Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: Pr-50/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sisku, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Milenko Jakšić i Vanja Jakšić, odvjetnici iz Siska, protiv tuženika Opća bolnica Dr. Ivo Pedišić Sisak, OIB: 01066571771, Josipa Juraja Strossmayera 59, Sisak, koju zastupa punomoćnica JŽD, zaposlenica tuženika, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene na ročištu 27. siječnja 2025., na ročištu za objavu presude 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA DR. IVO PEDIŠIĆ SISAK, Ulica Josipa Jurja Strossmayera 59, 44000 Sisak, OIB: 0166571771, isplatiti tužiteljici JŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 884,01 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 15. prosinca 2021. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima, tekućom na iznos od:

– 112,57 EUR počevši od 16.12.2021.,

– 62,16 EUR počevši od 16.01.2022.,

– 5,03 EUR počevši od 16.02.2022.,

– 2,30 EUR počevši od 16.04.2022.,

– 73,29 EUR počevši od 16.06.2022.,

– 0,08 EUR počevši od 16.07.2022.,

– 71,83 EUR počevši od 16.08.2022.,

– 34,00 EUR počevši od 16.09.2022.,

– 100,11 EUR počevši od 16.11.2022.,

– 105,43 EUR počevši od 16.12.2022.,

– 77,77 EUR počevši od 16.01.2023.,

– 45,68 EUR počevši od 16.02.2023.,

– 61,85 EUR počevši od 16.04.2023.,

– 52,25 EUR počevši od 16.07.2023.,

– 79,66 EUR počevši od 16.11.2023., pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom novčanog iznosa od 1.889,81 eura ( razlikom iznosa od 884,01 eur dosuđenog pod točkom I/ izreke i iznosa od 2.773,82 eura ), zatim u odnosu na potraživanje isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, kao i u odnosu na tijek kamata na pojedinačne iznose prije 16-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec, kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 300,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja tj. 14. ožujka 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok u preostalom dijelu svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se kao svrsishodna preinaka tužbe tužiteljice sadržana u podnesku od 17. prosinca 2024..

Obrazloženje

1. Tužbom dostavljenom ovom sudu **.**.2023., JŽ (dalje: tužiteljica) u bitnom navodi da je od 1. studenog 2021. do 31. listopada 2023. bila zaposlenìca tuženika, gdje i sada radi. Ukazuje da je rješenjem tuženika o plaći od 1. prosinca 2006. raspoređena kao medicinska sestra na Odsjeku pulmologije, Odjelu za interne bolesti u okviru radnog mjesta/položaja III. vrste, sa koeficijentom složenosti poslova 1.05. Navodi da temeljem čl. 65. Kolektivnog ugovora te zaključka Povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora br. 54. sa 7. sjednice održane 3. svibnja 2005., zdravstveni radnici II. i III. vrste na radnim mjestima i poslovima: na liječenju aktivne TBC (2/3 radnog vremena), na odjelima i poliklinikama na kojima se vrši dijagnostika i terapija aktivne tuberkuloze pluća, imaju pravo na dodatak na plaću u visini od 25% (čl. 3. Rješenja). Dalje ističe kako su Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske s Vladom RH zaključili novi Kolektivni ugovor ("Narodne novine" br. 29/18., 16/19., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20., 3/23., 68/23.) koji je čl. 45. st. 1. i 3. propisao da plaću radnika čine osnovna plaća i dodaci na plaću (stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća). Nadalje, čl. 55. KU određuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Ta odredba razrađena je u popisu radnih mjesta i poslova priloženom KU, a u kojem pod sekcijom „Radna mjesta II., III. i IV. vrste“ stoji da zdravstveni radnici koji provode barem 2/3 radnog vremena na liječenju aktivne TBC, što se odnosi na tužiteljicu, imaju pravo na dodatak od 25%. Nadalje, pod pojmom „2/3 radnog vremena“ smatra se vrijeme koje u tijeku mjeseca radnik provede na obavljanju poslova s posebnim uvjetima. Nakon Dodatka I. KU kojim se ugovorio nastavak primjene KU do 27. ožujka 2019. godine u cijelosti, te nastavak primjene ovog Dodatka do zaključenja Dodatka II. KU, a najduže do 31. srpnja 2019. godine, Vlada RH i sindikati su 27. rujna 2019. godine zaključili Dodatak II. KU kojim je izmijenjen čl. 55. KU tako da pod sekcijom „Radna mjesta II., III. i IV. vrste“ sada stoji da zdravstveni radnici koji provode barem 2/3 radnog vremena na liječenju aktivne TBC, što se odnosi na tužiteljicu, imaju pravo na dodatak od 28% (umjesto dotadašnjih 25%). Tužiteljica ističe da joj je dodatak od 28% redovito bio isplaćivan za 08., 09. i 10. mjesec 2021., da bi joj potom spajanjem odjela od 1. 11. 2021. neopravdano bio smanjen na 17%. Rješenjem o plaći tuženika od 22. studenog 2021. tužiteljica je raspoređena na radno mjesto sestra/tehničar na pulmologiji na novoosnovanom odjelu za pulmologiju i dugotrajno liječenje s palijativnom skrbi, i to u okviru radnog mjesta/položaja III. vrste u općoj bolnici, te joj se od 1. studenog 2021. utvrđuje koeficijent složenosti poslova radnog mjesta od 1.018. U čl. 3. rješenja je navedeno da „…tužiteljica ima pravo na dodatak na plaću od 17%“, umjesto dotadašnjih 28% koji su zajamčeni u Dodatku II. KU. Takva odluka neopravdano je utemeljena na činjenici da su odjel za pulmologiju i odjel za dugotrajno liječenje s palijativnom skrbi odlukom tuženika ujedinjeni, jer su zdravstveni radnici nakon spajanja i dalje obavljali posao istog opsega i sadržaja, provodeći 2/3 i više radnog vremena na liječenju aktivne tuberkuloze. S obzirom na ranije navedeno, gore spomenutim Rješenjima dodatak tužiteljice smanjen je s 28% na 17% suprotno odredbama Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.; dalje u tekstu: ZoR) i odredbama KU. Dakle, tužiteljica napominje da i dalje radi istu vrstu posla (dijagnostika i terapija aktivne tuberkuloze pluća), te da za njeno pravo na dodatak od 28% nije od značaja činjenica da je odjel pulmologije administrativnom odlukom pripojen drugom odjelu, jer tim pripojenjem nije došlo ni do vremenskog rasterećenja ni do sadržajne promjene u opisu njenih dužnosti. Pritom napominje da svi zdravstveni radnici na odjelu pulmologije, rade s pozitivnim tuberkuloznim bolesnicima, koji su razvili aktivnu bolest – plućni oblik tuberkuloze. Ti bolesnici iskašljavaju uzročnike, zahtijevaju izolaciju na odjelima pulmologije kao i obavezno liječenje kontrolirano zdravstvenim djelatnicima zaposlenima na odjelu pulmologije. Tuberkuloza je visoko zarazna bakterijska bolest koja se širi zrakom, pa bolesni pojedinac, ukoliko se ne liječi, može zaraziti i do 10 svojih kontakata godišnje. Stoga tužiteljica zaključuje da je oštećena za iznos od 2.773,82 EUR/20.899,35 HRK postupanjem tuženika koji joj je od 1. studenog 2021. do 31. listopada 2023. isplaćivao dodatak za posebne uvjete rada (liječenje aktivne TBC, 2/3 radnog vremena) od 17%, iako je temeljem KU bio dužan isplaćivati 28%, slijedom čega predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti iz naknadu ovog parničnog troška.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 7. veljače 2024. protivi tužbi i tuženom zahtjevu u cijelosti te osporava osnovanost i visinu istoga. Navodi kako je čl. 55. st. 1. Kolektivnog ugovora propisano da radniku u djelatnosti zdravstva na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Dodaci za obavljanje tih su propisani st. 2. tog članka, pa je za radna mjesta I., II., III. i IV. vrste propisan dodatak za zdravstvenog radnika na liječenju aktivne TBC (2/3 radnog vremena) od 28% te medicinske sestre/tehničara na bolničkim odjelima od 17%. Čl. 55. st. 4. GKU propisano je da se dodaci ne mogu kumulirati, a st. 6. da se pod pojmom 2/3 radnog vremena smatra vrijeme koje u tijeku mjeseca radnik provedene na obavljanju poslova s posebnim uvjetima. Zaključkom 92 s 24. sjednice zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 15. lipnja 2022. je propisano da se pod pojmom 2/3 radnog vremena s bolesnicima koji se liječe od aktivne tuberkuloze podrazumijeva ukupan broj sati provedenih na radnom mjestu bez obzira na broj intervencija. Čl. 16. st. 6. GKU je propisano da su tumačenja povjerenstva obavezna te imaju pravnu snagu i učinke kolektivnih ugovora. Tuženik smatra da iz navedene osnove proizlazi kako moraju biti ostvarena dva kumulativna uvjeta da bi radnik ostvario pravo na dodatak od 28%, a to je da se na odjelu liječi bolesnik od aktivne TBC i da za vrijeme njegova liječenja radnik u mjesecu provede na radnom mjestu 2/3 dijela radnog vremena. Stoga tuženik pronalazi da tužiteljici ne pripada pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 28% već od 17%, a koji je utvrđen rješenjima o plaći od 22.11.2021. i 28.8.2023. i koja rješenja nije osporavala niti ulagala zahtjev za zaštitu prava. Tuženica navodi da se na Odjelu za pulmologiju ne liječe stalno pacijenti koji boluju od aktivne TBC već su se isti samo povremeno zaprimali i liječili, a odjel nije specijaliziran za liječenje od aktivne TBC već se tamo liječe uglavnom pulmološki pacijenti. Tužiteljici je za one mjesece u kojima su se liječili pacijenti oboljeli od aktivne TBC i u kojem mjesecu je za vrijeme njihova liječenja radnica provela na radnom mjestu više od 2/3 radnog vremena, isplaćena razlika plaće od 17% do 23% s osnove dodatka za posebne uvjete rada. Tuženik smatra da za prosinac 2021., svibanj, srpanj, kolovoz i rujan 2022., siječanj, ožujak, lipanj i listopad 2023., tužiteljica ne ostvaruje pravo na dodatak od 28% obzirom da u tim razdobljima nije provela na radnom mjestu 2/3 radnog vremena što je vidljivo iz obračunskih lista plaće za navedene mjesece (str. 66-67 spisa). Tuženica osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i u odnosu na potraživanja za siječanj, veljaču, ožujak, travanj i lipanj 2022., te veljaču, svibanj, srpanj, kolovoz i rujan 2023., sve iz razloga što joj je za sate rada u tim mjesecima izvršena isplata razlike plaće s osnove dodatka za posebne uvjete rada od 17% do 28%. Na Odjelu na koji je tuženica raspoređena na rad, u tim mjesecima su se liječili bolesnici od aktivne TBC i tužiteljica je imala 2/3 radnog vremena provedenog na radnom mjestu u svakom pojedinom mjesecu, a što je također vidljivo iz platnih lista (str. 67 spisa). Nadalje, tuženica osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na potraživanja koja se odnose na mjesec studeni 2021. te srpanj 2022. do zaključno s prosincem 2022., jer u tim periodima nije bilo bolesnika koji su se liječili od aktivne TBC. Obzirom da je iz dopisa punomoćnika ravnatelja za kvalitetu od 6.2.2024. vidljivo da je u travnju 2023. liječen pacijent od aktivne TBC te je tužiteljica u tom mjesecu radila 2/3 radnog vremena, to tuženica za travanj 2023. ne osporava potraživanje tužiteljice koje iznosi 121,20 eura. Zaključno, tuženica radi svega navedenog predlaže u pobijanom dijelu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troška.

