Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Braće Radić 2, Varaždin

Poslovni broj: Pr-9/2023-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji tog suda Jadranki Orlović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupane po punomoćnici GR, zaposlenici tužitelja, protiv 1. tužene VR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima u OD Sevšek & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa] i 2. tuženika Opća bolnica [adresa], OIB: 59638828302, zastupane po punomoćniku ĐR, dipl. iur. zaposleniku tuženika, radi utvrđenja ništetnosti, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 30. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika 1. tuženice i 2. tuženika te odsutnosti punomoćnika tužitelja, 14. ožujka 2025. kao dana donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670 koji glasi:

" Utvrđuje se da je Ugovor o radu od dana 04.03.2021. godine, a kojeg su sklopili VR i Opća bolnica Varaždin ništetan."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, da 1. tuženici VR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, (slovima: tisuću dvjesto pedeset EUR) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni trošak teku od dana donošenja prvostupanjske presude 14. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke refinanciranja, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva 1. tuženice za naknadu parničnog troška od 125,00 EUR odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. veljače 2022. Općinskom radnom sudu u Zagrebu podnio protiv

1. tuženice i 2. tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu sklopljenog između 1. tuženice i 2. tuženika. U tužbi navodi da su prvo tužena i drugo tuženik sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 4.3.2021. Prvotužena je istoga dana rodila dijete. Nalazom, mišljenjem i ocjenom liječničkog povjerenstva Zavoda Klasa: UP/I-502-02/21-01/27 od 31.1.2022. utvrđeno je kako prvo tužena na dan 4.3.2021. nije bila radno sposobna. Dana 28.12.2021. tuženoj je utvrđena dijagnoza Z35 - nadzor nad visokorizičnom trudnoćom uz preporuku strogog mirovanja. Također je utvrđeno kako je prvo tužena bila nesposobna za rad zbog patologije trudnoće i ranije, od 28.12.2021. do dana poroda 4.3.2021. 1. tužena i II. tuženik su zasnovali radni odnos 4.3.2021. samo da bi I. tužena ostvarila pravo na naknadu plaće, odnosno da bi koristila prava iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama. Cilj I. tuženice bio je ostvariti pravo na naknadu plaće na teret sredstava Zavoda, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju). Članak 122 stavak 4 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Člankom 8. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Članak 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe.

2. 1. tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u osnovi i visini. Prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari istaknula je prigovor mjesne nenadležnosti jer pored prijavljenog prebivališta u [adresa], ista ima i prijavljeno boravište u [adresa] ([adresa]), [adresa], pa se treba primijeniti odredba čl.47.st.3. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da ako tuženik pored prebivališta ima i boravište u kojem drugom mjestu, a prema okolnostima može se pretpostaviti da će tu dulje vrijeme boraviti, opće mjesno je nadležan i sud boravišta tuženika. I-tuženica će zajedno sa svojom obitelji dulje vrijeme boraviti na području grada [adresa], prvenstveno zbog obavljanja posla i organizacije života u [adresa]. Nadalje, i registrirano sjedište II-tuženika je u [adresa]. Stoga je predložila da se Općinski radni sud u Zagrebu oglasi mjesno nenadležnim i ustupi predmet stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Varaždinu. Točno je da su 1. tuženica i 2. tuženik sklopili 4.3.2021. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, s kojim je danom tuženica zasnovala radni odnos kod II-tuženika. Točno je da je I-tuženica 4.3.2021. rodila dijete, mldb. BR. Točno je da je I-tuženici 28.12.2020. godine bila utvrđena dijagnoza Z35-nadzor nad visokorizičnom trudnoćom, međutim nije točno da isto bilo utvrđeno uz preporuku strogog mirovanja, niti da bi I-tuženica bila nesposobna za rad zbog patologije trudnoće, i to od 28.12.2020. do poroda 4.3.2021., pa čak i prije 28.12.2020. 1. tuženica ističe da je i prije trudnoće, a i tijekom trudnoće aktivno bila u potrazi za zaposlenjem, posebno ističući da svatko ima pravo na rad i slobodu rada temeljem čl. 55. Ustava RH. Iako je bila trudnica, što nije i ne smije biti diskriminirajuća okolnost, prijavila se na otvoreni javni natječaj 2. tuženika za radno mjesto višeg stručnog savjetnika za projekte i EU projekte. Dana 23.2.2021. održano je pismeno i usmeno testiranje prijavljenih kandidata na kojem je testiranju sudjelovala i 1. tuženica. Dana 4.3.2022. na internetskim stranicama 2. tuženika objavljena je lista kandidata s ostvarenim bodovima na testiranju te je 1. tuženica odabrana kao kandidat s najvećim brojem ostvarenih bodova. 1. tuženica ističe kako je tijekom cijelog procesa odabira kandidata II-tuženik kao poslodavac bio upoznat s činjenicom da je 1. tuženica trudnica, no isto tako ističe kako bi bilo protuzakonito i diskriminirajuće odbijanje zapošljavanje trudnice, osobito imajući u vidu odredbu čl. 30. st.1. Zakona o radu kojom je propisano da poslodavac ne smije odbiti zaposliti ženu zbog njezine trudnoće, niti joj zbog trudnoće, rođenja ili dojenja djeteta u smislu posebnog propisa smije ponuditi sklapanje izmijenjenog ugovora o radu pod nepovoljnijim uvjetima. Očekivani termin poroda bio 12.3.2021., dok je 26.2.2021. prema preporuci liječnika zakazana indukcija poroda za dan 4.3.2021. U zakazano vrijeme je došla na indukciju poroda u OB Varaždin, ali nije imala saznanja da je istog dana i objavljen odabir kandidata prijavljenih na natječaj i da je odabrana. S obzirom da se navedenog dana našla kod 2. tuženika, budućeg poslodavca, na induciranom porodu (koji drugdje u varaždinskoj županiji nije niti moguć), potpisala je, odnosno sklopila ugovor o radu s 2. tuženikom. Ističe kako je riječ o pukoj slučajnosti, a ne o zlonamjernom izigravanju sustava i ostvarivanju novčane naknade na teret Zavoda kako se navodi u tužbi. Osporava navode Nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva HZZO-a, KLASA: UP/I-502-02/21-01/27, URBROJ: 338-21-54-21-02, od 31.1.2022. Iz predmetnog mišljenja proizlazi da bi 1. tuženici bio određen nadzor nad trudnoćom uz strogo mirovanje (ležanje u krevetu), što je posve netočno. Na početku trudnoće je imala vaginalno krvarenje radi čega je upućena na konzilijarni pregled u OB Varaždin te joj je preporučeno mirovanje, ali mu nije bilo određeno strogo mirovanje u smislu isključivog ležanja u krevetu. Upravo suprotno, iz medicinske dokumentacije, odnosno ginekološkog kartona, razvidno je da joj je samo bilo preporučeno mirovanje na početku trudnoće te da ista tijekom trudnoće nije bila nesposobna za rad. Također, iz medicinske je dokumentacije razvidno da se 1. tuženica za vrijeme trudnoće subjektivno osjećala dobro, pokrete djeteta uredno osjećala te inače bila dobrog zdravstvenog stanja. Tek dana 28.12.2020. godine (u dokumentaciji priležećoj tužbi i to očitovanju dr. med. NR, spec. ginekologije i opstetricije, očito se omaškom navodi 28.12.2021. godine) 1. tuženici je dodijeljena dijagnoza nadzor nad visokorizičnom trudnoćom zbog toga što se na UZV vidi, lijeva nakapnica nešto voluminoznija-pa joj je preporučeno mirovanje, ali joj nije određeno strogo mirovanje niti je bila upućena na bolničko liječenje radi praćenja urednosti trudnoće. Posve su paušalni i neosnovani, pa čak i zlonamjerni navodi tužitelja da je 1. tuženica zasnovala radni odnos s 2. tuženikom samo kako bi ostvarila pravo na naknadu plaće, odnosno koristila prava iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama te da joj je cilj bio ostvariti pravo na naknadu na teret sredstava Zavoda, a ne obavljanje radnog odnosa. Predmetne činjenice tužitelj ničim ne dokazuje, već se radi isključivo o pukim nagađanjima. Čak i u slučaju da je u trenutku rođenja djeteta bila nezaposlena osoba, ostvarivala bi prava sukladno Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama, i to pravo na rodiljnu i roditeljsku poštedu od rada do navršene prve godine života djeteta za prvo i drugo rođeno dijete, odnosno do navršene treće godine života djeteta za blizance, treće i svako sljedeće dijete, a koja bi se novčana naknada isplaćivala na teret Zavoda kao i u slučaju da se radi o zaposlenoj majci. Posebno ističe da je iznos novčane naknade koji trenutno ostvaruje kao zaposlena majka privremeno nesposobna za rad zbog korištenja roditeljskog dopusta jednak iznosu koji bi ostvarila kao nezaposlena majka za vrijeme roditeljske poštede od rada, a to je iznos u visini 70% proračunske osnovice mjesečno, odnosno 2.328,20 kuna. Dakle, potpuno pogrešno tužitelj tumači da je cilj zasnivanja radnog odnosa I-tuženice bio ostvarivanje novčane naknade na teret Zavoda. S obzirom na sve navedeno, ugovor o radu sklopljen između 1. i 2. tuženika je pravno valjan, isti odražava pravu i stvarnu volju stranaka te proizvodi pravne učinke, a 1. tuženica će započeti s obavljanjem posla nakon isteka roditeljskog dopusta. Ne protivi dokaznom prijedlogu tužitelja koji se odnosi na provođenje medicinskog vještačenja na okolnost utvrđivanja radne sposobnosti 1. tuženice, no predlaže da se kao vremensko razdoblje uzme u obzir od period od 5.6.2020. do 4.3.2021. Dakle, razvidno je da tužitelj paušalno iznoseći tvrdnje postavlja tužbeni zahtjev koji je neosnovan, ne obrazlažući i ne dokazujući pravno relevantne činjenice koje se odnose na nesposobnost za rad 1. tuženice i na navodnu prividnost ugovora o radu od 4.3.2021. čiji bi cilj bio isključivo ostvarivanje prava na naknadu plaće na teret Zavoda za vrijeme rodiljnog i roditeljskog dopusta, a ne obavljanje poslova radi kojih je i predmetni ugovor sklopljen. Slijedom svega navedenog, 1. tuženica predlaže da naslovni Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev te obveže tužitelja da naknadi 1. tuženici parnične troškove zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. 2. tuženik u odgovoru na tužbu također prije svega ističe prigovor mjesne nenadležnosti iz razloga što 1. tužena ima prijavljeno boravište u [adresa], a 2. tuženik ima sjedište u [adresa], na adresi [adresa] te predlaže da se Općinski radni sud u Zagrebu oglasi mjesno nenadležnim i ustupi predmet stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Varaždinu. U cijelosti se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Točna je tvrdnja da su 1. tužena i 2. tuženik sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 4. 3. 2021., ali nije točno da su to učinili samo iz razloga da bi 1. tužena ostvarila pravo na naknadu plaće, odnosno zbog korištenja prava iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama. 2. tužena je javna ustanova u kojoj se providi više projekata financiranih sredstvima Europske unije te su unazad nekoliko godina stalno u pripremi aplikacije na nove projekte. Za potrebe praćenja postojećih projekata te za izradu dokumentacija za aplikaciju na nove projekte u Središnjoj službi za projekte i fondove Europske unije nastala je potreba za zapošljavanjem novog radnika. Iz gore navedenog razloga na 54. redovnoj sjednici Upravnog vijeća Opće bolnice Varaždin donesena je Odluka o potrebi zapošljavanja na neodređeno vrijeme jednog Višeg stručnog savjetnika za projekte i EU projekte. Na gore navedenu namjeru prije raspravljanja Upravnog vijeća o istom, suglasnost je dalo Radničko vijeće Opće bolnice Varaždin. Po donošenju Odluke ista je upućena Varaždinskoj županiji kao osnivaču Opće bolnice Varaždin te Ministarstvu zdravstva na suglasnost. I Varaždinska županija i Ministarstvo zdravstva dali su suglasnosti na Odluku Upravnog vijeća Opće bolnice Varaždin o potrebi zapošljavanja jednog Višeg stručnog savjetnika za projekte i EU projekte. Nakon dobivenih suglasnosti Opća bolnica Varaždin je u „Narodnim novinama“ broj 8/2021 od 29.1.2021. raspisala natječaj te je po završetku roka za dostavu molbi provela postupak izbora kandidata sukladno odredbama Postupka zapošljavanja u Općoj bolnici Varaždin. Za radno mjesto Višeg stručnog savjetnika za projekte i EU projekte prijavilo se 17 kandidata od koji 6 kandidata nije ispunjavalo uvijete natječaja. Na testiranje se odazvalo 4 kandidata. Po provedenom pismenom dijelu testiranja dvoje kandidata je ostvarilo uvijete za usmeno testiranje. Nakon usmenog dijela testiranja i bodovanja Povjerenstvo za utvrđivanje prijedloga kandidata za prijem u radni odnos sačinilo je zapisnik te predložilo ravnatelju prijem u radni odnos kandidata koji je na pismenom i usmenom dijelu testiranja ostvario više bodova. U ovom slučaju radilo se o 1. tuženoj. Nakon odabira od strane ravnatelja dana 4. ožujka 2021. na oglasnoj ploči i internetskoj stranici Opće bolnice Varaždin objavljena je obavijest o izboru. Istog dana 1. tužena se javila i potpisala ugovor o radu. Iz gore opisane potrebe za novim izvršiteljima kao i opisanom postupku koji prethodi zapošljavanju za koje je potrebno pribaviti suglasnosti od Radničkog vijeća Opće bolnice Varaždin, Varaždinske županije kao osnivača te Ministarstva zdravstva pa do samog postupka zapošljavanja i sklapanja ugovora o radu, vidljiva je potreba i namjera II. tužene za zapošljavanjem novog radnika. Stoga se ni u kojem slučaju ne može govoriti o sklapanju ugovora o radu s ciljem ostvarivanja prava na naknadu plaće i korištenja prava iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama I. tužene, već o stvarnoj potrebi II. tužene za zapošljavanjem novog radnika u Središnjoj službi za projekte i fondove Europske unije Opće bolnice [adresa] što je ista i učinila nakon provedbe dugotrajnog postupka zapošljavanja sukladno pozitivnim propisima te aktima 2. tužene. Zbog svega gore navedenog, 2. tužena se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

4. U povodi prigovora mjesne nenadležnosti istaknutog od strane 1. tužene i 2. tuženika, općinski radni sud u Zagrebu se Rješenjem poslovni broj: 26 Pr-316/2022-8 od 10. studenoga 2022. proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu te je po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupio na rješavanje ovom sudu kao mjesno nadležnom sudu za postupanje.

5. Prije svega se napominje da na ročište za glavnu raspravu održanom 30. siječnja 2025. nije pristupio punomoćnik tužitelja iako je bio uredno pozvan. Sud u povodu prijedloga tuženika nije donio rješenje da se tužba smatra povućenom u skladu s odredbom čl. 295. st. 2. Zakona o parničnom postupku prema kojoj ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, kao što je ovdje bio slučaj, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu, već je na temelju odredbe st. 3. tog članka, ocijenivši sve okolnosti zaključio glavnu raspravu i odlučio o tužbi odnosno tužbenom zahtjevu na temelju već izvedenih dokaza te stanja spisa ako budući da je predmet dovoljno raspravljen.

6. U dokaznom postupku pročitana je dokumentacija u spisu predmeta: očitovanje VR od 28.12.2021. (str. 3 spisa), mišljenje liječničkog povjerenstva (str. 4-5 spisa), isprave predane uz tužbu (str. 6-10 spisa), ugovor o radu (str. 11-12 spisa), medicinska dokumentacija 1. tuženica (str. 22-38 spisa), medicinska dokumentacija 1. tuženice (str. 41-44 spisa), ugovor o radu (str. 49-50 spisa), odluka o potrebi zapošljavanja na neodređeno vrijeme u OB Varaždin od 28.2.2020. (str. 51), savjetovanje prije donošenja odluke s radničkim vijećem (str. 52 spisa), zaključak Župana varaždinske županije od 17.3.2020. (str. 53-55 spisa), suglasnost za zapošljavanje od 2.6.2020. (str. 56 spisa), natječaj OB Varaždin(str. 57-59 spisa), zapisnik sa sastanka povjerenstva za utvrđivanje prijedloga kandidata za prijem u radni odnos (str. 61-63 spisa), postupak zapošljavanja u OB Varaždin ( str. 64-65 spisa), odluka ravnatelja o izboru 1. tuženice za zapošljavanje na radnom mjestu višeg stručnog savjetnika za projekte i EU projekte od 4.3.2021. (str. 66 spisa), dokumentacija dostavljena uz podnesak tužitelja od 17.5.2022. (str. 69-71 spisa), potvrda o razdobljima osiguranja za 1. tuženicu (str. 74-46 spisa), rješenje HZZO-a od 14.2.2023. (str. 93-94 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za područje ginekologije i opstetricije Martini Jerbić, pročitani su nalaz vještakinje Martine Jerbić (str. 113-193 spisa), očitovanje vještakinje o primjedbama na nalaz (str. 139 spisa) te su saslušani 1. tuženica i zakonski zastupnik tuženika ČR.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o radu sklopljenog između 1. tuženice i 2. tuženika. Tužitelj u tužbi tvrdi da su I. tužena i II. tuženik zasnovali radni odnos 4.03.2021. samo da bi I. tužena ostvarila pravo na naknadu plaće, odnosno da bi koristila prava iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama na teret sredstava Zavoda, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju nisu zakoniti, odnosno tvrdi da je riječ o prividnom ugovoru koji prema čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima nema učinka među ugovornim stranama. Tuženici to osporavaju, tvrde da predmetni ugovor o radu nije prividan ugovor, da je njime zakonito i valjano zasnovan radni odnos 1.tuženice s 2. tuženikom na temelju zakoniti provedenog postupka.

8. Među strankama nije sporno, a to proizlazi i iz dokumentacije u spisu predmeta:

- da su 1. tuženica i 2. tuženik sklopili 4. ožujka 2021. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, s kojim je danom I-tuženica zasnovala radni odnos kod 2. tuženika.

- da je 1. tuženica 4. ožujka 2021. rodila dijete, mldb. BR te da joj je 28. prosinca 2020. bila utvrđena dijagnoza Z35-nadzor nad visokorizičnom trudnoćom,

9. Sporno je između stranaka da li je ugovor o radu sklopljen između 1. tuženice i 2. tuženika od 4. ožujka 2021. prividan ugovor kojem prema tvrdnjama tužitelja nije bio cilj zasnivanje radnog odnosa t1. tuženice kod tuženika, već to da 1. tuženica kao osiguranica tužitelja putem njega ostvari određena prava iz zdravstvenog osiguranja, da je dakle taj ugovor prividan ugovor koji ne proizvodi pravne učinke.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) sud je tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenio neosnovanim u cijelosti.

11. Za rješavanje ovog spora treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o radu i Zakona o obveznim odnosima. Prema čl. 10. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023) radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Prema čl. 14. st. 1. i 2. tog Zakona Ugovor o radu sklapa se u pisanom obliku, ali propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost toga ugovora. Člankom 15. tog Zakona propisan je sadržaj ugovora o radu. Prema čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema čl. 285. prividni ugovor nema učinka među ugovornim stranama.

12. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio:

- čitanjem dokumentacije dostavljene po tužitelju da su 1. tuženica i 2. tuženik sklopili su Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 4.3.2021., da je 1. tuženica istoga dana rodila dijete, da je Nalazom, mišljenjem i ocjenom liječničkog povjerenstva Zavoda Klasa: UP/I-502-02/21-01/27 od 31.1.2022. utvrđeno kako je 1. tužena na dan 4.3.2021. nije bila radno sposobna, da joj je 28.12.2021. utvrđena dijagnoza Z35 - nadzor nad visokorizičnom trudnoćom uz preporuku strogog mirovanja te da je prema ocjeni tog Povjerenstva bila nesposobna za rad zbog patologije trudnoće i ranije od 28.12.2021. do dana poroda 4.3.2021.

- čitanjem dokumentacije dostavljene po 1. tuženici na str. 22 do 42 spisa kakvo je bilo zdravstveno stanje 1. tuženice tijekom trudnoće i na dan poroda, da joj nije bilo određeno strogo mirovanje u smislu isključivog ležanja u krevetu, da joj je bilo preporučeno mirovanje na početku trudnoće, da se za vrijeme trudnoće subjektivno osjećala dobro i bila je dobrog zdravstvenog stanja, da je tek 28.12.2020. dodijeljena dijagnoza nadzor nad visokorizičnom trudnoćom iz razloga, ali ne strogo mirovanje niti je bila upućena na bolničko liječenje radi praćenja urednosti trudnoće, a čitanjem Rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje rješenje HZZO, Regionalni ured Zagreb, Područna služba Varaždin, KLASA: UP/I-502-06/21-02/926, URBROJ: 338- 05-02-21-04 od 14.09.2021. da je tim rješenjem kojim je zamijenjeno prethodno Rješenje od 27. kolovoza 2021. 1. tuženici priznato pravo na roditeljski dopust u razdoblju od 4.9.2021. do 20.2.2024. u trajanju od 30 mjeseci uz pravo na naknadu plaće u visini 70% proračunske osnovice, odnosno 2.328,20 kuna mjesečno.

- čitanjem dokumentacije dostavljene po 2. tuženiku da 2. tuženik javna ustanova u kojoj se providi više projekata financiranih sredstvima Europske unije, da je zbog toga potrebe praćenja postojećih projekata te za izradu dokumentacija za aplikaciju na nove projekte u Središnjoj službi za projekte i fondove Europske unije nastala potreba za zapošljavanjem novog radnika, da je 54. redovnoj sjednici Upravnog vijeća Opće bolnice Varaždin donesena je Odluka o potrebi zapošljavanja na neodređeno vrijeme jednog Višeg stručnog savjetnika za projekte i EU projekte., za što je dobivena suglasnost je Radničkog vijeća Opće bolnice Varaždin, da je po donošenju ista upućena Varaždinskoj županiji kao osnivaču Opće bolnice Varaždin te Ministarstvu zdravstva na suglasnost, koji su dali su suglasnosti na Odluku Upravnog vijeća Opće bolnice Varaždin o potrebi zapošljavanja jednog Višeg stručnog savjetnika za projekte i EU projekte, da je nakon toga Opća bolnica Varaždin u „Narodnim novinama“ broj 8/2021 od 29.1.2021. raspisala natječaj t po završetku roka za dostavu molbi provela postupak izbora kandidata sukladno odredbama Postupka zapošljavanja u Općoj bolnici Varaždin, da se za radno mjesto Višeg stručnog savjetnika za projekte i EU projekte prijavilo se 17 kandidata od koji 6 nije ispunjavalo uvjete natječaja, a na testiranje se odazvalo 4 kandidata, da je po provedenom pismenom dijelu testiranja dvoje kandidata ostvarilo uvjete za usmeno testiranje, da je nakon usmenog dijela testiranja i bodovanja Povjerenstvo za utvrđivanje prijedloga kandidata za prijem u radni odnos sačinilo je zapisnik te predložilo ravnatelju prijem u radni odnos kandidata koji je na pismenom i usmenom dijelu testiranja ostvario više bodova, da je to bila 1. tuženica, da je nakon odabira od strane ravnatelja 4. ožujka 2021. na oglasnoj ploči i internetskoj stranici Opće bolnice Varaždin objavljena obavijest o izboru te da je istoga dana između 1. tuženice i 2. tuženika potpisan ugovor o radu.

13. O predmetu spora saslušani su i 1. tuženica i zakonski zastupnik 2. tuženika.

- tužiteljica koja u svom iskazu navodi da je 4. ožujka 2021. rodila dijete u Općoj bolnici Varaždin, da je to bio inducirani porod, da se u [adresa] sam doselila 2018. i od tada intenzivno tražila zaposlenje u svojoj struci pa se prijavila na šest ili sedam natječaja između ostalih i u Županijskoj bolnici Čakovec te Općoj bolnici Varaždin, da se na natječaj koji je raspisala OB Varaždin prijavila za radno mjesto višeg stručnog savjetnika za projekte i EU projekte 2020. ili početkom 2021. a postupak je trajao duže vrijeme pa sam tako saznala da sam primljena na to radno mjesto baš tog dana kada je i rodila dijete u Općoj bolnici Varaždin, da je s obzirom na to da se zatekla u bolnici zbog poroda prije poroda potpisala ugovor o radu s Općom bolnicom Varaždin za navedeno radno mjesto, da je trebala roditi 12. ili 14. ožujka 2021. kako je to bilo predviđeno, da i sad aktivno radi u OB Varaždin polovicu radnog vremena jer ima pravo na 3 godine porodiljnog dopusta, ali koristi pravo na rad polovicom radog vremena, da joj je rečeno da će imati inducirani porod dan ili dva prije induciranog poroda, a nakon što joj je punomoćnica tužitelja ukazala na dokumentaciju u kojoj se navodi vrijeme induciranog poroda iskazuje da je za termin poroda saznala tjedan dana prije, da se dok je potpisala ugovor o radu nije sa poslodavcem dogovorila o tome kad će stupiti na rad, a nakon poroda je koristila porodiljni dopust.

- zakonski zastupnik 2. tuženika u svom iskazu navodi da je vrijeme kad je bio raspisan natječaj za radno mjesto na kojem je zaposlena 1. tuženica bio zamjenik ravnatelja i član komisije koja je provodila postupak odabira kandidata, da je pristiglo 17 prijava, o toga za 6 nije bilo adekvatne dokumentacije, a na testiranje je došlo četvero kandidata, između ostalih i 1. tuženica, da je nakon provedenog testiranja u uži izbor došlo dvoje kandidata, a 1. tužena VR je ostvarila bolje rezultate od drugog kandidata, pa je bila prvi na rang listi, da je nakon zapošljavanja 1. tuženice na EU projektima zaposleno još dvoje djelatnika te da ne zna kad je to dvoje radnika koji su naknadno zaposleni stupilo na rad.

14. Na temelju Nalaza i mišljenja vještakinje Martina Jerbić sud je utvrdio da ocjenu radne sposobnosti procjenjuje specijalist medicine rada pri čemu uzima u obzir odnos zdravstvenog stanja radnika ( trudnice) i uvjete na radu za koji radnik ( trudnica) aplicira ili u kojima radi, da je s ginekološko-opstetričkog aspekta 1. tužena VR imala uredno praćenu trudnoću ( računatu od prvog dana zadnje menstruacije 5.6.2020.) koja, prema nalazima priloženim spisu nije zahtijevala strogo mirovanje osim u samom početku trudnoće kada je bilo prisutno krvarenje koje je uredno praćeno i sanirano i nije utjecalo na daljnji tijek trudnoće, da je s ginekološko opstetričkog aspekta I. tužena VR u vrijeme zasnivanja radnog odnosa sa 2. tuženim bila zdrava trudnica sa opstetričkim nalazom koji odgovara terminskom periodu trudnoće ( 38+4 tj. računajući od 5.6.2020.) pri čemu je porod bio induciran od strane specijalista ginekologa-opstetričara i nije započeo spontano jednim od znakova početka poroda (sluzavokrvavim iscjetkom iz rodnice, trudovima ili prsnućem vodenjaka) .

15. Napominje se da je tužitelj u podnesku od 13. ožujka 2024. naveo da ne predlaže provođenje dodatnog vještačenja po vještaku medicine rada, jer smatra da 1. tužena u spornom periodu nije bila radno sposobna kao i da je na dan rođenja djeteta **.**.2021. zasnovala radni odnos kod 2. tuženika, dok sama činjenica rođenja podrazumijeva privremenu nesposobnost za rad u trajanju od minimalno 6 tjedana nakon porođaja. Ističe i da svoj tužbeni zahtjev temelji na Zakonu o obveznom zdravstvenom (NN 80/13, 137/13, 98/19) osiguranju koje je lex specijalis u odnosu na Zakon o radu, a prema čl. 138. st.1. toč. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju Zavod je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne odnosno fizičke osobe ako je šteta nastala podnošenjem prijave na obvezno zdravstveno osiguranje na temelju zaključenog ugovora o radu čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

16. Iz činjenica koje su utvrđene kao nesporne i provedenih dokaza dakle proizlazi da je 1. tuženica nakon što se prethodno prijavila na natječaj raspisan početkom 2021. godine od strane 2. tuženika i nakon što je po provedenom postupku 4. ožujka 2021., odabrana kao kandidat s najvećim brojem ostvarenih bodova sklopila Ugovor o radu s 1. tuženikom 4. ožujka 2021., da je toga kad je sklopila ugovor o radu, a nakon što se prethodno planirao inducirani porod rodila dijete, da je ostvarila pravo na rodiljni i roditeljski dopust, da joj je od 4. rujna 2021. priznat roditeljski dopust u trajanju od 30 mjeseci uz naknadu od 2.328,20 kuna, da da i sad aktivno radi u OB Varaždin polovicu radnog vremena, budući da ima pravo na 3 godine porodiljnog dopusta, ali koristi na rad polovicom radog vremena te da je prema Nalazu vještakinje Martine Jerbić u vrijeme zasnivanja radnog odnosa sa II. tuženim bila zdrava trudnica sa opstetričkim nalazom koji odgovara terminskom periodu trudnoće pri čemu porod nije započeo spontano, već je bio induciran od strane specijalista ginekologa- opstetričara. Iako je Ugovor o radu u ovom slučaju sklopljen na dan kad je 1. tuženica rodila i kad zbog same te činjenice nije bila u mogućnosti odmah započeti sa radom, a i po tom osnovu je tada mogla ostvariti pravo na roditeljski dopust i novčanu naknadu, po stavu ovog suda Ugovor o radu u ovom slučaju nije sklopljen zbog toga da bi 1. tuženica kao osiguranica tužitelja ostvarila prava po osnovu rođenja djeteta, da je to dakle prividan ugovor za koji tužitelj tvrdi da je kao takav ništetan.

17. Prividni ugovor je onaj ugovor kod kojeg postoji svjestan nesklad između volje i očitovanja, a nastaje kad se ugovorne strane sporazumno i namjerno očituju o sklapanju određenog ugovora da bi se kod trećih osoba izazvao lažan dojam, iako one ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje. 1. tuženica se na natječaj raspisan od strane 2. tuženika javila puno ranije, a njezina trudnoća za koju se znalo, nije i ne može biti zapreka za prijavu na taj natječaj. Nakon toga je po raspisanom natječaju kod tuženika proveden propisani postupak koji je trajao duže vrijeme, pa se tako stjecajem okolnosti dogodilo da je odabrana kao najbolja kandidatkinja, prva s liste kandidata upravo na dan kad je rodila te da je s obzirom na to da se toga dana zatekla u bolnici zbog ranije planiranog induciranog poroda, s 2. tuženikom upravo toga dana potpisala Ugovor o radu. U takvim okolnostima rođenje djeteta nije moglo niti smjelo biti zapreka za zasnivanje radnog odnosa 1. tuženice koja je prema Nalazu medicinske vještakinje tijekom trudnoće i nakon nje bila zdrava, pa dakle i sposobna za rad, jer bi to bilo diskriminatorno prema 1. tuženici kao ženi kojoj se pojavila mogućnost zapošljavanja kod 2. tuženika baš u vrijeme rođenja djeteta. Po stavu ovog suda 2. tuženik bi postupio protupravno kad u takvim okolnostima ne bi sklopio Ugovor o radu s 1. tuženicom samo zbog toga što je baš u to vrijeme rodila dijete, a koja je u zakonito provedenom postupku odabira kandidata na temelju raspisanog natječaja ostvarila najbolji rezultat i bila prva na rang listi. Dakle ugovor o radu koji je u ovom slučaju sklopljen u propisanoj formi i u skladu s odredbama Zakona o radu, je sklopljen zbog toga da bi 1. tuženica ostvarila svoje pravo na rad, za ostvarivanje kojeg je prije toga uložila puno truda i vremena u vidu priprema za testiranje budući da je rezultat prijavljenih kandidata na testiranju bio bitan za odabir kandidata, a ne zbog ostvarivanja prava na roditeljski dopust, koje bi 1. tuženica ostvarila i kao nezaposlena osoba, što dodatno potkrepljuje zaključak da nije riječ o prividnom ugovoru, kao što to tvrdi tužitelj. S obzirom na to da predmetni ugovor nije prividan, već zakonit i pravno valjan i kao takav proizvodi pravne učinke, tužitelj ga neosnovano osporava tvrdeći da je riječ o prividnom ugovoru koji ne proizvodi pravne učinke, pa njegov tužbeni zahtjev već zbog toga treba odbiti. Nadalje, kad bi to i bio prividni ugovor, a nije kao što je to prethodno obrazloženo, ne bi se mogao utvrditi ništetnim, već nepostojećim, a tužitelj nije postavio tužbeni zahtjev da se utvrdi nepostojećim, već ništetnim. Naime, prema odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Stoga posljedica prividnog ugovora u smislu odredbe čl. 285. ZOO-a nije njegova ništetnost, već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, pa je on pravno nepostojeći pravni posao i takav ugovor kao pravno ne egzistirajući (nepostojeći) nema učinaka među strankama i ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a, koja odredba posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti. Takav stav o tom pitanju su zauzeli i Županijski sud u Varaždinu poslovni broj Gž-1794/2017-5 od 18. rujna 2018. te Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: Rev-3586/2018. od 21. siječnja 2020. S obzirom na to da tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se predmetni ugovor o radu za koji tvrdi da je prividan utvrdi ništetnim, a kao takvim se ne može utvrditi budući da prividan ugovor nije ništetan, već nepostojeći, a tužitelj nije postavio zahtjev da se utvrdi nepostojećim, pa bi njegov tužbeni zahtjev trebalo odbiti i onda kad bi se utvrdilo da je zaista riječ i prividnom ugovoru, a kao što je prethodno rečeno to nije utvrđeno, već je utvrđeno da predmetni ugovor o radu nije prividan ugovor.

18. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se Ugovor o radu od 4. ožujka 2021. sklopljen između 1. tuženice i 2. tuženika utvrdi ništetnim odbijen je kao neosnovan.

19. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Nadalje, prema st. 5. tog članaka sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Zahtjev za naknadu parničnog troška postavila je samo 1. tuženica. Sud je 1. tuženici, koju su u ovom postupku zastupali odvjetnici, a koja je uspjela u parnici u cijelosti budući da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, priznao i dosudio trošak postupka. Sud joj je skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Budući da je riječ o sporu iz radnog odnosa troškovi su joj priznati prema Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, u daljnjem tekstu OT) i to jednokratnu nagradu u visini 250,00 bodova, odnosno 500,EUR za cijeli prvostupanjski postupak, što uključuje četiri radnje provedene tijekom postupka ( sastav odgovora na tužbu te zastupanje na ročištima 10.11.2022., 5.4.2023. i 26.5.2023) te dodatno trošak ostalih poduzetih radnji, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 28.9.2023. i 14.11.2023., za svaki podnesak po 100,00 EUR te trošak zastupanja na ročištima održanima 18.7.2023., 7.3.2023. i 30.1.2025, za svako ročište po 100,00 EUR, sve to uvećano za PDV od 25% na temelju Tbr. 46. OT, što sve daje ukupno dosuđeni trošak od 1.250,00 EUR. Prvo tuženici nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude od 125,00 EUR s PDV-om jer njezin punomoćnik na to ročište nije pristupio. Svi troškovi koji su dosuđeni tužiteljici su po mišljenju suda bili nužni i opravdani za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a te su usklađeni sa važećom odvjetničkom tarifom. Na sve dosuđene troškove je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu također prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku prema kojoj parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, o čemu sud odlučuje na zahtjev stranke, koji je u ovom slučaju podnesen.

20. Napominje se da tužitelj i tuženik koje u postupku nisu zastupali odvjetnici, već njihovi zaposlenici nisu postavili zahtjeve za naknadu parničnog troška, pa sud o tome nije trebao odlučivati.

U Varaždinu 14. ožujka 2025.

Sutkinja

Jadranka Orlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348.st.4. ZPP-a).

Dostaviti:

1/ Tužitelju po punomoćnici Sanji Smontara, odvjetnici u Varaždinu,

2/ 1. tuženici po punomoćnicima odvjetnicima u OD Sevšek & Partneri d.o.o. Varaždin,

3/ 2. tuženiku Opća bolnica Varaždin, [adresa]