REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: Pn-453/2019-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, Domovinskog rata 10, protiv tuženika HOK-osiguranje d.d., OIB:00432869176, Capraška 6, Zagreb, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić i partneri d.o.o. u Zagrebu, Marulićev trg 2, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 5.veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Zvonimira Bućana, odvjetnika u Splitu, i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 14.ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju na ime naknade štete:

-iznos od 2.322,65 EUR (slovima: dvije tisuće tri stotine dvadeset dva eura šezdeset pet centi) na ime naknade neimovinske štete, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13.lipnja 2019. pa do isplate,

-iznos od 105,00 EUR (slovima: stotinu pet eura) na ime naknade za tuđu njegu i pomoć sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14.ožujka 2025. pa do isplate,

-iznos od 100,00 EUR (slovima: stotinu eura) na ime naknade troškova liječenja, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12.travnja 2024. pa do isplate,

sve po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Djelomično se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za više zatraženi iznos od 94,08 EUR na ime naknade za tuđu njegu i pomoć preko dosuđenog iznosa od 105,00 EUR, kao i za više zatražene zatezne kamate koje na dosuđeni iznos od 105,00 EUR teku od 13.lipnja 2019. do 13.ožujka 2025., kao i za više zatraženi iznos od 106,18 EUR sa zateznom kamatom od 13.lipnja 2019. na ime troškova liječenja preko dosuđenog iznosa od 100,00

EUR.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.048,87 EUR (slovima: tri tisuće četrdeset osam eura osamdeset sedam centi), sa zateznom kamatom koja teče od 14.ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda zaprimljena je 12.srpnja 2019. tužba u kojoj se navodi da je tužitelj u prometnoj nezgodi koja se dogodila 13.srpnja 2016. u [adresa] zadobio tjelesne ozljede kao vozač motocikla, a sve krivnjom LM, osiguranika tuženika po polici br. [broj police]. Tužitelj se obratio tuženiku 13. lipnja 2019. odštetnim zahtjevom, po kojem tuženik nije postupio do dana podnošenja ove tužbe kojom se potražuje naknada štete na koju tužitelj smatra da ima pravo s obzirom na težinu ozljeda i posljedice. Imajući na umu sve okolnosti predmetnog slučaja i to karakteristike ozljede, tegobe i neugodnosti koje je tužitelj pretrpio uslijed ozljeda, neugodnosti tijekom liječenja, kontrolnih pregleda i fìzikalne terapije, životnu dob, pri tome cijeneći obujam kvalifikatornih okolnosti i to pretrpljene duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti, pretrpljene fizičke bolove te strah, to tužitelj na ime povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje potražuje sveukupan iznos od 2.256,29 EUR/17.000,00 kn. Nadalje, tužitelj je povodom zadobivenih ozljeda imao potrebu za tuđom pomoći i njegom koju su mu pružali članovi kućanstva, a za koju se potražuje naknadu u iznosu od 199,08 EUR/1.500,00 EUR, kao i troškova liječenja u iznosu od 106,18 EUR/800,00 EUR sukladno odredbi čl.223. ZPP-a. Tužitelj potražuje zatezne kamate na iznos glavnice od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 13.lipnja 2019. sukladno odredbi čl. 12.st.4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

1.1. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravni interes da sud nakon provedenog postupka i izvedenih dokaza donese presudu kojom će naložiti tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju na ime naknade štete ukupan iznos od 2.561,55 EUR/19.300,00 kn sa zateznom kamatom od 13.lipnja 2019. do isplate, kao i da tužitelju u istom roku naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude.

1.2. Tužitelj je podneskom od 4.svibnja 2022. izvijestio sud da je 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) zauzeto je pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske (nematerijalne) štete. U novom pravnom shvaćanju pogledu naknade neimovinske štete Vrhovni sud RH je naveo sljedeće: "Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), tako da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Imajući na umu navedeno shvaćanje tužitelj je povisio svoje potraživanje na ime neimovinske štete za iznos od 1.128,14 EUR/ 8.500,00 kn, tako da potražuje sada ukupan iznos od 3.384,43 EUR/25.500,00 kn, dok je pogledu potraživanja na ime naknade za tuđu njegu i pomoć i troškove liječenja tužbeni zahtjev ostao neizmijenjen. Tužitelj svoje ukupno potraživanje od 3.689,69 EUR/ 27.800,00 kn umanjuje za nesporno isplaćeni iznos štete od 1.061,78 EUR/8.000,00 kn koju je tuženik isplatio nakon podnošenja tužbe 16.rujna 2019., pa tužitelj potražuje na ime naknade ukupan iznos od 2.627,91 EUR/19.800,00 kn. Tužitelj je na ovaj preinačio tužbu, kojoj preinaci se tuženik usprotivio i istaknuo prigovor zastare za preinačeni tužbeni zahtjev.

1.3. Tužitelj je podneskom od 15.travnja 2024. zatražio naknadu dodatnog iznosa od 100,00 EUR na ime troškova EMNG pretrage, tako da ukupno potražuje naknadu štete u iznosu od 2.727,91 EUR, sa zateznom kamatom koja na iznos od 2.627,91 EUR teče od 13.lipnja 2019., a na iznos od 100,00 EUR od 12.travnja 2024., sve do isplate. Tužitelj je ovim podneskom djelomično preinačio tužbu na način da je povisio potraživanje na ime troškova liječenja za daljnji iznos od 100,00 EUR, čemu se tuženik nije usprotivio.

2. U odgovoru na tužbu od 16.veljače 2022. tuženik je priznao nastanak štetnog događaja 13.srpnja 2016., no osporio je visinu svih iznosa koje tužitelj potražuje na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, kao i visinu imovinske štete koju tužitelj potražuje tužbom jer navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH, niti dostavljenom medicinskom dokumentacijom u privitku tužbe. Tuženik je 16.rujna 2019. na račun punomoćnika tužitelja uplatio iznos od ukupno 1.1061,78 EUR/8.000,00 EUR na ime neimovinske i imovinske štete nastale u štetnom događaju, kojeg smatra primjerenim nastalom ozljeđivanju tužitelja. Iz medicinske dokumentacije ne proizlaze povrede koje bi opravdale dosudu naknade štete od 2.455,37 EUR, osobito ne kao daljnjeg iznosa. Slijedom toga, tuženik osporava visinu svih kvalifikatornih okolnosti preko isplaćenog iznosa, budući da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio lake tjelesne ozljede povodom kojih je liječenje trajalo uobičajeno kratko. Tuženik osporava u cijelosti paušalno zatražene troškovi liječenja u iznosu od 106,18 EUR, kao i zatezne kamate za imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega), budući da nereparirana šteta nastaje trenutkom presuđenja kada nenovčana imovinska šteta biva pretočena u određeni broj novčanih jedinica, pa kamata na istu može početi teći tek od donošenja presude. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom preko isplaćenog iznosa i obveže ga da tuženiku naknadi parnični trošak tuženiku sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužitelja, odštetnog zahtjeva od 13.lipnja 2019. uz potvrdu o primitku, zapisnika o očevidu PU Splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, broj:511-12-36-03-831/2016 od 14.srpnja 2016., naloga o plaćanju od 16.rujna 2019., i računa dr.TM od 12.travnja 2024., te medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima specijalistima ortopedu dr.KM, neurokirurgu dr.Miru Jurinoviću i psihijatru dr.GM, kao i dopunskim usmenim očitovanjima sudskih vještaka dr.NM i dr.KM.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naknade imovinske i neimovinske štete uslijed ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koju je 13.srpnja 2016. skrivio osiguranik tuženika.

6. Između parničnih stranaka nije sporno da je osiguranik tuženik isključivo odgovoran za nastanak prometne nezgode koja se dogodila 13.srpnja 2016. u [adresa], niti je sporno da je tuženik dana 16.rujna 2019 isplatio tužitelju na ime nesporne naknade štete iz ovog štetnog događaja iznos od 1.061,78 EUR/8.000,00 kn.

7. Međutim, sporno je da li je osnovan zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete preko isplaćenog iznosa 1.061,78 EUR/8.000,00 kn.

8. Prema odredbi čl.1045.st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, nadalje: ZOO), tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

9. Radi utvrđenja visine neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima specijalistima ortopedu dr.KM, neurokirurgu dr.Miru Jurinoviću i psihijatru dr. GM.

10.Sudska vještakinja dr. KM, specijalist ortoped, u nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj 13.srpnja 2016. imao prometnu nezgodu kao vozač motocikla, te se isti dan javio na HKP KBC-a Split, gdje su mu postavljene dijagnoze: istegnuće vratnih mišića, udarac u desno rame i ogrebotine u području nadlaktice i desne noge. RTG je bio uredan, postavljena je imobilizacija za vrat, preporučeni su analgetici i mirovanje. Redovito se javljao na kontrole kod neurokirurga, koji ga je uputio na fizikalnu terapiju. Fizijatar je odredio fizikalnu terapiju i to na kontroli od 23.kolovoza 2016., priložen je i karton sa fizikalne terapije koju je tužitelj obavljao kroz rujan i studeni 2016., te kroz svibanj 2017. Na pregledu kod fizijatara dana 31.kolovoza 2017. tužio se na bolove u vratnom dijelu kralježnice pogotovo pri rotaciji vrata, pa je upućen na magnetsku rezonancu. U ožujku 2017. neurokirurg je u nalazu napomenuo da je zaostala vratobolja i radikulopatija, o čemu će se očitovati neurokirurg. U osobnom zdravstvenom kartonu vidi se da je tužitelj imao 2010. prometnu nezgodu kad je pao sa motora, te dobio trzajnu ozljedu vrata, ali nije vidljivo da se dugo liječio zbog te ozljede. Po medicinskoj dokumentaciji predmetnog štetnog događaja, vještakinja navodi da je kod tužitelja liječenje trajalo duže vrijeme, te je nakon godine dana zaostalo umanjenje životnih aktivnosti od 2% jer će tužitelj ulagati pojačane napore kod svih težih radova, i prisilno držanje glave u jednom položaju od 2%. Bolove jakog intenziteta imao je 1 i pol dan, srednjeg intenziteta 7 dana i slabog intenziteta 1 mjesec. Tuđa njega i pomoć bila je potrebna tužitelju zbog nošenja ovratnika i pratnje na kontrolne preglede i fizikalnu terapiju prvi tjedan 2 sata dnevno i još jedan tjedan 1 sat, dok naruženosti nema.

10.1. U dopunskom usmenom očitovanju dr.KM navodi da i dalje ostaje pri procjeni da se kod tužitelja radilo o manjem stupnju oštećenja zbog kojeg će ulagati pojačane napore od 2%. Očitujući se na upit da li je ovaj postotak umanjen s obzirom da je tužitelj već ranije sudjelovao u prometnoj nesreći i imao trzajnu ozljedu vratne kralježnice, sudska vještakinja navodi da je prva prometna bila posve blaga ozljeda, liječenje je trajalo kratko, a ovdje je uzela u obzir samo umanjenje životnih aktivnosti isključivo iz predmetne nezgode.

11. Sudski vještak dr.FM, specijalist neurokirurg, u svom nalazu i mišljenju navodi da je povodom ozljeda tužitelja u nezgodi iz 2016. prvi nalaz sa Hitnog prijema u kojem su zabilježeni udarci i oguljotine na više dijelova tijela, te istegnuće vratnih struktura. S neurokirurškog stajališta ističe da su priložena 2 nalaza neurokirurga, u prvom nalazu bilježi se koje je tegobe imao tužitelj, drugi nalaz je iz 2017. Tužitelj je obavio fizikalno liječenje 2 puta po 10 dana kako je preporučio specijalist za fizikalnu medicinu. Od značaja za procjenu posljedica sa neurokirurškog gledišta je nalaz EMNG napravljen 8.studenoga 2016., u kojem nalazu liječnica koja je vršila ispitivanje ispisuje srednje-teško još uvijek svježe oštećenje za 2 vratna živčana korijena, i to 8. vratni lijevo i 7. vratni desno. Tužitelj je doživio povredu osobnog prava na tjelesno i duševno zdravlje, koja povreda se ispoljila u trpljenju bolova, neugodnosti radi ozljeđivanja, privremeno reduciranih životnih pogodnosti i trajno preostalog oštećenja tjelesnog zdravlja u malenom postotku, a imao je potrebu pomoći i njege kod kuće od strane treće osobe. Vještak neurokirurg usuglasio se s procjenom pretrpljenih bolova od strane vještakinja dr.KM, kao i s njenom procjenom potrebe tuđe njege i pomoći kod kuće. Za procjenu trajnijeg oštećenja vještaku bi bio potreban još jedan EMNG nalaz, napravljen oko godinu i pol do dvije godine, ali toga nema. Iskustveno se vještak neurokirurg izjasnio da je na temelju priložene dokumentacije i učinjenog EMNG nalaza nakon 4 mjeseca od ozljeđivanja kod tužitelja postoji trajno oštećenje tjelesnog zdravlja od 3%. Vještak ortoped je na račun smanjene pokretljivosti za vratnu kralježnicu vještačila 2% umanjenja životnih aktivnosti. Kako se radi o traumatskim oštećenjima organskih sustava, a postotci su maleni, to se sugerira pribrojiti 2 % i 3 %, pa bi umanjenje životne aktivnosti bile 5%. Neugodnosti je tužitelj imao od samog trenutka ozljeđivanja, odlaska na hitni kirurški, rendgenskog snimanja, nošenja okovratnika, odlazaka na kontrolne specijalističke preglede, odlazaka na fizikalnu terapiju (fizikalne procedure su umjereno nelagodne) i obavljanja EMNG pretrage koja je povezana s bockanjem iglicama.

11.1. U dopunskom usmenom očitovanju dr.FM ističe da je mišljenje o trajnom oštećenju tjelesnog zdravlja od 3% s neurološkog gledišta dao prvenstveno na temelju pretrage EMNG, koju pretragu je tužitelj napravio otprilike 4 mjeseca nakon ozljeđivanja i naveo je da mišljenje dao iskustveno. Vještak smatra da tužitelj treba napraviti EMNG pretragu za gornje udove najmanje još jedan put, kako bi dopunio svoj nalaz i mišljenje. U ovom slučaju tužitelj je uradio navedenu pretragu dok je ozljeda bila relativno svježa, pa se to može uklopiti u tzv. svježi nalaz, u akutnu do subakutnu sliku. Znakovi oštećenja živčanih korjenova mogu se registrirati tek nakon proteka 4 -5 tjedana i to je idealno vrijeme da se prvi put napravi pretraga EMNG. U KBC-u Split ta pretraga obično se čeka 3-4 mjeseca, i tužitelj je istu napravio 8. studenog 2016., pa prema tome to sve objašnjava da je vjerojatno upućen ranije, ali je čekao na pretragu.

11.2. U drugom dopunskom usmenom očitovanju dr.FM navodi da je tužitelj napravio svježu EMNG pretragu dana 12. travnja 2024., kojom su ponovno konstatirana oštećenja za 2 vratna živčana korijena u donjem segmentu vratne kralježnice. Vještak je ostao pri mišljenju da je kod tužitelja došlo do umanjena životnih aktivnosti za 3%, ili ukupno s ortopedskom procjenom za 5%, jer su to maleni postotci koji se zbrajaju s obzirom da se radi o posljedicama nakon traumatskih oštećenja dva različita organska sustava.

12. Sudski vještak dr.GM, specijalist psihijatar, u svom nalazu i mišljenju navodi da je uvidom u spis utvrdio da je tužitelj 13. srpnja 2016. stradao u prometnoj nesreći kao vozač motocikla, te je zbog posljedica ozljeđivanja isti dan pregledan na HKP Split, gdje su konstatirane dijagnoze: istegnuće vratnih struktura, udarac u desno rame, poderotine nadlaktice i potkoljenice desno, te udarac u desnu natkoljenicu. Uslijedilo je liječenje po traumatologu i fizijataru. Zbog smetnji na psihičkom planu 20. srpnja 2016. (7 dana nakon ozljeđivanja) tužitelj se javio na psihijatrijski pregled gdje se kao dijagnoza navodi akutna reakcija na stres. Spisu su priložena još dva nalaza od 5. listopada 2016. s dijagnozom reaktivnog anksioznog sindroma i od 26. travnja 2017. sa istom dijagnozom. U trenutku ozljeđivanja tužitelj je doživio "primarni strah" u trajanju od 2-3 min, na koji se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta koji je mogao potrajati prva 2 dana, prvi dan je podržavan i trpljenjem boli jakog intenziteta, a drugi dan mjestom ozljeđivanja vratne strukture. Strah srednjeg intenziteta mogao je trpjeti sljedećih 10 dana, a blagog intenziteta 4-6 tjedana. Zbog ograničenja u funkciji vrata tužitelj će cijeli život morati ulagati dodatne napore u svakodnevnom socijalnom funkcioniranju, a što predstavlja i trajnu frustraciju. Kod tužitelja je došlo do trajne povrede duševnog integriteta lakog stupnja, što vještak psihijatar procjenjuje do 5 %. Iskazane procjene prava osobnosti na tjelesno zdravlje koje su iskazali vještaci tjelesne medicine uklapaju se u ovu procjenu. Vještak je izjavio i da se trajne posljedice ne zbrajaju.

13. Uzimajući u obzir nalaze i mišljenja naprijed navedenih sudskih vještaka medicinske vještaka sud smatra da tužitelju po osnovu odredbe članka 1100. st. 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za pretrpljene fizičke boli, strah, smanjenje životnih aktivnosti, tuđu njegu i pomoć, kao i troškove liječenja.

14. U odnosu na smanjenje životne aktivnosti, treba navesti da sam postotak životne aktivnosti nije osnova za naknadu štete već posebna osnova za naknadu štete koja oštećeniku pripada radi trpljenja duševnih bolova zbog smanjenih životnih aktivnosti, a koja obuhvaća sva ona ograničenja u životnim aktivnostima, koje je isti ostvarivao ili bi po redovnom tijeku u budućnosti mogao ostvarivati, da nisu prisutne trajne posljedice zadobivenih ozljeda. Što se tiče postotka umanjenja životnih aktivnosti tužitelja uslijed ozljeda zadobivenih u predmetnoj nezgodi, sud je prihvatio medicinska vještačenja sudskih vještaka ortopeda, neurokirurga i psihijatara kao stručna, objektivna i obrazložena, na koja ni parnične stranke nisu imale primjedbi.

15. Prema sudskoj vještakinji ortopedu dr.KM kod tužitelja je došlo do umanjenja životnih aktivnosti za 2%, koje će se očitovati u tome što će tužitelj ulagati pojačane napore kod svih težih radova, i prisilno držanje glave u jednom položaju. Vještak neurokirurg dr.FM procjenjuje umanjenje životnih aktivnosti za 3 % zbog oštećenja za 2 vratna živčana korijena u donjem segmentu vratne kralježnice, koje vještak neurokirurg sugerira zbrojiti s umanjenjem životnih aktivnosti procijenjenim od strane vještakinje dr.KM, odnosno da je kod tužitelja došlo do smanjenja životnih aktivnosti za 5%, jer se radi o oštećenjima dva različita organska sustava. Imajući na umu sve navedeno, sud smatra da tužitelju po kriteriju smanjenja životnih aktivnosti pripada naknada u iznosu od 1.327,23 EUR/10.000,00 kn.

16. Tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta 1 i pol dan, srednjeg intenziteta 7 dana i slabog intenziteta 1 mjesec, pa mu uvažavajući sve okolnosti koji se tiču nastalih ozljeda, po kriteriju fizičkih bolova pripada naknada u iznosu od 729,98 EUR/ 5.500 kn.

17. Tužitelj je zbog navedenih ozljeda u trenutku ozljeđivanja doživio "primarni strah" u trajanju od 2-3 min, na koji se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta koji je mogao potrajati prva 2 dana, prvi dan je podržavan i trpljenjem boli jakog intenziteta, a drugi dan mjestom ozljeđivanja vratne strukture. Strah srednjeg intenziteta mogao je trpjeti sljedećih 10 dana, a blagog intenziteta 4-6 tjedana. Zbog ograničenja u funkciji vrata tužitelj će cijeli život morati ulagati dodatne napore u svakodnevnom socijalnom funkcioniranju, a što predstavlja i trajnu frustraciju. Kod tužitelja je došlo do trajne povrede duševnog integriteta lakog stupnja, što vještak psihijatar procjenjuje do 5 %. Po ocjeni suda tužitelju po ovom kriteriju pripada novčana naknada u iznosu od 1.327,23 EUR/10.000,00 kn.

18. Iz svega navedenoga sud zaključuje da tužitelju pripada ukupna naknada na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed ozljeda zadobivenih u predmetnoj nezgodi u ukupnom iznosu od 3.384,43 EUR/25.500,00 kn. Kad se od tog iznosa odbije 1.061,78 EUR/8.000,00 kn, koji je tuženik već isplatio tužitelju, to je osnovan zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete u zatraženom iznosu od 2.322,65 EUR/17.500,00 kn.

19. Visinu pravične novčane naknade koja pripada tužitelju zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi, sud je odredio na temelju Orijentacijskih kriterija, u odnosu na koje treba navesti da je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5.ožujka 2020. i 15.lipnja 2020. po brojem Su-Iv- 47/2020-5 zauzeto sljedeće pravno shvaćanje: Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29.studenoga 2002. u primjeni zakona o obveznim odnosima/91 na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi u primjeni Zakona o obveznim odnosima/05, kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivati će se i na odnose nastale nakon 1.siječnja 2006. Navedeno pravno shvaćanje treba tumačiti na način da se tužitelju daje pravo da preinači tužbu nakon upuštanja tuženika u raspravljanja i zaključenja prethodnog postupka, jer je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, s obzirom da su Orijentacijski kriteriji pravno obvezujući, i predstavljaju novu činjenicu sukladno kojoj tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Odbijanje ovakve preinake, koja je utemeljena na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, tužitelju bi nametnula ograničenje prava na pristup sudu sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno čl.6.Konvencije za zaštiti ljudskih prava.

20. Tužitelj je podneskom od 4.svibnja 2022. povisio tužbeni zahtjev nakon održane sjednice VSRH od 5.ožujka 2020. i 15.lipnja 2020., te zauzetog pravnog shvaćanja o promjeni visine Orijentacijskih kriterija, kako je to navedeno pod točkom 19.obrazloženja. Na taj način tužitelj je preinačio tužbu, a koja preinaka je dopuštena i nakon zaključenja prethodnog postupka zbog izmjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 05.ožujka 2020. i 15.lipnja 2020. Izmjena Orijentacijskih kriterija predstavlja okolnost iz čl. 191. st. 2. ZPP-a radi koje će sud dopustiti preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva (VSRH, Rev-864/2023-2 od 10.travnja 2024.

21. Dakle, dopuštena je preinaka tužbe iz podneska od 4.svibnja 2022. jer tužitelj u trenutku podnošenja tužbe i do upuštanje tuženika uz raspravljanje i zaključenja prethodnog postupka nije mogao predvidjeti izmjenu orijentacijskih kriterija od strane Vrhovnog suda RH.

22. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024. Su-IV-123/2024-5 zauzet je prani stav: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

23. Tuženik je istaknuo prigovor zastare za povišeni dio tužbenog zahtjeva, pa je potrebno odlučiti o istaknutom prigovoru. Odredbom čl.230.st.1.ZOO-a propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. U konkretnom slučaju tužitelj je štetu saznao najprije nastankom prometne nezgode od 13.srpnja 2016., a liječenje je završeno nakon godine dana odnosno 13.lipnja 2017., dok je tužba podnesena 12.srpnja 2019., pa je razvidno da do podnošenja tužbe nije protekao zastarni rok od 3 godine. Neosnovano je tumačenje tuženika da se zastara preinačenog tužbenog zahtjeva treba računati od dana preinake, jer je to suprotno pravnom stavu VSRH citiranog u točki 22.ovog obrazloženja. Zastara je prekinuta već samim podnošenjem tužbe, a ne preinakom tužbe, kako to pogrešno smatra tuženik. Slijedom navedenoga, prigovor zastare tuženika za preinačeni dio tužbe u cijelosti je neosnovan.

24. Slijedom navedenoga sud je prihvatio zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje daljnji iznos naknade neimovinske štete u iznosu od 2.322,65 EUR/17.500,00 kn, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

25. Na dosuđeni iznos naknade štete tužitelju je priznata pripadajuća zatezna kamata koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku odnosno od 13.lipnja 2019. do isplate, sukladno čl.1103. ZOO-a, uzimajući u obzir da tuženik nije osporio da bi tada zaprimio odštetni zahtjev, kao ni tijek zatezne kamate od tog datuma, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

26. Tuđa nemedicinska njega i pomoć tužitelju je bila potrebna zbog nošenja ovratnika i pratnje na kontrolne preglede i fizikalnu terapiju prvi tjedan po 2 sata dnevno (7x2) i još jedan tjedan 1 sat, ili ukupno 21 sat. Imajući na umu da potrebnu njegu i pomoć tužitelju nisu pružale za to osposobljene stručne osobe, već su mu pomoć i njegu pružali ukućani, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju tužitelju valja priznati uobičajenu cijenu od 5,00 EUR po satu nemedicinske njege i pomoći po slobodnoj procjeni suda u sličnim slučajevima (koja se određivala prema potvrdi Doma "Lovret"). Prema utvrđenoj cijeni usluge njege i pomoći nemedicinskog karaktera u iznosu od po 5,00 EUR po satu njege i pomoći, tužitelju za potrebna 21 sata njege i pomoći, pripada novčana naknada u visini od 105,00 EUR. Kako je tužitelj po ovoj osnovi zatražio isplatu iznosa od 199,08 EUR, za više zatraženi iznos od 94,08 EUR tužbeni zahtjev djelomično je odbijen kao neosnovan.

27. Tužitelju na naknadu za tuđu njegu i pomoć pripada pravo na zateznu kamatu sukladno čl.1086.ZOO-a, i to od dana donošenja prvostupanjske presude, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva/tužbe. Tuđa pomoć i njega predstavlja nenovčanu imovinsku štetu i visina ove štete se utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, a kamate na ovaj vid štete se dosuđuju počevši od dana donošenja prvostupanjske presude. U odnosu na više zatraženo za pretrpljenu imovinsku štetu na ime troškova tuđe njege i pomoći u iznosu od 94,08 EUR, kao i više zatražene zatezne kamate od 13.lipnja 2019. do 13.ožujka 2025., tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

28. Tužitelj potražuje na ime troškova liječenja paušalni iznos od 800,00 kn sada 106,18 EUR i iznos od 100,00 EUR na ime troškova EMNG pretrage, ili ukupno 206,18 EUR, s tim da je tužitelj prilikom pretvaranja u novu novčanu valutu euro očito krivo zbrojio ova dva iznosa na iznos od 213,36 EUR, pa se radi o očito greški prilikom računanja i pretvaranja u novu valutu (razlika od 7,18 EUR). Međutim, tužitelj je u spis priložio samo račun od 12.travnja 2024. na ime napravljene EMNG pretrage i konzultacija specijalista neurologa dr.ĆM na iznos od 100,00 EUR, koju pretragu je tužitelj napravio za potrebe medicinskog vještačenja u ovom postupku prema uputi vještaka dr.NM. Stoga tužitelju pripada naknada za ovaj trošak liječenja koji je u izravnoj vezi sa ozljedama zadobivenim u predmetnoj prometnoj nezgodi, i to sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12.travnja 2024. kao dana je tužitelj gotovinom platio taj račun, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

29. Nadalje, tužitelj nije u spis dostavio nikakve daljnje dokaza o visini drugih troškova liječenja tužitelja u zatraženom paušalnom iznosu od 106,18 EUR/800,00 kn, niti je tužitelj saslušan na okolnosti ovih troškova i u čemu bi se oni sastojali, tako da sud ovu naknadu ne može odrediti ni prema slobodnoj ocjeni, a teret dokaza je na tužitelju. Slijedom navedenoga, odbijen je u zahtjev tužitelja za naknadom troškova liječenja u iznosu od 106,18 EUR sa zatraženom zateznom kamatom od 13.lipnja 2019. do isplate, preko dosuđenog iznosa od 100,00 EUR, te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

30. Posebno sud drži potrebnim istaknuti da je tužitelj podneskom od 15.travnja 2024. manjim dijelom neuspješno izvršio pretvaranje novčanih iznosa zatraženih u HRK u novu službenu valutu euro. Tako tužitelj iznos troškova liječenja od 800,00 kn i dodatnih 100,00 EUR pretvara u iznos od 213,36 EUR, iako je ispravno 106,18 EUR (800,00 kn) + 100,00 EUR=206,18 EUR, ili za 7,18 EUR manje nego što je to tužitelj preračunao. Na taj način tužitelj je zbrajanjem došao do iznosa od 3.796,87 EUR, umjesto iznosa od 3.789,69 EUR, te nakon oduzimanja plaćenog iznosa od 1.061,78 kn/8.000,00 kn, dolazi se konačno do iznosa od 2.727,91 EUR koji tužitelj potražuje tužbom.

31. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, a prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora od 2.727,91 EUR prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu, važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, broj: 138/2023) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR i popisanog troška.

31.1. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a tužitelju su priznati troškovi potrebni za vođenje ove parnice i to: za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova, za sastav tužbe 100 bodova, za sastav obrazloženih podnesaka od 4.svibnja 2021., 15.travnja 2024. i 15.studenoga 2024. po 100 bodova za svaki podnesak (100x3), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 18.svibnja 2021., 11.srpnja 2022., 1.prosinca 2022., 18.listopada 2023., 4.ožujka 2024., 14.studenoga 2024. i 5.veljače 2025. po 100 bodova za svako ročište (100x7), odnosno ukupno zbrojeno 1 200 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR daje iznos od 2.400,00 EUR, na koji iznos treba nadodati 25% PDV-a, što iznosi 3.000,00 EUR. Na taj iznos treba pridodati trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 73,73 EUR, tako da je tužitelju priznat trošak u iznosu od 3.073,73 EUR. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 75,00 EUR jer uvidom u spis nije utvrđeno da je tužitelj platio navedenu pristojbu.

31.2. Tužitelj je postigao uspjeh od oko 92 %, a tuženik je postigao uspjeh od 8 %. Kada se od postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela u postupku, ovdje tužitelja, oduzme postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (ovdje tuženika), proizlazi da tužitelju pripada 84 % od ukupno priznatog troška ili 2.581,96 EUR. Na tako priznati trošak treba nadodati trošak medicinskog vještačenja, koji je bio nužni trošak, u ukupnom iznosu od 466,91 EUR (više plaćeno sa pologa predmeta vratiti će se tužitelju), tako da je tužitelju priznat trošak u ukupnom iznosu od 3.048,87 EUR. Na dosuđeni trošak tužitelju je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove ovog postupka u ukupnom iznosu od 3.048,87 EUR, dok je preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja neosnovan, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II.

U Splitu, 14.ožujka 2025.

SUTKINJA:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

-tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.