Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Stalna služba u Otočcu
Bartola Kašića 7
Otočac
Poslovni broj: Pn-9/2024-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Gospiću Stalna služba u Otočcu po sucu Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja 1. DĆ, rođ. SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Stjepanu Gomerčiću, odvjetniku iz Čazme, Trg čazmanskog kaptola 16, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912 iz Zagreba, Širolina 4, radi naknade štete, VPS: 39.675,64 eura, nakon održane glavne javne rasprave 21. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja 1 i 2, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 14. ožujka 2025., javno objavivši,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., OIB:57500462912, Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, da tužiteljima 1. DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati s naslova naknade materijalne štete ukupan iznos od 39.675,64 eura sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljicama 1 i 2 naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 17.952,06 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim zakonskim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbijaju se tužiteljice 1 i 2 sa preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška iznad gore dosuđenog, odnosno sa iznosom od 1.758,24 eura, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužiteljice 1 i 2 su ustale tužbom protiv tuženika (ranije protiv HAC-a kao 1-tuženika te tuženika 2. Bechtel International Inc, Ogulin i 3.tuženika Viadukt d.d. Zagreb) radi naknade štete. Međutim, tijekom postupka je tužba povučena u odnosu na tuženike 2 i 3, tako da su kao tužene sada naznačene samo Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, ranije 1-tužena.
Tužiteljice u tužbi navode da su suvlasnice nove i stare obiteljske kuće i pripadajućih joj gospodarskih objekata – sušare, pecare i štale, a koji objekti su sagrađeni na čest. kat. br 1658 kuća broj 77 i 79 i dvije zgrade u površini 11 a i 116 m2 koja nekretnina je upisana u Pl.376 k. o. [katastarska općina]. Navode kako su predmetni objekti smješteni u [adresa], cca 50 m od lokalne ceste Otočac, Švica i Kuterevo neposredno uz gradilišta autoceste Bregana-Zagreb-Dubrovnik, odnosno od izlaska iz tunela Brezik, udaljeno 100 m. Također, da su u području izgradnje autoceste odnosno tunela Brezik početkom 2003.g. od strane tuženika vršena intenzivna miniranja za potrebe izgradnje autoceste kao i interne prometnice za potrebe gradilišta, pa su zbog navedenog građevinski objekti pretrpjeli veća oštećenja koja bitno pridonose smanjenju njihove mehaničke stabilnosti i otpornosti na druga vanjska djelovanja. Navode kako se oštećenja očituju kao pukotine podrumskih i nadtemeljnih zidova (dijelovi konstrukcije objekata) kod svih navedenih objekata tužitelja. Dalje navode kako po mišljenju sudskog vještaka građevinske struke HĆ u konkretnom slučaju zbog opisanog tužiteljice trpe štetu koja iznosi onoliko koliko iznose građevinsko obrtnički radovi i instalaterski radovi na sanaciji predmetnih objekata u smislu da se građevine dovedu u prvobitno stanje u pogledu funkcionalnosti te mehaničke otpornosti, stabilnosti. Vrijednost tih radova procjenjuje se na 216.802,28 kn pa se označava visina materijalne štete u tom novčanom iznosu. Navodi kako su opisana oštećenja nastala 01.rujna 2003.g. od kada je dospjelo potraživanje tužiteljica na naknadnu materijalne štete ( od trenutka nastanka štete ).
Nadalje, po mišljenju navedenog građevinskog vještaka nemoguće je kvalitetno očistiti kontaktne površine koje se injektiraju i potpuno ih ispuniti sa smjesom za injektiranje koja onda zbog smanjene prionjivosti ne može kvalitetno povezati pukotinom, razdvojene dijelove elemenata i osigurati dostatnu tlačnu i posmičnu čvrstoću pa sanacija zidova neće ispuniti zahtijevani kriterij da imaju ona mehanička svojstva koja su imali prije oštećenja. Predmetnim objektima umanjena je ne samo građevinsko statička vrijednost, već i tržišno prometna vrijednost pa s naslova umanjene vrijednosti objekata tužiteljice trpe štetu koju procjenjuju na 50.000,00 kn. Tužiteljice ne poriču da su tuženici imali dozvolu za izvođenje radova na izgradnji spomenute autoceste, no zbog obavljanja te općekorisne djelatnosti trpe štetu zbog smanjene vrijednosti svojih objekata, jer obiteljska kuća više nije pogodna za stanovanje zbog buke i vibracija koje proizvode do sada učestala miniranja te rad u tri smjene teške građevinske mehanizacije kao i nadalje buka i ispušni plinovi tisuće vozila koji će prometovati autocestom iz pravca južne ka zapadnoj Europi. Navode kako je cijeli taj krajobraz promijenio svoj izgled, a tako i vrt i dvorište tužiteljica koji više nemaju tu funkciju zbog prekomjerne prašine koju stvaraju tuženici gradeći autocestu. Nadalje zbog onečišćenja zraka prekomjernom prašinom ispušnih plinova vozila koji će uskoro prometovati autocestom povećana je opasnost za životnu okolinu tužiteljica. Ističu kako sve opisane opasnosti odnosno nelagodno stanovanje uvjetuje i smanjenje vrijednosti predmetne imovine za cca 50.000,00 kn. Nadalje, ističu kako su tuženik kao naručitelj radova (HAC), izvoditelj (Bechtel Inc) i podizvoditelj (Viadukt d.d.) građevinskih radova na autocesti Bregana Zagreb Dubrovnik na dijelu autoceste kod tunela Brezik, tužiteljicama kao trećoj osobi nanijeli materijalnu štetu na naznačenim građevinama, uzrokovanu građenjem pa stoga odgovaraju solidarno po objektivnom načelu i bez krivnje temeljem odredbe čl. 207.
ZOO i čl. 156 st.3. ZOO-a.
Po zaprimanju procjembenog elaborata od strane građevinskog vještaka, punomoćnik tužiteljica uredio je tužbeni zahtjev podneskom od 19.2.2025. godine (list 389 i 390 spisa) potražujući iznos od ukupno 39.675,64 eura te obrazlažući da je uračunao tužiteljicama od prije isplaćen iznos od 90.000,00 kn (sada protuvrijednost od 11.945,05 eura), koji iznos je isplatio tada 2-tuženik Bechtel International Inc pa da umjesto iznosa od 51.620,69 eura koji iznos je naveden u procjembenom elaboratu potražuju iznos od 39.675,64 eura, predlažući usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.
2. Tužene Hrvatske autoceste u svom odgovoru na tužbu ističu prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom da su zaključeni ugovor o izvođenju radova između ranije II i III tuženika koji su u obvezi naknaditi štetu koja nastane trećim osobama prilikom izvođenja radova. Tuženik je osporio kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno svoju odgovornost za nastalu štetu. Također tuženik ističe kako se on ne bavi poslovima miniranja, već se bavi općekorisnom djelatnošću, a šteta je nastala miniranjem, pa je jasno da tuženik nije mogao neposredno prouzročiti nastalu štetu. Nadalje, ističe se kako se tuženik ne bavi opasnom djelatnošću i njegova odgovornost za štetu se utvrđuje po načelu krivnje koju tužiteljice nisu dokazale, ni učinile vjerojatnom. Isto tako, tužiteljice nisu dokazale niti tvrdnje da je šteta nastala u korištenju znatno veće količine eksploziva pri izvođenju radova pri iskopu tunela Brezik, a o čemu je sačinjen elaborat o miniranju koji je izradio RGN Fakultet u Zagrebu, a koji elaborat u potpunosti demantira tvrdnje tužiteljica. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tuženik naglašava da radovi koje je tuženik kao naručitelj naručio spadaju u kategoriju općekorisne djelatnosti što je nedvojbeno izgradnja autoceste. U slučaju nastanka štete kod općekorisne djelatnosti naknađuje se samo prekomjerna šteta tj. ona koja nadilazi uobičajene iznose, a upravo tako procijenjenu kategoriju prekomjerne štete, a niti njen iznos tužiteljice nisu dokazale, niti ista proizlazi iz elaborata o procjeni stupnja oštećenosti građevine i visine štete. Zaključno, tuženik ukazuje na nedostatak uzročno posljedične veze štetnog događaja, štetne radnje tuženika, štete i visine štete, pri čemu tužiteljice nisu dokazale niti jedan od nužnih elemenata koje zakon traži da bi šteta i njena visina bile utvrđene uz isključenje eventualno drugih (seizmičkih uzroka štete). Zbog svega navedenog tuženik predlaže odbiti u cijelosti tužiteljice sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.
3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 5-7 spisa), novinski članak (list 8-10 spisa), omot lista 13 police osiguranja i elaborat miniranja, saslušani su svjedoci VĆ, AĆ (list 37 -39 spisa), ŠĆ, EĆ i tužiteljice 1 i 2 (list 98-101 spisa), troškovnik sanacije (list 108-113 spisa 115-119 spisa), izvršen je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Gorana Mazije (list 131-174 spisa) te u prilog - CD nalaz i mišljenje očitovanje Gorana Mazije (list 179-180 spisa), saslušan je sudski vještak Goran Mazija (list 198-199 spisa), izvršen je uvid u sklopljenu izvansudsku nagodbu tužiteljica i ranije II tuženika (list 213-214 spisa), dodatno očitovanje sudskog vještaka Gorana Mazije (list 223 spisa), uvid u priklopljeni spis R1-76/03 iz postupka osiguranja dokaza, održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti građevinskog vještaka (list 334 i 335 spisa, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje odnosno procjembeni elaborat građevinskog vještaka (list 340 – 367 spisa), u pisano očitovanje građevinskog vještaka BĆ (list 382 i 383 spisa) te je saslušan navedeni vještak na glavnoj raspravi od 21. veljače 2025. (list 392 i 393 spisa).
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Među parničnim strankama sporna je odgovornost tuženika kao i njegova pasivna legitimacija, a također je sporna uzročno posljedična veza štetnog događaja, štetne radnje tuženika i štete kao i visina štete koja se potražuje tužbenim zahtjevom.
6. Radi razjašnjenja spornih činjenica po strankama odnosno utvrđenja uzročno posljedične veze provedeno je rudarsko geološko vještačenje. Zadatak vještaka je bio da na osnovu dokumentacije u spisu te pregleda objekata tužiteljica utvrdi da li postoji uzročno posljedična veza između miniranja na objektu tunela Brezik (udaljen oko 150 m od objekata tužiteljica) i oštećenja na kući tužiteljica smještene u naselju Poljice.
7. Sudski vještak Goran Mazija u svom nalazu očitovao se o uzrocima koji su doveli do oštećenja kuće tužiteljica. Navodi kako je kompletno razmotrio dostavljenu dokumentaciju u spisu, navode stranaka istaknute tijekom postupka te na bazi navedene dokumentacije i samostalno prikupljene dokumentacije, obliku pukotina koje su vidljive i fotodokumentirane koje ukazuju uzroke koji su dovele do oštećenje. Tvrdi kako je do nastanka štete na kući tužiteljica došlo uslijed izvođenja radova miniranja prilikom razletavanja kamenog materijala po kući tužiteljica kao i susjednog objekta u vlasništvu FĆ zbog blizine i moguće ugroze radova miniranja. Vještak navodi kako je bilo potrebe pregledati objekt tužiteljica od strane izvođača miniranja usjeka tim više što je objekt starije gradnje, nema ugrađene vertikalne i horizontalne serklaže te ima drvenu međukatnu konstrukciju. Navodi kako je izvođač bio u obvezi dimenzionirati utjecaj miniranja uzevši u obzir navedeno i prilagoditi projekt kako bi šteta bila što je moguće manja ili u cijelosti eliminiran. Ističe kako je prilikom radova miniranja došlo do pucanja temelja i nadtemljenog zida na dva mjesta. Ističe kako se prilikom miniranja eventualni štetni utjecaj osjeti u području objekta koji je najbliži tlu kroz koji se širi potresni val i ostvaruje dinamički pomak, a to su temelji objekta podrumske prostorije ili šterna za vodu/septička jama. Vještak ističe kako je pucanje zida karakteristično za dinamički pomak i smjer pružanja pukotine je dijagonalan. Zaključno ističe kako je nedvojbenog mišljenja da je došlo do nastanka pukotina na kući tužiteljica uslijed izvođenja radova miniranja prvenstveno prilikom masovnih površinskih miniranja na usjeku. Što se tiče prisutnosti vode u tlu kao i činjenice da je trasom tunela i neposredno prije bio stari tok rijeke Gacke, a čitavo područje prepuno ponirućom vodom, kavernama, pištalinama i slično su pogodovale načinu i brzini širenja potresnog vala, a kojoj činjenici se nije posvetilo dovoljno pažnje prilikom izvođenja i projektiranja predmetnih radova.
8. Nadalje, u tijeku postupka na ročištu održanom dana 09. travnja 2013. g. vještak se dodatno očitovao u povodu prijedloga tuženika radi obrazloženja pisanog nalaza i mišljenja da je do štete na objektu tužitelja došlo uslijed izvođenja radova miniranja prvenstveno masovnih površinskih miniranja na usjeku. Vještak je naveo kako u cijelosti ustraje kod nalaza i mišljenja danog u postupku. Istakao je kako su na kući tužiteljica postojala tri utjecaja radova miniranja. Jedan se odnosio na usjek, jedan na izvođenje lokalne ceste Otočac Krasno te radova koji su izvođeni u tunelu Brezik. Smjer pružanja slojeva kroz koji su izvođeni radovi u tunelu pogodovali su povećanom širenju potresnog vala u smjeru obitelji KĆ, a bili prigušeni u smjeru položaja kuće obitelji FĆ. Vještak je istakao kako dominantan utjecaj na nastalu štetu objekata tužiteljice je imalo izvođenje radova na usjeku i izmještanje lokalne ceste. Također navodi kako tužiteljice u danu kada je bio povećan utjecaj miniranja pri izvođenju radova u tunelu nisu prijavile nikakvu štetu niti su u realnom vremenu prijavile štetu vezano za radove u tunelu. Međutim prilikom izvođenja radova usjeka i izmještanja ceste prijavljeno je i evidentirano razletavanje kamenog materijala kojima je nastala šteta na objektima. Vještak navodi kako su radovi izvođeni na usjeku i izmještanju ceste bili bliže kuće tužiteljica.
9. Konačno u svom dodatnom očitovanju dana 05. travnja 2015. g. vještak se pismeno još jednom očitovao u pogledu nastanka štete na objektima tužiteljica pa tako ističe da je zbog blizine objekata tužiteljica u odnosu na mjesto izvođenja radova masovnih miniranja na usjeku došlo do štetnog utjecaja u smislu razletavanja kamenog-odminiranog materijala, oštećenja krova, temelja i sl., a koje radove je izvodio ranije II tuženik. Vještak još jednom naglašava kako je prvenstveno ranije II. tuženik kriv za nastalu štetu tužitelja, a što je naveo u svom vještvu, iskazao na glavnoj raspravi i napisao u pisanom očitovanju, pri čemu i nadalje u cijelosti ustraje.
10. Iskazu sudskog vještaka Gorana Mazije sud je u cijelosti poklonio vjeru kao stručnom, mjerodavnom i objektivnom, a budući je vještak jasno i argumentirano otklonio prigovore te ukazao koji je uzrok nastanka štete na kući tužiteljica, odnosno da je to izvođenje radova masovnih miniranja na usjeku, te da je prvenstveno i dominantno za izvođenje takvih radova odgovaran ranije II. tuženik kao izvođač radova na usjeku na što je vještak ukazao u svom nalazu, dopuni nalaza kao i iskazu danom na ročištu.
11. U tijeku postupka sud je proveo dokaze saslušanjem predloženih svjedoka i to VĆ, NĆ, ŠĆ, EĆ te tužiteljica kao stranaka.
12. U svojim iskazima svjedoci VĆ i GĆ potvrdili su kako su objekti tužiteljica smješteni u neposrednoj blizini izlaska tunela Brezik na cesti Otočac–Švica te da su u vrijeme izgradnje autoceste neprekidno bili pod utjecajem izvođenja radova odnosno miniranja pri čemu su bili vidljivi tragovi pucanja zida sa vanjske i unutarnje fasade, s tim da objekt nije imao fasadu. Objekti su udaljeni cca 15-20 m od izlaska iz tunela Brezik.
13. Nadalje, saslušani svjedok ŠĆ također je potvrdio kako je do oštećenja došlo na objektima tužiteljica prilikom izgradnje autoceste i to uslijed miniranja pri izvođenju tih radova, pa su objekti oštećeni, a takvih oštećenja nije bilo prije. Do pucanja je došlo na cijeloj fronti kuće koja nema vanjsku fasadu, s tim da su se javljali i tragovi prašine zaostale zemlje na kući.
14. Prednje navode potvrdila je i EĆ ističući kako su objekti tužiteljica bili izloženi velikim detonacijama i vibracijama uslijed izvođenja radova miniranja na tunelu Brezik, jer im je udaljenost kuća cca 30 ak metara. Oštećenja su se očitovala nastankom pucanja unutarnjih zidova kao i vanjskih, do oštećenja pasica izvan kuće.
15. Iskaze naprijed navedenih svjedoka sud je cijenio logičnim i uvjerljivim budući su u pogledu odlučnih okolnosti nastanka oštećenja međusobno podudarni pa su iz toga razloga i prihvaćeni, s tim da su u tom dijelu svjedoci imali spoznaje, jer je i na njihovim kućama došlo do sličnih oštećenja.
16. Iskaze svjedoka svojim očitovanjem o nastalim oštećenjima potvrdile su i same tužiteljice pa je i njima sud poklonio vjeru.
17. Da su oštećenja nastala proizlazi i iz drugih provedenih dokaza odnosno spisu priloženih materijalnih dokaza.
18. Na ročištu na licu mjesta u nazočnosti građevinskog vještaka isti je utvrdio da se na predmetnoj nekretnini nalaze četiri objekta i to obiteljska kuća, prizemnica s podrumom, podrumskim prostorom ispod stambenog prostora te dvorišnih zgrada i to stare kuće po namjeni ljetna kuhinja te staja te je vještak uzeo potrebne parametre radi izradi procjembenog elaborata.
19. Uvidom u procjembeni elaborat sačinjen po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo BĆ, mag. ing. aedif., proistječe da je procjena štete utvrđena iznosom prema izrađenom troškovniku u kojem su obuhvaćeni svi potrebni radovi, a količine materijala su utvrđene stvarnom izmjerom na terenu dok je za iznose jediničnih cijena djelomično korištena Standardna kalkulacija radova u visokogradnji, a djelomično su procijenjeni iskustveno. Vještak zaključuje da za predmetne objekte utvrđuje ukupnu tržišnu vrijednost štete u iznosu od 51.600,00 eura.
U pisanom očitovanju na iznesene prigovore od strane tuženika vještak se očitovao da procjenom nije moguće točno utvrditi da li bi šteta na objektu drugačije gradnje bila manja, ista ili veća te da je utjecaj na objekt drugačije gradnje dokaziv jedino detaljnom i opsežnim izračunom. Isto tako, vezano za prigovor tuženika da se pukotine na zidovima prizemlja mogu sanirati injektiranjem, a ne rušenjem, navodi kako se takvom obnovom ne postiže vraćanje u prvobitno stanje i ostavlja se prostor za daljnje pogoršanje stanja prilikom pojave novih potencijalnih vanjskih utjecaja, a samim time isto ne bi bilo izvedeno u skladu s pravilima struke. Pojašnjava da je injektiranje primjenjivo na dijelove objekta koji imaju drugačiju, jaču strukturu materijala i gdje se pojavom pukotina bitno ne narušavaju svojstva nosivosti i stabilnosti. Konačno, vještak se očituje i da je nalaz i mišljenje donio na bazi terenskog pregleda kao i pregledom spisa te, s obzirom na vrstu i veličinu oštećenja na gospodarskim objektima, navodi da su ista povezana s istim uzrocima oštećenja kao i na obiteljskoj kući. Stara kuća da je bila sagrađena na poziciji vrlo blizu obiteljske kuće kojoj je stvarala ugrozu zbog potencijalnog urušavanja. Uzevši u obzir štete na ostalim objektima da je pretpostavio da je i na staroj kući nastala šteta te iskustveno procijenio trošak njenog uklanjanja.
Saslušan na glavnoj raspravi 21. veljače 2025. godine vještak je u cijelosti ostao kod datog nalaza i mišljenja te se još dodatno očitovao da je kao ovlašteni projektant radio na projektiranjima koja su uključivala seizmička djelovanja, ali napominje da u predmetnom slučaju bez obzira na stručnost ne bi bilo moguće točno utvrditi djelovanje sila koje su prouzročili radovi na tunelu iz razloga što nema dovoljno ulaznih parametara. Točan izračun da bi bio moguć isključivo u varijanti provođenja detaljne studije koja bi obuhvaćala ne samo ispitivanja djelovanja sila već i geomehanička istraživanja kako bi se doznao točan utjecaj vibracija na objekat. Ponovno naglašava, a vezano za prigovor tuženika da ne postoji odgovornost tuženika za sanaciju onih oštećenja koja ne bi nastala da je predmetni objekt sagrađen u skladu s pravilima građevinske struke, da se objekt promatra u stanju u kojem je trenutno te da se ne može osporavati njegova uporabljivost i funkcionalnost zbog činjenice da nema izvedeni horizontalni i vertikalni serklaž. Napretkom graditeljstva da su svakako današnji objekti bolje i čvršće građeni, no, u ne tako davnoj povijesti da nije bila praksa izvođenja serklaža pa čak niti temelja u dimenzijama u kojima se danas projektiraju i grade. Isto tako je iznio da zbog neposredne pozicije stare kuće uz obiteljsku kuću je sigurno utjecaj radova bio jednak i na staru kao i na obiteljsku kuću te na gospodarske objekte. Za pretpostaviti je da su se oštećenja na krovu pojavila i na staroj kući kao i na ostalim objektima na kojima su ta oštećenja evidentirana. Naglašava da je teško reći točno u kojem stupnju su oštećenja nastala, no, svakako bez njihove sanacije nastavio se utjecaj na drvenu krovnu konstrukciju koja je pod daljnjim utjecajem vremenskih prilika nastavila propadati. Točna količina štete se danas ne može utvrditi, međutim, može se sa sigurnošću reći da je ona postojala barem u jednakoj visini kao i na ostalim objektima.
20. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio nalazu i mišljenju, kao i očitovanju navedenog vještaka budući Sud ne dvoji da je vještak svoj nalaz dao u skladu sa pravilima struke. Posebice valja istaći da Sud prihvaća i očitovanje vještaka kada otklanja prigovor tuženika koji drži da ne postoji njegova odgovornost za sanaciju onih oštećenja koja ne bi nastala da je predmetni objekt sagrađen u skladu s trenutnim pravilima građevinske struke. Naime, i ovaj Sud drži da je tuženik, odnosno ranije tuženici II i III kao izvođači radova bili dužni, a prilikom zahvata u prostoru prilagoditi intenzitet radova zatečenom stanju građevina na terenu, dakle, neovisno od toga da li su građevine građene u skladu sa najvišim građevinskim standardima ili pak nisu.
21. Iz stanja spisa i dokaza provedenih tijekom postupka proizlaze slijedeće činjenice:
- da su tuženik i ranije tuženici II i III sudionici izvođenja predmetnih radova u gradnji dijela autoceste Bregana-Zagreb-Dubrovnik, i to u svojstvu naručitelja, izvoditelja i podizvoditelja radova, te da su radovi izvođeni paralelno, dakle, tako da je svaki od izvoditelja samostalno izvodio svoj dio radova;
- da su tužiteljice u postupku osiguranja dokaza kod nadležnog suda osigurale dokaz o šteti;
- da su tužiteljice od svih naznačenih tuženika zatražili naknadu štete u rubriciranom predmetu Naslovnog suda, koju su osnovu i visinu štete tuženici osporili, da bi bivši II. tuženik (Bechtel) naknadno u tijeku postupka priznao da je suodgovoran za štetu te s tog osnova tužitelja obeštetio za nesporni iznos odgovornosti za štetu;
- da su predmetne nekretnine tužiteljica pretrpjele znatna oštećenja koja bitno smanjuju mehaničku stabilnost i otpornost objekta na druga vanjska djelovanja, a ista se oštećenja očituju kao pukotine podrumskih i nadtemeljnih zidova;
- da su građevinski vještak HĆ i vještak za geologiju Goran Mazija nedvojbenog mišljenja kako je u predmetnom slučaju došlo do nastanka štete na objektima tužiteljica uslijed izvođenja radova miniranja;
- da je objekt tužiteljica udaljen 47,37 metara od usjeka izrađenog za potrebe izmještanja lokalne ceste, dok je udaljenost kuće tužiteljica od portala tunela Brezik svega 59,28 metara i predstavlja najkraću udaljenost od zone ugroze do sada, a da je dozvoljena količina eksplozivnog punjenja na udaljenosti od 47,37 metara 10,28 kg u intervalu opaljenja a na udaljenosti od 59,28 metara 14 kilograma po intervalu opaljenja;
- da je kuća tužiteljica 42,72 metara bliža tunelu Brezik od kuće tužitelja KĆ, koji je kod naslovnog suda također ustao sa tužbom radi naknade štete protiv ovdje tuženika i bivšeg treće tuženika (u predmetu posl.br.: P-570/09), u kojem je postupku bivši III. tuženik po svojem tada šefu gradilišta na proboju tunela Brezik priznao da je šteta koju navedeni tužitelj KĆ trpi rezultat radova na proboju tunela Brezik, a tu činjenicu potvrđuje i presuda suda drugog stupnja u navedenom predmetu, kojom su pravomoćnom odlukom ovdje tuženik i bivši III. tuženik u tom predmetu utvrđeni odgovornim osobama za počinjenu štetu, te im je naloženo štetu naknaditi;
- da su sudionici predmetne izgradnje propustili prije projektiranja i izvođenja radova pregledati objekte tužitelja te s tim u svezi dimenzionirati utjecaje, odnosno prilagoditi izvođenje radova mogućim utjecajima, a isto tako da su sudionici izgradnje propustili utvrditi činjenicu da se predmetno područje nalazi na mjestu starog toka rijeke Gacke, području prepunim ponirućom vodom – što je pogodovalo širenju potresnog vala;
- da su predmetni radovi izvođeni uporabom eksplozivnih sredstava (miniranje) te uporabom teške građevinske mehanizacije, koja se djelatnost bez dvojbe ima smatrati opasnom djelatnošću, uporabom opasnih stvari;
- da je ukupna tržišna vrijednost štete za objekte na predmetnoj čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznos od 51.600,00 eura, kako je to utvrdio stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina u procjembenom elaboratu.