3. Podneskom od 17. prosinca 2024., nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od 2.141,54 Eura sa pripadajućim kamatama kao sporednim potraživanjima na pojedinačno dospjele iznose od prosinca 2021. do studenog 2023..

4. Na ročištu za glavnu raspravu 27. siječnja 2025. tuženik je naveo da se u odnosu na ukupno potraživanje protivi smanjenju tužbenog zahtjeva, dok se u odnosu na potraživanje pojedinačnih mjeseci u kojima je konačan zahtjev viši od prvotno postavljenog, protivi preinaci.

5. Postupanje tužiteljice sadržano u podnesku od 17. prosinca 2024. predstavlja u procesnom smislu djelomično povlačenje tužbe ( čl. 193. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11, 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23; - u daljnjem tekstu: ZPP) a obzirom da je nakon prvotno tužbom utuženog iznosa od 2.773,82 eura tužiteljica postavila tužbeni zahtjev tako da potražuje isplatu ukupnog iznosa od 2.141,54 Eura.

6. Međutim, da bi u konkretnom slučaju nastupili učinci djelomičnog povlačenja, nakon upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, je nužan i neophodan pristanak tuženika temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a.

7. Navedeno potvrđuje i Vrhovni sud RH u pravnom shvaćanju iznesenom na trećoj sjednici Građanskog odjela tog suda od 26. 4. 2021. koje glasi: „Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.“

8. Kako se tuženik se na ročištu izričito usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe te nije dao pristanak za takvo procesno raspolaganje, takvo protivljenje utječe i suspendira raspolaganje tužiteljice usmjereno na djelomično povlačenje tužbe, radi čega prvostupanjski sud u takvoj situaciji ne utvrđuje djelomično povlačenje tužbe već ima obvezu meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu kako je postavljen prije tog postupanja.

9. Osim djelomičnog povlačenje tužbe u odnosu na ukupno potraživanje, tužiteljica je podneskom od 17. 12. 2024. istovremeno izvršila i preinaku obzirom da je određena pojedinačna potraživanja ( za 11/2021., 02., 06. 10. i 11/2022 te 02., 04. i 07./2023. ) povećala u odnosu na prvotno utužene iznose.

10. Postupanje tužiteljice u tom dijelu čini preinaku u smislu čl. 191. st. 1. ZPP- a do koje dolazi nakon zaključenja prethodnog postupka te u trenutku u kojem ista po provođenju dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem stječe saznanje o visini potraživanja. Stoga je riječ o postupanju koje je dopušteno ( čl. 190. st. 2. ZPP) i svrsishodno radi rješavanja konačnog odnosa između stranaka, slijedom čega je sud takvo postupanje dopustio te je o istome odlučeno izrekom rješenja sadržanoj u predmetnoj presudi i rješenju ( točka I/ izreke rješenja).

11. Stoga, kako se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva to je ovaj sud morao meritorno odlučiti o zahtjevu kako je prvotno postavljen ( u visini i iznosu od 2.773,82 eura ) pri koji čemu je dopustio preinaku u pogledu pojedinačnih mjesečnih iznosa koji su povišeni u odnosu na prvotno utužene, a radi svrsishodnosti konačnog rješavanja odnosa između stranaka.

U odnosu na dokazni postupak

12. U tijeku dokaznog postupka prvostupanjski sud je pročitao i izvršio uvid u provedene dokaze i to tužbu tužiteljice sa rješenjem o plaći, obračunskim ispravama, zaključkom zajedničkog Povjerenstva sa 24. sjednice (str. 1- 61 spisa), odgovor na tužbu tuženika sa izračunom, obavijesti o hospitaliziranim pacijentima, obračunskim ispravama (str. 65-120 spisa), podnesak tužiteljice od 15. veljače 2024., sa dopisom tuženika ( str. 123-127 spisa), podnesak tuženice od 26. srpnja 2024. sa dopisima tuženika, izračunom, odlukom tuženika od 21. rujna 2020., obračunskim ispravama (str. 128-198 spisa), podnesak tužiteljice od 3. listopada 2024., sa odlukom Vlade RH ( str. 213- 220 spisa), podnesak tužiteljice od 19. studenog 2024. sa obračunskim ispravama ( str. 235-243 spisa), proveden je dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po imenovanom vještaku Kseniji Vrebac koja je dostavila pismeni nalaz i mišljenje vještaka (str. 252-260 spisa), dopunu nalaza i mišljenja ( str. 277-278 spisa) te usmeni iskaz iznesen na ročištu za glavnu raspravu 27. siječnja 2025. Osim navedenog, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka DŽ, SŽ, AŽ i ZŽ te tužiteljice kao stranke u postupku.

13. Uvidom u rješenja o plaći izdana od strane tuženika kao poslodavca je utvrđeno:

- da je rješenjem o plaći od 1. 12. 2006. tužiteljica raspoređena na radno mjesto medicinske sestre na odsjeku Pulmologije na odjelu za interne bolesti tuženika, pri čemu je utvrđeno da ima pravo na dodatak na plaću od 25% ( str. 9 spisa),

- da je rješenjem o plaći od 22. 11. 2021. tužiteljica raspoređena na radno mjesto sestre/tehničara na pulmologiji, odjelu za pulmologiju i dugotrajno liječenje s pal, pri čemu je utvrđeno da ima pravo na dodatak na plaću od 17% te pravo na dodatak za iznimnu odgovornost u iznosu od 8,00% ( str. 13 spisa),

- da je rješenjem o plaći od 28. 8. 2023. tužiteljica raspoređena na radno mjesto sestre/tehničara na pulmologiji, odjelu za pulmologiju i dugotrajno liječenje s palijativnom skrbi ([adresa]), pri čemu je utvrđeno da ima pravo na dodatak na plaću od 17% temeljem čl. 55. Kolektivnog ugovora te pravo na dodatak za iznimnu odgovornost u iznosu od 8,00% temeljem čl. 58. Kolektivnog ugovora( str. 14 spisa).

14. Saslušan u svojstvu svjedoka DŽ, je naveo kako je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu viši referent-kontrolor te radi na obračunu plaće. Pojasnio je da od strane Službe za opće i kadrovske poslove dobivaju dopise koji pojašnjavaju kako se provodi isplata plaće zaposlenicima. Dobivaju listu sa imenima zaposlenika i odjelima te potom vrše izračun i unose tzv. ručni element, što se odnosi na pitanje posebnih uvjeta rada. Ukazuje da kao služba ne tumače kolektivni ugovor ili pravo koja pripada zaposlenicima već vrše izračun na temelju onog što im je dostavljeno od strane Službe za opće i kadrovske poslove. Nema saznanja o tome kakva je organizacija odjela tuženika ili na kojem točno odjelu radi tužiteljica. Pojašnjava da su svim radnicima u određenom periodu bili isplaćivani tzv. covid dodaci kod kojih se razlikuju po dvije osnove. Jedno je Covid dodatak od 6% koji se isplaćivao temeljem odluke samog tuženika kao poslodavca do kraja pandemije, pa su svim radnicima koji su imali pravo na dodatak za uvjete rada od 17%, dodavali 6% odlukom tuženika. Osim 17% dodatka sljedeći prag je na 23%, a najveći mogući je 28%. Ukoliko je radnik ostvarivao dodatak od 28%, onda njemu nije isplaćivan Covid dodatak jer mu je pripadao najveći mogući postotak po Kolektivnom ugovoru. Osim toga svim zaposlenicima su isplaćivali i Covid dodatak temeljem odluke Vlade RH i kod njega nije bilo interakcije sa ostalim dodacima niti spornih pitanja jer je isplaćen svima. U odnosu na Covid dodatak po obje osnove ukazuje da su dobivali podatke izravno od odjela koji bi im dostavljali imena i prezimena i broj sati radnika koji su bili u doticaju sa Covid pacijentima. Stoga su tužiteljici uvijek uzimali u izračun plaće dodatak od 17%, kada je radila sa Covid pacijentima taj postotak su uvećavali na 23%, a ako je radila dvije trećine radnog vremena na liječenju od aktivne tuberkuloze, isplaćivali su 28% za sve radne sate u mjesecu. Ako joj se isplaćivalo 28%, a osim toga je bila i na popisu da je radila sa Covid pacijentima, isplaćivalo joj se maksimalnih 28% jer više nije mogla ostvariti temeljem KU. Podaci o liječenju Covid pacijenata su dolazili svaki mjesec, a dopisi službe za opće poslove u dužim periodima pa se znalo dogoditi da prvo isplate 23% po osnovi Covid dodatka, a naknadno dobiju podatak da je radila na poslovima liječenja aktivne tuberkuloze gdje bi joj onda izračun plaće napravili sa dodatkom od 28%.

15. Svjedok DŽ je odgovorio i na upite punomoćnika, pa je tako nakon što mu je predočen sadržaj podneska tuženika od 24. srpnja 2024. potvrdio da su izneseni pravilni podaci te je tužiteljici za studeni i prosinac 2021., siječanj, veljaču, listopad, studeni i prosinac 2022., isplaćen umjesto dodatka od 17% prvo dodatak od 23% pod šiframa 18005 koji se odnosi na Covid dodatak temeljem odluke Upravnog vijeća poslodavca. Nadalje, nakon što je od strane Službe za opće poslove dostavljen podatak kada je tužiteljica radila na poslovima aktivne tuberkuloze, temeljem KU i tumačenja povjerenstva njoj je izvršena isplata dodatka od 28% za 01.,02.,03.,04 i 06/2022 te za 02.,04.,05.,07.,08., i 09/2023 i to također pod šifrom 18005 koja se odnosi na korekciju bruto plaće. Iz toga je vidljivo da je ponekad prvo uvećan dodatak temeljem Covida na 23%, a potom na 28% te niti jedan radnik tuženika nije nikada dobio više od 28%. Nadalje, sa platnom listom tužiteljici je za 04/2023 isplaćen dodatak za mjesece 01.,02.,03.,04., i 06/2022 odnosno svi zaostaci za 2022., pri čemu je i na takvu isplatu 24. svibnja 2023. napravljena korekcija gdje su uzete u obzir i prosjeci godišnjeg odmora i bolovanja pa je napravljen i takav izračun. Svjedoku je pročitan navod na str. 3 podneska od 24. srpnja 2024., sa podacima platne liste za srpanj 2023., listopad 2023., te platnom listom od 24. svibnja 2024., i svim iznosima koji su isplaćeni temeljem istih, nakon čega je potvrdio ispravnost takvih navoda, a osim toga dodao da se u podnesku ne navodi nadodana isplata izvršena 25. rujna 2023., kojom je isplaćen iznos od 108,51 eura za razliku plaće za kolovoz 2023.. Svim djelatnicima tuženik kao poslodavac dostavlja platne liste i to putem dvije osnove, jedno je putem informatičkog bolničkog sustava, a drugo putem sustava e-građani. Tužiteljici je platna lista dostavljena na obje metode. Što se tiče Državnog Covid dodatka navodi da je njegov izračun potpuno neovisan od izračuna koji se odnosi na posebne dodatke i uvjete rada te oni međusobno ne koincidiraju. Te isplate su izvršene pod šifrom 11064 i to na način da su ukucavali u sustav COP-a podatke o broju odrađenih sati i gdje je sustav automatski obrađivao i isplaćivao predmetni podatak. Za taj obračun se radila posebna ista koje su isto dostavljene tužiteljici. Posebne liste su rađene jer se tražila refundacija od HZZO-a. Sve korekcije rade pod jednom šifrom jer su time ograničeni mogućnostima i sustav ne predviđa više šifri niti napomena.

16. Iskazu svjedoka DŽ sud je priklonio vjeru pri čemu je iz njegova iskaza pojašnjen način izrade i obračuna plaće tužiteljice kao radnika te je jasno iskazao da služba u kojoj je zaposlen ne tumači kolektivni ugovor ili pravo koja pripada zaposlenicima već rade izračun na temelju podataka i uputa koje im bivaju dostavljene od strane Službe za opće i kadrovske poslove tuženika. Osim navedenog iz iskaza svjedoka proizlazi da se obračuni plaća za određeni mjesec ne provede jedinstveno ( isplatom u sljedećem mjesecu) već se osnovna plaća nekad više puta uvećava putem korekcija ( npr. prvo se uvećava za dodatak temeljem Covida 23%, a potom na 28%, te je npr. sa platnom listom za 04/2023 isplaćen dodatak za mjesece 01.,02.,03.,04., i 06/2022, pri čemu je i na takvu isplatu 24. svibnja 2023. napravljena korekcija zbog godišnjeg odmora i bolovanja ).

17. Saslušana u svojstvu svjedoka AŽ, zaposlena sada kod tuženika na radnom mjestu liječnika subspecijalista na odjelu za pulmologiju je u bitnom iskazala da je do 2021. bila voditeljica tog odjela. Poznaje tužiteljicu te potvrđuje da je zaposlena na predmetnom odjelu na kojem se uz niz različitih dijagnoza poput upale pluća, kronične insuficijencije, astme, bolesnika sa rakom pluća, liječe i pacijenti oboljeli od TBC. Pod pojmom aktivnog TBC misle na one kojima je dokazana i potvrđena takva zarazna bolest. Riječ je o iznimno teškoj i zaraznoj bolesti. Navodi kako se svi cijepimo u ranoj životnoj dobi ali smo protekom godina bez obzira na cjepivo podložni zarazi. Sa takvim pacijentima se zbog zaraznog karaktera mora posebno postupati što znači da svi djelatnici moraju raditi pod zaštitom i poštovati propisana pravila. Takvi pacijenti se odvajaju u zasebne prostorije. Ukazuje da i kada na odjelu nemaju osobu sa aktivnom TBC, odnosno potvrđenom, a zaprime pacijenta koji je suspektan ili sumnjiv, moraju se u cijelosti provoditi sve zaštitne mjere kao da je osoba oboljela od aktivne TBC. Poznato joj je da se djelatnicima dodatak na posebne uvjete rada od 28% isplaćuje samo kada se na odjelu nalazi osoba sa aktivnom TBC, te je takva situacija unazad posljednje 4 godine, a prije se dodatak isplaćivao konstantno pri čemu je i broj zaraženih osoba ranije bio nešto veći. Kada zaprime pacijenta sa upalom pluća, uzme se iskašljaj te ponekad tek nakon 2 mjeseca dobiju nalaz koji potvrđuje TBC. Iz tog razloga i u odnosu na pacijente sa upalom pluća, a kojih imaju u velikom broju, moraju postupati u pogledu zaštite jednako kao i prema osobi koja ima potvrđenu aktivnu TBC. Pacijenti koji imaju aktivnu TBC se liječe duži period, od 4-5 mjeseci okvirno što govori u prilog težini bolesti.

18. Iskazu svjedokinje AŽ sud je priklonio vjeru u cijelosti. Navedena predstavlja liječnicu subspecijalista zaposlenu duži vremenski period na odjelu na kojem je zaposlena i tužiteljica, koja je putem iskaza pojasnila osnovne karakteristike i težinu zarazne bolesti TBC-a, specifičnosti u pogledu zaprimanja, postupanja i liječenja takvih pacijenata, te radnje koje svi djelatnici moraju provoditi sa suspektnim pacijentima bez obzira na to da li će se u konačnici potvrditi zaraza TBC-om ili ne. Osim navedenog svjedokinja je potvrdila da su do prije oko 4 godine svi zaposlenici kod tuženika zaposleni na odjelu na kojem radi i tužiteljica, dobivali plaću u sklopu koje je obračunat dodatak na posebne uvjete rada od 28%, da bi se to sada on isplaćivao samo kada se na odjelu nalazi osoba sa aktivnom TBC.

19. Saslušan u svojstvu svjedoka SŽ je u bitnom iskazao da je od 2011. zaposlen kao pomoćnik ravnatelja za kvalitetu te u osnovi koordinira segmentima rada. Od strane pravne službe svog poslodavca dobiva zahtjeve za utvrđivanjem koliko pacijenata se konkretno liječilo od aktivne TBC na odjelu pulmologije. Takav podatak dobiva na način da osobno provjerava bolnički informacijski sustav, a u koji liječnici unose podatke o takvim pacijentima. Liječnici takve pacijente unose pod šiframa MKV koje on za konkretnu bolest provjerava i potom o tome obavještava pravnu službu. O samoj osnovanosti takvog zahtjeva nema saznanja niti je nadležan u tom smislu na takva pitanja odgovoriti. Svjedok SŽ je odgovorio na upite punomoćnika tuženika te iskazao da je u mjesecu studenom 2021. bio jedan pacijent koji se liječio od aktivne TBC i koji je zaprimljen 19. studenog 2021., a otpušten 5. prosinca 2021.. U mjesecu prosincu su zaprimljena dva pacijenta i to jedan pacijent 10. prosinca, do 3. siječnja 2022., a drugi pacijent 28. prosinca 2021., do 24. siječnja 2022.. U svibnju 2022., nije bilo niti jednog pacijenta, kao niti od srpnja do zaključno 31. prosinca 2022.. U siječnju 2023. nije bilo pacijenta, kao niti u ožujku. U lipnju 2023. su bila 3 pacijenta, a u listopadu i studenom 2023. nije bio niti jedan pacijent. Tijekom 2021., je od siječnja do listopada te godine bila samo jedna pacijentica i to od 18. svibnja 2021. do 23. lipnja 2021.. Ne može sa sigurnošću odgovoriti koliko se čeka na dobivanje uzoraka ali misli oko tjedan dana. Kada je pacijent potvrđen kao aktivan bolesnik, njemu se računa kao da je od prvog prijema na taj odjel bio aktivan. Moguće je da se čeka na nalaz i 2 mjeseca 20. Iskazu svjedoka SŽ sud je priklonio vjeru pri čemu je iz iskaza utvrđeno da predstavlja osobu koja temeljem zahtjeva pravne službe tuženika vrši uvid u bolnički informacijski sustav te potom proslijeđuje podatak o broju pacijenata koji se liječe od aktivne TBC. Osim navedenog svjedok je ukazao na činjenicu da kada je određena osoba zaprimljena kao suspektna, podatak o tome da li je aktivan bolesnik odnosno zaražen je vezan uz nalaz o takvoj bolesti koji se može čekati i do dva mjeseca.

21. Ispitana kao svjedok, ZŽ, u bitnome je iskazala da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na odjelu pulmologije od 1978., te je upoznata sa sadašnjom situacijom i obračunom plaća koji i za nju poput tužiteljice nije prihvatljiv. Ističe da je ogorčena načinom obračuna plaće poslodavca. Ukazuje kako je TBC visoko zarazna bolest koje se svi opravdano boje ne samo kod nas nego i svugdje u svijetu. Do potresa koji je zadesio ovo područje krajem 2020., su dobivali uvećanu plaću s osnove toga što rade sa visoko zaraznim pacijentima. Njoj je kao dugogodišnjem radniku poznato da je takva situacija bila i ostala i u drugim ustanovama. Međutim, poslodavac im od tog perioda ne isplaćuje predmetni dodatak na posebne uvijete rada stalno već samo kada se na odjelu nalazi osoba koja je aktivna od TBC. Pojašnjava da se sa čitavim nizom pacijenata koji dolaze na odjel provode radnje pri čemu se zapravo ne zna da li su oni još aktivni, ali se zbog visokog stupnja te bolesti moraju ponašati kao da jesu. U praksi to znači da moraju dobiti dvije bočice iskašljaja što znači da pacijent ne smije pljunuti već dati uzorak iz pluća, a oni mu za to vrijeme drže bočicu pod ustima. Ako to ne uspiju, radi se aspirat bronha gdje se pacijentu stavlja gumeno crijevo u usta do bronhija, a oni mu stoje iznad glave i aspiriraju ga. Nekad te radnje uspiju jednostavno, a ponekad rade u deset pokušaja. Bitno je da bacil koji je visoko zarazan leti i da su mu izloženi, i u situacijama u kojima to još ne znaju kao i da tako moraju postupati čak i ako osoba ne bude potvrđena kao aktivna. Ukazuje da bacil i nakon šta je pacijent napustio ustanovu može ostati u prostoriji. Negdje je čula do 2 mjeseca, a može se uništiti sa vrućom vodom, međutim se prostori u kojima su takvi pacijenti tako ne čiste i ne dezinficiraju, pa ispada da su izloženi iako nema niti jednog pacijenta. Upitna je i klima sa kojom se hladi i grije prostor jer vjeruje da i ona može prenositi bacile. Naposljetku iskazuje na nezadovoljstvo obračunom plaća te ono što vrijedi i za nju vrijedi i za tužiteljicu, a ovo stoga jer na obračunima plaća dobiju iskazane iznose za koje im uopće nije jasno na što se odnose, a samo je jednom pitala poslodavca glede tog obračuna i požalila. Prilikom rada sa pacijentima nose zaštitnu opremu i to masku, rukavice, vizir ako uzimaju aspirat. Da se ne štite na takav način vjeruje da bi se puno lakše zarazili, a osobno smatra da i usprkos takvoj zaštiti su i dalje visoko izloženi jer im vizir bude skroz "zapljuvan" kao i kosa.

22. Iskazu svjedokinje ZŽ sud je priklonio vjeru u cijelosti. Navedene predstavlja osobu zaposlenu na istom radnom mjestu kao i tužiteljica pa su takvim iskazom utvrđene sve karakteristike konkretnog rada i tužiteljice, pri čemu je ista opisala radnje koje moraju provoditi sa suspektnim pacijentima bez obzira na to da li će se u konačnici potvrditi da su zaraženi TBC-om ili ne. Osim navedenog svjedokinja je ukazala na to da bacil koji je visoko zarazan ostaje u prostoru i kada pacijenta više nema, a što govorio u prilog činjenici da su medicinski radnici koji rade sa pacijentima zaraženim od aktivne TBC u opasnosti i onda kada su takvi pacijenti napustili prostor predviđen za liječenje ili se pak nalaze u njemu samo kraći vremenski period.

23. Saslušana u svojstvu stranke u postupku tužiteljica je u bitnome navela da je zaposlena kod tuženika na odjelu pulmologije od 1987., dugogodišnji je radnik te iskazuje kako uistinu rade u teškim uvjetima, ne samo zbog posla, već i činjenice da su uslijed potresa izmješteni u mobilne kontejnere. Pojašnjava da uistinu ne znaju tko im dolazi na odjel pa moraju stalno provoditi iste mjere zaštite, a riječ je o velikom broju pacijenata sa različitim zarazama koje se multipliciraju. Kroz kontakte sa drugim kolegicama u Hrvatskoj na istim radnim mjestima došli su do saznanja da im se svima plaća predmetni dodatak za posebne uvjete rada konstantno i misli da je to i pravilno. Zna da se tako plaća kolegicama na Jordanovcu, u bolnici u Rijeci, ali ne i u njihovoj bolnici. Zašto je tako uistinu ne zna, ali zna da su do potresa, kada su bili u čvrstim objektima imali svaki mjesec plaćen predmetni dodatak i povećanu plaću i to ne samo oni i liječnici već i namještenici, a jer su zapravo svi izloženi bakteriji TBC-a. Nakon potresa im to bez pojašnjenja biva uskraćeno. Obraćali su se upravi ali bez nekog pojašnjenja koje bi im bilo razumljivo. Želi ukazati da je nezadovoljna načinom obračuna plaće jer uistinu ne može zaključiti što im se i kako obračunava, a sami obračuni su često retroaktivni te se određeni mjeseci preskaču iz njima nejasnih razloga. Pacijente koji su se zatekli na njihovom odjelu u trenutku potresa u prosincu 2020., su prebacili na Jordanovac, a jednog su zadržali. Točno je da u jednom trenutku nisu imali aktivnih TBC pacijenata ali odrađuju radnje kao da ih imaju, a kako su opisale i kolegice.

24. Iskazu tužiteljice sud je priklonio vjeru u cijelosti nalazeći kako je takav iskaz u cijelosti suglasan sa ostalim provedenim dokazima i to prije svega iskazima ostalih saslušanih svjedoka (ZŽ, ŽŽ i AŽ ) pa isti u tom smislu čini osnovu za utvrđenjem činjeničnog stanja u konkretnom slučaju.

25. Osim uvida u materijalnu dokumentaciju te iskaza svjedoka i stranaka, u postupku je provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje po imenovanoj vještakinji Kseniji Vrebac, koja je prvo 13. 12. 2024. dostavila pismeni nalaz i mišljenje. U istome je na jasan i razumljiv način ukazano na materijalno pravnu osnovu tužbenog zahtjeva i načina određivanja plaće tužiteljice, nakon čega su napravljeni izračuni stvarno isplaćene plaće te potom izračun razlike između tako isplaćene plaće i one koja bi se isplatila da je osnovna plaća pomnožena sa dodatkom za posebne uvjete rada od 28 %, pri čemu su uzete u obzir naknadno isplaćene korekcije od strane tuženika. Vještakinja u sklopu pismenog nalaza i mišljenja u bitnome navodi:

- da ukupna razlika u utuženom periodu od 1. studenog 2021. do 31. listopada 2023., između obračunatog i isplaćenog dodatka za posebne uvjete rada od 17% i obračunatog dodatka u visini od 28% na osnovnu mjesečnu plaću, iznosi 2.141,54 eura ( pri čemu su mjesečni iznosi razlika prikazani u tablici br. 3, stupcu 5),

- da tuženik tužiteljici priznaje dodatak od 28% samo u mjesecima koji su navedeni u stupcu 7 tablice br. 3, jer po tumačenju tuženika, na odjelu na kojem je tužiteljica raspoređena na rad, u tim mjesecima su se liječili bolesnici od aktivne TBC-e i tužiteljica je provela na radnom mjestu više od 2/3 radnog vremena,

- da je priznate iznose dodatka na posebne uvjete rada od 28% za rad sa TBC pacijentima u samo određenim mjesecima, tuženik tužiteljici isplatio naknadno, na nekoliko platnih lista od travnja 2023. do lipnja 2024. godine, kako je naznačeno u stupcu 11 tablice br. 3.,

- da je za mjesece siječanj, veljaču, ožujak, travanj i lipanj 2022. i veljaču, travanj, svibanj, srpanj, kolovoz i rujan 2023., izvršena isplata razlike plaće na način i u mjesecima kako je to navedeno u podnescima tuženice i platnim listama, osim što je za svibanj 2023. isplaćeno više, a za rujan 2023. manje u odnosu na izračun tuženice (stupci 6 i 7 tablice br. 3),

- da je specifikacija naknadno priznatih i isplaćenih iznosa prikazana u stupcu 7 tablice br. 3, te je za sate redovnog rada isplaćeno 1.198,32 eura,

- da je uz taj iznos od 1.198,32 eura, tuženik odmah na mjesečnim platnim listama obračunao COVID dodatak ukupno 89,40 eura, uvećano za korekciju od 9,07 eura na platnoj listi za lipanj 2024., te ukupno isplaćen COVID dodatak iznosi 98,47 eura. Ukupno, tužiteljici je za rad u utuženom periodu tuženik priznao i isplatio dodatak od 28% na osnovnu plaću u ukupnom iznosu od 1.296,79 eura (1.198,32 + 98,47),

- da ukupno, kada obračunatu razliku između dodataka (17% i 28%) od 2.141,54 eura umanjimo za priznati i isplaćeni iznos korekcija od 1.296,79 eura, ostaje razlika koja se odnosi na nepriznati i neisplaćeni dodatak od 28% u utuženom razdoblju, od 844,75 eura (2.141,54 - 1.296,79), a koja nije isplaćena iz navedenih razloga u tumačenju tuženika iz podneska od 24. srpnja 2024. (str. spisa 128 – 131).

26. Tuženica je na pismeni nalaz i mišljenje vještaka iznijela prigovore ( str. 274 spisa) nakon čega je ista 17. 01. 2025. dostavila očitovanje. U sklopu istoga je ukazala da je tuženica upravo putem prigovora dostavila podatke koji nedostaju, a riječ je o rasporedu isplaćene korekcije plaće od 9,07 eura (za koliko sati rada i za koje mjesece je isplaćena ta korekcija). Vještakinja je pri tome ukazala da je u prvotnom nalazu i mišljenju uzela je u obzir i korekciju od 9,07 eura kroz prikazivanje ukupnog iznosa isplaćene korekcije bruto plaće, koja se odnosi na razne temelje isplate. Dostavljanjem takvog podatka vještak je u mogućnosti dopuniti tablicu broj 3, i prema kojoj je sada razvidno da je ukupan COVID dodatak isplaćen u iznosu od 98,47 eura (89,40 + 9,07), a ukupno je tužiteljici za rad u utuženom periodu tuženik priznao i isplatio dodatak od 28% na osnovnu plaću u ukupnom iznosu od 1.296,79 eura. Stoga, kada obračunatu razliku između dodataka (17% i 28%) od 2.141,54 eura umanjimo za priznati i isplaćeni iznos korekcija od 1.296,79 eura, ostaje razlika koja se odnosi na nepriznati i neisplaćeni dodatak od 28% u utuženom razdoblju, od 844,75 eura (2.141,54 - 1.296,79), a specifikacija po mjesecima je prikazana u tablici, stupac 10.

27. Imenovana vještakinja je nalaz i mišljenje iznijela i usmeno na ročištu 27. siječnja 2025.kojom prigodom je ostala u cijelosti kod pismeno iznesenog nalaza i mišljenja te dopune od 17. siječnja 2025. kojom je iznijela mišljenje da je tužiteljici nepriznato po osnovi konkretnog dodatka za posebne uvjete rada ukupno 844,75 eura. Pojasnila je kako je vještačenjem utvrdila da je ukupna razlika za cjelokupni utuženi period po pitanju isplate plaće uzimajući u obzir dodatak od 17% i 28% bi iznosila 2.141,54 eura. Tužiteljici je prema obračunskim isplatama plaće i onome što je ukazao sam tuženik kao poslodavac naknadno priznato i isplaćeno po toj osnovi i osnovi Covid dodatka ukupan iznos od 1.296,79 eura, pa je ostao nepriznat iznos od 844,75 eura. Vještak navodi kako zna da se ukupan iznos po kojemu se može uvećati plaća iznosi 28%, pa su u tom smislu smatra pravilnim navode tuženika u pogledu kumulacije postotka na ime posebnih uvjeta rada i Covid dodatka gdje isti ne bi smio prelaziti 28%. Osim toga pojašnjava da je u svibnju 2023. utvrdila kako je tužiteljici više plaćen iznos od 39,26 eura, a nije bilo jasno po kojoj osnovi, pa bi zbroj bez tog iznosa iznosio 884,01 eur, od kojeg iznosa kada se odbije 39,26 eura se dobije konačni iznos od 844,75 eura. Ne može odgovoriti na pitanje od kojeg iznosa bi trebalo odbiti 39,26 eura, a na sudu je da odluči o osnovanosti tužbenog zahtjeva pa time i pitanja da li je osnovan u cijelosti iskazani iznos razlike, iznos koji je ona iskazala od 844,75 eura ili pak iznos od 884,01 eur koji ne bi obuhvaćao uračunavanje iznosa od 39,26 eura odnosno preplate za koju nije mogla utvrdila po kojoj osnovi je učinjena. Glede tog iznosa od 39,26 eura pojašnjava da je poslodavac u srpnju 2023., isplatio tužiteljici 126,49 eura kao korekciju bruto plaće za svibanj 2023., a iz obračuna razlike koji je sačinio tuženik proizlazi da bi tužiteljici za taj mjesec pripadalo 88,44 eura (kolona 6. tablice br. 3, str. 69 spisa) pa nije vidljivo na što se taj iznos od 39,26 eura odnosi. U odnosu na sporno pitanje naknadne isplate pojašnjava da je u koloni 7. tablice 3. dodatka od 17. siječnja 2025., prikazala naknadno priznati iznos i po TBC-u i po Covid-u te je riječ o iznosu od 1.207,39 eura, a koji se gotovo u cijelosti zapravo odnosi na naknadno isplaćeno po osnovi TBC-a jer se samo naknadno utvrđeni iznos od 9,07 eura za siječanj i veljaču 2022. odnosi na isplatu po Covid-u. Iz platnih lista na ime tužiteljice nije bila u mogućnosti utvrditi koji iznos je plaćen kao TBC dodatak, kao niti po kojoj osnovi su provedene korekcije plaće pod šifrom 18005. Ne može odgovoriti na pitanje da li je takvo postupanje poslodavca pravilno ili ne, ali primjećuje da tuženik isplaćuje plaću putem službenog sustava COP-a u kojem mu je vjerojatno unošenje podataka limitirano, pa postupanje u sklopu kojega je isti naknadno dostavio pojašnjenja i objasnio isplate po pitanju osnove smatra normalnim za konkretnu situaciju. Tuženik kao poslodavac na iznose koje je retroaktivno plaćao putem tzv. korekcije nije plaćao zakonsku zateznu kamatu.

28. Nalazu i mišljenju vještaka Ksenije Vrebac sud je priklonio vjeru u cijelosti nalazeći kako je vještak na jasan, razumljiv, stručan i nepristran način pojasnio sve pitanja koja su kao takav od utjecaja na predmet ovog postupka te u tom smislu predstavljaju osnovu za donošenjem odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice.

U odnosu na materijalnu primjenu prava

29. Odredbom čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( "Narodne novine" broj: 29/2018, 16/2019, 35/2019, 78/2019, 92/2019, 56/2020, 3/2023, 68/2023, 35/2024; u nastavku: KU ) je propisano:

"Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća."

30. Odredba čl. 55. KU sadrži popis radnih mjesta i poslova radnika koji imaju pravo na uvećanje plaće s osnove posebnih uvjeta rada te iz iste proizlazi da zdravstveni radnik I., II., III i IV vrste koji rade na liječenju aktivne TBC (2/3 radnog vremena) ostvaruju pravo na dodatak od 28%.

31. Odredbom čl. 55. st. 4. KU je propisano da se dodatci iz čl. 55. ne mogu kumulirati, dok je čl. 55. st. 6. KU-a određeno da se pod pojmom dvije trećine radnog vremena smatra vrijeme koje u tijeku mjeseca radnik provede na obavljanju poslova s posebnim uvjetima, sukladno odredbama toga članka.

32. Odredbom čl. 3 KU-a je propisano:

" Prava i obveze radnika u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju utvrđena ovim Ugovorom, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama i Dodacima Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama, čine jedinstven sustav pa se njihove odredbe primjenjuju neposredno i obvezno, osim ako su nekim drugim propisom pojedina pitanja za radnike povoljnije riješena."

33. Odredbom čl. 94. st.1. 2. i 3. Zakona o radu ( "Narodne novine" broj: br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023; u nastavku: ZR) je propisano:

"(1) Za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50 %.

(2) Otežani uvjeti rada iz stavka 1. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, su uvjeti rada za koje su procjenom rizika na radu kod poslodavca utvrđene opasnosti, štetnosti i napori koji bi mogli izazvati štetne posljedice za sigurnost i zdravlje radnika.

(3) Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu utvrđuje se za koje poslove koje radnik obavlja kod poslodavca postoje otežani uvjeti rada za koje radnik ostvaruje pravo na povećanu plaću."

34. Zaključkom br. 92. s 24. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU od 15. lipnja 2022. je utvrđeno:

" Pravo na dodatak na osnovnu plaću od 28% na posebne uvjete rada ostvaruju radnici koji 2/3 radnog vremena rade na poslovima liječenja aktivne TBC. Pod pojmom 2/3 radnog vremena s bolesnicima koji se liječe od aktivne tuberkuloze podrazumijeva se ukupan broj sati provedenih na radnom mjestu bez obzira na broj intervencija kod pacijenata koji boluje od aktivne tuberkuloze. Navedeno se odnosi na radnike čije je radno mjesto na odjelima i poliklinikama gdje se vrši dijagnostika i terapija aktivne tuberkuloze pluća."

U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice i prigovore tuženika

35. Predmet postupka u konkretnom slučaju čini potraživanje isplate razlike plaće. Takav tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na stajalištu da joj u utuženom periodu od studenog 2021. do listopada 2023. tuženik kao poslodavac nije isplatio plaću u skladu sa odredbom čl. 55. KU odnosno uz primjenu dodatka od 28% na posebne uvjete rada.

36. Pri tome u postupku nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre i to od 2006. godine na tadašnjem odsjeku pulmologije pri odjelu za interne bolesti odnosno od studenog 2021. na radnom mjestu medicinske sestre na pulmologiji, odjelu za pulmologiju i dugotrajno liječenje s palijativnom skrbi.

37. Navedeno proizlazi iz iskaza same tužiteljice i svjedoka te dostavljenih rješenja o plaći iz kojih je razvidno da je tužiteljici rješenjem tuženika od 22. 11. 2021. utvrđeno pravo na dodatak na plaću od 17% te pravo na dodatak za iznimnu odgovornost u iznosu od 8,00% ( str. 13 spisa), da bi joj potom rješenjem o plaći od 28. 8. 2023. bilo utvrđeno pravo na dodatak na plaću od 17% temeljem čl. 55. Kolektivnog ugovora te pravo na dodatak za iznimnu odgovornost u iznosu od 8,00% temeljem čl. 58. Kolektivnog ugovora ( str. 14 spisa).

38. Iako je tužiteljica u utuženom razdoblju nesporno zaposlena na odjelu pulmologije na kojem se liječe bolesnici aktivni na zarazu TBC, u postupku nije sporno da tuženik ne isplaćuje dodatak iz čl. 55. KU od 28% s osnove posebnih uvjeta rada u svakom mjesecu.

39. Ovo stoga jer tuženik smatra da tužiteljica pravo na isplatu dodatka za posebne uvjete rada ( temeljem čl. 55. KU i zaključka 92. Povjerenstva za tumačenje ugovora ) ostvaruje samo ukoliko su kumulativno ispunjena dva uvjeta i to: da se na odjelu liječi bolesnik od aktivne TBC i da je za vrijeme njegova liječenja radnik u mjesecu proveo na radnom mjestu 2/3 radnog vremena.

40. Drugim riječima, tuženik kao poslodavac tužiteljici kao nesporno zaposlenoj na odjelu na kojem se liječe bolesnici od aktivne TBC, isplatu propisanog posebnog dodatka za uvjete rada od 28% uvjetuje ispunjenjem dva uvjeta u vidu toga da se na odjelu liječi bolesnik od aktivne TBC te da je taj bolesnik na liječenju najmanje 2/3 radnog vremena, koje promatra kroz mjesečni fond sati.

41. To znači da u mjesecima u kojima se na odjelu na kojem je zaposlena tužiteljica ne liječe bolesnici od aktivne TBC, kao i onda kada su zaprimljeni na odjelu manje od 2/3 dijela mjesečnog fonda sati, tuženik ne isplaćuje dodatak od 28% s osnove posebnih uvjeta rada, već dodatak od 17%.

42. Izneseno jasno proizlazi iz podneska tuženika od 26. 7. 2024. ( str. 128-129 spisa) gdje navodi npr. da je na predmetnom odjelu u studenom 2011. zaprimljen jedan oboljeli pacijent od aktivne TBC s danom 19. 11. 2021., pa kako prije toga u studenom nije bilo niti jednog pacijenta, za taj mjesec nije platio dodatak od 28 % s osnove posebnih uvjeta rada, već dodatak od 17%.

43. Navedeno postupanje tuženika kao poslodavca u pogledu načina obračuna i primjene dodatka na posebne uvjete rada propisanog čl. 55. KU ovaj prvostupanjski sud ne pronalazi zakonitim niti pravilnim.

44. Naime, odredbom čl. 55. KU je nedvosmisleno propisano da zdravstveni radnici koji rade na liječenju aktivne TBC 2/3 radnog vremena, ostvaruju pravo na dodatak od 28%, pa valja primijetiti da takva odredba omogućuje isplatu dodatka od 28% svim radnicima koji rade na liječenju aktivne TBC najmanje 2/3 radnog vremena pri čemu takvo pravo nije uvjetovano time da se na odjelu stvarno i faktično liječi osoba oboljela od TBC-a ( a kako pogrešno smatra tuženik).

45. Navedeno potvrđuje i odredba čl. 55. st. 6. KU-a temeljem koje uvjet za isplatu pripadajućeg dodataka ne čini to da se na odjelu liječi bolesnik zaražen aktivno od TBC, već to da je radnik najmanje dvije trećine radnog vremena proveo na obavljanju takvih poslova s posebnim uvjetima rada.

46. Ovo stoga jer rad na odjelu zaduženom za liječenje aktivnom oboljelih od TBC-a ne obuhvaća samo i isključivo rad sa takvim pacijentima već i čitav niz drugih radnji koje u svojoj ukupnosti predstavljaju rad u posebnim uvjetima.

47. Navedeno potvrđuju i provedeni dokazi saslušanjem svjedoka AŽ ( liječnika specijaliste zaposlenog na predmetnom odjelu ) i ZŽ ( medicinske sestre zaposlene na istom odjelu ) te same tužiteljice, a iz kojih je utvrđeno da TBC predstavlja iznimno tešku i zaraznu bolest.

48. Navedene su u sklopu svojih iskaza jasno opisale ne samo postupanje sa aktivno zaraženim osobama od te bolesti, već i postupanje sa svim suspektnim osobama i gdje se zbog zaraznog karaktera moraju poštovati stroga pravila zaštite.

49. To znači da se i od osoba na koje se samo sumnja za zarazu TBC-om moraju provoditi propisane zaštitne mjere i radnje ( korištenje zaštitne opreme, uzimanje bočica iskašljaja, aspirat bronha ) bez obzira na to da li će osoba naposljetku biti potvrđena kao zaražena ili ne.

50. Nadalje, u prilog tome da tumačenje tuženika u konkretnom slučaju nije pravilno niti životno, govori i činjenica prema kojoj su svjedoci ukazali da je bacil TBC visoko zarazan te vrlo vjerojatno ostaje prisutan u prostoriji u kojoj se nalazio zaraženi pacijent i određeno vrijeme nakon što se on tamo više ne nalazi.

51. Stoga se i u takvoj situaciji svi zaposleni zdravstveni djelatnici na takvom odjelu nalaze u situaciji u kojoj mogu biti izloženi zarazi, bez obzira što se pacijent tamo više ne nalazi.

52. Navedeno jasno govori u prilog činjenici da odredbu čl. 55. KU i isplatu dodatka od 28% nije pravilno uvjetovati činjenicom da li se konkretni pacijent nalazi na odjelu, a kako to čini tuženik, već takvo pravo pripada zdravstvenom radniku koji je zaposlen na takvom odjelu bez obzira na navedeno.

53. Pri tome valja primijetiti da je iz iskaza tužiteljice te saslušanih svjedoka utvrđeno kako je tuženik dodatak od 28% isplaćivao svaki mjesec do zaključno 2021., od kada uvjetuje takvu isplatu ranije navedenim kumulativnim uvjetima.

54. Uvjet koji čl. 55. KU-a propisuje za isplatu dodatka čini to da je radnik u tijeku mjeseca proveo na takvim poslovima najmanje dvije trećine radnog vremena, pri čemu te dvije trećine valja tumačiti na način da je riječ o vremenu koje je radnik ukupno proveo u određenom mjesecu, a ne dvije trećine ukupnog mjesečnog fonda sati kako također pogrešno tumači tuženik.

55. Drugim riječima, ukoliko je radnik na takvim poslovima u jednom mjesecu ( npr. kolovozu ) proveo 5 dana, a ostatak bio na godišnjem odmoru, tada i na tih 5 dana ostvaruje pravo na isplatu posebnog dodatka, obzirom da je više od 2/3 ukupnog radnog vremena u tom mjesecu proveo na poslovima s posebnim uvjetima rada. Jedino radnik koji bi od tih 5 dana u mjesecu proveo npr. 4. dana na poslovima koji ne obuhvaćaju rad na odjelu na kojem se liječe aktivno zaraženi od TBC-a, ne bi ostvarivao pravo na predmetni dodatak.

56. Navedeno potvrđuje u konačnici i zaključak broj 92 zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU na koje se poziva i sam tuženik i koji je za njega obvezujući ( čl. 15. KU), a koji jasno navodi da se pod pojmom 2/3 radnog vremena s bolesnicima koji se liječe od aktivne tuberkuloze podrazumijeva ukupan broj sati provedenih na radnom mjestu bez obzira na broj intervencija kod pacijenata koji boluju od aktivne tuberkuloze.

57. Stoga u odnosu na sporno pitanje pravne osnovanosti tužbenog zahtjeva valja zaključiti da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan te da ista kao zdravstvena djelatnica zaposlena na odjelu tuženika na kojem se liječe osobe od aktivne TBC ostvaruje pravo na dodatak od 28% bez obzira na broj intervencija i pacijenata koji se konkretno liječe od aktivne TBC.

58. U odnosu na visinu potraživanja, valja ukazati da je provedenim postupkom utvrđeno kako je tužiteljica u čitavom utuženom periodu ( studeni 2021. do listopad 2023. ) bila zaposlena na odjelu tuženika na kojem se liječe osobe od aktivne TBC te je u sklopu svojih ovlasti radila sa kako zaraženim, tako i suspektnim osobama, slijedom čega za čitav utuženi period ostvaruje pravo na isplatu pripadajućeg dodatka od 28%.

59. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da je tuženik svaki mjesec tužiteljici isplaćivao najmanje dodatak od 17%., u određenim mjesecima je isplaćivao dodatak od 28%, a za određene mjesece u kojima je prvotno isplatio 17% je radio naknade korekcije ( uvjetovano time da su nalazi o zaraženoj osobi dostavljani sa odmakom od zaprimanja).

60. Uz navedeno je utvrđeno da je tuženik zaposlenicima isplaćivao Covid dodatak i to temeljem dvije osnove. Prvu čini odluka vlade koja isplata nije sporna niti predmetom ovog postupka, a drugu isplata takvog dodatka temeljem odluke samog poslodavca. Iskazom svjedoka DŽ je utvrđeno da je taj dodatak temeljem odluke poslodavca iznosio 6% te ga je tuženik isplaćivao također pod uvjetima ( odnosno da su zaposleni radili sa takvim pacijentima).

61. Za predmet ovog postupka je relevantno provedeno vještačenje prema kojem je vještak Ksenija Vrebac na jasan, logičan, stručan i razumljiv način pojasnila da je ukupna razlika između isplate plaće sa dodatkom na posebne uvjete rada od 17% i 28% za utuženi period iznosi 2.156,59 eura, koji iznos je iskazala u dopuni odnosno očitovanju na prigovore tuženika ( str. 278 spisa ) nakon što je prvotno takav iznos iskazala u visini od 2.141,54 eura ( str. 259 spisa).

62. Međutim, vještakinja je jasno ukazala da je tuženik kao poslodavac provodio korekcije te je prvotnu isplatu utemeljenu na 17% dodatku, uvećavao upravo po osnovi dodataka za TBC. Takav naknadno priznati iznos je prikazala u koloni 7 tablice 3 dodatka od 17. 1. 2025. te je riječ o iznosu od 1.207,39 eura koji se gotovo u cijelosti odnosio na naknadnu isplatu po osnovi dodatka temeljem čl. 55. KU, a samo u manjem dijelu na Covid dodatak. Međutim, i u odnosu na iznos Covid dodatka vještakinja je ukazala da se tužiteljici kao radnici ne bi mogla obračunati plaća sa većim dodatkom od onog koji iznosi 28% ( što je svojim iskazom potvrdio i svjedok DŽ – str. 246 spisa) jer je riječ o najviše mogućem dodatku za isplatu ( pa tužiteljici ne može biti isplaćena plaća sa većim dodatkom od ukupno 28%).

63. Stoga vještakinja zaključuje da tužiteljici prema postavljenom zahtjevu u odnosu na isplatu dodatka temeljem čl. 55. KU-a pripada pravo na 844,75 eura ( kolona 10 tablice br. 3. – str. 278 spisa), pri čemu zbroj potraživanja za utuženi period zapravo iznosi 884,01 eur ( tzv. pozitivne razlike ), ali je za svibanj 2023. utvrđeno kako je poslodavac platio više iznos od 39,26 eura temeljem nepoznate osnove, pa je vještak u koloni 10 automatski proveo oduzimanje tog iznosa od iznosa od 884,01 eura i time dobio iznos od 844,75 eura.

64. Na ročištu prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještakinja je ukazala da takvo postupanje ( oduzimanje iznosa od 39,26 eura) te navela da je riječ o pravnom pitanju te ne može odgovoriti od kojeg točno pojedinačnog iznosa bi trebalo odbiti 39,26 eura.

65. Stoga je provedenim postupkom nedvosmisleno utvrđeno kako tužiteljici s osnove neisplaćenog dodataka temeljem čl. 55. KU za utuženi vremenski period pripada pravo na isplatu ukupno 884,01 eura za sve mjesece u kojima je obračunata plaća u nižem postotku od 28 %, od kojeg iznosa nije moguće niti pravilno oduzeti iznos od 39,26 eura, imajući pri tome u vidu činjenicu da sud u postupku odlučuje u granicama raspolaganja stranaka ( čl. 2. st. 1. ZPP-a) te potraživanje od 39,26 eura ( koje zapravo predstavlja višak uplate ) nije obuhvaćeno protutužbenim zahtjevom niti prigovorom radi prebijanja tuženika.

66. Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan u odnosu na potraživanje 884,01 eura ( točka I/ izreke) dok u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva ( potraživanja obuhvaćenog tužbom od 2.773,82 Eura ) isti nije osnovan, obzirom da je tuženik kao poslodavac naknadnim korekcijama obračunao tužiteljici iznos upravo temeljem čl. 55. KU, pa ona ne može dva puta ostvarivati pravo na takvu isplatu ( točka II/ izreke).

67. Tužiteljica ostvaruje pravo na zateznu kamatu u smislu čl. 29. st. 1. ZOO-a. Kako se dosuđeni bruto iznos sastoji od neto iznosa, ali i doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 22. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj:115/2016., 106/2018., 121/2019. 32/2020., 138/2020., 151/2022, 114/2023 i 152/2024) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju.

68. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, i koji se isplaćuju po sudskoj presudi, sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće. Riječ je o primjeni materijalnog prava u odnosu na koji dio je sud radi otklanjanja nedoumica u samoj izreci ( točka I/) ukazao na navedeno, te je osim toga isto odbio ( točka II/ izreke).

69. Što se tiče tijeka zakonskih kamata na iznose glavnog potraživanja, tužiteljica ima pravo na kamatu od 16.-tog dana u mjesecu sukladno čl. 92. st. 4. ZR-a kojim je propisano da se plaća i ostali primici isplaćuju u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, pa kako je tuženik kao poslodavac imao obvezu isplatiti plaću do 15-tog dana u mjesecu, to kamata na dosuđene iznose glavnog potraživanja teče od sljedećeg dana odnosno 16-tog dana u mjesecu za plaću koja se odnosi na prethodni mjesec, radi čega je tužbeni zahtjev u tom dijelu glede tijeka zateznih kamata također valjalo odbiti ( točka II/ izreke).

70. U odnosu na trošak postupka, valja ukazati da je tužiteljica u kvalitativnom smislu uspjela u cijelosti sa tuženim zahtjevom po osnovu pravne osnove u vidu dodatka za posebne uvjete rada, dok u odnosu na samu isplatu u kvantitativnom smislu od ukupno postavljenog tužbenog zahtjeva ( 2.773,82 eura ) nije uspjela sa zahtjevom od 1.889,81 eura ( razlikom 884,01 eur dosuđenog pod točkom I/ izreke i iznosa od 2.773,82 eura ), što u odnosu na ukupno potraživanje čini uspjeh od 32%.

71. Stoga je riječ o djelomičnom uspjehu stranaka u sporu od 66 % ( 132/2), pa je temeljem čl. 154. st. 4. u vezi čl. 155. i 164. ZPP-a odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

72. Međutim, kako i u primjeni čl. 154. st. 4. ZPP-a sud može odlučiti da stranka nadoknadi drugoj pojedine troškove koji su bili nužni smislu čl. 155. ZPP-a, to je tuženiku naloženo nadoknaditi troškove plaćenog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, koji troškovi su bili nužni i neophodni bez obzira na djelomičan uspjeh tužiteljice u sporu.

73. Stoga je temeljem svega navedenoga odlučeno kao u izreci.

Sisak, 14. ožujka 2025.

Sudac

Vedran Medaković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ovog rješenja. O žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku