim korisnicima kredita. Identična je situacija i sa prijepisom knjigovodstvene kartice kredita.

2.1. Nadalje u odgovoru na tužbu, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, navodi kako su isti neosnovani te predlaže njeno odbijanje kao i obvezivanje tužitelja da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak. Tuženik navodi kako nije sporno da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika sklopio predmetni Ugovor o kreditu, međutim, sporno je, je su li u konkretnom slučaju pojedine odredbe Ugovora nepoštene, a time i ništetne. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tome da je Ugovor u navodnoj suprotnosti sa određenim zakonskim odredbama kojima je uređena zaštita potrošača, kao i ZOO-u. Tuženik se takvim tvrdnjama izričito protivi.

2.2 Tuženik ističe prigovor zastare tužiteljevog novčanog potraživanja, smatra da se ovom pojedinačnom predmetu ne primjenjuju utvrđenja iz kolektivne parnice u predmetu P-1401/12 (Trgovački sud u Zagrebu) i Pž-6632/2017 (VTS RH) navodeći da, ako bi se postupak pravno kvalificirao kao postupak radi naknade štete, primjenjivao bi se zastarni rok iz članka 376. ZOO-a koji propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za pet godina otkad je šteta nastala te ističe da je s obzirom da je u predmetnom Ugovoru sadržana odredba koja je tužitelju navodno prouzročila štetu subjektivni (trogodišnji) i objektivni (petogodišnji) rok za veliku većinu pojedinačnih mjesečnih iznosa protekao. Nadalje tuženik navodi da, ako bi se postupak pravno kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, primjenjivao bi se zastarni rok iz članka 372. ZOO-a, koji propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tuženik ističe i da se kod Ugovora o kreditu radilo o iznosima koji su plaćeni tuženiku kao anuiteti, stoga sukladno članku 372. ZOO-a, tražbine povremenih davanja, u što su izričito uključene i tražbine anuiteta, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

2.3 Tuženik navodi da, ako bi se zbog utvrđivanja ništetnosti utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove, zastarni rok je 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla, dakle od 19. listopada 2006. kada je i sklopljen predmetni Ugovor, te se poziva na sudsku praksu VSRH u presudi Rev x 183/2011 u kojoj stoji: „Prema prihvaćenoj praksi ovog suda, a suprotno stajalištu nižestupanjskih sudova, kod zahtjeva za vraćanje primljenog temeljem ništavog pravnog posla rok zastare potraživanja je pet godina u smislu odredbe čl. 371. ZOO, a zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ništavog pravnog posla što u konkretnom slučaju znači 30. lipnja 1993. Obzirom da je tužitelj tužbu podnio tek 2001. osnovan je prigovor zastare potraživanja s osnova stečenog bez osnove, jer je protekao rok od pet godina u smislu odredbe čl. 371 ZOO od sklapanja spornog ugovora i kada se u smislu odredbe čl. 361. st. 1 ZOO uzima da je zastarijevanje počelo teći.“, te ističe da je potraživanje tužitelja pod zastarom, budući da sukladno navedenoj sudskoj praksi VSRH petogodišnji zastarni rok počinje teći od dana sklapanja Ugovora, dok je tužba podnesena tek 20. travnja 2023.g.

2.4. Tuženik nadalje navodi kako u ovom sporu nema mjestu preslikavanju utvrđenja iz parnice „Potrošač“ (P-1401/12, Trgovački sud u Zagrebu i Pž-6632/17, VTS RH) jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice „Potrošač“ i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Kolektivnom zaštitom osigurava se preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na „prosječnog potrošača“, ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama uređuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača, odnosno presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenutom pojedinačnom tužbom, slijedom čega je neosnovano pozivanje tužitelja na mogućnost automatske primjene utvrđenja iz Parnice „Potrošač“ i Presude VTS RH.

2.5. U odnosu na ništetnost Ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu tuženik smatra kako Presuda VTS RH ne daje pojedinom potrošaču subjektivna prava, s obzirom da je takva presuda usmjerena na apstraktnu zaštitu „prosječnog potrošača“ kao pravnog standarda, te da je tužitelj kao potrošač dužan dokazati da u ugovornom odnosu njega i tuženika postoje sve pretpostavke nepoštenosti valutne klauzule propisane člancima 84. i 81. ZZP-a. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva, te da osporavana ugovorna odredba ne može biti predmetom ocjene poštenosti sukladno članku 84. ZZP-a. Tuženik ističe kako je čl. 1. Ugovora jasno propisano da je iznos odobrenog kredita 16.000,00 CHF te da će isti biti plasiran tužitelju u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, da je odredbama članka 10. predviđeno da će se mjesečni anuiteti plaćati uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju Kreditora za CHF na dan dospijeća anuiteta te kako su navedene odredbe jasno koncipirane Ugovorom, te unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Tuženik ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz Ugovora te navodi kako je prethodno sklapanju Ugovora tužitelj od strane raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. Kako je u konkretnom slučaju sporna odredba Ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, tuženik smatra kako sukladno odredbama članka 84. ZZP-a ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz članka 81. ZZP-a nije dopuštena, međutim čak i pod pretpostavkom da sud utvrdi kako jedan od uvjeta iz članka 84. ZZP-a nije ispunjen u konkretnom slučaju, te je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz članka 81. ZZP-a, tuženik smatra kako tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja.

2.6. U odgovoru na tužbu tuženik se u pogledu ocjene je li tuženik u ugovornom odnosu tužitelja i tuženika postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja poziva na stajalište iz rješenja VSRH broj Revt-575/2016.:„…kao financijske ustanove znale, odnosno po redovitom tijeku stvari mogle odnosno morale znati kakav će u budućem, ugovorenom razdoblju trajanja tih kredita biti smjer kretanja tečaja švicarskog franka i ostalih valuta uz koje su ugovoreni kreditu i uz primjenu valutne klauzule?“ te navodi da iako je teret dokaza ove činjenice na tužitelju, tuženik u ovom dijelu ukazuje na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF te ističe kako je tečaj CHF u odnosu na EUR i rastao i padao, i to bez značajnih oscilacija dok su značajnije promjene počele tek u 2010. godini, znatno nakon predmetnog razdoblja do 31.prosinca 2008. godine koje tužitelj navodi u tužbi. nadalje tuženik u odgovoru na tužbu napominje da u vrijeme sklapanja osporavanih ugovornih odredaba nije postojao niti jedan zakonski i podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom, odnosno da nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Stga tuženik smatra da je očigledno kako tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača jer da bi se određena ugovorna odredba mogla kvalificirati nepoštenom, takva odredba mora prouzročiti nominalnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a koja neravnoteža mora biti značajna. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti, a time i ništetnosti primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne nominalne pozicije, te tuženik navodi kako je nepobitna činjenica da je tuženik, kao i sam tužitelj, bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF.

2.7. Tuženik je pravnog shvaćanja kako pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja nije ispunjena u ovom slučaju te slijedom svega navedenog predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obvezati tužitelja naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju, stalnog sudskog vještaka NĐ, tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 27. siječnja 2025. predanom na ročištu održanom kod ovoga suda 28. siječnja 2025. potražujući preplaćeni iznos od ukupno 3.420,43 eura.

4. Podneskom od 20. siječnja 2025. tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da nema primjedbi na matematički izračun, no protivi se pravnoj osnovi kojom disponira tužitelj u ovome predmetu, te se protivi metodologiji izračuna vještaka. Navodi da je vještak u svojem nalazu i mišljenju izradio mjesečni izračun (sukladno nalogu suda u rješenju o određivanju vještačenja) razlike kamate u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu (6,88 %) i to za cijelo vrijeme otplate kredita. U konkretnom slučaju vještak je uzeo početno ugovorenu kamatu od 6,88 % kao da se radilo o fiksnoj kamatnoj stopi, a to nikada nije bila volja ugovornih strana (dovoljno je pročitati ugovor o kreditu u kojem jasno stoji da su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu, a ne fiksnu kamatu). Osporavajući nalaz i mišljenje, tuženik ukazuje na dio nalaza i mišljenja u kojem je cijenjeni vještak izračunavao iznos preplate (više uplaćenih novčanih sredstava) po ugovoru o kreditu koji je nastao po osnovi porasta tečaja CHF u odnosu na HRK u utuženom razdoblju. Naime, vještak je u svojim izračunima kao fiksni parametar koristio krivi prodajni tečaj CHF u odnosu na HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita (1,00 CHF = 4,5576 kn), pa proizlazi kao da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o kreditu u kunama s fiksnom kamatnom stopom, a to iz priležeće dokumentacije ne proizlazi jer to nije bila volja niti jedne ugovorne strane.

5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u ugovor o kreditu (list 7-9 spisa), otplatni plan (list 26-28 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 40-50 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke na zapisniku od 13. veljače 2025. (list 111-113 spisa). Treba napomenuti da je tuženik na ročištu održanom 28. siječnja 2025. istaknuo da nema potrebe pozivati vještaka na iduće ročište radi saslušanja, budući su prigovori tuženika na vještačenje isključivo pravne prirode.

6. Temeljem provedenih dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, sud je zaključio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje Zakon o parničnom postupku) da je tužba i tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio Ugovor o kreditu broj 54129/06 dana 19. listopada 2006., a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 16.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, na rok otplate od 84 mjeseci. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, važećim na dan dospijeća. Nesporno je da se radi o kreditu za kupnju nekretnine.

7.1. Uvidom u otplatni plan po predmetnom ugovoru o kreditu nesporno je utvrđeno da se tijekom otplate kredita mijenjala i visina tečaja CHF u odnosu na kunu, tako da se visina mjesečnog anuiteta povećavala.

8. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH (dalje u tekstu VSRH) u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

8.1. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

9. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

10. Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da je sporni ugovor sklopio za kupnju nekretnine u kojoj živi. Nije se konzultirao s nikime prije podizanja kredita niti je išao u bilo koju drugu banku radi interesiranja o podizanju kredita. Otišao je u sadašnju OTP banku, tadašnju Societe Generale – Splitsku banku gdje ga je dočekao službenik banke. Tražio je da podigne kredit u kunama ili u eurima no banka mu to nije dozvolila već mu je isključivo ponuđeno da kredit podigne u švicarskim francima. Inače mu nisu poznati termini promjenjiva kamatna stopa niti valutna klauzula a ne sjeća se da su mu dolaskom u banku objašnjavani rizici vezani za podizanje kredita odnosno rizici vezani uz ugovor o kreditu. U vrijeme podizanja kredita bio je zaposlen u Dilju iz [adresa], nije imao u to vrijeme otvoren obrt niti je bio član bilo kakvog trgovačkog društva. Ugovor o kreditu nije pročitao budući ne zna čitati a svojevoljno ga je potpisao. Kredit je otplatio u potpunosti a isključivo je on otplaćivao kredit. Ugovor mu je ponuđen gotov na potpis te nije sudjelovao ni u kakvim dogovorima ili pregovorima oko sastavljanja pojedinih odredbi ugovora. Nije htio mijenjati pojedine odredbe ugovora nakon što je došlo do povećanja iznosa rate. Nisu ga iz banke kontaktirali da bi došlo ili da je došlo do promjene kamatne stope ili valute već je samo prijetio na mjesečnim ratama povećanje istih. Ugovor je morao ovjeriti kod javnog bilježnika te mu kod javnog bilježnika nitko nije ništa objašnjavao vezano za ugovor, isti je samo ovjerio i uputio se kući.

11. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren bez određene namjene, odnosno djelomično i za zatvaranje kredita kod ŠKZ Zalet Osijek.

11.1. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.

12. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknade štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

13. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra OĐ i dr. protiv Banca Romaneasca SA.

14. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe čl. 9. i 10. Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope i otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

15. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

16. Analizirajući spornu odredbu čl. 9. i 10. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 16.000,00 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, odnosno primjena valutne klauzule, kao i primjena promjenjive kamatne stope, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o otplati kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu iste jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kao i promjenu kamatne stope, sve kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to odredba čl. 9. i 10. Ugovora nije razumljiva, čime je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, a što je suprotno odredbi čl. 4. ZOO-a (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

16.1. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 9. i 10. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu. Upravo zbog tog razloga stav je suda da je ista odredba članka 9. i 10. ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, zbog čega je ista i ništetna sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

16.2. S obzirom na navedeno nesporno je da je ništetna odredba u čl. 9. i 10. u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju CHF kreditora važećem na dan dospijeća kao i kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

17. Odredbe predmetnog ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF predstavljaju ugovorne odredbe u odnosu na koje je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa zaštite potrošača.

18. Radi utvrđivanja visine onoga što je tuženik dužan vratiti tužitelju, provedeno je odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku NĐ iz [adresa].

18.1. Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenoga vještaka utvrđeno je da je predmetnim Ugovorom o kreditu tužitelju odobren kredit u iznosu od 16.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan korištenja kredita, te da je na taj dan srednji tečaj iste banke iznosio 4,5576 kn za 1,00 CHF, te da je isti kredit odobren s kamatnom stopom od 6,88% godišnje i rokom otplate od 84 mjeseci. Nadalje, utvrđeno je da je vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio da su se tijekom razdoblja otplate kredit u nekoliko navrata mijenjale visine kamatne stope a time i iznos anuiteta.

18.2. Vještak navodi da ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja CHF-a, odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. pozitivne razlike i iznosi 2.377,66 EUR, ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na smanjenje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna smanjenja tečaja CHF-a, odnosno promjene na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. negativne razlike i iznosi 22,35 EUR, a ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na promjenu tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadne promjene tečaja CHF-a, odnosno promjene na više i na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita iznosi 2.400,01 EUR, dok ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjene kamatne stope tijekom trajanja otplate kredita iznosi 1.042,77 eura.

19. Tužitelj je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, te svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 27. siječnja 2025. predanom na ročištu održanom kod ovoga suda 28. siječnja 2025, dok je tuženik imao primjedbi na nalaz i mišljenje pravne prirode, koje primjedbe je iznio u podnesku od 20. siječnja 2025.

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka NĐ, cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule iznosi 2.377,66 eura, te na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 1.042,77 eura, a koji iznos tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 27. siječnja 2025.

20.1. Kako se tuženik očitovao da ne osporava matematički izračun nalaza i mišljenja vještaka, već samo osporava osnovanost potraživanja tužitelja, te istaknuo da nema potrebe pozivati vještaka na ročište, a tužitelj se suglasio sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, isti nije pozvan na ročište za glavnu raspravu iz razloga ekonomičnosti i svrsishodnosti.

21. Tužbeni zahtjev sud je ocijenio djelomično osnovanim u dijelu zahtjeva za ništetnost odredbi čl. 9. i 10. Ugovora, te za isplatu s osnova ugovorene valutne klauzule u iznosu od 2.377,66 eura, kao u točci I, II i III izreke.

22. Budući da je sud ocijenio istaknuti prigovor zastre osnovanim u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na za isplatu preplate s osnova promjenjive kamatne stope, o istome je odlučio kao točci IV izreke.

23. Tužitelj je zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 2.377,66 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a koje teku počevši od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to temeljem odredbe čl. 1115. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem, a kako je to odlučeno u izreci ove presude. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi na isplatu, a tuženik se nije posebno očitovao na podnesak tužitelja kojim uređuje tužbeni zahtjev. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio, pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečega što nije primio (tzv. negativne razlike). Kako je tužitelj zatražio isplatu novčanih iznosa koje je platio temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu čija je visina nesporna, to je sud tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao na isplatu traženih novčanih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća odnosno od uplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, a kako to nalaže odredba članka 1115. Zakona o obveznim odnosima koja regulira vraćanje kod stečenog bez osnove, a koja se odgovarajuće primjenjuje i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba (Županijski sud u Vukovaru Gž- 205/2022-4 od 13. prosinca 2022. godine).

24. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor radi prebijanja tuženika a koji se odnosi na tzv. "negativne iznose" tj. iznose koje je tijekom razdoblja otplate kredita tužitelj platio manje u odnosu na početni anuitet i to iz razloga jer plaćanjem tih anuiteta tužitelj nije primio niti stekao bez osnove ništa, jer je čitavu uplatu primio tuženik, pa stoga niti ne postoji njegova obveza za vraćanjem nečega što nije primio (tako u svojim odlukama i Županijski sud u Splitu poslovni broj Gž-755/21 od 13. listopada 2021., poslovni broj Gž-200/22 od 2. ožujka 2022.), a treba napomenuti da tužitelj u uređenom tužbenom zahtjevu nije niti potraživao tzv. "negativne iznose", te je iz tog razloga odbijen kao neosnovan isti prigovor tuženika pod t. VI izreke.

25. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama kad se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove, a to u ovom slučaju jeste s obzirom da su kamatne stope određene po ugovornoj odredbi koja je suprotna zakonu, kao i zbog nepoštene valutne klauzule vezane uz švicarski franak, dakle ništetne, tada je stjecatelj, u ovom slučaju tuženica, dužna stečeno s pripadajućim kamatama vratiti, temeljem čl. 215. ZOO, od dana stjecanja, a kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO (5 godina).

26. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO-a o zastari, podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. god. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.

27. Dakle, prigovor zastare tuženika je djelomično neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju VSRH, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev 2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 20. travnja 2023. to znači da potraživanje tužitelja radi isplate s osnova ugovorene valutne klauzule nije obuhvaćeno zastarom.

27.1. Kako je u ovom predmetu tužba tužitelja podnesena 20. travnja 2023., a u konkretnom slučaju zastrani rok iznosi 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a, koji počinje teći u odnosu na dio zahtjeva za isplatu s osnova promjenjive kamate stope od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., tj. donošenjem presude Visokog trgovačkog suda br. PŽ-7129/13 od 13. lipnja 2014., dakle zastara je nastupila 14. lipnja 2019., a u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, pravomoćnošću navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu, stoga, očito je da je dio tužbenog zahtjeva za isplatu s osnova promjenjive kamate stope u zastari, dok nije u zastari dio zahtjev za isplatu s osnova ugovorene valutne klauzule. Stoga je sud ocijenio istaknuti prigovor zastare djelomično osnovanim u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu preplate s osnova promjenjive kamatne stope, te odlučio kao u točki IV izreke.

28. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 2., članka 155. i članka 164. ZPP-a. Tužitelj konačnim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 3.420,43 eura, te mu je presudom kao osnovan priznat iznos od 2.377,66 eura, te je u odnosu na visinu potraživanja uspio u sporu od 69,51%. Nadalje, budući je tijekom postupka utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula ništetne, to je tužitelj po pitanju osnove uspio u sporu od 100%. Kada se uzme u obzir uspjeh tužitelja s osnova visine i osnove (69,51+100=169,51:2=84,75%) dobije se konačni uspjeh tužitelja od 84,75%. Slijedom toga, tuženik je u sporu uspio u omjeru od 15,25%, a kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika proizlazi da je tužitelj u sporu uspio u omjeru od 69,50%, te mu u tom omjeru pripada trošak postupka.

29.1. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe u vrijednosti od 100 bodova sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23., dalje u tekstu: Tarifa), za zastupanje na ročištu od 17. rujna 2024. u vrijednosti od 25 bodova sukladno Tbr. 9. točki 5. Tarife budući je isto odgođeno, stoga nije priznat trošak u iznosu od 100 bodova kako to tužitelj potražuje, ročište od 18. rujna 2024., 28. siječnja 2025. i 13. veljače 2025. u vrijednosti od 100 bodova sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife za svako ročište, odnosno ukupno 325 bodova za navedena ročišta, sastav obrazloženog podneska od 24.07.2024., 13.09.2024. i 28.01.2025. po 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8. toč. 1 OT), odnosno ukupno 725 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću bod od 2,00 eura daje iznos od 1.450,00 eura. Tužitelju pripada i PDV na navedeni iznos u iznosu od 362,50 eura sukladno Tbr. 46 Tarife, što daje iznos od 1.812,50 eura. Nadalje tužitelju pripada trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 73,00 eura, te na presudu u iznosu od 36,50 eura (sukladno utvrđenju putem sustava espisa), zatražen trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 300,00 eura, te sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 32. OT). Sveukupno tužitelju pripada trošak od 2.472,00 eura. Kako tužitelj nije pristupio ročištu za objavu presude isti trošak u iznosu od 66,00 eura mu nije niti priznat. Budući je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 69,50%, pripada mu konačni trošak od 1.718,04 eura.

30. Budući tužitelj nije u tužbi, niti uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 27. siječnja 2025. potraživao zakonske zatezne kamate na troškove postupka, iste mu nisu niti dosuđene.

31. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.

U Otoku 14. ožujka 2025.

Sudac

Bojan Živković

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku Marku Drnasinu, odvjetniku u Vinkovcima

2. Tuženiku po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku