Poslovni broj: 4 Pn-24/2019-89

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Kralja Tomislava 85a

51 260 Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sucu Sonji Alač, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Maja Maračić, odvjetnica u Malinskoj, protiv tuženog Lovačko društvo "Srndać", Hreljin, Hreljin 126, OIB: 03523139412, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Sabljar, odvjetnik u Rijeci, radi naknade štete, nakon zaključene javne glavne rasprave održane 17. veljače 2025., 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženom da tužitelju naknadi na ime naknade štete iznos od 1.351,18 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 14. ožujka 2025. kao dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženog u odnosu na tužitelja u iznosu od 265,45 EUR sa zateznim kamatama od 10. kolovoza 2014. pa do ispate, s osnova naknade štete na divljači, koje je tuženi istaknuo prigovorom radi prebijanja.

III Nalaže se tuženom da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.907,72 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2025. kao dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 24. lipnja 2015., koju podnosi protiv tuženog i Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, tužitelj navodi da mu je 10. kolovoza 2014. u 18,50 počinjena znatna materijalna šteta na prednjem dijelu osobnog vozila marke Hyundai tip Getz, reg. oznake i broja [registarska oznaka] u vidu oštećenja prednjeg branika i plastične zaštite ispod motora osobnog vozila, do koje je štete došlo dok je tužitelj, sukladno prometnim propisima, upravljao svojim osobnim vozilom na kolniku državne ceste A7, 100 metara prije betonskog nadvožnjaka zemljane ceste Šmrika – Kraljevica, kada je ispred vozila tužitelja iz područja okolnog lovišta koje pripada tuženom, izletjela divljač

– srna, vlasništvo tuženog, i to na dijelu ceste kojom upravljaju Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, a na kojem nije bilo postavljenih prometnih oznaka "divljač na cesti" u oba smjera kretanja. Radi mirnog rješenja spora tužitelj da se obratio osiguravajućem društvu tuženog Triglav osiguranje d.d. Podružnica Rijeka, sa zahtjevom za isplatu odštete, međutim, isto da je zahtjev otklonilo. Protiv te odluke tužitelj da je uložio prigovor 24. prosinca 2014. te obrazloženi podnesak 3. veljače 2015. Uslijed naleta divljači na osobni automobil tužitelja, tužitelju da je prouzročena materijalna šteta u iznosu od 10.180,46 HKR, kako je to utvrđeno kalkulacijom tuženog broj 2014/16323 od 14. kolovoza 2014., kao i kalkulacijom troška popravka ovlaštenog servisera za marku vozila Hyundai AFRO d.o.o. Permani bb, Jurdani, od 9. lipnja 2015. Policijskim zapisnikom o očevidu da je utvrđeno da je tužitelj ispravno postupao u trenutku nastanka štetnog događaja te da ničime nije pridonio nastanku štete. Na mjestu nastanka štete da nije bio postavljen prometni znak "divljač na cesti" u oba smjera kretanja. Tužitelj da nije postupao protivno prometnom pravilu ili znaku, nego je prilagodio brzinu kretnja uvjetima na cesti, te je bio vezan sigurnosnim pojasom. Tužitelju da je na mjestu nesreće obavljeno alkotestiranje s rezultatom 0,00 g/kg, iz čega da proizlazi da je tužitelj imao negativan nalaz udjela alkohola u krvi u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja. Divljač odnosno srna da je izletjela pred vozilo tužitelja iz smjera lovišta tuženog, koje lovište obuhvaća okolno područje oko državne ceste A7, čime da je nastala odgovornost tuženog za naknadu štete tužitelju primjenom odredbe članka 83. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj 140/05., 75/09., 153/09. i 14/14.; u nastavku: Zakon o lovstvu) kojim je propisano da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi. Sudska praksa i pravna znanost da smatraju divljač na cesti opasnom stvari za koju temeljem kriterija objektivne odgovornosti za štetu odgovara imatelj odnosno vlasnik iste, te u slučaju nastanka štete upućuje na primjenu kriterija objektivne odgovornosti lovoolaštenika za štetu koju počini divljač koja dolazi sa zemljišta koje spada u teritorij lovišta lovoovlaštenika, te je vlasništvo tuženog.

Temeljem gornjih tužbenih navoda tužitelj je zatražio od tuženog naknadu štete u iznosu od 1.351,18 EUR, što predstavlja protuvrijednost utuženog iznosa od 10.180,46 HRK u sada važećoj valuti EUR, sa zateznim kamatama od dana donošenja presude.

Za istaknuti je da je tužitelj podnio tužbu i protiv Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb, u odnosu na kojeg je tijekom postupka povukao tužbu, te je rješenjem od 21. travnja 2020. utvrđeno da je tužba povučena u odnosu na tuženog Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb.

S obzirom na gore navedeno, ispušteni su navodi koji se odnose na Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, kao tuženog.

2. U odgovoru na tužbu od 22. veljače 2017. tuženi je osporio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te je predložio odbijanje istoga. Tuženi ističe da nije kriv za predmetnu prometnu nezgodu te da za istu ne odgovara. Navodi da nije sporno da prometnica na kojoj se dogodila predmetna prometna nezgoda prolazi uz lovište tuženog pa da srna o kojoj je riječ pripada tuženom. No, temeljem članka 50. Zakona o cestama za štetu trećima osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač da se odgovara po osnovi krivnje. Nadalje tuženi navodi da treba praviti razliku od one štete do koje dođe od divljači ili u svezi divljači na cesti i izvan ceste, u lovištu. Kada se radi o šteti nastaloj u lovištu, izvan ceste, pitanje odgovornosti lovoovlaštenika da je i dalje regulirano odredbama Zakona o lovstvu, dok da se odredbe članka 50. stavak 1. Zakona o cestama odnose isključivo na štetu koja nastane na cesti, pa da je zato i uređena Zakonom o cestama. Za predmetnu štetu koja se dogodila na prometnici tuženi da može odgovarati isključivo po osnovi krivnje, kako je to odredbom članka 50. stavak 1. Zakona o cestama jasno propisano. Za predmetnu štetu tuženi da nije kriv. Tuženi da, sukladno Zakonu o lovstvu i svojoj lovnogospodarskoj osnovi provodi sve potrebne i propisane mjere u okviru svoje nadležnosti tako da održava brojno stanje divljači koje se može uzgajati u lovištu, provodi planirani, te interventni odstrel divljači, osigurava dovoljno vode i hrane za divljač, te sve ostalo što je obvezan propisima i svojim aktima. Nadzor nad tuženim u smislu ispunjavanja svih propisanih obveza da vrše sukladno članku 87. Zakona o lovstvu, lovni inspektori nadležnog ministarstva, te da je utvrđeno da kod tuženog u predmetnom razdoblju nisu utvrđene nikakve nepravilnosti. Tuženi da nije nadležan za održavanje prometnice za sigurno prometovanje, niti je ovlašten provoditi bilo kakve mjere i radnje na prometnici, te pojasu oko prometnice kako bi se spriječile štete od divljači već da isto za predmetnu državnu cestu spada u nadležnost Hrvatskih cesta d.o.o., koje su odgovorne za predmetnu štetu, pod pretpostavkom da je tužitelj u svemu vozio u skladu s propisima, što se osporava. Navodi da je člankom 50. stavak 2. Zakona o cestama propisana odgovornost pravne osobe koja gospodari cestom, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom. Tuženi ističe da je od Hrvatskih cesta d.o.o. tražio da označi predmetnu prometnicu potrebnom prometnom signalizacijom, odnosno znakom opasnosti „divljač na cesti”, kao i da poduzme druge odgovarajuće mjere radi sprečavanja ovakvih prometnih nezgoda. Koliko da je tuženom poznato, Hrvatske ceste d.o.o. da su na predmetnoj dionici i postavili znakove opasnosti „divljač na cesti”, s time da ukoliko ih je postavio samo u jednom smjeru kretanja, kako to proizlazi iz tužbe, to da je očito nedostatno. Naime, ako divljač na predmetnoj cesti izlazi na cestu, onda da ta opasnost postoji na toj dionici, bez obzira na to iz kojeg se smjera kreću vozila. Ako su Hrvatske ceste d.o.o. propustile postaviti propisani prometni znak i u ovom smjeru kretanja kojim se kretao tužitelj, da postoji odgovornost Hrvatskih cesta d.o.o. pod pretpostavkom da se tužitelj kretao cestom kako je trebalo, što tuženi osporava. Tuženi navodi da dostavlja dopise upućene Hrvatskim cestama d.o.o. od 7. rujna 2011., 18. studenoga 2011., 24. svibnja 2012. te zapisnik od 7. listopada 2010., iz kojih isprava da je vidljivo da je tuženi učestalo tražio postavljanje odgovarajućih znakova, kao i da poduzmu i druge odgovarajuće mjere da bi se spriječio nastanak ovakvih šteta. Hrvatske ceste d.o.o. u održavanju i opremanju prometnice da može spriječiti nastanak ovakvih nezgoda, postavljanjem odgovarajuće ograde radi sprečavanja izlaska divljači na cestu, ograničenjem brzine kretanja na tom dijelu prometnice, čime bi se spriječio nastanak ove nezgode. Slijedom navedenoga, tuženi ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, pa predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženom.

Pored navedenoga, tuženi navodi da ima potraživanje prema tužitelju, pa ističe prigovor radi prebijanja. Tuženi tvrdi da mu je tužitelj dužan naknaditi štetu temeljem članka 1069. i 1063. Zakona o obveznim odnosima zbog naleta svog vozila na srnu koja pripada tuženom. Ističe da nije sporno da je tuženi lovoovlaštenik državnog lovišta br. VIII/126 Hreljin unutar kojeg je došlo do nezgode. Nadalje navodi da nije sporno da je do nesreće došlo tako što je tužitelj svojim motornim vozilom udario u srnu. Automobil u pokretnu da je opasna stvar, te kada se radi o primjeni članka 1069. i 1045. stavak 3. ZOO u pogledu dokazivanja bitno da je dokazati postojanje uzročne veze između štetne radnje i štete, te da je šteta nastala od opasne stvari. Kako je vozilo tužitelja upravljano po tužitelju usmrtilo srnu koja pripada tuženom, tužitelj da je dužan tuženom naknaditi štetu. U pogledu visine štete, ista da je propisana Odštetnim cjenikom divljači Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva (Narodne novine br. 67/06.). U konkretnom slučaju da se radilo o srni – odrasloj ženki pa da vrijednost usmrćene divljači i time visina štete propisana navedenim odštetnim cjenikom iznosi 2.000,00 HRK, što u sada važećoj valuti EUR iznosi 265,45 EUR. Kako tužitelj nije tuženom naknadio štetu za koju je odgovoran, tuženi ističe prigovor radi prebijanja tako što predlaže da ukoliko sud nađe da je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženog osnovan, da utvrdi postojanje potraživanja tuženog prema tužitelju u iznosu od 265,45 EUR sa zateznim kamatama po stopi propisanoj zakonom, od 10. kolovoza 2014. pa do isplate, te da prebije tražbinu tužitelja s navedenom protutražbinom tuženog.

3. Očitujući se na gornje navode tuženog, tužitelj je naveo da tuženi ničim nije dokazao da bi u smislu članka 50. Zakona o cestama zatražio da se predmetna trasa označi prometnom signalizacijom i opremom opasnosti od divljači, navodeći da se isprave koje je tuženi dostavio odnose na sasvim druge trase ceste, te da te ceste 2011. nije ni bilo, navodeći da je predmetna dionica asfaltirana 2014.