22. Proistječe stoga nedvojbenim da je predmetna šteta nastala zbog izvođenja radova miniranjem od strane bivših tuženika II i III kao i propuštanjem naručitelja radova, sada jedinim tuženikom, da pri izradi projekta utvrdi geološka svojstva područja na kojima se radovi izvode, utvrdi blizinu, starost i građevinska svojstva objekata koji su smješteni u neposrednoj blizini izvođenja radova i slično. Stoga se može zaključiti da je do oštećenja objekata tužiteljica došlo i zbog seizmičkih efekata, vibracija tla, koje su vibracije rezultat miniranja, a sve kako bi se probio tunel Brezik te je nedvojbeno da postoji uzročna veza između gradnje tunela i nastale štete, a kako su to iznijeli i vještaci građevinske i geološke struke.
23. Za istaknuti je, a u svezi iznesenog prigovora promašene pasivne legitimacije, da valja primijeniti odredbu čl. 207. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 7/96, 112/99, 8/01, dalje: ZOO) kao zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka predmetne štete, a koja odredba propisuje da naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja je nastala u vezi s izvođenjem tih radova. Nije sporno da je naručitelj radova tuženik Hrvatske autoceste, a izvođači radova Bechtel (ranije II tuženik) i Viadukt (ranije III tuženik). Ugovor o građenju zaključen između sadašnjeg tuženika te ranijih tuženika II i III, a na koji se poziva tuženik ne regulira njihovu odgovornost za štete koje nastanu trećim osobama već reguliraju pravo naručitelja, ovdje tuženika, na obeštećenje od strane izvođača radova. Stoga taj ugovor ne utječe na njihovu solidarnu odštetnu odgovornost prema trećim osobama.
24. Isto tako, odredba čl. 206. st. 3. ZOO-a propisuje utvrđivanje udjela odgovornosti više osoba za naknadu štete, ukoliko su uzrokovale štetu radeći neovisno jedna od druge. Za oštećenika, kojem imaoci opasne stvari odgovaraju bez obzira na krivnju, dakle, po načelu objektivne odgovornosti, nije od značaja utvrđivanje udjela svakog pojedinog uzročnika štete u štetnom događaju pa je stoga njihova odgovornost solidarna. Iz tog razloga, valjalo je odbiti istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.
25. U tom pravcu, Sud je usvojio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kojeg je isti uskladio sa Nalazom i mišljenjem vještaka s tim što valja istaći da je Sud temeljem čl. 190. st. 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbe u smislu povećanja tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja iz razloga jer smatra da je navedeno svrsishodno za konačno rješenje prijepora između stranaka, a sve radi ekonomičnosti postupka.
26. Isto tako, iz podneska kojim je uređen tužbeni zahtjev, razvidno je da su tužiteljice pravilno umanjile postavljeni tužbeni zahtjev za iznos od 90.000,00 kn koji im je isplaćen u mirnom postupku od strane Bechtela, ranije II. tuženika, a što je među strankama očito nesporno.
27. Budući su tužiteljice I i II u cijelosti uspjele sa tužbom i tužbenim zahtjevom to im je tuženik temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) dužan naknaditi troškove postupka.
28. Sud je priznao zatraženi trošak prema ispostavljenom troškovniku te je tako priznat trošak postupka osiguranja dokaza u predmetu R1-76/2003 koji je vođen pred tadašnjim Općinski sudom u Otočcu i koji postupak je prethodio ovom parničnom postupku. Tako je priznat trošak sastava prijedloga za osiguranje dokaza u iznosu od sadašnjih 275,00 eura, nadalje, za trošak zastupanja tužitelja (predlagatelja osiguranja) na očevidu od 16.12.2003. godine u iznosu od 412,50 eura, što daje iznos od 687,50 eura, a sa pripadajućim PDV-om od 171,87 eura daje iznos od 859,37 eura, a sve prema Tarifi o naknadama i nagradi troškova za rad odvjetnika.
Također je priznat i troška uplaćenog predujma za vještačenje po vještaku građevinske struke HĆ u iznosu od 223,50 eura. Nadalje, priznat je trošak sastava tužbe, kao i trošak za zastupanje na ročištima od 27.10.2009., 19.11.2009., 13.12.2011., 1.2.2012., 7.12.2014., 23.3.2016., u iznosu od po 550,00 eura za svaku radnju, nadalje, za zastupanje na ročištima od 29.3.2024., 13.6.2024., 21.2.2025. u iznosu od po 1.100,00 eura za svaku radnju. Također je priznat trošak za sastav obrazloženog podneska od 30. listopada 2009. godine, nadalje, za sastav obrazloženog podneska od 23.11.2009., za podnesak od 16.12.2014., u iznosu od po 550,00 eura za svaki podnesak, nadalje, za obrazloženi podnesak od 21. ožujka 2016. iznos od 200,00 eura, za sastav podnesaka od 8.5.2022., 15.10.2024., 18.2.2025., u iznosu od po 275,00 eura te za sastav obrazloženog podneska od kojim je tužitelj konačno uredio tužbeni zahtjev od 19.2.2025. u iznosu od 1.100,00 eura. Također, priznat je trošak sastava žalbe na rješenje od 19.2.2004. godine koja žalba je usvojena, u iznosu od 275,00 eura, kao i trošak sastava žalbe na presudu od 23.5.2016. godine sa kojom žalbom je također punomoćnik tužiteljica uspio, u iznosu od 625,00 eura, a što daje ukupni iznos od 11.825,00 eura, a što sa zatraženim pripadajućim PDV-om od 2.956,25 eura daje ukupni iznos od 14.781,25 eura. Kada se ovaj iznos zbroji sa iznosom priznatog troška od 859,37 eura, a koji trošak se odnosi na postupak osiguranja dokaza u predmetu pod posl. brojem R1-76/2003 dobije se sveukupni iznos od 15.640,62 eura.
Također valja zbrojiti već spomenuti trošak uplaćenog predujma za vještačenje u postupku osiguranja dokaza, a po vještaku HĆ u iznosu od 223,50 eura, nadalje, trošak vještačenja po vještaku Goranu Maziji u iznosu od 1.061,78 eura te trošak građevinskog vještačenja po vještaku BĆ u iznosu od 849,48 eura uvećan za trošak pristupa navedenog vještaka na glavnu raspravu održanu 21. veljače 2025. godine u iznosu od 176,68 eura pa proistječe da je ukupan iznos kojeg je tuženik dužan isplatiti tužiteljicama I i II na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 17.952,06 eura.
29. Sud nije priznao tužiteljicama zatraženi trošak za sastav podnesaka od 26.10.2009., 9.3.2012., 13.4.2012., 17.9.2024., budući navedeni podnesci nisu bili nužni za vođenje parnice, a sadržaj istih mogao se iznijeti i usmeno na ročištima, nadalje, nije priznao niti zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 26.10.2009. budući ročišta uopće nije bilo zakazano za navedeni datum već je održano ročište 27.10.2009., trošak kojeg zastupanja je priznat.
Iz tog razloga valjalo je tužiteljice I i II odbiti sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 1.758,24 eura, kao neosnovanim.
30. Zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice kao i parničnog troška presuđene su temeljem čl. 29.st.1. i 2. ZOO-a. Pri tome valja reći što se tiče glavnice da je riječ o naknadi nenovčane materijalne štete s obzirom da tužiteljice potražuju naknadu štete zbog oštećenja na svojim građevinama. Nenovčana obveza dobije značenje novčane obveze tek kada je opseg naknade nenovčane materijalne štete na pravno obvezujući način izražen u novcu, a to je u pravilu donošenjem prvostupanjske presude te su stoga zatezne kamate i dosuđene od presuđenja pa do konačne isplate upravo kao i zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak, a kako je to pravilno i zatraženo.
31. Temeljem iznesenog presuđeno je kao u izreci.
U Otočcu 14. ožujka 2025.
S u d a c:
Slavka Nikšić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.
O tom obavijest
1. Stjepan Gomerčić, odvjetnik u Čazmi
2. Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4
