REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: 18 Kž-123/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to mr.sc. Ane Brkić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ružmarinke Cindrić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika GŠ zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st.1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika GŠ, podnijetoj osobno i po branitelju Marku Baliću, odvjetniku u Splitu, protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj K-174/2017 od 19. siječnja 2024., temeljem čl. 471. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 14.ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika GŠ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom od 19. siječnja 2024. Općinski sud u Split je okrivljenika GŠ proglasio krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139.st.3. u svezi st.2. KZ/11, ta ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, time da mu je temeljem čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda pa se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145.st.2. toč.1. i 6. ZKP/08 naloženo je okrivljeniku da naknadi trošak kaznenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) eura, 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik osobno i putem branitelja Nikice Barića, odvjetnika u Zagrebu, koje žalbe je ovaj drugostupanjski sud razmatrao kao jedinstvenu žalbu. Žalba se podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe, a podredno ukinuti presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Na žalbu okrivljenika odgovor je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, te predlaže odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
5. Žalba okrivljenika GŠ nije osnovana.
6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljenik navodi da se presuda ne može ispitati jer da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi o odlučnim činjenicama su u znatnoj mjeri proturječni, te postoji proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i samih isprava, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Međutim, u odnosu na ovu žalbenu osnovu reći da okrivljenik zapravo parafrazirajući zakonski tekst citiranog članka, ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastajala citirana povreda, već sadržajno dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti riječi u daljnjem tekstu obrazloženja.
6.1. Suprotno navodima žalbe okrivljenika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer je dao dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, uključujući i njegovu ocjenu svih okolnosti u konkretnom slučaju. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, odnosno, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su i valjano obrazloženi, a druga je stvar što ih žalitelj kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.
6.2. Stoga, suprotno navodima okrivljenika, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi okrivljenik prijetio oštećenici ĆŠ, čime da nije počinio predmetno kazneno djelo prijetnje.
7.1. Suprotno navodima okrivljenika u žalbi, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, pa je prvostupanjski sud pravilno proglasio krivim okrivljenika za učin kaznenog djela prijetnje iz čl. 139.st.3. u svezi st.2. KZ/11.
7.2. Naime, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio kao istinit i uvjerljiv iskaz oštećenice ĆŠ,koja je detaljno opisala tijek događaja kritične prigode, te je u dva navrata, potvrdila da joj je okrivljenik uputio prijeteće riječi, a zatim je pokušao i fizički napasti u čemu su ga spriječili zaposlenici škole. Iskaz oštećenice je potkrijepljen iskazima svjedoka ČŠ, TŠ, ŠŠ i ĆŠ, koji na istovjetan način ako i oštećenica opisuju predmetni događaj, a iz čijeih iskaza nesporno proizlazi da je okrivljenik, nakon što ga je ravnateljica škole ĆŠ pozvala da ostane na predavanju za učitelje, istoj više puta kazao: „jebem ti majku, otkinut ću ti glavu, nisi se rodila dok sam ja branio državu” i onda joj ponovio da će je ubiti, a zatim ju je pokušao i fizički napasti u čemu su ga spriječili zaposlenici škole.
7.3. Dakle, iz iskaza ispitanih svjedoka koju su bili i očevidci događaja i koji nemaju razloga lažno iskazivati proizlazi da je okrivljenik postupao upravo na način kako je opisan u činjeničnom opisu presude, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud obranu okrivljenika u kojoj negira da bi prijetio oštećenici i pokušao fizički nasrnuti na nju, držao neosnovanom i usmjerenom u pravcu otklona od kaznene odgovornosti u ovom postupku.
7.4. Iako su svjedoci TŠ i ČŠ na raspravi naveli da se ne sjećaju događaja zbog proteka vremena, isti su u cijelosti ostali kod iskaza koji su prethodno dali pred policijskim istražiteljem, te su potvrdili da su tada istinito iskazivali, a sasvim je životno i logično da su se ovi svjedoci bolje sjećali svih pojedinosti događaja prilikom davanja iskaza u policiji, jer su iskazivali neposredno nakon inkriminiranog događaja, nego sada na raspravi kada je prošlo više godina od predmetnog događaja. Pram tome, nisu osnovani navodi iz žalbe da je na teret okrivljenika povrijeđeno načelo jednakosti oružja i načelo kontradiktornosti, jer su svjedoci TŠ i ČŠ ispitani na raspravi i obrana je imala mogućnosti postavljati pitanja navedenim svjedocima, a što je uostalom konstatirano i na raspravnim zapisnicima.
7.5. Nadalje, optuženik u svojoj obrani ističe da je tijekom svog rada u OŠ u Vrlici bio izložen od strane ravnateljice maltretiranju, neosnovanim optužbama za seksualno zlostavljanje, vrijeđanju, podcjenjivanju, mobingu. Ove navode obrane potvrdila je ispitana svjedokinja UŠ, koja nije bila očevidcem događaja, niti o istom ima neposrednih saznanja, ali potvrđuje da je od strane ravnateljice bilo mobinga u školi, kao i prema optuženiku. Svjedok TŠ koji je bio sindikalni povjerenik također je potvrdio da je ravnateljica u konačnosti bila i smijenjena radi njenog odnosa prema kolegama i nezakonitim djelatnostima. Sve navedeno ukazuje na izrazito loše i narušene odnose u inkriminirano vrijeme između okrivljenika GŠ i ravnateljice ĆŠ, odnosa koji nisu primjereni u obrazovnom sustavu između kolega, a tako njihove odnose kao loše opisuje i ĆŠ.
7.6. Međutim, kada uzmemo u obzir da su svjedoci koji opisuju događaj istovjetno kao ravnateljica ĆŠ bili u normalnim kolegijalnim odnosima s optuženikom tada je sasvim jasno da se događaj odvio upravo na način kako to opisuje ĆŠ i ostali svjedoci, a kao što se optuženiku i stavlja na teret.. Međutim, upravo tako loši međuljudski odnosi, nakupljeni bijes, te frustracija optuženika prema ravnateljici govore o motivima zbog kojih želi istu prijetnjama ustrašiti, pri čemu se upućivanje prijetećih riječi prema ravnateljici nikako ne može opravdati izrazito lošim međuljudskom odnosima između njih, a niti činjenicom da su i neki drugi profesori prijavljivali ravnateljicu za mobing, kako to i sada u žalbi nastoji prikazati okrivljenik.
7.7.Naime, navedene prijetnje okrivljenika upućene ravnateljici škole, kada navodi „ jebem ti majku, otkinut ću ti glavu, nisi se ti rodila dok sam ja branio državu“ uz ponavljanje da će je ubiti, na način kako su izrečene i manifestirane prema oštećenici, jer je okrivljenik vičući u više navrata izgovorio te riječi, da bi ju zatim pokušao i fizički napasti u čemu su ga spriječili zaposlenici škole, nedvojbeno su bile sasvim konkretne te u pravnom smislu vrlo ozbiljne, objektivno pogodne da izazovu osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti kod oštećenice ĆŠ. One su, a usmjerene na usmrćenje oštećenice, a koje su joj upućene kao ravnateljici škole u vezi sa njezinim radom, imale sadržaj ozbiljnosti jer su bile djelotvorne u svojem subjektivnom i objektivnom učinku. S obzirom na navedeno, nedvojbeno je da je okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139.st.3. u svezi st.2. KZ/11 kako u subjektivnom tako i u objektivnom sadržaju, slijedom čega ga je prvostupanjski sud pravilno i zakonito proglasio krivim.
7.8. Dakle, što se tiče žalbe okrivljenika zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovo vijeće zaključuje da je prvostupanjski sud nakon ocjene dokaza svakog posebno i u međusobnoj vezi, pa tako i ocjene obrane okrivljenika, pravilno zaključio da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje to upravo na način kako je opisano u izreci pobijane presude. Pri tome žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer je ono pravilno i potpuno utvrđeno glede kaznenog djela za koja je okrivljenik proglašen krivim i osuđen.
8. Slijedom iznijetog nije osnovana žalbe okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ni žalba okrivljenika zbog povrede kaznenog zakona, jer je prvostupanjski sud pravilno okrivljenika GŠ proglasio krivim za učin inkriminiranog kaznenog djela, a kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude.
9. Nadalje, okrivljenik se žali i glede odluke o kazni, međutim, ovo drugostupanjsko vijeće smatra da žalba zbog odluke o kazni okrivljenika nije osnovana.
9.1. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno okrivljeniku kao olakotne okolnosti cijenio dosadašnju neosuđivanost, da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, da je sudionik Domovinskog rata, a sudioništvu u Domovinskom rata je svakako utjecalo na smanjenu toleranciju na stres i impulzivno reagiranje, dok da na strani okrivljenika nije našao otegotnih okolnosti.
10. Slijedom toga pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da će se izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci s rokom kušnje od 2 (dvije) godine, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio razloge na stranici 11. i 12. prvostupanjske presude, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće.
11. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru,14. ožujka 2025.
Zapisničar
Predsjednica vijeća
Ružmarinka Cindrić
mr.sc. Ana Brkić