4. U postupku su provedeni dokazi uvidom u preslike zahtjeva za naknadu štete na stvarima temeljem police osiguranja od odgovornosti od 11. kolovoza 2014. (stranica 7 spisa), prigovora od 22. prosinca 2014. s prilozima (stranice 8-11 spisa), podneska od 27. siječnja 2015. (stranice 12-15 spisa), dopisa od 26. siječnja 2015. s prilozima (stranice 16-19 spisa), zapisnika o očevidu od 26. kolovoza 2014. (stranice 20-23 spisa), dopisa od 1. lipnja 2015. (stranica 24 spisa), kalkulacije 2014/16323 od 14. kolovoza 2014. (stranice 25-26 spisa), ponude od 9. lipnja 2015. (stranica 27 spisa), karte Zajedničkog otvorenog lovišta broj VIII/126 Hreljin (stranica 28 spisa), ispisa izvatka iz sudskog registra za Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb (stranice 29-31 spisa), dopisa od 24. svibnja 2012. (stranice 41-42 spisa), dopisa od 18. studenoga 2011. (stranica 43 spisa), dopisa od 7. rujna 2011. (stranica 44 spisa), zapisnika od 7. listopada 2010. (stranica 45 spisa), zapisnika od 10. kolovoza 2014. (stranica 46 spisa), dopisa Prekršajnog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici posl. br. Pr-67/17 od 12. svibnja 2017. (stranica 56 spisa), zapisnika od 7. listopada 2010. (stranica 59- 65 spisa), dopisa od 18. studenoga 2011. (stranica 66 spisa), zapisnika od 30. prosinca 2011. (stranica 67 spisa), dopisa od 30. prosinca 2011. (stranica 68 spisa), od 24. studenoga 2011. (stranica 69 spisa), popisa od 12. siječnja 2012. (stranica 70 spisa), dopisa od 24. svibnja 2012., (stranice 71-72 spisa), od 24. listopada 2012. (stranica 73 spisa), te rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015. (stranice 74-78 spisa). Nadalje, na ročištu održanom 18. srpnja 2017. proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (stranice 79-84 spisa), 23. listopada 2017. proveden je uviđaj uz sudjelovanje vještaka prometne struke ŠF iz [adresa] (stranice 97-98 spisa), izvršen je uvid u fotografije (stranice 99-110 spisa), dopise od 31. listopada 2017. (stranica 112 spisa), od 7. studenoga 2017. s prilogom – zapisnikom od 28. listopada 2014. (stranice 113-116 spisa), dopis od 10. listopada 2019. (stranica 123 spisa), dopis od 5. srpnja 2021. s prilogom – situacijskim planom (stranice 147- 148 spisa), dopis od 5. srpnja 2021. (stranica 149 spisa), 15. siječnja 2024. proveden je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka Gorana Husineca, dipl. ing. prometa iz Zagreba, te je na navedenom ročištu proveden dokaz saslušanjem svjedoka PF (stranice 212-214 spisa), izvršen je uvid u nalaz i mišljenje vještaka Gorana Husineca, dipl. ing. iz Zagreba od 16. siječnja 2024. (stranice 218-223 spisa), te je na ročištu održanom 17. veljače 2025. proveden dokaz saslušanjem svjedoka TF (stranice 251-254 spisa).

Sud je odbio dokazne prijedloge tuženog za provođenje dokaza saslušanjem svjedoka MF, ĆF, HF, ČF te predsjednika tuženog RF, kao i prijedlog da se izvrši upit u nadležno ministarstvo o izvršenom inspekcijskom nadzoru jer je provođenje ovih dokaza suvišno pored činjeničnog stanja utvrđenog ranije navedenim, a u postupku provedenim dokazima.

Po provedenom dokaznom postupku odlučeno je kao u izreci presude iz razloga koji će biti pojašnjeni u nastavku obrazloženja ove odluke.

5. Predmetno potraživanje tužitelja odnosi se na naknadu imovinske štete u iznosu od 1.351,18 EUR sa zatraženom zateznom kamatom, koju tužitelj potražuje od tuženog, prouzročene u štetnom događaju – prometnoj nezgodi koja se dogodila 10. kolovoza 2014., kada je došlo do oštećenja osobnog vozila tužitelja marke Hyundai tip Getz reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj, prilikom naleta na divljač – srnu, koja je izletjela na kolnik državne ceste A7.

Tuženi, pak, ističe u odnosu na tužitelja prigovor radi prebijanja tražbine tužitelja, koju u cijelosti osporava, s tražbinom tuženog u iznosu od 265,45 EUR, s osnova naknade štete na divljači koju je tužitelj pregazio u spornom štetnom događaju.

6. Tužitelj je u svom iskazu naveo da se svojim osobnim vozilom marke Hyundai reg. oznake [registarska oznaka] kretao iz pravca Rijeke prema Krku, da je vozio svojom desnom stranom, s time da je u vrijeme štetnog događaja u tom smjeru kretanja bila samo jedna kolovoza traka. Štetni događaj da se dogodio kod rotora prema Krku, na kolniku A7 autoceste. Suvozač u njegovom vozilu da je bio njegov brat PF. Navodi da bio ljetni dan, oko 18,30 sati, vidljivost da je bila dobra, a kolnik suh. Budući da je na cesti bilo više automobila, nije vozio brzinom većom od 40 km/h. U jednom trenutku, sasvim iznenada, njemu s desne strane na kolnik da je istrčala srna. To da je bilo tako brzo, da praktički nije uspio ni zakočiti, već da ju je prednjim dijelom svojega automobila udario. Nakon udara da je zakočio, zaustavio se na određenoj udaljenosti, te se vratio na mjesto gdje je bio udarac i primijetio da je srna uginula. Odmah da je pozvao policiju koja je bila jako blizu jer se nalazila u patroli kod samog rotora, pa da su djelatnici PP Rijeka obavili očevid, sačinili zapisnik te utvrdili način nastanka nezgode. Te prigode da je puhao alko test te je utvrđeno da nije bio pod utjecajem alkohola. Djelatnici PP da su pozvali predstavnike tuženog, a netko od njih da je došao i tu srnu odvezao. Nakon ove nezgode njegov automobil da je bio u voznom stanju te ga je mogao dovesti do kuće, odnosno do prve ovlaštene radionice za popravak. Automobil da je imao oštećenja u vidu razbijene prednje plastike, razbijenog branika, razbijenog veznog lima, oštećenog hladnjaka i sl., a svoj automobil da je dao na popravak u ovlašteni servis u Hreljinu, u firmu "Darijeto" te da su mu oni kvar otklonili. Platio im je oko 10.000,00 HRK. Prije popravka da je zatražio kalkulaciju štete od firme u Permanima koji su sačinili troškovnik, koji prileži na stranici 27 spisa pa mu je u toj firmi Afro d.o.o. iz Permana bb, O, sačinjena ponuda za popravak gdje je utvrđeno da je oštećenje na automobilu u visini od 10.180,46 HRK. Kod njih da nije popravljao automobil, ali da je pribavio izvid štete. Nakon popravka automobila da se obratio svojoj osiguravateljskoj kući Triglav d.d. Podružnica Rijeka da mu naknade štetu jer za istu nije kriv, što su oni odbili utvrđujući da moraju obaviti očevid odnosno vidjeti automobil, ali njegova osiguravateljska kuća da nije obavila izvid te da nisu utvrdili stvarnu visinu štete zbog čega da su njegov zahtjev odbili. Kada je utvrdio kolika je šteta na njegovom automobilu i činjenicu da njegova osiguravateljska kuća nije htjela pokriti ovu štetu njemu da nije preostalo ništa drugo nego ustati s ovom tužbom kako bi ostvario svoj zahtjev za naknadu štete jer istu nije skrivio. Naveo je da se ne može sjetiti kod kojeg osiguravatelja je bilo osigurano njegovo vozilo. U trenutku nezgode da je obavio razgovor s predstavnikom tuženog, te da je on iskazao kako je tuženi osiguran kod osiguravateljske kuće Triglav d.d. Podružnica Rijeka pa da se iz tog razloga on i obratio tom osiguravateljskom društvu. Kaže da je 10-tak dana nakon nezgode otišao u centralu Triglava na Viškovu dao im zapisnik, ispunio izvještaj o nezgodi, a ne može se sjetiti je li im prezentirao zapisnik policije. Procjenitelj Triglava da nije pregledao njegov automobil. Potvrđuje da mu je Triglav osiguranje ispostavio kalkulaciju koja prileži na stranici 25 spisa, po kojoj ukupna šteta iznosi 1.517,09 HRK. Naveo je da je vidio tu procjenu, ali da je odlučio popraviti auto na drugom mjestu i to u firmi "Darijeto", u kojoj je popravio auto mjesec dana nakon nezgode. Ne može se sjetiti koliko je " Š" platio taj popravak, a potvrđuje da mu je za taj popravak izdan račun, s time da se ne može sjetiti kolika je bila cijena tog popravka. Nije prihvatio ponudu firme Afro d.o.o. jer mu je taj servis bio daleko od kuće, a i nije mu odgovarala cijena, s time da se ne može sjetiti je li cijena od " P" bila niža od cijene firme Afro, a nije prihvatio njihovu ponudu jer je morao šlepati automobil do tog servisa. Nadalje je naveo da je stanje prometnice danas u odnosu na stanje kada je nastupila nezgoda promijenjeno. Sada da na dijelu te prometnice postoji žičana ograda i kako tu često vozi, da je primijetio da je ta ograda postavljena. Po njegovom mišljenju, da je tada bila ograda, pretpostavlja da srna ne bi došla na cestu. Sjeća se da je toga dana na toj dionici te ceste primijetio samo jedan prometni znak i to znak ograničenja brzine. Znak upozorenja "divljač na cesti" nije vidio i nije ga bilo.

7. Svjedok PF, brat tužitelja, i suvozač u njegovom vozilu, je u svom iskazu naveo da su se vozili u koloni iz smjera Rijeke prema otoku Krku, brzinom ne većom od 40 km/h, da je bila kolona te da nisu ni mogli voziti brzo. Iznenada s njegove desne strane da je dotrčala srna i zabila se u prednji dio vozila tužitelja. Nikako da nije mogla biti izbjegnuta ta situacija jer su se s lijeve strane kretala vozila iz suprotnog smjera, a s desne strane prometne trake kojom su se kretali da je bilo kamenje odnosno grote, tako da se nikako nije mogao izbjeći nalet srne. Policija da je kontrolirala promet na rotoru prema otoku Krku gledano iz njihova smjera kretanja, tako da su jako brzo došli na mjesto nezgode, sami da su došli na mjesto nezgode i još da su im rekli da su išli provjeriti cijelu tu dionicu postoji li znak opasnosti "divljač na cesti", te da su pregledom utvrdili da ne postoji takav znak i zvali su lovačko društvo. Predstavnik lovačkog društva da je došao, parkirao se na mjestu nezgode, predstavio se, uzeo je srnu odnosno ubacio srnu u bunker. T da je iznenada istrčala na prometnicu što da se nije moglo predvidjeti, tako da nije bilo mogućnosti reakcije vozača. Srna se zabila i ostala je zabijena između blatobrana uglavnom zabila se u prednji dio. Kada su oni izašli iz vozila ta srna da je bila ispred prednjeg dijela vozila i još uvijek živa. Vezano za vozilo tužitelja i oštećenja ono što je sigurno bilo oštećeno to je hladnjak tog vozila, a toga se sjeća jer su jedva došli do kuće. Oštećen je prednji dio vozila. U vrijeme prometne nezgode u smjeru njihovog kretanja da je bila samo jedna prometna traka. Sada da lice mjesta izgleda drugačije jer su sada 2 prometne trake u smjeru otoka Krka. Uz prometnu traku kojom su se oni kretali da je bilo puno žbunja i nije bilo zaštitne mrežne ograde koja sada postoji cijelom dužinom dionice. Ni on kao suvozač da nije mogao vidjeti izlijetanje srne, a kamo li vozač koji je bio koncentriran na vožnju u koloni gdje u svakom trenutku netko ispred tebe može zakočiti i mora biti spreman za reakciju.

8. Svjedok TF, koji je zaposlenik Postaje prometne policije Rijeka, je naveo da je zaposlenik navedene postaje od 2008. te da je u vrijeme štetnog događaja bio prometni motociklist, te je odradio očevid i sastavio zapisnik o očevidu te prometne nezgode, čega se osobno i sjeća. 2011. da je prošao tečaj za očevid prometnih nesreća te je bio osposobljen za obavljanje očevida. Sjeća se da je bio vikend, bio je na motoru zbog gužvi prema otoku Krku. S obzirom na to da je bilo više prometnih nesreća toga dana, a ne samo ova, očevidna ekipa da nije mogla izaći na lice mjesta jer je već bila zauzeta, pa je postojala potreba što bržeg osposobljavanja ceste za promet, jer je u to vrijeme bila samo jedna kolovozna traka u smjeru prema Krku. Tadašnji načelnik VF i dežurstvo da su zapovjedili da on odradi očevid te prometne nesreće. Sjeća se da je to bilo odmah iznad kružnog toka na tadašnjoj državnoj cesti A7. Kao točka za koju se vezao da je bio vijadukt starog puta Šmrika - Kraljevica, kako to nazivaju mještani jer u to vrijeme nije bilo km oznaka. Inače taj vijadukt ni dan danas nema ime pa da je on to tako nazvao u zapisniku o očevidu. To da mu je bila fiksna točka mjerenja, a početna točka mjerenja i točka sudara da su bile negdje u blizini. Sjeća se da su bila 2 muškarca u tom oštećenom vozilu, bila je srna na cesti i koliko se sjeća ona je njima s obzirom na njihov smjer kretanja pretrčavala s desna na lijevo, odnosno smjer Kraljevica - Šmrika. Ne može se sjetiti tko je izašao od lovnika, ali da se sjeća da je bio trag krvi na kolniku i da su na tom vozilu bila oštećenja nastala od sudara s životinjom. Kaže da stoji iza svega što je navedeno u zapisniku o očevidu koji je sastavio povodom te prometne nezgode, a potvrđuje da je sačinio i situacijski plan koji prileži na stranici 148 spisa. Koliko se sjeća u vrijeme te prometne nezgode nije bilo zastoja u kretanju vozila prema Krku na točki sudara, a moguće je da je 100 m prije kružnog toka bilo nekih zastoja i vjerojatno iz smjera Krka ako je bila nedjelja kada se to dogodilo. Cijeli taj kolnik da sada izgleda drugačije jer je potpuno rekonstruiran, a čak da je i taj vijadukt pomaknut mada u to baš nije siguran, ali da zna da je sigurno rekonstruiran jer se sada proteže preko 4 prometne trake. U to vrijeme da su oni tu cestu vodili kao državnu cestu iako ima oznaku autoceste jer nije imala, a ni dan danas nema sve elemente autoceste. Po njegovom mišljenju nije bilo elemenata neprilagođene brzine i koliko se sjeća bilo je nekakvih 10-ak metara od mjesta sudara do tragova krvi tako da je brzina vozila mogla biti nekih 50-60 km/h, tako da nije bilo prekoračenja brzine. Kod prekoračenja brzine da dolazi do kidanja životinje čega ovdje u konkretnom slučaju nije bilo.

9. Vještak Goran Husinec, stalni sudski vještak za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila, plovila, dipl. ing., je naveo da je prisustvovao uviđaju održanom u ovom predmetu te da je ustanovio da je lice mjesta nastanka štetnog događaja promijenjeno, na način da je cesta kompletno rekonstruirana te da je postavljena zaštitna mrežna ograda koja služi kao zaštita od proboja divljači na kolnik.

Gore navedeni vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo da se radi o naletu osobnog automobila na divljač na cesti, odnosno srnu. Mjesto nesreće da je kolnik ceste A7, 100 m prije betonskog nadvožnjaka zemljane ceste Šmrika - Kraljevica, izvan naselja Kraljevica. Nesreća da se dogodila 10. kolovoza 2014. u 18:50, vremenske prilike da su sunčan dan, dnevna svjetlost. Cesta da je ravna, bez biciklističke trake, s podijeljenim kolnikom u oba smjera, bez pješačkog nogostupa, asfalt gladak, dobar, suh, neklizav, širina kolnika 9,40 m na mjestu nezgode. Promet da je bio gust, dozvoljena brzina 60 km/h ograničenje brzine kretanja prema prometom znaku. Vozilo tužitelja da je osobno vozilo registarske oznaka: [registarska oznaka], marka vozila: Hyundai, tip vozila: Getz, model vozila: 1,1 GL Hello, boja vozila: plava s efektom, broj šasije: [broj šasije], godina proizvodnje: 2006., datum prve registracije: 08.2006., stanje kilometar sata: 270 497 km, dimenzije 3825 mm x 1665 mm x 1490 mm, ukupna masa 1130 kg (prazno vozilo), vlasnik vozila da je tužitelj, koji je i vozač vozila. U odnosu na oštećenja vozila tužitelja, vještak je naveo da su ustanovljena oštećenja prednjeg branika i plastične zaštite ispod motora, prednjeg veznog lima, prednjeg hladnjaka. Vezano za tragove na mjestu sudara, vještak je naveo da je na mjestu sudara nađeno tijelo uginule srne kao i vozilo na čijem prednjem i donjem dijelu su se nalazili tragovi naleta i pregaženja srne.

U odnosu na karakteristike kretanja, mjesto sudara i sudarni položaj vještak je naveo da je sukladno dokumentaciji u spisu riječ je o naletu osobnog automobila na divljač na cesti (srnu koja je izletjela na kolnik). Tužitelj da se kretao kolnikom državne ceste A7 100 m prije betonskog nadvožnjaka zemljane ceste Šmrika - Kraljevica, izvan naselja Kraljevica kada mu je s njegove desne strane izletjela divljač – srna koju nije uspio izbjeći te je svojim prednjim dijelom naletio na nju odbacivši je unaprijed. Mjesto sudara da se nalazi u desnom kolničkom traku za smjer Hyundaia, odnosno vozila tužitelja. U uzdužnom smislu, mjesto sudara da nije od značaja i suglasno je zapisniku o očevidu. U odnosu na brzine sudionika, vještak je naveo da temeljem oštećenja na vozilu brzina kretanja vozila tužitelja je iznosila najviše 60 km/h. Ukoliko sud prihvati postojanje kolone vozila, tada da se može isključiti mala brzina srne te procjenjuje srednju brzinu od najmanje 15 km/h. Vremensko – prostorna analiza vještaka, koji je prikazao i označio točkom ''0'' sudarni položaj u kojem se Hyundai kretao brzinom od najviše 60 km/h, a srna najmanje 15 km/h. Točkom ''1'' je prikazan položaj sudionika, kada je srna ušla na kolnik. Tada da je do sudara preostalo 0,4 s na putu srne od 1,8 m i vozila najviše 7,1 m. Nadalje, točkom ''2'' je prikazan položaj sudionika kada je prema skici u mjerilu srna prvi puta mogla biti sigurno uočena. Tada bi do sudara preostalo 0,9 s na putu srne do sudara od 3,6 m. Vozilo da se u tom trenutku nalazilo najviše 14,4 m ispred mjesta sudara. Vezano za mogućnosti izbjegavanja sudara vozača, vještak je naveo da kada se srna pojavila u vidokrugu vozača do sudara da je preostalo 0,9 s za koje vrijeme je vozač pravodobnim reagiranjem tek uspio izvršiti prvi pritisak na kočnicu, ali ne i zakočiti ispred smjera kretanja srne koju nije mogao očekivati niti je bio dužan prilagoditi brzinu takvoj eventualnosti. Mišljenje je vještaka, temeljem oštećenja na vozilu, da je brzina vozila tužitelja iznosila najviše 60 km/h, a brzina srne da je iznosila najmanje 15 km/h. Kada se srna pojavila u vidokrugu vozača do sudara da je preostalo 0,9 s za koje vrijeme vozač nije mogao ni početi kočiti vozilom i nalet da je bio neizbježan.

U pogledu visine štete na vozilu tužitelja, vještak je naveo da troškovi popravka vozila tužitelja ukupno iznose 2.081,16 EUR, a koji troškovi obuhvaćaju rezervne dijelove i to prednji branik, dovod zraka bran pr, prednji lim i hladnjak, te rad i lakirerski rad, sve opisano u nalazu i mišljenju vještaka.

10. Nije sporno da je 10. kolovoza 2014. u 18,50 sati došlo do prometne nezgode, na kolniku državne ceste A7, 100 metara prije betonskog nadvožnjaka zemljane ceste Šmrika – Kraljevica, na način da je pred osobno vozilo tužitelja marke Hyundai tipa Getz, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj, a koje se kretalo iz smjera Rijeke prema Krku, iz područja okolnog lovišta koje pripada tuženom, izletjela divljač

– srna, te da je navedenom prilikom na vozilu tužitelju nastala materijalna šteta, na prednjem dijelu navedenog osobnog vozila tužitelja.

11. Prema podacima iz zapisnika o očevidu, sastavljenog po policijskom službeniku TF, Postaja prometne policije Rijeka 26. kolovoza 2014., koji prileži na stranicama od 20 do 23 spisa, predmetna prometna nesreća dogodila se izvan naselja Kraljevica, na cesti s kolnikom u oba smjera, bez biciklističke trake, s podijeljenim kolnikom za oba smjera, bez pješačkog nogostupa, na ravnoj cesti, s asfaltnim kolnikom, kolnik je gladak, dobar, suh, neklizav, širina kolnika je 9,40 m, desna prometna traka je širine 3,30 m, srednja prometna traka 3,20 m, lijeva prometna traka 2,90 m. U pogledu opreme ceste, navodi se da postoje prometni znakovi, i to znak izričitih naredbi ograničenje brzine 60 km/h, obavijesti završetak ceste namijenjen isključivo za promet motornih vozila, zatvaranje prometne trake, opasnosti promet u oba smjera, znak za vođenje prometa, raskrižje kružnog toka te oznake na kolniku puna uzdužna razdjelna crta, puna rubna crta, uzdužna i isprekidana crta. Vezano za stanje prometa, navedeno je da je promet gust, vremenske prilike sunčano, vidljivost dnevna svjetlost. Kao osobe koje su u uzročnoj vezi s prometnom nesrećom, navedeni su tužitelj kao vozač vozila Hyundai Getz [registarska oznaka], godina proizvodnje 2006. te putnik na prednjem sjedalu tog vozila PF. Vezano za oštećenja na vozilu, navode se oštećenja prednjeg branika i plastične zaštite ispod motora, koja se nestručnom procjenom cijeni u iznosu od 1.000,00 HRK. Nadalje se navodi da je mjesto prometne nezgode zatečeno u promijenjenom položaju, utoliko što se preko istoga odvijao promet vozila i što je tužitelj kao vozač pomaknuo svoje vozilo s mjesta nesreće. Kao početna točka mjerenja uzima se sjeveroistočna strana betonskog nosećeg stupa betonskog nadvožnjaka zemljane ceste Šmrika – Kraljevica. Točka naleta osobnog vozila prednjim dijelom vozila na divljač – srnu u situacijskom planu označen rednim brojem 1, pronađen je na kolniku državne ceste A7 udaljen od početne točke mjerenja za 100 m mjereno u smjeru sjevera. Na osobnom vozilu na prednjem dijelu vozila i ispod pogonskog motora vozila da su pronađeni tragovi tkiva i dlake otkinuti s divljači – srne prilikom udara. Divljač – srna da je u situacijskom planu označena red. br. 2 pronađena uginula na kolniku državne ceste A7 na središnjem dijelu desne kolničke trake glavom okrenuta u smjeru jugoistoka te udaljena od PTM za 90,00 metara mjereno u smjeru sjevera. Trag krvi od uginule divljači – srne u situacijskom planu označe je red. brojem 2 nastao prilikom vraćanja osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], unazad pronađen je na kolniku državne ceste A7 desnom dijelu kolničke trake udaljena od početne točke mjerenja za 86,00 m u dužini od 4,00 m mjereno u smjeru sjevera. Mjesto događaja i pronađeni tragovi da su fiksirani u situacijskom planu u mjerilu. Na mjesto događaja da je izašao lovnik tuženog HF iz [adresa], koji je utvrdio činjenično stanje i preuzeo divljač – srnu te izjavio da na navedenom području nije bilo lovačkih aktivnosti. Mjesto nesreće fotografirao je TF, koji je i skicirao mjesto prometne nesreće. Nadalje, obavljeno je alkotestiranje tužitelja alkometrom drager, te je rezultat 0,00 G/KG. Sa svjedocima očevicima da je obavljen obavijesni razgovor na mjestu prometne nezgode.

12. Nije sporno da državna cesta na kojoj se dogodila predmetna prometna nezgoda, prolazi uz lovište tuženog, te da srna koja je izletjela na kolnik pripada tuženom.

13. Nadalje, nije sporno da je do prometne nezgode došlo na dijelu ceste kojim upravljaju Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, a na kojem nije bilo postavljenih prometnih znakova „divljač na cesti”, što proizlazi iz zapisnika o očevidu sastavljenog po Postaji prometne policije Rijeka, koji prileži spisu, i iz iskaza tužitelja i svjedoka PF, suvozača u vozilu tužitelja.

14. Odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištem (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva i to kao objektivna odgovornost, uređena je Zakonom o lovstvu („Narodne novine“ broj 140/05., 75/09. i 14/14.; dalje: ZL/14.) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na materijalno pravna pitanja u ovom postupku, a s obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja (10. kolovoza 2014.). Ta odgovornost proizlazi iz odredbe članka 83. stavak 1. ZL/14. koji određuje da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ovoga Zakona bio obvezatan poduzeti. Nadalje, odštetna odgovornost tuženog uređena je i općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i to konkretno člankom 1045. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08. i 125/11.; u nastavku: ZOO/11.), koji određuje da se za štetu od opasne stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju te daljnjim odredbama članaka 1063.-1067. ZOO/11. budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete). Izneseno stajalište potkrepljuje se identičnim stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u Odlukama broj:U-I-2813/2014 od 3. lipnja 2016. i broj: U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015. te stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenim u odlukama Rev-1816/90 i Rev-2070/92. Dakle, divljač koja pretrčava cestu se smatra opasnom stvari pa tuženi odgovara već pod pretpostavkama kada postoji uzročna veza između štetne radnje i štete, bez obzira na krivnju štetnika. Stoga se odgovara već na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena, s time da kada je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, uzročna veza između štetne radnje i štete se ne dokazuje, nego se uzročnost predmnijeva. Drugim riječima, kako u ovom slučaju tuženi odgovara prema načelu kauzaliteta (objektivne odgovornosti), tužitelj je bio dužan dokazati da je šteta nastala i da potječe od opasne stvari (divljači). S druge strane, tuženi se mogao osloboditi odgovornosti, pod uvjetom da je dokazao da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju ona nije mogla predvidjeti i čije posljedice nije mogla izbjeći ni otkloniti. Vlasnik se djelomično oslobađa odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (članak 1067. stavak 2. i 3. ZOO/11.). U tom smislu napominje se da za nastalu štetu može biti odgovoran vozač, ako nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i nije postupao po prometnom pravilu ili znaku, a odgovornost može biti i na strani osobe ovlaštene upravljati javnom cestom ako nije poduzela potrebne mjere sukladno odredbama Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11.,18/13., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14.; dalje: ZC/14.).

U odnosu na okolnosti nastanka štetnog događaja i s tim u vezi činjenice koje se tiču mjesta nastanka štetnog događaja i uzroka prometne nezgode, napominje se da iz isprava u spisu, a osobito iz zapisnika o očevidu broj 511-09-34-2-298/2014 od 26. kolovoza 2014. (stranice 20-23 spisa), te situacijskog plana (stranica 148 spisa), te zahtjeva za naknadu štete (stranica 7 spisa) proizlaze slijedeće odlučne činjenice:

- da je do sporne prometne nezgode došlo na dijelu državne ceste koja prolazi uz lovište kojim upravlja tuženi, koji je lovoovlaštenik državnog lovišta br. VIII/126 Hreljin, unutar kojeg je došlo do nezgode;

- da je do prometne nezgode došlo na način da je tužitelj upravljajući osobnim vozilom marke Hyundai tipa Getz reg. oznaka [registarska oznaka], državnom cestom A7 udario u divljač

– srnu, koja je izletjela na kolnik navedene ceste, da je do udara došlo na prometnoj traci kojom se kretao tužitelj, da su na osobnom vozilu tužitelja na prednjem dijelu vozila i ispod pogonskog motora vozila pronađeni tragovi tkiva i dlake otkinuti s divljači

– srne, da je srna uginula te pronađena na kolniku državne ceste A7 na središnjem dijelu desne kolničke trake;

- da se nezgoda dogodila na prometnici na kojoj je najveća dopuštena brzina 60 km/h;

- da kod tužitelja, koji je vozač i vlasnik vozila, nije pronađena koncentracija alkohola u krvi nakon predmetne nezgode.

Tuženi nije osporavao činjenice utvrđene u navedenim ispravama, već se u odgovoru na tužbu i pozivao na sadržaj zapisnika o očevidu, koji je dostavljen uz tužbu.

U zapisniku o očevidu detaljno su popisani postavljeni prometni znakovi, važeći za smjer kretanja vozila tužitelja, te iz istoga proizlazi da nije bio postavljen prometni znak „divljač na cesti”.

Predmetna prometna nezgoda dogodila se upravo na području kojim gospodari tuženi i to uslijed udarca u divlju životinju – srnu, koja je izletjela na cestu – prometnicu, kojom se kretalo vozilo, u vlasništvu tužitelja, kojim je upravljao tužitelj. Iz tako utvrđenih okolnosti nastanka štetnog događaja sud je utvrdio da se nezgoda dogodila na području kojim gospodari tuženi, da je nezgoda prouzročena istrčavanjem divlje životinje – srne na kolnik državne ceste te da ne postoje okolnosti prema kojima bi se tuženi mogao osloboditi odgovornosti za štetu. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da u konkretnom slučaju postoji odštetna odgovornost tuženog koji u ovome postupku nije dokazao osnovanost svojih tvrdnji da tužitelj nije vozio u skladu s propisima.

Naime, iskazom svjedoka PF potvrđene su tvrdnje tužitelja o brzini kojom se kretalo vozilo tužitelja, koja je prema njihovih iskazima iznosila 40 km/h, o trenutku kada je tužitelj bio u mogućnosti uočiti divljač – srnu, i o tome da nije postojala mogućnost izbjegavanja naleta vozila na srnu koja je istrčala na kolnik. I iz iskaza svjedoka TF, djelatnika prometne policije, koji je rukovodio očevidom predmetne prometne nezgode, te sastavio zapisnik o očevidu, proizlazi da se tužitelj kretao brzinom koja je mogla iznositi od 50 do 60 km/h, što isti obrazlaže time jer je bilo 10-tak metara od mjesta sudara do tragova krvi, te navodima da je tužitelj vozio većom brzinom da bi došlo do kidanja divljači – srne, čega u konkretnom slučaju nije bilo, a u prilog takve, dopuštene brzine kretanja vozila kojim je upravljao tužitelj govore i oštećenja na njegovu vozilu.

Iz dopisa Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel, posl. br. Pp Pr-69/2021 od 5. srpnja 2021. sa stranice 149 spisa proizlazi da nije vođen prekršajni postupak protiv tužitelja, a vezano za predmetnu prometnu nezgodu.

Vezano za tvrdnje tuženog da tužitelj nije vozio u skladu s propisima, ističe se i to da upravo suprotno proizlazi iz zapisnika o očevidu prometne nezgode, te iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Gorana Husineca, koji je mišljenja da se, prema oštećenju na vozilu tužitelja, tužitelj svojim vozilom kretao brzinom koja je iznosila najviše 60 km/h, koliko je iznosilo ograničenje brzine kretanja na toj prometnici. Iz mišljenja navedenoga vještaka proizlazi da kada se srna pojavila u vidokrugu tužitelja, do sudara je preostalo 0,9 s za koje vrijeme vozač nije mogao ni početi kočiti vozilom te da je nalet bio neizbježan.

Neosnovani su navodi tuženog da je tužitelj odgovoran za nastali štetni događaj, jer tuženi nije dokazao svoje tvrdnje da tužitelj nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i da nije postupao po prometnom pravilu ili znaku.

Suprotno tvrdnjama tuženog, tuženi nije dokazao svoje navode da je od Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb zahtijevao da državnu cestu A7 100 metara prije nadvožnjaka zemljane ceste Šmrika – Kraljevica, na kojem se prema podacima iz zapisnika o očevidu dogodila predmetna prometna nezgoda, označi prometnim znakom opasnosti A44 „divljač na cesti”, ili da se poduzmu druge mjere, kako bi se spriječilo prolazak divljači na cestu, odnosno upozorilo na postojanje takve opasnosti. Ne postoji u spisu takav dopis tuženog upućen Hrvatskim cestama d.o.o. Zagreb koji bi se odnosio na državnu cestu A7, na trasu na kojoj se dogodio štetni događaj, već se dopisi koje je tuženi dostavio u spis, koji prileže na stranicama 41-44 spisa, te 66, 71-72 spisa odnose na druge ceste, a ne na onu na kojoj se dogodio štetni događaj, jer ta dionica nije ni postojala 2011. ili 2012., od kada datiraju dopisi koji prileže spisu.

Stoga, ne postoji zahtjev tuženog upućen Hrvatskim cestama da se predmetna trasa ceste označi prometnom signalizacijom i opremom, te nema propusta Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb sukladno odredbi članka 50. ZC/14.

Iz svega navedenoga proizlazi da tužitelj ničim nije pridonio nastanku štete, da na mjestu nastanka štetnog događaja nije bio postavljen prometni znak „divljač na cesti”, da tužitelj nije postupao protivno prometnom pravilu ili znaku, već je prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, vozeći dopuštenom brzinom, te nije mogao izbjeći nalet na divljač - srnu.

U pogledu visine štete, napominje se da se šteta kao posljedica ovog štetnog događaja sastojala u imovinskoj šteti na osobnom vozilu tužitelja i troškovima popravka vozila tužitelja. Nastalu štetu na vozilu procijenio je i vještak u iznosu od 2.081,16 EUR i to na temelju cijene rada i dijelova vozila koje je trebalo zamijeniti radi popravka vozila, a koje su cijene vrijedile u vrijeme izrade nalaza i mišljenja vještaka. Sud nije imao razloga posumnjati u stručnost, objektivnost i ispravnost danog nalaza i mišljenja te utvrđenu visinu nastalih troškova, a s obzirom na to da iz popisa dijelova za zamjenu (stranica 223 spisa) proizlazi da se radi upravo o dijelovima koji se nalaze na prednjem dijelu vozila gdje je došlo do udarca. Tužitelj u ovome postupku potražuje od tuženog iznos naknade štete od 1.351,18 EUR, koliko tvrdi da ga je koštao popravak vozila, dakle iznos koji je niži od onog koliko je vještak procijenio štetu na vozilu tužitelja.

Stoga je primjenom odredbe članka 1063. i 1064. i 1066. stavak 1. ZOO/11. tuženi odgovoran za štetu koja je nastala na vozilu tužitelja. Slijedom iznijetog, neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženog. Međutim, da bi se odlučilo o osnovanosti gore navedenog potraživanja tužitelja za naknadu štete u iznosu od 1.351,18 EUR, potrebno je prvotno odlučiti o postojanju ili nepostojanju potraživanja koje je tuženi istaknuo radi prebijanja, s osnova naknade štete na divljači – srni u iznosu od 265,45 EUR (kao protuvrijednost iznosa od 2.000,00 HRK, u sada važećoj valuti EUR prema fiksnom tečaju konverzije HRK za EUR), po prigovoru tuženog radi prebijanja iz članka 333. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u nastavku: ZPP).

Tuženi tvrdi da ima gore navedeno potraživanje prema tužitelju s osnova usmrćenja divljači – srne, koja je stradala u navedenoj prometnoj nezgodi, a koja pripada tuženom, u visini koja je propisana Odštetnim cjenikom divljači Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva (Narodne novine broj 67/06.).

S obzirom na to da tužitelj nije odgovoran za usmrćenje divljači – srne, koja je izletjela na prometnicu kojom se kretalo vozilo tužitelja, iz razloga koji su ranije obrazloženi, to isti nije dužan naknaditi navedenu štetu tuženom.

.

Slijedom iznijetog, primjenom odredbe članka 333. stavak 3. ZPP, odlučeno je da ne postoji potraživanje koje je tuženi istaknuo prigovorom radi prebijanja, s osnova naknade štete na divljači – srni u iznosu od 265,45 EUR (točka II izreke presude).

Nakon što je utvrđeno da ne postoji gore navedeno potraživanje koje je tuženi istaknuo radi prebijanja, valjalo je prihvatiti kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.351,18 EUR na ime naknade štete.

Kako tuženi svoju obvezu plaćanja gore navedenog iznosa naknade štete nije ispunio po dospijeću, sukladno odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 115/22.,156/22. i 155/23.; u nastavku: ZOO/23) osnovan je i zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos naknade štete od 14. ožujka 2025. kao dana donošenja ove presude, s obzirom na to da je dospjela do navedenoga dana, pa do isplate. Stopa zakonskih zateznih kamata određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO/23.

Slijedom navedenoga, odlučeno kao u točki I izreke presude.

U postupku sud nije posebno cijenio sadržaj ostale dokumentacije u koju je izvršio uvid tijekom postupka jer se radi o dokumentaciji koja nije od utjecaja na odluku o osnovanosti tuženog zahtjeva.

15. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka iz točke III izreke presude temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., a u svezi sa odredbom članka 155. ZPP, primjenom koje odredbe je određeno da je tuženi, koji je u cijelosti izgubio ovu parnicu, dužan tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem ovog postupka. Tužitelju je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.; u nastavku: Tarifa), prema VPS naznačenom u tužbi od 1.351,18 EUR, kao protuvrijednost iznosa od 10.180,46 HRK, priznat parnični trošak za radnje kako slijedi: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1. 100 bodova, vrijednost boda 2,00 EUR), za zastupanje na ročištima od 3. svibnja 2017., od 18. srpnja 2017., od 23. listopada 2017., od 24. svibnja 2021., od 15. siječnja 2024. te od 17. veljače 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR za ročište (Tbr. 9/1.), što za 6 ročišta ukupno iznosi 1.200,00 EUR. Tužitelju je za radnje njegova punomoćnika

– odvjetnika ukupno priznato 1.400,00 EUR, a na navedeni iznos obračunat je PDV 25% u iznosu od 350,00 EUR, što ukupno iznosi 1.750,00 EUR. Pored navedenoga iznosa, tužitelju je priznat trošak 2 održana uviđaja i prometnog vještačenja u ukupnom iznosu od 904,56 EUR, te trošak osiguranja dionice prometnice na kojoj je održan uviđaj uplaćen Hrvatskim autocestama d.o.o. Zagreb u iznosu od 253,16 EUR, pa je tužitelju sveukupno odmjeren trošak u iznosu od 2.907,72 EUR. Tužitelju je priznata i zatezna kamata na dosuđeni trošak postupka i to od dana donošenja ove presude pa do isplate, pozivom na odredbu članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; u nastavku: OZ), dok je visina stope zakonske zatezne kamate, određena primjenom odredbe članka 29. stavak 2. ZOO/23.

16. Na prijedlog tuženog, obavijest o parnici od 23. listopada 2017. (stranica 96 spisa), dostavljena je Triglav osiguranju d.d. Podružnica Rijeka, kao trećoj osobi, sukladno odredbi članka 211. ZPP, a kako navedena prava osoba, nakon zaprimanja navedene obavijesti, nije prijavila sudjelovanje u ovome postupku, kao umješač, na strani tuženog, to ista nema u ovome postupku ulogu umješača na strani tuženog, kako to tuženi naznačuje u podnesku dostavljenom u spis 14. veljača 2025. (stranica 249 spisa).

U Crikvenici 14. ožujka 2025.

S u d a c:

Sonja Alač

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženog