Poslovni broj: Us I-1461/2024-11

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ivančić&Čulić d.o.o. Split, Dražanac 3A, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, uz sudjelovanje zainteresirane osobe KT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Čaljkušić, odvjetnik u Podstrani, Put Starog Sela 54, radi ukidanja rješenja o odobrenju za pružanje usluga u domaćinstvu, nakon javne rasprave zaključene 20. veljače 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja Duje Čulića, odvjetnika u OD Ivančić&Čulić d.o.o. Split, zamjenice opunomoćenika zainteresirane osobe RT, odvjetničke vježbenice kod Stjepana Čakljušića, odvjetnika u Podstrani, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske KLASA: UP/II-335-06/23-01/133, URBROJ: 529-06-03-02/1-24-2 od 23. veljače 2024. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo, KLASA: UP/I-335-02/19- 01/2374, URBROJ: 2181/01-06-01-02/01-23-20 od 9. studenog 2023.

II. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 (slovima: dvije tisuće petsto) eura, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-335-06/23-01/133, URBROJ: 529- 06-03-02/1-24-2 od 23. veljače 2024., po žalbi IT, ovdje tužitelja, pod točkom 1. izmijenjena je izreka rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo, KLASA: UP/I-335-02/19-01/2374, URBROJ: 2181/01- 06-01-02/01-23-20 od 9. studenog 2023. tako da ista glasi: Ukida se rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostava Split, KLASA: UP/I-334-08/02-01/239, URROJ: 2181-03-02-02-2-MV od 5. srpnja 2002. i rješenje istog tijela KLASA: UP/I-3335-02/13-01/249, URBROJ: 2181-01- 02/003-13-02 od 13. svibnja 2013. Pod točkom 2. je riješeno kako se u preostalom dijelu odbija žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja KLASA: UP/I-335-02/19-01/2374, URBROJ: 2181/01-06-01-02/01-23-20 od 9. studenog 2023.

2. Prvostupanjskim rješenjem, u ponovnom postupku nakon presude ovog suda pod poslovnim brojem UsI-875/2022-18 od 21. ožujka 2023., pod točkom I. se ukida rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostava Split, KLASA: UP/I-334-08/02-01/239, URBROJ: 2181-03- 02-02-2-MV od 9. studenog 2023., a pod točkom 2. je riješeno kako će to rješenje biti upisano u Upisnik o obavljanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu koji se vodi pri tom Odjelu pod upisnim brojem 528.

3. Pravodobno podnesenom tužbom koja je kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena 13. lipnja 2024. tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje kao nezakonita. U bitnom ističe kako je prvostupanjsko javnopravno tijelo nakon presude ovog suda od 21. ožujka 2023., suprotno shvaćanju tuženika, bilo dužno provesti ispitni postupak. Nadalje, smatra kako su upravna tijela u potpunosti derogirali sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pri čemu se poziva na stajalište tog suda u presudi pod poslovnim brojem Rev-x-1075/12-2 od 29. siječnja 2014., prema kojem geometrijski definirani dio nekretnine (dakle definiran nacrtom vještaka), koji je faktički individualiziran, ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran, te da na njemu ne postoji suvlasništvo. Stoga, da ne može postojati suvlasništvo KT, ovdje zainteresirane osobe, na onom dijelu predmetne nekretnine koji je rješenjem o nasljeđivanju nesporno pripao predniku tužitelja, a na kojem dijelu se upravo, prema nalazu i mišljenju vještaka, nalazi kamp. Pri tome pojašnjavanja kako je vještak nedvojbeno naveo kako je dio nekretnine, na kojem se nalazi kamp (na skici označen kao tijelo „A“), upravo onaj dio nekretnine koji je pripao predniku tužitelja po rješenju o nasljeđivanju iza pok. MT, a što da je vještak izričito potvrdio i na ročištu od 17. ožujka 2021. Nastavno, ističe kako je pogrešno i promašeno stajalište tuženika u obrazloženu osporenog rješenja kako se navedena sudska praksa odnosi na utvrđivanje prava vlasništva, što je pravna stvar u nadležnosti sudova, a ne na predmetnu upravnu stvar u kojoj se utvrđuje ispunjava li tužitelj i dalje uvjete za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], budući da sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske obvezuje svih, pa tako i upravna tijela, u svim postupcima. Potonje iz razloga što je u konkretnoj upravnoj stvari presudno pitanje, je li tužitelj vlasnik predmetnog zemljišta - dijela nekretnine na kojem se nalazi kamp, ili nije, a upravna tijela nisu ovlaštena zanemariti sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Slijedom iznijetog, dio predmetne nekretnine na kojem se nalazi kamp, kako ne može predstavljati suvlasnički dio čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], te na njemu ne može postojati suvlasništvo. Zbog navedenog, kako ne može biti mjesta primjeni shvaćanja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, iz predmeta Usž-2209/19 od 8. listopada 2020., na koje se poziva drugostupanjsko tijelo. Također, predmetni kamp kako je u cijelosti pripao njegovom pravnom predniku, pa na istome ne postoji nikakvo suvlasništvo, kako zainteresirane osobe, tako niti ikoga drugoga.

Tužitelj dalje prigovara kako pisana suglasnost, sukladno odredbi članka 34. stavak 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21), nije stavljena izvan snage. Pri tome pojašnjava kako ista nije dana u formi jednostrane izjave volje, već je dana tripartitnim sporazumom, sklopljenim između GT, KT i NT, koji pak sporazum nikada nije stavljen van snage, te i dalje proizvodi pravni učinak. Poziva se na odredbu članka 160. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO), prema kojoj ugovorna obveza prestaje suglasnošću volja ugovornih strana, ispunjenjem i u drugim zakonom predviđenim slučajevima, te ističe kako s obzirom da predmetni sporazum predstavlja ugovor, da bi isti prestao proizvoditi pravni učinak, je potrebno ili da se GT, KT, te NT (odnosno, njihovi nasljednici) o tome usuglase, ili da isti bude ispunjen, ili da nastupe određene zakonom propisane okolnosti. Upravna tijela kako nisu uopće ispitivala postoji li suglasnost volja da obveza stranaka tog sporazuma prestane, tko su nasljednici stranaka tog sporazuma, a kamoli postoji li suglasnost volja tih nasljednika da prestane obveza KT i NT da trpe da GT, odnosno njegovi nasljednici, na predmetnoj nekretnini imaju kamp. Također, tužitelj naglašava kako predmetni sporazum, jednostavno, nikada nije ni otkazan. Stoga da je zaključak kako sporazum, temeljem kojega je pokojni pravni prednik tužitelja (GT) dobio odobrenje za pružanje ugostiteljskih usluga, i temeljem kojega je i tužitelj dobio odobrenje za pružanje ugostiteljskih usluga, nesporno nikada nije raskinut, niti je otkazan, pa stoga isti i dalje proizvodi pravni učinak, i to ne može promijeniti jednostrana izjava dana od strane KT, a što da izričito propisuje odredba članka 212. stavak 2. ZOO-a, koju da upravna tijela ignoriraju. Zaključno, ističe kako je on u međuvremenu, temeljem rješenja o nasljeđivanju, kao i sporazuma sa ocem, postao vlasnik predmetnog dijela nekretnine, što mu daje uvjete iz članka 34. stavak 2. točka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti i neovisno o Sporazumu od 6. studenoga 2001. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, kao i rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo, KLASA: UP/I-335-02/19-01/2374, URBROJ: 2181/01-06-01-02/01-23-20 od 9. studenog 2023. Ujedno, tužitelj je u tužbi, sukladno ranije važećoj odredbi članka 26. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), zatražio i određivanje odgodnog učinka tužbe, odnosno da sud odgodi izvršenje rješenja Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo, KLASA: UP/I-335- 02/19-01/2374, URBROJ: 2181/01-06-01-02/01-23-20 od 9. studenog 2023. do pravomoćnog okončanja ovog spora, budući da bi izvršenjem rješenja tužitelju i njegovoj obitelji, koja živi od zarade od predmetnog kampa, bila ugrožena egzistencija.

4. Nadalje, podneskom od 5. srpnja 2024. tužitelj je u spis dostavio podatke o ostvarenom broju noćenja u 2023. godini, sukladno podacima pribavljenim od Turističke zajednice Podstrana, te je ujedno dostavio preslike prepiske putem mobilnog telefona (snimke zaslona većinom iz lipnja 2024.), te prepiske putem elektronske pošte iz lipnja i svibnja 2024., a vezano za upite u svezi rezervacija, a iz koje da je razvidno da već sada trpi svakodnevnu štetu, jer je navedene rezervacije primoran otkazati, i kamp, koji je lani (2023.) ostvario zavidan broj noćenja, držati zatvorenim usred sezone. Također, napominje kako je zatvaranje kampa protivno i javnom interesu, jer šalje lošu poruku gostima glede dalmatinske turističke ponude, dok je ponašanje zainteresirane osobe šikanozno, jer da ista ne spori materijalnu diobu, odnosno da se kamp nalazi isključivo na realnom dijelu zemljišta u vlasništvu tužitelja, već tužitelju i njegovoj obitelji želi nanijeti štetu iz osobnih razloga.

5. Podneskom od 6. kolovoza 2024. tužitelj je u spis dostavio dokaze o rezervacijama predmetnog kampa (upućene majci tužitelja FT i sestri UT) za kolovoz i rujan 2024., koje kako se neće moći realizirati, ukoliko ne bude odgođen učinak pobijanog rješenja.

6. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom ističe kako tužitelj neosnovano smatra da je u ponovnom postupku bilo potrebo provesti ispitni postupak. Ovo stoga što se je postupak vođen od 2019., te je u istom na neupitan način utvrđeno činjenično stanje, a što da proizlazi i iz presude ovog suda pod poslovnim bojem UsI-875/2022-18 od 21. ožujka 2023., u kojoj je sud izrazio stav da su u konkretnom predmetu bili ispunjeni zakonski uvjeti za ukidanje rješenja izdanih tužitelju. Stoga, tuženik ističe kako bi daljnje provođenje ispitnog postupka, u situaciji u kojoj je činjenično stanje takvo da je k. č. broj [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] u nepodijeljenom suvlasništvu tužitelja i zainteresirane osobe KT, koji nije suglasan da tužitelj na nekretnini u njegovom suvlasništvu i dalje pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu, bilo protivno odredbi članka 10. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP). Nadalje, ističe kako se presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-x 1075/12-2 od 29. siječnja 2014. odnosi na utvrđivanje prava vlasništva, što je pravna stvar u nadležnosti sudova, a ne na predmetnu upravnu stvar u kojoj se utvrđuje ispunjava li tužitelj i dalje uvjete za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na k. č. broj [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]. Također, da nisu osnovani navodi tužitelja kako je on vlasnik zemljišta na kojem se nalazi predmetni smještajni objekt vrste kamp, jer da iz Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na neupitan način proizlazi kako je kao vlasnik predmetne k.č. upisan pok. MT, pok. I. Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. MT pod poslovnim brojem O-1359/99 od 30. siječnja 2006., te rješenja o nasljeđivanju iza sada pok. GT pod poslovnim brojem O-5484/15 od 30. svibnja 2016., koja prileže spisu, kako proizlazi da su nasljednicima proglašeni i tužitelj i zainteresirana osoba. Poziva se na odredbu članka 141. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19), te odredbu članka 61. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZV), te ističe kako to tijelo nije utvrđivalo (su)vlasništvo kako tužitelja, tako i zainteresirane osobe na predmetnim nekretninama, jer utvrđivanje vlasništva nije u nadležnosti tuženika, već je samo na utvrđeno činjenično stanje, koje proizlazi iz Z. U. [broj ZK uloška] i dokumentacije u spisu predmeta primijenio odgovarajuće pravne norme. Nadalje, ističe kako nisu osnovani tuženi navodi koji se tiču tripartitnog sporazuma sklopljenog između pok. GT, KT i NT. Potonje iz razloga što je tim sporazumom zainteresirana osoba KT dala suglasnost pok. GT, međutim, ne i tužitelju, te iz razloga što sukladno odredbu članka 39. stavak 1. ZV-a svaki suvlasnik ima pravo odlučivati o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima. Zaključno, ističe kako to tijelo ostaje pri navodima iz osporenog rješenja, te predlaže da se tužba odbije i potvrdi osporeno rješenje.

7. Pozvana u smislu ranije važeće odredbe članka 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima da sudjeluje u sporu i očituje se navode iz tužbe tužitelja, zainteresirana osoba KT u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode tužitelja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Poziva se na utvrđenja iz presude ovog suda pod poslovnim brojem Us I-875/2022 od 21. ožujka 2023., te ističe kako je bit ovog spora u činjenici da bi pravni prednik tužitelja donio odobrenje temeljem suglasnosti zainteresirane osobe, koja je kasnije povučena. Pri tome navodi kako tužitelj nije vlasnik niti je ikada imao suglasnost zainteresirane osobe, već je suglasnost imao njegov otac GT, ali da je i takva suglasnost uskraćena 2013. Dodatno ukazuje kako:

- predmetni kamp se ne nalazi isključivo na dijelu zemljišta koji je temeljem rješenja o nasljeđivanju stekao pok. GT;

- tužitelju je odobreno pružanje ugostiteljskih u domaćinstvu u kampu na ukupno 10 kamp jedinica te da, s obzirom na to da iz Priloga 1. Uvjeta za kategorizaciju Kampa Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji ugostiteljskih objekata iz skupine kampovi proizlazi da minimalna površina za kamp mjesta iznosi 30 m2 (odnos za kamp parcelu 60 m2 ili 50 m2 ako je ona bez parkiranja), ukupna površina za konkretni kamp bi trebala iznositi minimalno 300 m2 za ukupno 10 kamp jedinica;

- iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke od 11. listopada 2020. i zapisnika od 17. ožujka 2021. proizlazi da je dio predmetne nekretnine označen kao cjelina okoline kuće i okolno dvorište i to u pravcu ET do kanala u pravcu mora do ograde do izlaska prema moru (označena kao tijelo A) u površini od 144 m2 i da je pomoćna prostorija (kupaonica s WC-om) površine od 28 m2 na jugoistočnoj strani sastavni dio navedenog tijela A, a iz čega, tvrdi, proizlazi da površina koja bi se mogla koristiti za smještaj gostiju iznosi 116 m2, da u površinu tijela A ulazi i betonski plato ispred kuće koji je u funkciji terase za dva apartmana u prizemlju i da se on ne koristi za smještaj kampera. Stoga da proizlazi kako u prostoru koje je vještak označio kao tijelo A nije moguće smjestiti 10 kamp jedinica, već jedan šator;

- sanitarni čvor se nalazi u "šupi" koja je rješenjem o nasljeđivanju iza smrti MT u ½ dijela pripala zainteresiranoj osobi, međutim, da je uzurpirana od strane tužitelja za potrebe kampa;

- iz priloženih fotografija kamp kućica i vozila gostiju kampa (koje da su priložene zapisnicima od 21. srpnja i 31. srpnja 2020. tijekom upravnog postupka) je razvidno da su oni smješteni na dijelu zemljišta koje je vještak u nalazu i mišljenju od 11. listopada 2020. označio kao tijelo B ukupne površine 1028 m2

- IT i FT su protiv njega i ZT podnijeli tužbu zbog smetanja posjeda zemljišta za kojeg tvrde da su funkciji kampa, a koje je vještak geodet identificirao kao dio tijela A;

- usporedbom nalaza i mišljenja sačinjenog za potrebe upravnog postupka i onoga sačinjenog za potrebe navedenog parničnog spora se može utvrditi da se kamp drži na dijelu zemljišta kojeg je vještak u vještvu od 11. listopada 2020. označio kao tijelo B.

Zaključno se poziva na isprave priložene u spisu tuženika, odnosno izjavu u otkazivanju suglasnosti zainteresirane osobe od 5. travnja 2013., koja je ovjerena kod Javnog bilježnika u Splitu Zrinke Milić-Štrkalj, kojom zainteresirana osoba otkazuje suglasnost koju je u obliku sporazuma o načinu korištenja nekretnine u suposjedu broj OV-12458/2001 od 6. studenog 2001. dao bratu GT za korištenje nekretnine k. č. [katastarska čestica] u [adresa] u [adresa] za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u predmetnom kampu, zatim na rješenje o nasljeđivanju iza pok. MT (oca), prema kojem mu je, uz ostale nekretnine, pripalo pravo doživotnog plodouživanja na katu kuće u [adresa], te cjelina okoline kuće i okolno dvorište i to u pravcu BT do kanala, u pravcu mora do ograde do izlaska prema moru; te pravo služiti se okućnicom za potrebe stanovanja, pravo na gradnju kuće sjeverno od predmetne kuće prema k. č. [katastarska čestica], samo u dogovoru s GT, te s njim da ima zajednički izlazak na more. Stoga, a kako je on stekao dio nekretnine sjeverno od kuće kao i ostalo zemljište izlazak na more (na kojim dijelovima se organizira kamp), te se ima pravo služiti okućnicom, da je jasno kako je uskraćena suglasnost tužitelju da se koristi suvlasništvom zainteresirane osobe za kamp, pa je pobijano rješenje zakonito doneseno. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, te potražuje trošak upravnog spora.

8. U sporu je održana rasprava 20. veljače 2025. čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, dalje ZUS), koji zakon je u skladu s odredbom članka 169. stavak 1. ZUS-a u primjeni u konkretnom slučaju, očituju o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a, održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

9. Opunomoćenik tužitelja i zamjenica opunomoćenika zainteresirane osobe su popisali trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje Tarifa) i to opunomoćenik tužitelja na ime sastava tužbe i pristupa na ročište 20. veljače 2025. od po 500 bodova, ukupno 1000 bodova, uvećano za vrijednost PDV-a od 25%, a zamjenica opunomoćenika zainteresirane osobe trošak na ime sastava odgovora na tužbu i pristupa na ročište 20. veljače 2025. od po 500 bodova, ukupno 1000 bodova, uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

10. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika čitana je i pregledana cjelokupna dokumentacija koja se nalazi u sudskom spisu, te je pregledana i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Predmet ovog spora je prestanak važenja rješenja kojima tužitelju odobrava pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, u objektima vrste kamp, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

13. Iz stanja spisa predmeta tuženika prvenstveno proizlazi kako je osporeno rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, doneseno u izvršenju presude ovog suda pod poslovnim brojem UsI-875/2022-18 od 21. ožujka 2023., kojom je po žalbi KT, ovdje zainteresirane osobe, poništeno rješenje tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske KLASA: UP/II-335-06/22-01/13, URBROJ: 529-06-03-02- 02/1-22-2 od 1. ožujka 2022. i rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo KLASA: UP/I-335-02/19-01/2374, URBROJ: 2181/01-06/518- 21-18 od 6. studenoga 2021., kojim je bio odbijen zahtjev KT za ukidanje rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu KLASA: UP/I- 334-02/02-01/184, URBROJ: 2181-03-02-02-2-MV od 5. srpnja 2002. i rješenja KLASA: UP/I-335-02/13-01/249, URBROJ: 2181-01-02/003-13-02 od 13. svibnja 2013., te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Sud je u toj presudi utvrdio kako je odobrenje IT za pružanje ugostiteljskih usluga za vrstu kamp izdano na temelju sporazuma, odnosno suglasnosti i tužitelja u tom sporu KT, da je to odobrenje izdano za obavljanje navedenih usluga u kampu na nekretnini oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] (po staroj izmjeri riječ je o nekretninama oznake 8160/2 i 8166/3, K. O. [katastarska općina]) te da je navedena nekretnina i u vrijeme podnošenja zahtjeva za ukidanje odobrenja u suvlasništvu KT (koji je uskratio suglasnost za korištenje i obavljanje ugostiteljskih usluga u kampu) i IT, a koja ključna činjenica kako između stranaka nije niti sporna). Stoga je zaključak suda kako su u konkretnom predmetu bili ispunjeni zakonski uvjeti za ukidanje rješenja o ugostiteljskoj djelatnosti na temelju citiranih normi Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, a suprotni razlozi koje su iznijela javnopravna tijela, odnosno ocjene zainteresirane osobe nemaju logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu.

14. Odredbom članka 130. stavak 1. točka 1. ZUP-a propisano je kako se zakonito rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može ukinuti može ukinuti u cijelosti i djelomično ako je ukidanje tog rješenja dopušteno zakonom.

15. Prema odredbi članka 34. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivač je dužan ishoditi rješenje nadležnog upravnog tijela o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (u daljnjem tekstu: rješenje o odobrenju). Stavkom 2. te zakonske odredbe propisano je kako će se rješenje o odobrenju izdat na zahtjev iznajmljivača uz sljedeće uvjete: 1. da je vlasnik objekta (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili vlasnik zemljišta za objekt za robinzonski smještaj, kamp ili kamp-odmorište, 2. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno tomu zakonu i 3. da građevina - objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu, nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti. Prema stavku 3. te zakonske odredbe iznimno od stavka 2. točke 1. ovoga članka, iznajmljivač može pružati usluge i u objektu (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili i na zemljištu (objekt za robinzonski smještaj, kamp, kamp-odmorište) koji su u vlasništvu njegova bračnog ili izvanbračnog druga, životnog partnera sukladno posebnom propisu koji regulira životno partnerstvo osoba istog spola (u daljnjem tekstu: životni partner), srodnika u ravnoj liniji ili člana obitelji, uz njihovu pisanu suglasnost za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

16. Odredbom članka 38. stavak 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je kako će se rješenje o odobrenju ukinuti rješenjem: 1. u slučaju smrti iznajmljivača, 2. u slučaju odjave pružanja ugostiteljskih usluga danom navedenim u odjavi ili danom podnošenja odjave nadležnom upravnom tijelu, ako je iznajmljivač u odjavi utvrdio datum unatrag i 3. ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanog člankom 34. stavkom 2. toga zakona.

17. Odredbom članka 39. stavak 1. ZV-a propisano je da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima.

18. Odredbom članka 41. ZV-a, propisano je da za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika (stavak 1.). U sumnji se smatra da posao premašuje okvir redovitoga upravljanja (stavak 2.).

19. Odredbom članka 42. stavak 1. ZV-a, propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

20. Iz spisa predmeta tuženika nesporno proizlazi sljedeće činjenično stanje:

- rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostava Split, KLASA: UP/I-334-08/02-01/239, URROJ: 2181-03- 02-02-2-MV od 5. srpnja 2002. pod točkom I. odobrava se pružanje usluga građana na ime IT, [adresa] (podtočka 1.); utvrđena je vrsta usluge: kamp za ukupno 30 osoba, IV kategorije koja se označava sa jednom zvjezdicom (*) (podtočka 2.); kako adresa kampa je [adresa] (podtočka 3.); kako se usluge u domaćinstvu pružaju sezonski od 15. lipnja do 15. rujna svake godine (podtočka 4.); kako se to rješenje upisuje u Upisnik o minimalnim uvjetima i uvjetima za kategoriju objekata za pružanje ugostiteljskih usluga građana u domaćinstvu koji se vodi pri tom Uredu, pod upisnim brojem 528;

- rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostava Split, KLASA: UP/I-3335-02/13-01/249, URBROJ: 2181- 01-02/003-13-02 od 13. svibnja 2013. odobrava se pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na ime IT, u objektima vrste: 3 kamp jedince (devet kampera) koje se nalaze na adresi [adresa], te je riješeno kako će se to rješenje upisati u Upisnik o obavljanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu koji se vodi pri tom Uredu, pod upisnim brojem 528 u rubrici "naknadni upisi";

- odobrenje za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu za kamp je izdano za obuhvat na nekretnini označenoj kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] (po staroj izmjeri riječ je o nekretninama oznake 8160/2 i 8166/3, K. O. [katastarska općina]), na kojoj nekretnini je u vrijeme podnošenja zahtjeva za ukidanje odobrenja, kao i danas, kao vlasnik upisan MT pok. I;

- Sporazumom o načinu korištenja nekretnine u suposjedu, koji je sklopljen između GT, pravnog prednika tužitelja, KT i NT, od 6. studenog 2001., koji je ovjeren pred Javnim bilježnikom u Splitu Slobodanom Zlokićem po brojem OV-12458/2021 "U Splitu, 6. studenog 2001.", stranke su se suglasile kako je po smrti pok. MT (supruga i oca) pokrenut ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem O-1359/99, kao i da se s obzirom na srodstvo pretpostavlja suvlasništvo, te iz te osnove i suposjed na nekretninama k. č. [katastarska čestica] u [adresa] u [adresa], a na kojim nekretninama je na ime pok. MT otvoren Autokamp. Nadalje, stranke utvrđuju kako su složne da bez obzira na utvrđenje vlasništva, odnosno suvlasništva po oporuci, GT, sin pok. MT, nastavi nesmetano koristiti predmetne nekretnine u istu svrhu tj. da nastavi davati turističko ugostiteljske usluge;

- Sporazumom sklopljenim između GT i IT od **.**.2002., GT je prenio na svoga sina IT (tužitelja), pravo korištenja nekretnina, oznake k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a u svrhu davanja turističko ugostiteljskih usluga;

- pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu poslovni broj O- 1359/99 od 30. siječnja 2006. iza pok. MT nasljednicima proglašeni GT, KT, mldb. IT, ZT i ITJ, s time da su i GT i KT naslijedili i nekretninu koja se nalazi u [adresa]. (nije naznačen njezin broj, već je navedena u izreci rješenja opisno); da je pravomoćnim dopunskim rješenjem od 30. prosinca 2009. navedeno rješenje o nasljeđivanju dopunjeno, tako da ostavinu pok. MT čini i nekretnina – stojna kuća s okućnicom, koju čine čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina];

- pravomoćnim rješenjem iza pok. GT, koje je donijeto po Javnom bilježniku Mariji Ivančić u [adresa], pod poslovnim brojem O-5484/15 od 30. svibnja 2016. iza pok. GT, je utvrđeno kako naknadno pronađenu imovinu pok. GT čini i čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], za neutvrđeni idealni dio, te su nasljednicima proglašeni FT i IT, ovdje tužitelj;

- zahtjevom od 17. srpnja 2019. zainteresirana osoba je zatražila ukidanje navedenih rješenja, uz koji zahtjev je dostavila Izjavu o otkazivanju suglasnosti, koju da je on u obliku sporazuma o načinu korištenja nekretnine u suposjedu (sklopljen između GT, pravnog prednika tužitelja, KT i NT, od 6. studenog 2001.), koji je ovjeren pred Javnim bilježnikom u Splitu Slobodanom Zlokićem po brojem OV-12458/2021 "U Splitu, 6. studenog 2001.", dao bratu GT, a predmet kojeg je bio korištenje nekretnina k. č. [katastarska čestica] u [adresa] u [adresa] u svrhu davanja turističko ugostiteljske usluge u kampu (AUTOKAMP) "Tamaris", a koji kamp da je uz njegovu suglasnost korišten zaključno s ljetom 2012. Predmetna Izjava ovjerena je pred Javnim bilježnikom Zrinkom Milić- Štrkalj pod brojem OV-4626/13 "U Splitu, 10. travnja 2013."

21. Imajući u vidu naprijed utvrđeno činjenično stanje, a kojeg nesporno proizlazi kako zainteresirana osoba na nekretnini na kojoj se nalazi kamp ima stvarnopravna ovlaštenja, to uskraćivanjem suglasnosti zainteresirane osobe, tužitelj ne ispunjava uvjet propisan odredbom članka 34. stavak 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, a kako su to pravilno i utvrdila nadležna upravna tijela, te koja utvrđenja tužitelj svojim prigovorima nije doveo u sumnju, pri čemu sud u pogledu prigovora tužitelja, koji su i žalbeni prigovori, radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na navode tuženika dane u obrazloženju osporenog rješenja, kojima se tuženik očitovao na prigovore tužitelja, te koje ovaj sud prihvaća kao pravilne.

22. Slijedom sveg navedenog sud je pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

23. Odredbom članka 144. stavak 1. i 2. ZUS-a propisano je kako troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, te obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. te zakonske odredbe propisano je kako se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom. Prema odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

24. Kako je tužitelj izgubio spor u cijelosti, to je u skladu s naprijed navedenim zakonskim odredbama, te Tbr. 27. i 54. Tarife, zainteresiranoj osobi priznat kao opravdan zatraženi i popisani trošak na ime sastava odgovora na tužbu i zastupanja raspravi od20. veljače 2025. po 500 bodova, ukupno 1000 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 2.000,00 eura, te uvećano za vrijednost PDV od 25% daje iznos od 2.500,00 eura, koliko je i zatraženo, a rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno odredbi članka 151. stavak 2. ZUS-a. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

25. U pogledu prijedloga da tužba ima odgodni učinak za navesti je kako je odredbom članka 42. ZUS-a, a koja odredba je identična odredbi članka 26. stavak 2. ranijeg Zakona o upravnim sporovima propisano kako sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

26. Dakle, tumačeći navedenu odredbu ZUS-a, sud u upravnom sporu može (ali ne mora) odlučiti da tužba odgađa izvršenje pojedinačne odluke javnopravnog tijela ako su ispunjene kumulativno ove pretpostavke: da bi izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju bila nanesena kakva teško popravljiva šteta, da zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, te da takva odgoda nije protivna javnom interesu.

27. Pri tome, težište odgode nije u činjenici da će izvršeniku nastati šteta, jer će ista nastati gotovo svakim izvršenjem, već da bi se takva šteta teško mogla popraviti s gledišta štetnih posljedica koje nastaju na strani tužitelja. Stoga je tužitelj u prijedlogu dužan obrazložiti i argumentirati kakvu bi štetu mogao imati u slučaju izvršenja pojedinačne odluke prije okončanja upravnog spora i zbog čega bi se ta šteta teško mogla popraviti ako se odluka u upravnom sporu stavi izvan snage te uz prijedlog podnijeti i dokaze budući da bez njih sud teško može utvrditi o kakvoj se šteti radi i je li ona teško popravljiva, a što tužitelj u konkretnom slučaju nije učinio.

28. Naime, tužitelj je podneskom od 5. srpnja 2024. dostavio preslike zaslona mobitela, zatim prepisku putem elektronske pošte od 30. lipnja 2024. i 13. svibnja 2024. (vezano za upit o slobodnom mjestu u kampu), od 12. svibnja 2024. (vezano za rezervaciju od 2. rujna do 14. rujna, bez navođenja godine), te od 14. ožujka 2024. (potvrđuje se rezervacija kampa Kiwi, dok se u konkretnom slučaju radi o kampu Tamaris), međutim, nije priložio nikakve dokaze o uplati rezervacija ili nekakvih predujmova, točan broj rezervacija i u kojem razdoblju, kao i neki drugi dokazi kojima bi tužitelj dokazao nastup štete koja bi se teško mogla popraviti (primjerice ugovori o radu koji će se otkazati), dok podaci o broju noćenja u 2023. nisu dokazi kojima se dokazuje nastup teško popravljive štete.

29. Naime, za dopuštenost odgodnog učinka tužbe nije dovoljno da postoji mogućnost nastanka štete, već da bi se tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, a što tužitelj u konkretnom slučaju nije učinio vjerojatnim.

30. Stoga je na temelju odredbe članka 42. stavka 2. ZUS-a riješeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 14. ožujka 2025.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje presude. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.

DNA:

1. IT iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ivančić&Čulić d.o.o. Split, Dražanac 3A

2. Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14

3. KT iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Čaljkušić, odvjetnik u Podstrani, Put Starog Sela 54

4. u spis