Zakon.hr

R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: P-426/2020-28

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Željku Živkoviću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika ČEPO d.o.o., OIB: 51141867905, iz Slavonskog Broda, Eugena Kumičića 57, zastupan po punomoćniku Marijanu Betlachu, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi isplate, te u pravnoj stvari tužitelja ČEPO d.o.o., OIB: 51141867905, iz Slavonskog Broda, Eugena Kumičića 57, zastupan po punomoćniku Marijanu Betlachu, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Željku Živkoviću, odvjetniku u Šibeniku, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 31. siječnja 2025., u nazočnosti tužitelja RĆ, osobno, punomoćnika tužitelja Željka Živkovića, odvjetnika, i punomoćnika tuženika Marijana Betlacha, odvjetnika, nakon javne objave presude, 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e

Po tužbi u spisu P-426/2020

I. Nalaže se tuženiku ČEPO d.o.o. za proizvodnju, montažu, trgovinu uvoz-izvoz, Slavonski Brod, Eugena Kumičića 57, OIB: 51141867905 platiti tužitelju RĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 21.594,57 EUR-a (slovima: dvadeset jedna tisuća petsto devedeset četiri eura i pedeset sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. ožujka 2020. pa do konačne isplate kao i platiti mu prouzročeni parnični trošak u iznosu 4.375,00 EUR (slovima: četiri tisuće tristo sedamdeset i pet eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.

Po tužbi u spojenom spisu Povrv-200/2018

II. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Miroslava Bračun iz Slavonskog Broda, Petra Krešimira IV br. 3, Poslovni broj Ovrv-803/09 od 30.04.2009. godine kojim se nalaže tuženiku KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju ČEPO d.o.o. za proizvodnju, montažu uvoz-izvoz iz Slavonskog Broda, OIB:51141867905, Eugena Kumičića 57 namiri tražbinu u iznosu od 375.824.72 EUR (slovima: tristo sedamdeset pet tisuća osamsto dvadeset četiri eura i sedamdeset dva centa) zajedno sa zakonskom kamatom koja teče od 8. srpnja 2009. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastali trošak u iznosu od 5,933.61 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 21.06.2008. godine do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju ČEPO d.o.o. za proizvodnju, montažu uvoz-izvoz iz Slavonskog Broda, OIB:51141867905, Eugena Kumičića 57 da istom naknadi troškove ovog postupka u iznosu 101.797,25 EUR (slovima: sto jedna tisuća sedamsto devedeset sedam eura i dvadeset pet centi), zajedno sa zakonskom kamatom po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja sve u roku od 15 dana.

IV. S viškom tužbenog zahtjeva u iznosu od 23.663,83 EUR tužitelj se odbija.

Obrazloženje

U spisu P-426/2020

1. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog po javnom bilježniku Miroslavu Bračunu iz [adresa] pod brojem OVR-803/09 od 30.travnja 2009. tuženik dana 25.listopada 2011. naplatio od tužitelja iznos od 21.594,57 EUR-a, i to: 20.060,05 EUR-a, koji iznos je dana 25.10.2011. sustegnut sa tužiteljevog deviznog računa br.[broj bankovnog računa] kod Jadranske banke d.d.Šibenik, 1.534,52 EUR-a, koji iznos je dana 25.10.2011. sustegnut sa tužiteljevog deviznog računa br.20192907764 kod Privredne banke Zagreb d.d. Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku br.R1-7/2015 od 18.lipnja 2015. koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Šibeniku br.Gž-957/2015. od 7.rujna.2015. ukinuta je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br.OVR-803/09 od 30. travnja 2009. donesenom po javnom bilježniku Miroslavu Bračunu iz [adresa], a temeljem kojeg rješenja je tuženik naplatio iznos od 160.084,65 kn. Dopisom od 22.travnja 2016. tužitelj je putem svog punomoćnika pozvao tuženika preko njegovih punomoćnika da vrati tužitelju navedeni iznos sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25.listpopada 2011. do isplate. Tuženik na ovaj dopis nije odgovorio niti je vratio tužitelju sporni iznos. Obzirom da zbog proteka rokova iz čl.62.st.5. Ovršnog zakona tužitelj ne može tražiti povrat navedenog iznosa protuovrhom, to tužitelj podnosi ovu tužbu temeljem čl.62.st.6. Ovršnog zakona i unutar općeg zastarnog roka iz čl.225 Zakona o obveznim odnosima i predlaže da sud po dovršenom postupku donese presudu.

2. Iz odgovora na tužbu proizlazi da su točni navodi tužitelja da je na temelju Rješenja o ovrsi kojoj je ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti s računa tužitelja ustegnuo novčani iznos iz tužbenog zahtjeva. Nakon što je ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti po prigovoru ovršenika ovdje tužitelja, u tijeku je parničnih postupak koji se vodi pod brojem Povrv-200/2018 radi duga od 3.009.946,48 kn. Stoga tuženik stavlja prigovor prijeboja te dostavlja dokaze sudu, dakle da prema tužitelju ima nepodmirene obveze po računu ST/09-2008 od 21. lipnja 2008. u iznosu 247.300,91 kn, a koji račun je predmetnom parničnog postupka koji se vodi kod ovog suda u spisu Povrv-200/2018 za ukupni iznos od 3.009,946,48 kn u kojem je ČEPO d.o.o. tužitelj. Samo kamate izračunate do 21. prosinca 2022. po računu ST/09-2008 koji se stavlja u prijeboj iznose 483.355,82 kn. Zakon kao uvjete za prijeboj postavlja zahtjev da su potraživanja pravno postojeća, uzajamna, istovrsna i dospjela. Stoga su u ovom slučaju ispunjenje pretpostavke za prijeboj.

3. Sud je izvršio uvid u Ugovor o građenju od 5. veljače 2004., račun ST/09-2008, te spis Povrv-200/2018.

4. Nesporno je među parničnim strankama da je tužitelju ustegnut novčani iznos iz tužbenog zahtjeva.

5. Sporne su zakonske zatezne kamate.

6. Dakle, tuženik je stekao bez osnove utuženi iznos. Stoga je odlučeno kao u izreci sukladno članku 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO).

7. Glede zakonske zatezne kamate odlučeno je po članku 1115. ZOO-a. Naime, tuženik nije nepošteni stjecatelj jer je utuženi iznos stekao po odluci donesenoj po javnom bilježniku, pa zakonske zatezne kamate u ovom postupku počinju teči od podnošenja tužbe, a to je 20. ožujak 2020.

8. Vrijednost predmeta spora je 21.594,57 eur. Sukladno članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu 4.375,00 eur koji troškovi su osnovani i sukladni Odvjetničkoj tarifi, a sastoje se od sastava tužbe prema Tbr.7.točka 1.OT 500,00 eur, sastav podneska 5. travnja 2024. prema Tbr.8.točka 1.OT 500,00 eur, zastupanje na ročištu 9. travnja 2024. prema Tbr.9.točka 1.OT 500,00 eur, zastupanje na ročištu 24. listopada 2024. prema Tbr.9.točka 1.OT 500,00 eur, zastupanje na očevidu i vještačenju 15. studenog 2024. prema Tbr.9.točka 1.OT 500,00 eur, sastav podneska 21. siječnja 2025. prema Tbr.8.točka 1.OT 500,00 eur, zastupanje na ročištu 31. siječnja 2025. prema Tbr.9.točka 1.OT 500,00 eur. Osnovica za PDV iznosi 3.500 eur, a PDV 875,00 eur.

U spojenom spisu Povrv-200/2018

9. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate 399.488,55 eur (3.009.946,48 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od 21. lipnja 2008. temeljem vjerodostojne isprave.

10. Tuženik u odgovoru na tužbu se protivio tužbi navodeći da se Rješenje o ovrsi temelji na vjerodostojnim ispravama, računima (broj ST/04-2008 od 14.6.2008. na iznos 618.079,12 kn, zatim ST/05-2008 od 14.6.2008. na iznos 1.209.258,00 kn, ST/06-2008 od 14.6.2008. na iznos od 331.303,20 kn, ST/07-2008 od 14.6.2008. na iznos od 335.244,98 kn, ST/08-2008 od 14.6.2008. na iznos 268.759,65 kn, ST/09- 2008 od 14.6.2008. na iznos od 247.000,91 kn), a koje račune tuženik ne priznaje jer se radi o proizvoljnim računima, odnosno o računima na kojima je ovjeren neistinit sadržaj obzirom da ovrhovoditelj nije izveo sve radove iz računa. U istima je tužitelj paušalno i proizvoljno naveo cijene navodnih radova i utroška materijala izvan Ugovora, radove nije obračunavao po cijenama iz Ugovora o izvođenju radova i Ugovornom troškovniku, a osim toga tuženik je većinu ugovorenih radova platio. Tužitelju je poznato da je u priloženim računima ovjeren neistinit sadržaj jer je u vrijeme podnošenja prijedloga bio u tijeku postupka arbitraže. Tuženik pojašnjava da su stranke 5. veljače 2004. zaključile Ugovor o izvođenju građevinskih radova u kući tuženika u [adresa], a vrijednost ugovorenih radova je 205.000,00 eur od kojeg iznosa je tuženik na ime avansa platio tužitelju 170.000,00 eur, odnosno ostao je dužan platiti još 35.000,00 eur i to po okončanju radova i izvršene primopredaje.

10.1. Također, tuženik navodi da je tužitelj radove trebao završiti u roku od 100 radnih dana te da tužitelj do danas nije ispunio sve obveze iz Ugovora od 5. veljače 2004. te da do danas nije izvršena predaja ugovorenih radova zbog čega se ugovorena cijena od 205.000,00 eur treba na ime penala umanjiti za 10%, odnosno 20.500,00 eur. Također, tuženik je prigovorio da je tužitelj napravio potkrovlje niže 50 cm. Stoga se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

11. Predloženo je spajanje spisa P-426/2020 sa spisom Povrv-200/2018. Ovaj sud donio je Rješenje, poslovni broj: P-426/2020-12 od 24. lipnja 2024. kojim su spojeni spisi ovog suda P-426/2020 te Povrv-200/2018, te je odlučeno da će se predmet voditi pod jedinstvenim poslovnim brojem P-426/2020.

12. U očitovanju tužitelja ČEPO d.o.o. od 20. srpnja 2018. navodi se da su u cijelosti neosnovani prigovori tuženog da tužitelj nije izveo sve radove navedene u računima, cijene radova i utrošenog materijala u skladu su s troškovnikom koji je sastavni dio potpisanog Ugovora o izvođenju radova. Tuženi nije platio niti jedan račun koji je predmetom ovog postupka i na temelju kojih je izdano rješenje o ovrsi. Do današnjeg dana tuženi nije dostavio dokaze da je platio račune na temelju kojih je doneseno rješenje o ovrsi. U skladu s Ugovorom o izvođenju stambene građevine između investitora RĆ i Čepo d.o.o. koji je potpisan dana 05.02.20004.god. ugovoreno je da izvršitelj, tužitelj preuzima izvođenje radova na izgradnji i uređenju objekta u [adresa]. Člankom 6. istog Ugovora izvršitelj je preuzeo obvezu da na zahtjev tuženog izvrši i izvede naručene i nepredviđene radove, a cijenu navedenih radova utvrdila se na način da za građevinske radove prema važećim bruto satnicama u vrijeme izvedbe, pomnožene s količinom vremena iz građevinskih normi, uz primjenu faktora 3,5 cijenama materijala važećim na tržištu u vrijeme izvedbe radova, te za građevinsko zanatske i instalaterske radove prema analizi cijena izvršitelja tih radova uz dodatak 10% na ime manipulativnih i režijskih troškova izvršitelja. Tijekom izvođenja radova tužitelj je o tuženog primio uplatu novčanog iznosa od 170.000,00 EUR, avans, od kojeg iznosa je tužitelj platio dodatne radove prilikom izgradnje objekta. Prilikom dobivanja naloga za izvršenje dodatnih radova, tužitelj je angažirao podizvođače koje su te radove i izveli. Nakon izvedenih radova svakog od pojedinog podizvođača za dodatne radove, tužitelj je platio novčanim iznosom koji je primio od tuženog na ime avansa, a kada je navedeni novčani iznos potrošen za podmirenje podizvođača, tada je tužitelj plaćao podizvođače svojim sredstvima. Svaki angažirani podizvođač tužitelju je izdao račun koji je tužitelj podmirio, tako da su svi podizvođači plaćeni i to sredstvima iz primljenog avansa od tuženog, te sredstvima Čepo d.o.o. koji je za tu svrhu morao podići i kredit. Ponude prije izvođenja dodatno zatraženih radova i račune za izvedene radove tužitelj Čepo d.o.o. dostavio je tuženom. Kada bi ponude od investitora, tuženog, bile prihvaćene tada bi se krenulo s izvođenjem radova. Nakon izvedenih radova podizvođač bi izdao račun tužitelju, a isti račun je uz napomenu da je plaćen avansno, tužitelj dostavio tuženom. Na onim računima koji su bili plaćeni iz avansa isto je bilo naznačeno, te je značilo da ih tuženi ne mora podmiriti, budući su plaćeni iz avansa koje je tužitelj primio od tuženog. U skladu s navedenim tužitelj je tuženom dostavio račune br. ST/O1-2008 od dana 14.06.2008.god. u iznosu od 477.444,79 Kn, račun br.ST/03-2008 od dana 14.06.2008.god. u iznosu od 560.277,69 Kn, te račun br. ST/O2-2008 od dana 14.06.2008.god. u iznosu od 204.691,23 Kn, dakle ukupno 1.242.413,71 Kn. Niti jednom od računa tuženi nije prigovorio, niti ga je vratio tužitelju. Sve dodatne, izvanugovorne radove iz navedenih računa naručio i zahtijevao je tuženi neposredno preko z.z. tuženog gosp. GĆ. Tužitelj ne spori tuženom da je isti na ime izvođenja dodatnih radova na izgradnji nekretnine platio novčani iznos od 170.000,00 EUR, međutim navedeni iznos nije bio dostatan za podmirenje dodatnih radova na nekretnini kojih je bilo u velikoj mjeri i isključivo po inzistiranju samog tuženog. Svi radovi izvršeni su kvalitetno i u skladu s pravilima struke, bilo da su ugovoreni ili oni dodatni radovi. Sastavni dio Ugovora o izvođenju radova je i troškovnik, u kojem su navedeni radovi koje je u skladu s istim Ugovorom izveo tužitelj. Niti jedan plaćeni račun, iz avansa koji je uplatio tuženi tužitelju, nije bio iz navedenih radova u troškovniku, nego je tužitelj iz avansa plaćao podizvođačima koji su izveli dodatne radove koji nisu sastavni dio troškovnika, a sve budući su navedeni radovi proistekli iz posebnih želja tuženog, a što je razvidno iz specifikacije izdanih računa. Dakle, neplaćeni računi za izvedene radove na temelju kojih je doneseno rješenje o ovrsi, računi su za radove iz troškovnika, koji je sastavni dio Ugovora. Računi koje tuženi nije platio su oni iz rješenja o ovrsi i to: račun ST/09-2008 u iznosu od 247.300,91 Kn, račun br.ST/08-2008 u iznosu od 268.759,65 Kn, račun br.ST/07-2008 u iznosu od 335.244,98 Kn, račun br.ST/06-2008 u iznosu od 331.303,20 Kn, račun br. ST/05- 2008 u iznosu od 1.209.258,62 Kn, račun br. ST/04-2008 u iznosu od 639.557,98 Kn. Svi navedeni računi dostavljeni su tuženom, a izdani su u skladu s izvedenim radovima kojima je cijena formirana sukladno troškovniku koji je sastavni dio Ugovora. Osim toga uz izvođenje ugovorenih i izvan ugovorenih radova tužitelj je bio prisiljen plaćati donacije Općini Primošten kako bi iznenadno zaustavljeni radovi mogli nastaviti teći. Tako je tužitelj kako bi nastavio s izvođenjem radova uplatio donaciju Općini Primošten 20.000,00 Kn za dobivanje suglasnosti za izradu potkrovlja. Glede naknadnih radova Vrhovni sud zauzeo je stav u odluci Revt-38/2003 da naknadno odobrenje izvedenih radova naručitelj čak ne mora dati izričito, već je dovoljno da se iz njegova ponašanja dade zaključiti da je odobrio naknadne radove( npr. izjava da je spreman platiti naknadne radove). U konkretnom slučaju tuženi je izričiti zahtijevao naknadne radove koje je tužitelj i izvršio, a po okončanju istih tužitelj je tuženom dostavljao račune u kojima je naznačeno da su plaćeni iz avansa. Osim što je naknadne radove neposredno od tužitelja zahtijevao, navedenim računima tuženi nije prigovarao, čime se može zaključiti ne samo da je dao odobrenje da se isti radovi izvedu, nego je bio suglasan i s njihovim plaćanjem.

13. Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 16. rujna 2024. kojim je zatražio da tuženik isplati iznos od 399.488,55 eur sa zz kamatama koje teku od 21. lipnja 2008. pa do isplate, te je također zatražio i troškove u iznosu .5933,61 eur sa zz kamatama od 21. lipnja 2008. do isplate.

14. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o izvođenju stambene građevine između investitora RĆ iz [adresa], i "ČEPO d.o.o." iz [adresa], zastupan po direktoru SĆ iz [adresa] datiran 5. veljače 2004., Troškovnike (strana 67-73 spisa Povrv-175/2016), zatim u Rekapitulaciju od 5. veljače 2004., Troškovnik TD 02/2003, Ukupnu rekapitulaciju od 4. veljače 2004. (strana 75-77 spisa Povrv-175/16), u priloženu dokumentaciju: 1. Snimak izvedenog stanja s izradom troškovnika građevinskih i obrtničkih radova, 2. Troškovnici građevinskih i obrtničkih radova, 3. Utvrđivanje vrijednosti izvedenih radova na stambenom objektu Čobanov u [adresa], 4. Izvedbeni strojarski projekt termoinstalacija, 5. Projekt izvedenog stanja instalacija vodovoda i kanalizacija, 6. Zapisnik o pregledu i ispitivanju elektroinstalacije, 7. Jednopolne sheme razvodnih ormara, 8. Dnevnici rada R, 9. Dnevnici rada K, 10. Dnevnici rada Elektrobrod, 11. Dnevnici rada VAM-ING, zatim je provedenog građevinsko vještačenje po vještaku Goranu Imroviću, saslušani su svjedoci ZĆ, ĐĆ, VĆ, ČĆ te stranke u svrhu dokazivanja.

14.1. Sud je odbio dokazni prijedlog za novo građevinsko vještačenje.

15. Na temelju provedenog dokaznog postupka te na temelju analize i ocjene svakog dokazan posebno i svih dokaza skupa, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan do iznosa 375.824,72 eur, a s viškom tužbenog zahtjeva u iznosu 23.663,83 eur tužitelj je odbijen jer je isti previsoko postavljen.

16. Nesporno je među parničnim strankama da su zaključili Ugovor o građenju 5. veljače 2004., Ugovor prema opisu radova, kvaliteti, količini i jediničnim cijenama iz ugovorene projektne dokumentacije TD 02/2003 izrađene po Trgovačkog društvu DOM KONZALTING d.o.o. iz Šibenika, Sarajevska 3, zastupan po direktoru ČĆ, te ponudi izvršitelja (Troškovnik) kojeg je izradila ista projektna kuća od kojih dokumenti su sastavni dio ovog Ugovora o građenju.

17. Također, nesporno je među parničnim strankama da je tuženik platio tužitelju avansno 170.000,00 eur.

18. Tužitelj potražuje za obavljene radove ukupno 399.488,55 eur sa zz kamatama.

19. Sporno je među parničnim strankama da li je tužitelj izveo sve radove navedene u računima ST/01-2008 od 14.6.2008. na iznos 477.444,79 kn, ST/02-2008 od 14.6.2008. na iznos 204.691,23 kn, ST/03-2008 od 14.6.2008. na iznos 560.277,69 kn, ST/04-2008 od 14.6.2008. na iznos 639.557,98 kn, ST/05-2008 od 14.6.2008. na iznos 1.209.258,62 kn, ST/06-2008 od 14.6.2008. na iznos 331.303,20 kn, ST/07-2008 od 14.6.2008. na iznos 335.244,98 kn, ST/08-2008 od 14.6.2008. na iznos 268.759,65 kn i ST/09-2008 od 14.6.2008. na iznos 247.300,91 kn, sporne su cijene i utrošeni materijal, da li su izvanugovorni radovi obračunati po cijenama iz Ugovora o izvođenju radova i Ugovornom troškovniku. Sporno je da li je tuženik većinu radova platio.

20. Nadalje, sporno je među parničnim strankama rok izvođenja radova te je sporno da li je potkrovlje napravljeno niže od predviđenog za 50 cm.

21. Nesporno je među parničnim strankama da je tuženik avansno platio tužitelju 170.000,00 eur.

22. Uvidom u račune ST/01-2008, ST/02-2008 i ST/03-2008 utvrđeno je da su isti računi plaćeni avansom što ukupno iznosi 164.907,00 eur. Također, tužitelj je iz avansa od primljenih 170.000,00 eur platio i 20.000,00 kn donaciju Općini Primošten, što je 2.654,00 eur. Dakle, tužitelju je od avansa ostalo 2.439,00 eur.

23. Na sporne okolnosti izvedenih radova na stambenoj građevini, konobi, garaži, parkiralištu i okolišu glede vrijednosti troškovničkih radova i vrijednosti vantroškovničkih radova provedeno je građevinsko vještačenje po vještaku građevinske struke Goranu Imroviću, te su saslušani svjedoci i stranke.

24. Kao bitno iz Nalaza i mišljenja građevinskog vještaka je utvrđeno da su tužitelj i tuženik 4. veljače 2004. god. sklopili Ugovor o građenju kojim se tužitelj obvezao izvesti građevinske, obrtničke i instalaterske radove na stambenoj građevini tuženika u [adresa] u [adresa] na kućnom broju 19. Sastavni dijelovi Ugovora o građenju su bili: troškovnik građevinskih radova na ukupan iznos 532.941,75 kn (s PDV-om 22%) i troškovnik građevinskih, obrtničkih i instalaterskih radova na iznos od 128.076,00 €. Troškovnik građevinskih radova izražen u kunama je konvertiran u eure tako da su ukupni ugovoreni troškovi građenja iznosili 235.596,00 eura. U ugovornom troškovniku je taj iznos prekrižen i rukom je napisan iznos od 205.000,00 €. Radove je trebalo izvesti u skladu s projektnom dokumentacijom koju je izradila tvrtka Dom- konzalting d.o.o. iz Šibenika s oznakom TD 02/2003. Tužitelj je radove započeo 9. siječnja 2007. god. što je vidljivo u građevinskom dnevniku glavnog izvođača radova čiji se izvod nalazi u prilogu ovog nalaza i mišljenja. Tijekom izvođenja radova došlo je do znatnih izmjena u odnosu na projektnu dokumentaciju vezanih za bruto građevinsku površinu i izgled građevine, koncepciju grijanja i hlađenja, dodatne instalaterske radove itd. Voditelj radova na gradilištu je 11. siječnja 2007. god. u građevinski dnevnik upisao da je investitor bio na gradilištu i da je nezadovoljan nekim dijelovima projekta kao što je stubište i da želi da se izvede i potkrovlje s još 5 soba kao na II katu. 12. siječnja 2007. god. voditelj radova na gradilištu je u građevinski dnevnik upisao da je upozorio investitora da bi trebao ishoditi dopunu građevinske dozvole zbog toga što su izmjene u odnosu na projektnu dokumentaciju temeljem koje je ishođena građevinska dozvola znatne. Tužitelj je sve radove na tuženikovim nekretninama završio u lipnju 2009. god. U Rješenju o imenovanju za sudskog vještaka u ovom predmetu sud je naveo da bi vještak trebao izvršiti pregled tuženikove nekretnine u [adresa]. 15. ožujka 2022. god. vještak je uputio e - mail punomoćniku tuženika sa zamolbom da mu se 25. ožujka 2022.god. omogući pregled nekretnine. Punomoćnik tuženika je vještaku 23. ožujka 2022. god. odgovorio da tuženik ne može biti u [adresa] 25. ožujka 2022. god. i uputio ga da termin očevida dogovori neposredno s tuženikom. Zbog zdravstvenih razloga nakon 25. ožujka 2022. vještak više nije bio u mogućnosti putovati u [adresa] i provesti očevid i zbog toga se nije obraćao tuženiku vezano za termin očevida. Osim toga vještak je mišljenja da u ovom predmetu očevid i nije potreban. Od dovršenja svih radova do danas proteklo je 13 godina i eventualni nedostaci u izvođenju tužiteljevih radova su uklonjeni. U vrlo obimnom sudskom spisu nalazi se snimka izvedenog stanja tuženikovih nekretnina koju je izradio ovlašteni arhitekt AĆ, dipl. ing. arh. Snimka je izrađena nakon što je tužitelj izveo sve radove i izrađena je vrlo precizno. Obzirom na zadatak vještačenja i svu dostupnu dokumentaciju u sudskom spisu vještak misli da očevid nije bio potreban. Prema Rješenju Općinskog suda zadatak vještačenja je utvrditi vrijednosti i količine građevinskih, obrtničkih i instalaterskih radova izvedenih prema cijenama iz Ugovora. U ugovornim troškovnicima dio cijena je bio izražen u kunama, a dio u eurima. Zbog lakšeg izračuna vrijednosti radova cijene izražene u eurima vještak je konvertirao u kune prema srednjem tečaju eura Hrvatske narodne banke na dan sklapanja ugovora, odnosno 04. veljače 2004. god. Srednji tečaj je iznosio: 1 € = 7,671917 kn. Za izvedene radove koji nisu bili navedeni u ugovornim troškovnicima, odnosno vantroškovničke radove, vještak je koristio jedinične cijene iz 2007. godine. Za dio izvedenih radova nije mogao koristiti cijene iz ugovornog troškovnika zbog toga što su navedene u kumulativu - nema količina i jediničnih cijena. Za dio radova je povećan obim radova, dio je izmijenjen u odnosu na građevinsku dozvolu, a dio je koncepcijski izmijenjen:

- parking, ulaz u garažu te konoba - izvesti kompletno građevinske radove (površina konobe je povećana) 25.000,00 €

- solarno grijanje komplet po projektu 12.300,00 €

- klima uređaj (koncepcija grijanja i hlađenja je izmijenjena) 15.900,00 €

- vodovod, kanalizacija, elektrika komplet po projektu sa sanitarnim uređajima, elektrika sa rasvjetnim tijelima po želji investitora (povećan je obim radova nadogradnjom potkrovlja i povećanjem površine konobe) 19.300,00 €

- vanjska stolarija "plastika" profil salamander 3D 5-komorni, boja - bijela - grilje fiksne i staklo izo 16+4 + LOW-e - 1.1. kW - plin, komplet ugrađeno 21.420,00 €

- unutarnja stolarija vratno krilo furnirano, štok jelov u boji po izboru projektanta, komplet ugrađeno (povećan je obim radova nadogradnjom potkrovlja) 4.000,00 €

- žbukanje unutarnje (povećan je obim radova nadogradnjom potkrovlja) 3.621,00 €

- žbukanje vanjsko - toplinsko (povećan je obim radova nadogradnjom potkrovlja) 7.788,00 €

- aluminijska bravarija stubišta - stijena po projektu ustakljena izo staklom - aluminijski profili - boja po izboru projektanta (izvedena bravarija od čeličnih profila) 25.000,00 €

Cijene navedenih radova nisu uzimane u obzir pri izračunu vrijednosti izvedenih radova nego su korištene stvarno izvedene količine i jedinične cijene iz 2007. god., odnosno ovi radovi su obrađeni kao vantroškovnički radovi. Za izračun vrijednosti instalaterskih radova (instalacije vodovoda i kanalizacije, grijanja i hlađenja i elektroinstalacija) vještak se konzultirao s obrtnicima koji se bave izvođenjem navedenih instalacija, a imaju i iskustva s izvođenjem radova na Jadranskoj obali. Ugovor između tužitelja i tuženika je sklopljen 04. veljače 2004. god., a tužitelj je izvođenje radova započeo 09. siječnja 2007. god, odnosno 3 godine nakon sklapanja ugovora. U sudskom spisu se kao razlog navodi čekanje na ishođenje građevinske dozvole. Tijekom 3 godine cijene građevinskih materijala i radova su se povećale. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku povećanje cijena građevinskih materijala je od 2004. do 2007. god. iznosilo 9%. Ove podatke potvrđuju i podaci Državnog zavoda za statistiku o tijekovima inflacije:

Zbog inflacije i povećanja cijene građevinskih materijala i radova od 2004. do 2007. god. tužitelj je imao povećane troškove izvođenja građevinskih radova koje je s tuženikom ugovorio početkom 2004. god. Na kraju izračuna vrijednosti svih radova koje je tužitelj izveo na nekretninama tuženika nalazi se rekapitulacija u tabelarnom obliku izvedenih troškovničkih (ugovorenih) i vantroškovničkih radova. Vještak je izradio i drugu rekapitulaciju u tabelarnom obliku izvedenih troškovničkih (ugovorenih) i vantroškovničkih radova u kojoj je vrijednost troškovničkih radova uvećao za 9% koliko je iznosilo povećanje cijena materijala i radova od 2004. do 2007. god. Troškovnik izvedenih radova koje je tužitelj izveo na nekretninama tuženika:

Tužitelj i tuženik su 4. veljače 2004. god. sklopili Ugovor o građenju prema kojem su ugovoreni troškovi građenja iznosili 235.596,00 eura. U ugovornom troškovniku je taj iznos prekrižen i rukom je napisan iznos od 205.000,00 €. Tužitelj je s radovima na tuženikovim nekretninama započeo 3 godine nakon sklapanja Ugovora, odnosno 9. siječnja 2007. god. Odmah nakon početka radova došlo je na zahtjev tuženika do znatnih izmjena u odnosu na projektnu dokumentaciju temeljem koje je ishođena građevinska dozvola. Izmjene su se odnosile na povećanje obima radova - nadogradnju potkrovlja, izmjena stubišta, povećanje bruto građevinske površine konobe itd. Zbog toga je tužitelj morao izvesti višeradove (povećane količine ugovorenih radova) i vantroškovničke radove (radovi koji nisu bili ugovoreni). U vantroškovničke radove ubrajaju se i radovi koji su bili ugovoreni ali nisu uvršteni u troškovničke radove. Ukupna vrijednost izvedenih troškovničkih radova (ugovorenih radova) na nekretninama tuženika iznosi 911.842,09 kn (s PDV - om 22%). Ukupna vrijednost izvedenih vantroškovničkih radova (radovi koji nisu bili ugovoreni) na nekretninama tuženika iznosi 3.136.985,76 kn (s PDV - om 22%). Ukoliko se uzme u obzir da je od sklapanja Ugovora između tužitelja i tuženika i početka izvođenja radova proteklo 3 godine i da su se cijene građevinskih materijala i radova povećale za 9%, povećana je i vrijednost izvedenih troškovničkih radova. U tom slučaju ukupna vrijednost izvedenih troškovničkih radova (ugovorenih radova) na nekretninama tuženika iznosi 993.907,88 kn (s PDV - om 22%), a vrijednost vantroškovničkih radova ostaje ista zbog toga što su za te radove korištene jedinične cijene iz 2007. godina.

24.1. Nadalje je Rješenjem sud odredio obavljanje očevida na nekretnini tužitelja u [adresa] u [adresa] na kućnom broju 19. Očevid na nekretnini tužitelja održan je 15. studenog 2024. god. s početkom u 12,00 sati u prisustvu tužitelja RĆ, njegovog odvjetnika Željka Živkovića, projektanta glavnog projekta temeljem kojeg je tužitelj ishodio građevinsku dozvolu ČĆ i zakonskog zastupnika tuženika CĆ. Na očevidu je vještak provjerio dimenzije prostorija i utvrdio da odgovaraju onima iz projektne dokumentacije izvedenog stanja koja se nalazi u sudskom spisu i na temelju koje je vještak izradio nalaz i mišljenje od 25. travnja 2022. god. u kojem se nalaze troškovnici s vrijednostima i količinama građevinskih, obrtničkih i instalaterskih radova izvedenih prema cijenama iz Ugovora i troškovnike s vrijednostima i količinama ugrađenih materijala i opreme koji nisu navedeni u ugovornom troškovniku prema cijenama u vrijeme gradnje građevine u predmetu poslovni broj: Povrv-200/2018. Na očevidu tužitelj je naveo građevinske, obrtničke i instalaterske radove koji po njegovom mišljenju nisu izvedeni po pravilima struke:

1. Na jugoistočnom dijelu dvorišta ispred građevine dio glatkih kamenih ploča je zamijenjena hrapavim zbog toga što su glatke bile klizave i događalo se da su se gosti okliznu i padnu. Tužitelj je na očevidu izjavio da je zamjenu kamenih ploča izveo o svom trošku. Zamijenjeno je oko 21 m² ploča.

2. Na dijelu dvorišta pored stepenica za terasu popucale su kamene ploče. Popucalo je 6 ploča, odnosno oko 1 m².

3. Na podu terase iznad garaže i konobe zamijenjene su keramičke pločice površine oko 106 m². Tužitelj je na očevidu izjavio da je pločice zamijenio o svom trošku, a razlog zamjene je bilo procurivanje oborinskih voda u konobu i garažu.

4. Na ulazu u prostor konobe i garaže s dvorišne strane ulazna vrata premještena gore za jednu stepenicu, odnosno sada se donji rub vrata nalazi u ravnini s dvorištem. Na očevidu tužitelj je izjavio da je vrata morao premjestiti zbog toga što su se oborinske vode slijevale niz stepenice u prostor konobe i garaže.

5. U garaži popucale zidne keramičke pločice na jugoistočnom zidu. Projektant ČĆ je na očevidu izjavio da se to dogodilo zbog vlage u zidu s čime se vještak složio. Zbog vlage u zidu povećao se volumen žbuke i došlo je do pucanja pločica. Tuženik nije izvodio zidove garaže i hidroizolaciju zidova. To je bilo postojeće kada je tuženik započeo radove na nekretnini tužitelja.

6. Pukotine na potpornom zidu do ulice i okomitom zidu u dvorištu. Do pojave pukotina došlo je zbog toga što je potpornom zidu do ulice narušena stabilnost, najvjerojatnije zbog lošeg temeljenja. ZĆ je na očevidu izjavio da tuženik nije izvodio te zidove, da su bili postojeći i da ga je tuženik samo obložio kamenim pločama.

7. Na prvom katu, u stanu tužitelja, u hodniku se nalaze 3 vrata različitih visina. Na očevidu je ZĆ izjavio da je tuženik samo postojeća vrata zamijenio novim i da su postojeća vrata isto bila različitih visina.

8. Na prvom katu, u stanu tuženika, u hodniku na spoju postojećeg i dograđenog dijela zgrade razlika u visini podnih keramičkih pločica oko 1 cm.

9. U stubišnom prostoru povišena temperatura. Projektant ČĆ je na očevidu izjavio da je uzrok povišene temperature zamjena projektiranih aluminijskih profila čeličnim. Profili su nosiva konstrukcija staklene stijene stubišta. Vještak se konzultirao s projektantom koji se bavi i energetskim certificiranjem građevina i nakon računske provjere izjavio je da zamjena aluminijskih profila čeličnim utiče samo 5-10% na povećanje temperature u stubišnom prostoru i da su glavni uzroci velika površina stakla i što projektant nije predvidio ventilaciju stubišnog prostora. Zrak unutar stubišnog prostora je "zarobljen" i zbog nepostojanja sustava ventilacije temperatura mu se stalno povećava.

10. Tužitelj je na očevidu izjavio da je na stepenicama o svom trošku izbrusio kamena gazišta zbog klizavosti.

11. Na očevidu tužitelj je kao primjedbu na izvedene radove naveo apartman na drugom katu na kojem se na ulaznim vratima nalazi pločica s brojem 22. Kada su ulazna vrata u apartman širom otvorena ne može se ući u sanitarni čvor. Vještaku nije bilo jasno zašto je tužitelj to naveo kao primjer loše izvedenog rada i zašto bi se morao omogućiti ulazak u sanitarni čvor dok su ulazna vrata od apartmana širom otvorena.

12. Na jugozapadnom pročelju nalazi se 6 terasa apartmana na drugom katu i potkrovlju. Na 5 terasa u uglovima leže oborinske vode jer uzdužni padovi nisu dobro izvedeni. Vidljivi su tragovi zadržavanja oborinskih voda.

13. U svim apartmanima na drugom katu i potkrovlju koji imaju terase na jugozapadnom pročelju za izlazak na terasu nalaze se dvokrilna vrata. U svim apartmanima prvo se otvara lijevo vratno krilo osim u jednom apartmanu na drugom katu gdje se prvo otvara desno vratno krilo. Tužitelj je to naveo kao primjedbu iako su vrata potpuno funkcionalna.

14. Za apartmane u potkrovlju tužitelj je naveo da su nadozidi na sjeveroistočnom i jugozapadnom pročelju preniski i da nije s tuženikom dogovorio da se izvedu tako niski. Vještak je izmjerio svijetlu visinu nadozida i na sjeveroistočnom pročelju je visok 140 cm, a na jugozapadnom 116 cm. Na očevidu je vještak od tužitelja zatražio bilo kakav dokument iz kojeg bi bilo vidljivo koje visine nadozida je dogovorio s tuženikom ali tužitelj ga ne posjeduje.

15. U potkrovlju u jednom apartmanu vidljivi su tragovi vlage od oborinskih voda na zidu pored vrata za terasu na jugozapadnom pročelju. Najvjerojatnije se procurivanje događa na spoju ploha glavnog krova i kontrakrova.

16. Na drugom katu i potkrovlju u svim apartmanima sva vrata na ulazu u sanitarni čvor se ne mogu u cijelosti otvoriti pod kutom od 90°. Razlog je što dovratnik postavljen na poprečni zid bez zuba ili se iza vrata nalazi radijator.

17. U prizemlju kod recepcije se nalaze muški i ženski WC. Vrata se otvaraju prema van, odnosno prema recepciji. Zbog položaja sanitarija (WC školjka, pisoar i umivaonik) vrata na muškom WC-u se nikako ne mogu otvarati prema unutra, a u ženskom WC-u umivaonik se mogao postaviti dalje od vrata i onda bi se vrata mogla otvarati prema unutra.

18. U dvorištu, na sredini sjeveroistočnog pročelja nalazi se reviziono okno fekalne kanalizacije. Kroz reviziono okno postavljena je vodovodna cijev koju je tako postavio tužitelj. Tuženik je izveo priključak na postojeću vodovodnu cijev i vodovodne instalacije u građevini.

19. Ispod parkirališne površine sjeverno od građevine nalazi se ukopan rezervoar za loživo ulje i okno za punjenje rezervoara s cijevi za odzraku. Tuženik je na okno postavio metalni poklopac koji nije sprječavao ulazak oborinskih voda u okno i cijev odzrake je bila kratka pa su oborinske vode ulazile u rezervoar. Tužitelj je o svom trošku promijenio poklopac okna i produžio cijev za odzraku rezervoara.

20. U prizemlju na jugozapadnom pročelju oko 2 m² termofasade se odvojilo od zida i "diše" oko 1 cm. zbog toga postoji mogućnost pucanja završne obrade pročelja od sep žbuke.

Zaključno, vještak je na očevidu izvršio mjerenje dijela prostorija na svakoj etaži građevine, dimenzije parkirališnih i dvorišnih površina i utvrdio da odgovaraju dimenzijama iz projektne dokumentacije izvedenog stanja koja se nalazi u sudskom spisu. Na temelju projektne dokumentacije izvedenog stanja izradio je troškovnike u Nalazu i mišljenju od 25. travnja 2022. god. u skladu s Rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 15. lipnja 2021. god. u predmetu poslovni broj: Povrv-200/2018. Rješenje je vještak zaprimio 3. ožujka 2022. god. Stoga je u cijelosti potvrdio kao u Nalazu i mišljenju od 25. travnja 2022. god. u predmetu poslovni broj: Povrv-200/2018.

24.2. Konačno je na ročištu održanom 31. siječnja 2025. vještak izjavio da je na očevidu uspoređivao snimku izvedenog stanja sa stanjem na terenu. Na 30-ak mjesta izvršio je mjerenje, što eksterijera, što interijera, i utvrdio da snimka izvedenog stanja potpuno odgovara onome što je u naravi izvedeno. U svom Nalazu u predmetu Povrv- 200/2018 izradio je dva troškovnika koji jedan troškovnik se odnosi na radove koji su predmet Ugovora i ponude stranaka, označeno kao troškovnički radovi, a sve što je izvedeno van toga vještak je naveo kao vantroškovničke radove i izračunao njihovu vrijednost. Osobno je napravio Nalaz i posebno u dijelu koji se odnosi na vantroškovničke radove, sve što je bilo van Ugovora. Temeljem Snimke izvedenog stanja napravio je Nalaz i mišljenje, a Snimka izvedenog stanja se nalazi u spisu. Snimku izvedenog stanja vještak je provjerio kada je bio zadnji put na licu mjesta i utvrdio da je Snimka izvedenog stanja vjerna stanju na terenu. Vještak je potvrdio ponovno da Snimka izvedenog stanja po kojem je radio prvotni Nalaz stvarno odgovara na licu mjesta, a to je utvrdio kada je bio na licu mjesta 15.11.2024. Prilikom zadnjeg očevida na licu mjesta obavio je mjerenja laserskim daljinometrom. Kontrolirao je mjere koje proizlaze iz Snimke izvedenog stanja s onim na licu mjesta, i utvrdio je da su u redu. Vještak je dodatno pojasnio zašto nije otišao na lice mjesta prvi puta kada je radio osnovni Nalaz, jer nije bila uredna komunikacija između njega i odvjetnika, odnosno stranke RĆ. Postupio je u cijelosti po Rješenju suda, osim očevida koji je napravljen zadnji puta 15. studenog 2024.

24.3. Nalaz vještaka sud je prihvatio kao objektivan, sukladan pravilima znanosti i vještine. Vještak je odgovorio u svom nalazu na sva relevantna sporna pitanja detaljno i precizno, te ništa od relevantnog nije ostalo nerazjašnjeno.

24.4. Stoga je sud odbio prijedlog tuženika za novo građevinsko vještačenje jer isto nije bilo potrebno.

24.5. Na primjedbe i prigovore tuženika da vještak na licu mjesta nije obavio mjerenje, vještak je izrijekom rekao da je mjerenje obavio te da sve mjere odgovaraju onima na Snimci izvedenog stanja.

24.6. Tuženik nije dokazao da se radi o drugačijim mjerama od onih utvrđenih po vještaku. Također, tuženik nije dokazao da je visina potkrovlja trebala biti viša nego što jeste, a što je utvrđeno iz Nalaza vještaka.

25. Neosnovane su i primjedbe koje je tuženik iznio na licu mjesta vještaku 15. studenog 2024. Naime, po članku 7. Ugovora o građenju od 5. veljače 2004. vidljivo je da garantni rok za kvalitetu izvedenih radova 10 godina za hidroizolaterske i krovopokrivačke radove, a 2 godine za ostale građevinsko-obrtničke radove računajući od dana primopredaje izvedenih radova.

26. Također, po članku 633. stavak 1. ZOO-a izvođač odgovara za nedostatke građevine koji se tiču ispunjavanja zakonom određenih bitnih zahtjeva za građevinu ako se ti nedostaci pokažu za vrijeme od deset godina od predaje i primitka radova.

27. Stoga su primjedbe tuženika izvan roka koji je određen Ugovorom o građenju te posebno ZOO-u. Naime, radovi su završeni u lipnju 2009. godine.

28. Dakle, iz Nalaza vještaka građevinske struke proizlazi da je utvrdio vrijednost i količine građevinskih, obrtničkih i instalaterskih radova izvedenih prema cijenama iz Ugovora.

29. Zbog povećanja obima radova, nadogradnja potkrovlja, izmjena stubišta, povećanje bruto građevinske površine konobe i dr., a na zahtjev tuženika, tužitelj je izveo više radova (povećanje količine ugovorenih radova) i vantroškovnički radovi (radovi koji nisu bili ugovoreni).

30. Dakle, iz Nalaza vještaka je utvrđeno da ukupna vrijednost izvedenih troškovničkih radova (ugovorenih radova) na nekretninama tuženika iznosi 911.842,09 kn (s PDV-om 22%). Ukupna vrijednost izvedenih vantroškovničkih radova (radovi koji nisu bili ugovoreni) na nekretnini tuženika iznosi 3.136.985,76 kn (s PDV-om 22%).

31. Nadalje, kao bitno iz Nalaza je utvrđeno da je od sklapanja Ugovora između stranaka i početka radova proteklo 3 godine. Cijene građevinskog materijala i radova povećale su se za 9%, a povećana je i vrijednost izvedenih troškovničkih radova. Stoga je kao bitno iz Nalaza utvrđeno da je ukupna vrijednost izvedenih troškovničkih radova (ugovorenih radova) iznosi 993.907,88 kn (s PDV-om 22%). Stoga je zaključno iz Nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno u smislu sveukupne rekapitulacije izvedenih radova na stambenoj građevini, konobi, garaži, parkiralištu i okolišu građevine uzimajući u obzir vrijednost troškovničkih radova uvećanih za 9% i vrijednost vantroškovničkih radova ukupna iznosa 4.130.893,63 kn.

31.1. Također, kao bitno iz Nalaza vještaka je utvrđeno da su radovi započeli 9. siječnja 2007., a završeni u lipnju 2009. godine.

32. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja SĆ proizlazi da se kasnilo sa ishođenjem građevinske dozvole od strane tuženika 2-3 godine, pa su zato kasnije i započeli radovi. Nadalje, iz njegovog iskaza utvrđeno je da u građevinskoj dozvoli nije bilo puno elemenata, npr. nije bilo jednog kata, konobe, balkona, kotlovnice i staklenog stubišta, što je 80% više nego u građevinskoj dozvoli. Tuženik mu je za dio radova platio 170.000,00 eur. Nadalje, iz njegovog iskaza je utvrđeno da je tuženik nasilno preuzeo posjed nakon završetka radova, što tužitelj smatra da je tuženik tada preuzeo objekt. Također tužitelj smatra da je objekt završen 28. siječnja 2009., a prema Zapisniku (strana 188 spisa Povrv-200/2018). Tužitelj je po uputi tuženika uplatio donaciju Općini Primošten 20.000,00 kn da bi mogao nastaviti graditi. Ne postoji rješenje o nadzoru gospodina ČĆ. Također, iz iskaza tužitelja je utvrđeno da tužitelj nije dobio izvedbeni projekat od tuženika, a o dodatnim radovima se dogovaralo s tuženikom uglavnom telefonom. Po njegovom iskazu tuženik je odobrio brački kamen i kovanu ogradu i sve dodatne radove tuženik je tražio. Pri obavljanju radova na gradilištu ĐĆ je bio poslovođa, a zamjenik VĆ. Po iskazu tužitelja cjelokupna rekonstrukcija prizemlja i 1. kata uopće nije bila ugovorena, a sve je mijenjano i to od spavaće sobe u prizemlju je napravljena kuhinja za ugostiteljski objekt, zatim apartman za osobu koja će biti u objektu, zatim prostor za objed gostiju koji tu borave u dva dijela je napravljen, posebno muški i ženski WC, nadalje u stanu tuženika stavljen je novi parket, nova stolarija, kompletna struja, pločice, jacuzzi sa svim sanitarnim elementima koji uopće nigdje nisu ugovoreni. Računi glase na veće iznose jer je kuća na kraju veća 60%. Svi balkoni, jedan cijeli kat, konoba, kotlovnica, sve nije bilo ugovoreno, a napravljeno je. U Ugovoru je navedena konoba na postojećoj garaži, a na kraju je napravljena konoba površine 120 m2, a konoba koja je ugovorena bila je oko 20 m2. Cijene od 2002. do 2007. godine su se mijenjale, a promijenile su se i količine radova koje su izvedene. Nigdje nije bilo predviđeno rušenje balkona, a svi balkoni su rušeni. Glede onoga što je navedeno u troškovniku i objekta koji je izgrađen, tužitelj navodi da nisu prikazani balkoni, grijanje, te da su se mijenjale sve elektroinstalacije. Bilo je dogovoreno da se radi struja samo za jedan kat, a napravljena je za cijeli objekt. Od tuženika je dobio samo idejnu sliku, a projektnu dokumentaciju od tuženika nikada nije dobio. Objekt iz projektne dokumentacije se razlikuje od onoga što je izgrađeno. Osnovni radovi pokazivanju tužitelja rađeni su po idejnom projektu, a ne po projektnoj dokumentaciji. Nadaje, iz iskaza tužitelja proizlazi da je napravljeno 60% više radova nego što je ugovoreno. U Ugovoru nije bila komplet kuća, a tužitelj se poziva na članak 6. i 8. Ugovora koji govore o dodatnim radovima i ističe da je dogovoreno da se svi troškovi registriraju i da će biti priznati. Nadalje je iskazao da anex ugovora tuženik nije htio potpisati. Na kraju je iskazao da si svi račun veći zato što je napravljeno više kvadrata.

33. Iz iskaza tuženika proizlazi da je ugovorena cijena radova 205.000,00 eur, te da se 2-3 godine čekalo izdavanje građevinske dozvole. Prema tuženiku, radovi su počeli u siječnju 2007. godine. Iz njegovog iskaza proizlazi da je 20.000,00 tuženik donirao Općini Primošten na svoju ruku. Prigovorio je radovima te naveo da je potkrovlje napravljeno prenisko tako da se ne može ni sjediti ni stajati. Nadalje, ugovorene su kamene stepenice i aluminijske obloge, a izvođač je stavio nešto staro zahrđalo. Vrata se otvaraju prema van, a ne prema unutra. Stavljen je stiropor unutra u stubište. Solarne ćelije su stavljene na sjevernu stranu, a dimnjak nije stavio u kotlovnicu nego van. Stepenice su trebale biti od kamena, a ne od mramora koji se kliže. Kada je rađena konoba napravljena je stepenica tako da sva voda ide unutra u konobu. Nije točno da je napravljena veća konoba. Sva vrata u kupaonicama se ne mogu otvarati zbog radijatora. Od 8 balkona na 7 leži voda. Kada su pravljeni odvodi sa balkona, cijevi su kratke tako da se voda cijedi na zid i svi zidovi su crni. Nadalje je iskazao da ČĆ nije imao rješenje da je imenovan za nadzor. Zbog jake zime i straha da ne popucaju cijevi tuženik je zvao je bravara i promijenio bravu i preuzeo objekt u posjed.

33.1. 10. svibnja 2007. je došao tuženik iz Njemačke na gradilište kada je bio stavljen betonski krov i tada je tuženik bio zadovoljan. Tužitelj nije napravio više radova nego u Troškovniku. Potkrovlje je niže i ne postoji projekat za konobu. Objekt koji je tužitelj napravio je u funkciji i iznajmljuje se ljeti. U prizemlju se nalazi hodnik, odnosno kao nekakva recepcija, zatim mali apartman, kuhinja i blagovaonica. Na 1. katu se nalazi jedan poseban stan, na 2. katu se nalazi 5 soba i u potkrovlju 5 soba, s tim da što se potkrovlja ne može koristiti jer ga je tužitelj napravio 40 cm niže. Uz prometnicu se nalazi pomoćni objekt. Moguće je da je struja bila predviđena za jedan kat, a da je napravljena za cijeli objekt, ali je struja postojala ranije u cijelom objektu. Što se tiče vodovoda i kanalizacije, tuženik ne zna kako je to napravljeno ali da je sve bilo od ranije i da je sve bilo u funkciji. Što se tiče prizemlja i 1. kata, tužitelj je trebao samo staviti pločice i parket.

33.2. Izvedbeni projekat nije predan tužitelju.

34. Iz iskaza svjedoka TĆ proizlazi da je Ugovor o izvođenju građevinskih radova potpisan 2004. godine nakon čega se čekala građevinska dozvola cca 2 godine. Tuženik je investitora uveo u posao sa gospodinom ČĆ. Sve je rađeno u dogovoru s tuženikom dok sve nije bilo gotovo. ĐĆ bio je poslovođa na gradilištu, on je bio zaposlenik firme VAM-ING d.o.o. koja je bila kooperant tužitelja. Tuženikovi prigovori odnosili su se na to da je investitor na svoju ruku napravio neke radove, što nije točno, glede bračkog kamena, zatim je bilo sporno grijanje. Naime, prvo je dogovoreno solarno grijanje, a napravljeno je grijanje s loživim uljem i dogrijavanje vode solarno. Pravili su kotlovnicu, tank za loživo ulje koje ide u zemlju i dimnjak. Prvotno su trebali biti postavljeni obični radijatori, a kasnije su stavljeni ventilokovenktori koji i griju i hlade. Što se tiče klime bilo je prvo dogovoreno da svaki kat ima svoju klimu, na kraju je stavljena velika klima s čilerom. ČĆ nikada nije dostavio rješenje o nadzoru. Što se tiče potkrovlja, ono je napravljeno i trebalo je biti napravljeno. Radovi su bili gotovi za otprilike 2,5 godine, što su bili prekidi zbog turističke sezone. Glede visine potkrovlja, napravljeno je po zakonu. Izvođač radova nije dostavio izvedbeni projekt, nego samo skice koje su pratili. Konoba je rađena na mjestu gdje je bila mala garaža i parking. Trebala je biti oko 50 m2, a na kraju je bila oko 100 m2. Primopredaja objekta nije izvršena jer je tuženik zabranio ulazak u objekt i prestala je sva komunikacija. VĆ bio je radnik na gradilištu i bio je zamjenik PĆ. Tuženik je jedan dio platio tužitelju odmah, a dok su se radovi izvodili traženo je od tuženika da se plate dodatni radovi i novac je uplatila dužnikova nećakinja. Jednom prilikom došao je komunalni redar i morali su uplatiti Općini Primošten 20.00000 kn da bi mogli nastaviti radove, a to je odobrio tuženik u telefonskom razgovoru. Tuženik je dolazio u [adresa] dok je izvođač radova tamo radio, išli su na večere, družili se, sve je bilo u redu, nije ništa prigovarao i samo je govorio da radovi idu i da se ne brinu. Kada su mu govorili da treba ići nešto što je skuplje on je samo govorio da i dalje rade. Radovi su izvođeni po idejnom projektu ČĆ i projekat im je dostavio tuženik, a koji nije usklađen s građevinskom dozvolom. Gospodin ČĆ koji se izvođaču predstavljao kao nadzor nije nikada zabranio radove. Tuženik je tražio da konoba bude umjesto 50 m2, 100 m2. U početku je bilo dogovoreno da bude solarno grijanje, a na kraju je napravljeno grijanje na lož ulje pa su morali uzeti montažni dimnjak od inoxa. Svi balkoni bili su predviđeni po idejnom projektu po kojem su rađeni. Prilikom prvog dolaska na gradilište, tamo su zatekli objekt s prizemljem, katom i krovom, te bočne stepenice i garažu. Objekt je povećan u širinu nakon obavljenih radova za balkone i stepenište. Glede razlike u cijeni od onoga što je u troškovniku i onoga što je izvođač napravio, svjedok je rekao da je konoba bila veća, grijanje nije bilo solarno kao što je već ranije rečeno, kamen je stavljen u većoj količini, stavljena je kovana ograda i zidovi oko objekta. Nadalje, glede razlike u troškovniku i računima pojašnjava da u troškovniku fali jedan kat, da se nigdje ne spominje stan za tuženika na 1. katu koji je cijeli napravljen. Glede grijanja, dakle prvo je ugovoreno solarno grijanje, a na kraju tuženik je dobio cijelu kotlovnicu te je pokazivanju svjedoka grijanje napravljeno po Ugovoru, a to ne bi funkcioniralo zbog količine sunca jer je objekt bio jako velik. Glede obavljanja radova nisu imali plan nego su radili po skicama. Rađeno je po zakonu i po željama tuženika. Tuženik je tražio da se radi potkrovlje. Također je pojasnio da glede davanja 20.000,00 kn Općini Primošten na uplatnici je napisano da je donacija. U troškovniku nije bilo ugovoreno potkrovlje jer se nije smjelo praviti, ali je potkrovlje tražio tuženik. Tuženik je izabrao modele za stolariju. Tuženik nije htio potpisati anex ugovora za dodatne radove, a dodatni radovi su računati po cijeni iz troškovnika. Nadalje, glede npr. zemljanih radova u troškovniku su navedeni 10.000,00 kn, a u računu 30.000,00 kn, pojašnjava da se radilo o više zemljanih radova pa objašnjava da je bila veća količina iskopa na konobi za stepenice i za tank za loživo ulje. Glede pojašnjenja u troškovniku navedenih 240.000,00 kn za betonske radove, a na računu 340.000,00 kn pojašnjava da se su se zbog proteka vremena mijenjale cijene, te da zbog veće količine zemljanih radova automatski je i veća količina betonskih radova.

35. Nadalje, iz iskaza svjedoka PĆ koji je bio poslovođa gradilišta proizlazi da je tuženikova kuća izvedena po projektu, odnosno po nacrtu. Rađeno je po nekakvim projektima ČĆ, a tu je bio i BĆ, on je bio inženjer. Kuća je kompletno adaptirana, radilo se proširenje terase i novi krov. ČĆ je bio nadzor, ali svjedok nije nikada vidio rješenje kojim je on imenovan za nadzor. Tuženik ga je često zvao telefonom, a i dolazio je dok su radili i nije imao nikakve prigovore. Koliko je svjedok čuo, nastali su kasnije problemi jer je napravljeno nešto mimo projekta. Sve što je napravljeno, svjedok je naveo, napravljeno je u dogovoru s ČĆ i tuženikom. Glede potkrovlja, rađeno je sve normalno. Visina potkrovlja je po nacrtu kako je ČĆ nacrtao. Ranije je bio drveni krov koji je izvođač srušio i sve je napravljeno betonsko, stavljena je letva i crijep. Sjeća se da je rađena konoba, parking, 105 m ograde, cisterna za gorivo. Svjedok je bio za grube građevinske radove, tako da mu nije poznato ništa o grijanju, klimi i sl. radovima. Na kraju je naveo da kada su završili radove tuženik je bio na gradilištu, ispekli su prase i janje, bila je fešta i sve je bilo u redu te je na kraju naveo da sve što je napravljeno, napravljeno je kvalitetno i dobro. Svjedok je također na kraju pojasnio kada su radili potkrovlje došao je komunalni redar i morali su platiti nekakvu legalizaciju 20.000,00 kn, nakon što su platili mogli su nastaviti rad potkrovlja. Zbog proteka vremena ne sjeća se sigurno, ali misli da su navedeni iznos u Općinu Primošten išli paliti ŠĆ i svjedok.

36. Iz iskaza svjedoka VĆ proizlazi da je bio radnik na gradilištu, radili su od jeseni pa do početka sezone, cca 7-8 mj. Radio je dok su se radili grubi radovi, dakle zidanje, krov, vanjsko uređenje, parking, te dok se radila konoba. Dok su radili tuženik je dolazio na gradilište, nije imao nikakvih prigovora. Kada su završili tuženik je ispekao dva janjca i nije bilo nikakvih prigovora. Svjedok je naveo da ništa nisu radili na svoju ruku. ĐĆ je bio poslovođa gradilišta i ako je bilo nekih problema kontaktirao je ČĆ ili tuženika. Bio je prisutan kada se radilo potkrovlja, kao da se sjeća da je bilo nešto sporno oko visine potkrovlja, ali ne sjeća se detalja zbog proteka vremena.

37. Iz iskaza svjedoka ČĆ proizlazi da je on bio prvo projektant, odnosno njegovo firma VAM-ING d.o.o. je izradila projektnu dokumentaciju. Investitor je našao izvođača radova i zamolio ga da on bude odgovorni nadzorni inženjer, što je prihvatio. Nije bio do kraja nadzorni inženjer. Navodi da se pristupilo nekvalitetnoj gradnji što je on rekao izvođaču radova, a ovaj mu je odgovorio da oni tako rade. Svjedok je obavijestio investitora da više ne želi biti nadzorni inženjer. Nakon toga objekt je prepušten investitoru izvođača radova, ne zna da li je netko poslije njega bio nadzor. Na zahtjev tuženika nakon završenih radova pristupio je na gradilište te utvrdio da se nisu poštivali urbanistički uvjeti, odnosno udaljenost od susjeda, visina i sl. Objekt po vanjskoj formi nije imao veze s onim što je svjedok nacrtao. Sa desne strane su bile stepenice, a pokraj stepenica staklena stijena koja je bila plave boje i koja nikako nije išla uz objekt. Krov nije bio po projektu. Sa sjeverne strane uz osnovni objekt bio je dimnjak od inoxa koji strši i koji nikako nije trebao biti. Vanjska staklena stijena stavljena je u željezne okvire, umjesto aluminijske, pa su počeli hrđati i propadati. Keramika na balkonu nije imala pad. Vrata u kupaonicama se ne mogu otvoriti, smeta im umivaonik. Kućice na krovu trebale su biti polukružne, a ne trokutaste kakve jesu. Vertikala na istočnoj strani je trebao biti dimnjak, a stavljena je limena ili plastična cijev. Objekt je 2011. godine legaliziran na temelju Zakona o legalizaciji. 2004. godine nije bila dozvoljena izgradnja potkrovlja po prostornom planu. U idejni projekat stavio je potkrovlje, iako to nije bilo dozvoljeno, jer je to tražio investitor od njega. Idejni projekt i troškovnik nisu u skladu s građevinskom dozvolom, a građevinska dozvola nije dobivena za potkrovlje. Umjesto izvedbenog projekta postojale su skice. Stoga navodi da su radnici radili, odnosno imali glavni projekat i skicu. U glavnom projektu nisu bile predviđene stepenice. Nadalje, glede postupanja nadzornog inženjera svjedok je rekao da kada izvođač rada da neposluh na nadzornog inženjera, nadzor može zatvoriti gradilište, ali on to nije učinio. Nadalje, rekao je da iz njegovog troškovnika ne može razaznati kolike površine je konoba trebala biti.

38. Iz iskaza svjedoka PĆ, poslovođe, i VĆ, radnika na gradilištu, utvrđeno je da su radovi obavljeni kvalitetno, da je tuženik često kontaktiran telefonom tijekom radova te da je tuženik po završetku radova sve radnike počastio pečenjem. Sud zaključuje iz njihovih iskaza da tuženik po završetku radova nije imao primjedbi te da je preuzeo sve što je tužitelj napravio.

39. Kao bitno iz iskaza TĆ koji je stalno bio na gradilištu te iz iskaza PĆ i VĆ utvrđeno je da su obavljeni radovi iz Ugovora, ali i oni koji nisu ugovoreni ali ih je uvijek tuženik tražio.

40. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja utvrđeno je da su obavljeni radovi iz Ugovora i oni koje je naknadno tražio tuženik, te su svi radovi navedeni u računima koji su predani tuženiku.

41. Kao bitno iz iskaza tuženika sud nije povjerovao da je tužitelj radove izvan Ugovora radio na svoju ruku. Naime, tuženik je preuzeo objekt te isti koristi za iznajmljivanje tijekom ljeta. Dakle, neživotno je i neuvjerljivo da bi tuženik preuzeo objekt koji je napravio tužitelj, te koristio ga ako objekt sadrži radove koje tuženik nije tražio. Činjenicu o preuzimanju objekta, zadovoljstvo obavljenim poslom potvrdili su i svjedoci ZĆ, ĐĆ i VĆ.

42. Sud nije povjerovao iskazu svjedoka ČĆ obzirom da je on imao svoje financijske interese, bio je neformalno nadzorni inženjer, zatim napravio je projekt. Njegove primjedbe na izvršene radove sud nije prihvatio jer je drugačije utvrđeno iz iskaza ostalih svjedoka te primarno iz Nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke. Također primjedbe na radove koje je dostavio punomoćnik tuženika u podnesku od 16. listopada 2020., a skriptor istih je svjedok ČĆ, sud nije mogao uzeti u obzir jer svjedok ČĆ ne može dostavljati svoje primjedbe na radove jer svjedok nije stranka u postupku.

43. Iz iskaza stranaka te svjedoka CĆ utvrđeno je da radovi na objektu nisu počeli u trenutku zaključenja Ugovora nego 2-3 godine kasnije nakon potpisa Ugovora, zbog čekanja izdavanja građevinske dozvole. Stoga prigovor tuženika glede roka izvršenih radova nije osnovan. Posebno sud u ovom smislu cijeni i činjenicu da se bitno odstupilo od opsega ugovorenih radova, na zahtjev tuženika, te je i to značajno usporilo radove i produžilo rok završetka radova. Također iz iskaza tužitelja, svjedoka CĆ i PĆ utvrđeno je da izvršitelji radova nikada nisu dobili izvedbeni projekat, nego skice i crteže što je također usporilo obavljanje radova za što nije odgovoran izvršitelj radova, odnosno tužitelj.

44. Glede dodatnih radova utvrđeno je da stranke nisu potpisale anex ugovora. Sud je utvrdio da su dodatni radovi ugovoreni usmeno između stranaka te nije relevantno što o tome nije sačinjen pisani anex jer su dodatni radovi izvršeni, a što je utvrđeno iz iskaza tužitelja, svjedoka TĆ, PĆ i ĆĆ, a posebno iz Nalaza i mišljenja građevinskog vještaka. Prema članku 294. ZOO-a ugovor za čije se sklapanje zahtjeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisa očito ne proizlazi što drugo.

45. Kao bitno iz Nalaza vještaka je utvrđeno da je na početku radova došlo do znatnijih izmjena u odnosu na projektnu dokumentaciju temeljem koje je ishođena građevinska dozvola, a na zahtjev tuženika. Izmjene su se odnosile na povećanje obima radova – nadogradnje potkrovlja, izmjena stubišta, povećanje bruto građevinske površine konobe itd. Stoga je tužitelj morao izvesti više radova (povećanje količine ugovorenih radova) i vantroškovničke radove (radove koji nisu bili ugovoreni). U vantroškovničke radove ubrajaju se i radovi koji su bili ugovoreni, ali nisu uvršteni u troškovničke radove zbog razloga jer su navedeni u kumulativu, nema količine i jediničnih cijena. Stoga je na temelju Nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da ukupna vrijednost izvedenih radova na stambenoj građevini, konobi, garaži, parkiralištu i okolišu građevine (jedinične cijene troškovničkih radova iz ugovornog troškovnika uvećani za 9%) dakle vrijednost troškovnih radova uvećani za 9% ukupno iznose 993.907,88 kn, zatim vrijednost vantroškovničkih radova 3.136.985,76 kn, i ukupna vrijednost 4.130.893,63 kn.

46. Prema članku 620. ZOO-a ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom objektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu. Ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku. Dakle, iz Nalaza i mišljenja građevinskog vještaka je utvrđeno da je vrijednost troškovničkih i vantroškovničkih radova ukupno 548.263,72 eur. Nesporno je među strankama da je tuženik dao avans tužitelju od 170.000,00 eur te da je tužitelju od tog iznosa ostalo 2.439,00 eur nakon što je platio račune ST/01-2008, ST/02-2008 i ST/03-2008, te donaciju Općini Primošten. Stoga tuženik za obavljene radove koje je utvrdio vještak građevinske struke Goran Imrović treba platiti još tužitelju 375.824,72 eur. S viškom tužbenog zahtjeva u iznosu 23.663,83 eur tužitelj se odbija jer je isti previsoko postavljen.

47. Sud je odlučio i o zakonskim zateznim kamatama pobliže opisanim u izreci koje teku od 8. srpnja 2009. uobzirujući činjenicu da je vještak Goran Imrović utvrdio da su radovi završeni u lipnju 2009., a sve po članku 29. ZOO-a jer je tuženik u zakašnjenju plaćanja od 8. srpnja 2009.

48. Vrijednost predmeta spora je 399.488,00 eur. Obzirom da tužitelj nije uspio sa neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, manje od 6%, to je glede parničnih troškova odlučeno po članku 154. stavak 5. ZPP-a. Tužitelju su dosuđeni parnični troškovi koji su osnovani i sukladni Odvjetničkoj tarifi, a sastoje se od sastava tužbe prema Tbr.7.točka 1.OT 6.009,00 eur, zastupanje na ročištima 8. lipnja 2018., 3. rujna 2018., 20. listopada 2020., 19. studenog 2020., 2. veljače 2021., 9. travnja 2024., 24. listopada 2024. i 31. siječnja 2025. 8x6.009,00 eur sve prema Tbr.9.točka 1.OT, sastav podnesaka 10. srpnja 2018., 20. rujna 2019., 16. studenog 2020. i 21. veljače 2022. 4x6.009,00 eur sve prema Tbr.8.točka 1.OT, sastav ostalih podnesaka 27. ožujka 2022., 21. prosinca 2022., 3.travnja 2023., 17. rujna 2024., 6. prosinca 2024. i 27. siječnja 2024. 6x200,00 eur sve prema Tbr.8.točka 3.OT, ročište za objavu presude 100,00 eur prema Tbr.9.točka 3.OT. Osnovica za PDV iznosi 79.417,00 eur, a PDV 19.854,25 eur. Također, tužitelju je dosuđen i trošak pristojbe na tužbu 663,00 eur i pristojbe na presudu 663,00 eur, te predujam za vještačenja 1.200,00 eur.

48.1. Tužitelju su dosuđeni i troškovi temeljem Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv-803/09 od 30. travnja 2009. u iznosu od 5.933,61 eur (44.706,80 kn). Troškovi su osnovani i sukladni Odvjetničkoj tarifi, a sastoje se od javnobilježničke nagrade 663,61 eur (5.000,00 kn), PDV 22% 147,75 eur (1.113,20 kn), dostava 7,96 eur (60,00 kn), zatim sastav prijedloga po Tbr.11.OT 4.114,41 eur (31.000,00 kn), utvrđivanje pravomoćnosti 37,16 eur (250,00 kn), obavijest stranci 13,27 eur (100,00 kn), materijalni trošak 3,98 eur (30,00 kn), prijedlog banci za naplatu 37,16 eur (250,00 kn) i PDV 22% 916,27 eur (6.903,60 kn).

49. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 14. ožujka 2025.

Sudac

Pavo Garić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, u tri istovjetna pisana primjerka.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte