Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Poslovni broj: Pp-715/2024-11
Varaždin, Braće Radića 2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Vesni Poljan, po nacrtu odluke više sudske savjetnice Hane Strnišćak uz sudjelovanje Valentina Bunić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog OK, branjenog po Bojanu Bacingeru, odvjetniku u Čakovcu, zbog prekršaja iz članka 244. stavak 7. i članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine” 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022., 133/2023. dalje: ZSPC), povodom prigovora okrivljenika izjavljenog protiv prekršajnog naloga Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin klasa: 211-07/24-3/802, urbroj: 511-14-05-24-1 od 5. veljače 2024. godine, nakon završene glavne rasprave 13. ožujka 2025. u prisutnosti braniteljice okrivljenika i objavljene presude 14. ožujka 2025. bez prisutnosti stranaka, objavio je i
p r e s u d i o j e
Okrivljeni OK, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2002. u [adresa], od oca O i majke T, s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, prekršajno kažnjavan
k r i v j e
I. što je 11. siječnja 2024. oko 22,20 sati u [adresa] upravljao osobnim automobilom marke Volkswagen reg. oznake [registarska oznaka] sudjelujući u prometu na cesti za vrijeme dok mu je izrečena mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Varaždinu broj: 33 Pp-2041/2023-3 u vremenu od 28. prosinca 2023. do 27. veljače 2024.,
dakle što je upravljao motornim vozilom u prometu na cesti za vrijeme kada mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima,
II. čime je postupio protivno članku 289. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i počinio prekršaj iz članka 289. stavak 4. istog zakona,
te mu se radi toga primjenom članka 37. stavak 1. i 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine” 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015. i 70/2017., 118/2018., 114/2022.)
III. i z r i č e
novčana kazna u iznosu od 500,00 (petsto) eura.
Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku 90 od dana pravomoćnosti presude po nalogu za nacionalna plaćanja koji je prilog ovoj presudi. U određenom roku kaznu može platiti u više obroka.
Okrivljenik se upozorava sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene kazne smatrati će se da je izrečena novčana kazna u cjelini plaćena. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečenu novčanu kaznu ne plati, ista će se temeljem članka 34. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.
IV. Trošak postupka odmjeren je u iznosu od 100,00 (sto) eura, a temelji se na članku 138. stavak 3. u vezi članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine" 18/13) i dužan ga je naknaditi okrivljenik u istom roku kao i novčanu kaznu po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate, a po nalogu za nacionalna plaćanja koji je prilog ovoj presudi.
V. Na temelju članka 182. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona
okrivljeni OK, OIB: [osobni identifikacijski broj]
o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e
da bi: "dana 11. siječnja 2024. godine u 22,20 sati u mjestu Jalžabet, Varaždinskoj ulici kbr. 38 kao vozač vozila M1 marke Volkswagen reg. oznake [registarska oznaka] upravljao osobnim automobilom sudjelujući u prometu na cesti, na kojem je prava registarska pločica postavljena na način da se dobro ne vidi",
čime bi postupio protivno članku 244. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjivo po članku 244. stavak 7. istog zakona.
Obrazloženje
1. Policijska uprava varaždinska izdala je prekršajni nalog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude. Okrivljenik je pravodobno izjavio prigovor protiv prekršajnog naloga, pa je isti stavljen izvan snage i proveden je redovan postupak.
2. U dokaznom postupku sud je pročitao Presudu Općinskog suda u Varaždinu broj 33 Pp-2041/2023-3 od 8. rujna 2023. s klauzulom pravomoćnosti i izvršnosti (list 7-9 spisa) i Potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije od 24. listopada 2024. (list 13-14 spisa), ispitao je svjedoka TK, a okrivljenik je svoju obranu iznio pisanim putem.
3. U svojoj obrani okrivljenik je naveo da što se tiče prekršaja iz točke 1. prekršajnog naloga da je točna činjenica da nije imao registracijsku pločicu na za to predviđenom mjestu, međutim nije točno da ista nije bila postavljena na mjestu na kojem se dobro vidi. U konkretnom slučaju riječ je o registracijskoj pločici koja je smještena s prednje strane automobila. Nosač registracijske pločice s prednje strane, koji je namijenjen za smještaj registracije se polomio, odnosno olabavio, te je okrivljenik bio primoran staviti istu na prednje staklo automobila, kako je ne bi izgubio. Osim toga, okrivljenik je smatrao da je stavljanje registracijske oznake na prednje staklo (a što se i ima smatrati u prometu), najbolje rješenje ukoliko registracijsku pločicu nije moguće staviti na za to predviđeno mjesto. Dakako da okrivljenik nije na taj način vozio danima niti mjesecima, već je na opisani način postupio upravo i isključivo s danom kad je optužba utvrdila počinjenje prekršaja. Valja napomenuti da se druga registracijska pločica, odnosno ona koja se nalazi na stražnjoj strani automobila, nalazila upravo na za to predviđenom mjestu, odnosno nosaču registracijske oznake. Dakle, okrivljenik je svim raspoloživim sredstvima, mogućim znanjem, a i utvrđenom praksom u prometu postupio na ispravan način kad je, usprkos činjenici lomljenja nosača, registracijsku oznaku stavio na za to vidljivo mjesto – prednje staklo. Prema tome nema govora da je optužba bila u ikojem aspektu u nemogućnosti raditi svoj posao, pa je tako i s lakoćom ovdje okrivljenika mogla evidentirati kao počinitelja prekršaja. A što svakako ne bi mogla da isti nije imao obje registracijske pločice (s prednje i stražnje strane). Stoga se ponašanje okrivljenika ni na koji način ne može kvalificirati kao postupanje s namjerom, niti protupravno. Baš suprotno, isti je takvim postupanjem, a odnosno stavljanjem registracijske pločice na prednje staklo automobila, pokazao da je savjestan vozač u prometu, te da brine za sigurnost ostalih sudionika u istom. U pogledu točke 2. Prekršajnog naloga kojim se okrivljeniku stavljana teret da bi upravljao osobnim automobilom sudjelujući u prometu na cesti za vrijeme kada mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom kategorije B u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Varaždinu, broj 33 Pp-2041/2023-3 u vremenu od 28. prosinca 2023. do 27. veljače 2024. okrivljenik navodi kako nije znao (a niti je kao laik mogao znati) od kad do kad teče zaštitna mjera zabrane. Upravo suprotno, smatra kako je s punim pravom vjerovao da zabrana teče od dana izdavanja obaveznog prekršajnog naloga (a odnosno proteka roka za izjavljivanje prigovora), te ga sa suprotnim nitko nije (pa tako niti sud) upoznao. Ističe kako je izrečenu zabranu bio ispoštovao, te u vremenskom periodu od puna dva mjeseca doista nije vozio, a sve kako će to u nastavku izložiti. Nadalje, navodi da je na obavezni prekršajni nalog Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin klasa: 211-07/23-2/22958, urbroj: 511-14-09-23-1 uložio prigovor isključivo u odnosu na novčanu kaznu. Sukladno prigovoru Općinski sud u Varaždinu je donio presudu u kojem je okrivljeniku ublažio novčanu kaznu. Povod izjavljivanju prigovora samo u vezi odluke o novčanoj kazni bila je činjenica što okrivljenik nije znao na koji način računati trajanje izrečene mjere zabrane u trenutku izdavanja obaveznog prekršajnog naloga, zbog čega isto nije htio riskirati, te je odlučio da će izrečenu mjeru ispoštovati i dva mjeseca ne voziti automobil. Odnosno, da će se isključivo prigovarati po osnovi izrečene novčane kazne. Okrivljenik je, u najboljoj namjeri, smatrao kako će dobiti obavijest o trajanju mjere zabrane upravljanja vozilom i isti nije bio siguran kada mjera počinje teći, a kada završava, te kada opravdano može na cestu. Okrivljenik ističe kako od dana proteka žalbenog roka (a odnosno roka za davanje prigovora protiv obaveznog prekršajnog naloga, kad je isti postao pravomoćan), nije koristio prijevozno sredstvo puna dva mjeseca, kako je to određeno obaveznim prekršajnim nalogom. Isti se je snalazio na sve moguće načine kako bi došao na posao – bicikl, prijevoz roditelja, prijatelja i sl., da bi dana 5. veljače 2024. godine, dakle više od pola godine od izdavanja obaveznog prekršajnog naloga, opravdano, smatrajući da je zaštitna mjera zabrane završila, budući da nije dobio nikakvu obavijest o početku trajanja mjera, kao ni završetku, krenuo automobilom i kao za inat, bez ikakvog povoda, bio zaustavljen od strane policijskih službenika, odnosno redovne kontrole, koja je uvidom u sustav utvrdila da isti upravlja pod zabranom – budući se u sustavu MUP-a navodilo kako mjera ipak traje. Međutim, okrivljenik je zabranu ispoštovao i puna dva mjeseca od isteka roka od osam dana za izjavljivanje prigovora protiv obaveznog prekršajnog naloga, poštivao zaštitnu mjeru, što jasno potvrđuje i činjenica da se u vidu iste nije žalio, a odnosno nije prigovarao, što u konačnici potvrđuje i sud u presudi. Obzirom na naprijed navedeno, jasno je kako se radi o "pravnoj zavrzlami", pa kod okrivljenika nedostaje subjektivni element prekršaja, odnosno ne postoji krivnja, budući da okrivljenik nije postupao s namjerom za počinjenje takvog prekršaja, što je i logično, budući da je isti pravni laik i pojmovi izvršnosti/pravomoćnosti istome nisu poznati, a uz to, očekivao je obavijest na svoju adresu prebivališta o izvršnosti mjere zabrane upravljanja motornim vozilom. Razlog zbog čega je postupio upravo na opisani način, a odnosno odmah poštivao mjeru zabrane, i na istu se nije žalio, to jest prigovarao leži u informacijama dobivenim od strane policijskih službenika. Dakle, isti je imao povjerenja u sustav, te nije znao da svojim postupanjem radi išta krivo, tim više, smatrao je da je svoje ponašanje uskladio s pravnim poretkom, obzirom puna dva mjeseca nije vozio automobil. Zbog svega navedenoga okrivljenik predlaže da naslovni sud donese presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe, i to iz razloga propisanog odredbom članka 182. Prekršajnog zakona. Ukoliko pak naslovni sud odluči da je okrivljenik kriv za počinjenje prekršaja, isti predlaže da se prilikom odmjeravanje kazne primjeni odredba članka 38. stavak 2. Prekršajnog zakona. Naime, navedeni prekršajni postupak okrivljenika u tolikoj mjeri pogađa da nema uopće govora da će u budućnosti počiniti takav prekršaj jer je sada na "vlastitoj koži" osjetio težinu tog prekršaja, posebice kad se uzme u obzir predložena novčana kazna od čak 1.350,00 EUR. Također smatra kako bi takvim postupanjem suda bila i zadovoljena svrha generalne prevencije jer društvo u cjelini njegovim postupanjem ni na koji način nije oštećeno, niti pak je on svojim postupanjem poticao druge sudionike u prometu da krše mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, kad se i sam doslovno dva mjeseca držao izrečene mjere. A ako pak sud smatra da nema mjesta primjeni citirane odredbe, okrivljenik skreće pozornost na odredbu članka 37. Prekršajnog zakona. Izricanje novčane kazne od 1.350,00 EUR zasigurno bi ugrozilo njegovu egzistenciju, a gubitak vozačke dozvole na narednih tri mjeseca, kako se to predlaže prekršajni nalogom, direktno bi dovelo do otkaza jer okrivljenik naprosto nema drugog načina da dođe na posao i da tamo obavlja svoje radne zadatke za koje mu je vozilo neophodno. Naime, okrivljenik ima dvadeset tri godine, izuzev presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Pp-2041/2023-3 nije bio nikad niti prekršajno niti kazneno kažnjavan. Moglo bi se slobodno tvrditi da je pitanje bi li se uopće ponašanje okrivljenika, zbog kojeg se vodi ovaj postupak, imalo smatrati prekršajem, uzme li se u obzir okolnosti i način na koji je počinjen. Okrivljenik radi u [obrt], obrt za trgovinu i postavu keramičkih pločica, vl. HK, te je zaposlen kao keramičar. Svakog jutra mora ići s automobilom na posao i s posla, što predstavlja dvadeset kilometara u oba smjera. Dodatno na posao vozi tri radnika, koji ne posjeduju vozačku dozvolu. Isto tako napominje da njegov poslodavac ima otvorena gradilišta u Hrvatskom Zagorju, [adresa] i Međimurskoj županiji, zbog čega mu je u opisu posla svakodnevna vožnja automobilom iz objekta u objekt. Dakako da mu je zbog svega navedenog potrebna vozačka dozvola, a jednako tako je očito da poslodavcu radnik bez vozačke dozvole neće biti više potreban, a isto tako da vjerojatno tvrditi da bi poslodavac mogućnosti financirao radnika u smislu isplate plaće ako mu nije potreban jer ne može obavljati sve zadatke koji su mu naloženi. Ovo posebno uzme li se u obzir da njegov poslodavac nije tvrtka s više radnike, već obrtnik. U pogledu predložene visine novčane kazne ističe se da okrivljenik ima plaću od cca 1.000,00 EUR neto. Ima roditelje, o kojima financijski brine, no isto tako ima i partnericu, koja je spletom okolnosti trenutno nezaposlena. Dakle, od plaće u iznosu od svega 1.000,00 EUR, trenutno živi čak četiri osobe. Valja spomenuti da okrivljenik ima kredit, te da mjesečna rata iznosi čak 360,00 EUR. Dakle, nesumnjivo je da bi izricanje drakonske kazne poput ove predložene prekršajnim nalogom dovelo na rub egzistencije, kako okrivljenika, tako direktno i njegove najbliže, a što svakako nije pravično u smislu ostvarenja specijalne i generalne prevencije. Slijedom svega navedenog, a budući da bi posljedice kažnjavanja okrivljenika još dodatno otežale njegov položaj, te da bi isti vjerojatno izgubio i posao, okrivljenik smatra kako se opća svrha propisivanja i primjene svih prekršajno-pravnih sankcija i opća svrha kažnjavanja, u konkretnom slučaju, može postići i bez njegovog kažnjavanja na način predložen prekršajnim nalogom.
4. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud utvrđuje da je okrivljenik počinio djelo iz točke 2. optužnog prijedloga na način opisan u izreci presude. Naime, iz Presude Općinskog suda u Varaždinu broj: Pp-2041/2023-3 od 8. rujna 2023. s klauzulom pravomoćnosti 8. rujna 2023. i izvršnosti 28. prosinca 2023. razvidno je da je ista donesena u povodu prigovora okrivljenika na obavezni prekršajni nalog PU varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin koji je izdan 8. srpnja 2023. U potonjem obaveznom prekršajnom nalogu, kako to proizlazi iz točke 1. obrazloženja pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda u Varaždinu broj: Pp-2041/2023-3 od 8. rujna 2023., okrivljenik je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura, obvezan je na plaćanje troškova postupka u iznosu od 23,89 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, a sve zbog prekršaja iz članka 199. stavak 7. ZSPC. Iz točke 2. obrazloženja navedene presude ovog suda razvidno je da je okrivljenik izjavio prigovor na obavezni prekršajni nalog PU varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin koji je izdan 8. srpnja 2023. i to samo vezano za odluku o visini izrečene novčane kazne. Tako je u prigovoru okrivljenik u bitnome naveo da pisanim prigovorom moli da mu se izrečena novčana kazna ublaži, dok iz sadržaja njegovoga prigovora proizlazi da nije tražio ublažavanje izrečene mu zaštitne mjere u trajanju od 2 mjeseca. Navedeno je i sam okrivljenik potvrdio u svojoj pisanoj obrani iznesenoj u ovom predmetu. Općinski sud u Varaždinu je povodom prigovora okrivljenika na obavezni prekršajni nalog PU varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin koji je izdan 8. srpnja 2023. okrivljeniku za prekršaj iz članka 199. stavak 7. ZSPC ublažio izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 660,00 eura na način da mu je za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 330,00 eura. Kao što je naprijed iznijeto, s obzirom na to da okrivljenik u prigovoru na obavezni prekršajni nalog PU varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin koji je izdan 8. srpnja 2023. nije pobijao izrečenu zaštitnu mjeru, to je sud u točki III. izreke presude Općinskog suda u Varaždinu broj Pp-2041/2023-3 u tom dijelu potvrdio pobijani obavezni prekršajni nalog.
5. Na temelju članka 58. stavak 2. Prekršajnog zakona zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima počinje teći od izvršnosti presude. Sukladno citiranom članku, sud utvrđuje da je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera počela teći od izvršnosti Presude Općinskog suda u Varaždinu broj: Pp-2041/2023-3 budući da je istom potvrđen pobijani Obavezni prekršajni nalog PU varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin koji je izdan 8. srpnja 2023., a kojim je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca. U tom smislu obzirom da je citirana presuda ovog suda postala izvršna 28. prosinca 2023., uzimajući u obzir članak 58. stavak 2. Prekršajnog zakona, jasno je da je okrivljeniku zaštitna mjera trajala od 28. prosinca 2023., dakle od dana izvršnosti presude kojom je zaštitna mjera izrečena odnosno u konkretnom slučaju potvrđena, sve do 27. veljače 2024. Nije sporno da je okrivljenik upravljao osobnim automobilom marke Volkswagen reg. oznake [registarska oznaka] u prometu na cesti 11. siječnja 2024., a uzimajući u obzir trajanje zaštitne mjere, razvidno je da je okrivljenik upravljao vozilom u prometu na cesti za vrijeme kada mu je to bilo zabranjeno. Ujedno to potvrđuje i svjedok TK, policijski službenik PP Varaždin koji je kritične zgode vršio kontrolu i nadzor prometa te je zaustavio vozilo kojim je upravljao okrivljenik, a kada je zaustavio njegovo vozilo provjerom u sustav IS MUP vidio je da je okrivljeniku na snazi zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, pa je tako utvrdio da okrivljenik upravlja za vrijeme kada to ne smije. Iskazao je da je utvrdio da se radi upravo o okrivljenom OK kao vozaču jer je prilikom kontrole i zaustavljanja okrivljenika od njega zatražio vozačku i prometnu dozvolu radi utvrđivanja njegovog identiteta, a nakon toga je izvršio provjeru u naprijed navedeni sustav IS MUP kojom prilikom je vidio da je okrivljeniku na snazi zaštitna mjera, a sve prema broju njegove vozačke dozvole. Sud je prihvatio iskaz svjedoka TK u tom dijelu jer je svjedok treća osoba, nesrodna s okrivljenikom, nezainteresirana za ishod ovog postupka te nema razloga da sud ne prihvati njegov iskaz kao vjerodostojan, potpun i uvjerljiv. Isto tako, svjedok TK je službena osoba – policijski službenik koji je u sklopu vršenja svojih zakonom propisanih ovlasti i to vršenja kontrole i nadzora prometa, neposrednim opažanjem utvrdio radnju prekršaja okrivljenika.
6. Obrana je isticala da je okrivljenik smatrao da će dobiti obavijest o trajanju mjere zabrane upravljanja vozilom. Prigovori obrane nisu osnovani. To iz razloga što policija nije u obvezi, sukladno važećem Zakonu o sigurnosti prometa na cestama o tome obavještavati okrivljenike. Upravo je okrivljenik bio dužan informirati se o vremenu trajanja zaštitne mjere što je mogao učiniti nakon primitka pravomoćne Presude Općinskog suda u Varaždinu broj Pp-2041-2023-3 od 8. rujna 2023., a vrijeme trajanja potvrđene mu zaštitne mjere mogao je odnosno morao je saznati na stranicama Ministarstva unutarnjih poslova, na tzv. Kutku za vozače upisom serijskog broja svoje vozačke dozvole ili putem sustava e-Građani, a ukoliko isto ne koristi mogao je isto saznati osobnim odlaskom u nadležnu policijsku postaju. Slijedom toga, navedeni prigovor okrivljenika nije osnovan. Nadalje, obrana je prigovarala da kod okrivljenika ne postoji krivnja budući da nije postupao s namjerom te je isticano da u postupku u kojem su okrivljeniku bile izrečene zaštitne mjere on nije imao branitelja te niti jednom nije bio na sudu jer je sutkinja presudu donijela temeljem njegova prigovora izvan rasprave. Takvi prigovori obrane isto tako nisu osnovani, čak štoviše neprimjereni su. Prekršajnim zakonom jasno je propisana procedura postupanja suda u povodu prigovora okrivljenika na obavezni prekršajni nalog koji izdaje policija, pa je tako propisano u članku 242. stavak 1. Prekršajnog zakona da se prigovor na obavezni prekršajni nalog može podnijeti zbog poricanja prekršaja ili zbog izrečene odnosno primijenjene prekršajnopravne sankcije ili određenih troškova u povodu izdavanja prekršajnog naloga. Nadalje je u članku 244. stavak 2. Prekršajnog zakona propisano da ako je prigovor podnesen zbog izrečene sankcije sud će izvan rasprave ili žurnog postupka: presudom odbiti prigovor i potvrditi prekršajni nalog, ako nađe da prigovor nije osnovan ili presudom preinačiti prekršajni nalog u pogledu odluke o sankciji, ako nađe da je prigovor dijelom ili u cijelosti osnovan, a prema stavku 3. istog članka navedenog zakona protiv te presude nije dopuštena žalba. U odnosu na krivnju okrivljenika članak 25. stavak 1. Prekršajnog zakona propisuje da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje. Slijedom navedenog u konkretnom slučaju ubrojivost okrivljenika nije dovedena u pitanje, a za ostvarenje bića prekršaja potrebno je najmanje postupanje s nehajem pa sve okolnosti koje okrivljenik iznosi u svojoj obrani ne oslobađaju ga odgovornosti za počinjeni prekršaj.
7. Slijedom svega iznijetog, na temelju članka 179. stavak 5. Prekršajnog zakona, savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te na temelju ocjene ukupnosti dokaznog postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni OK kriv za prekršaj iz točke 2. optužnog prijedloga koji mu se stavlja na teret.
8. Članak 289. stavak 4. ZSPC propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 od 2.650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana kazniti za prekršaj vozač koji upravlja vozilom za vrijeme dok mu je izrečena zaštitna mjera. Pošto je svojim postupkom okrivljenik postupio protivno citiranom članku, valjalo mu je izreći novčanu kaznu. Prilikom odmjeravanja kazne sud je vodio računa o vrsti i težini počinjenog prekršaja. Kao olakotnu okolnost sud je uzeo dob okrivljenika koji je osoba mlađe životne dobi, kao i činjenicu da izuzev osuđivanosti po presudi Općinskog suda u Varaždinu broj: Pp-2041/2023 od 8. rujna 2023. u svezi sa obaveznim prekršajnim nalogom Postaje prometne policije Varaždin klasa: 211-07/23-1/22958 od 8. rujna 2023. nije osuđivan za teže prometne prekršaje. Zbog iznesenih olakotnih okolnosti sud okrivljeniku nije izrekao kaznu zatvora za počinjeni prekršaj, već novčanu kaznu koju je sukladno članku 37. Prekršajnog zakona ublažio obzirom da sud ocjenjuje da će i ublažena novčana kazna ostvariti svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu.
9. Sud okrivljeniku nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima "B" kategorije u trajanju od tri mjeseca jer ista nije razmjerna vrsti i težini počinjenog prekršaja, kao i samoj osobi okrivljenika. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.
10. Trošak postupka temelji se na članku 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, odnosi se na paušalni trošak ovog postupka koji je odmjeren na temelju trajanja i složenosti postupka u kojem su održane četiri rasprave uz ročište za objavu presude te ga je dužan platiti okrivljenik, jer je presudom proglašen krivim i navedeni trošak je prekršajem uzrokovao.
11. Za prekršaj pod točkom 1. optužnog prijedloga gdje se okrivljenik tereti da bi inkriminiranog dana "upravljao navedenim motornim vozilom sudjelujući u prometu na cesti na kojem je prva registarska pločica postavljena na način da se dobro ne vidi" pa da bi time počinio prekršaj iz članka 244. stavak 4. ZSPC, sud je okrivljenika oslobodio od optužbe jer djelo nije prekršaj. Naime, članak 244. stavak 4. ZSPC propisuje da pločice na vozilu moraju biti postavljene tako da se dobro vide, ne smije se dodavati sadržaj koji nije propisan i moraju biti čitljive. Iz navedenog slijedi da je činjenični opis prekršaja kako je naveden u optužnom prijedlogu u bitnome identičan zakonskom opisu prekršaja kako je opisan u citiranom članku ZSPC te u tom smislu nedostaje konkretizacija radnji okrivljenika pa je činjenični opis nepotpun. Potrebno je istaknuti kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, pa stoga sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj. U konkretnom slučaju u činjeničnom opisu djela nedostaje konkretizacija radnji okrivljenika, a budući da isti ne može biti u cijelosti jednak zakonskom opisu jer u protivnom djelo nije prekršaj, to je sud na temelju članka 182. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio od optužbe.
U Varaždinu 14. ožujka 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Valentina Bunić, v.r.
Vesna Poljan, v.r.
Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica
Hana Strnišćak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana po primitku presude Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu u dva istovjetna primjerka pismeno putem ovog suda.
Presudu dostaviti:
- okrivljeniku, OK, [adresa]
- branitelju, Bojan Bacinger, Čakovec, Kalmana Mesarića 1
- tužitelju, PU varaždinska, Policijska postaja Varaždin, A. Cesarca 18, odmah i po pravomoćnosti
