Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-603/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Vesne Vrkić Perak kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Vladimiri Hebrang Danko, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, a odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-9404/19-48 od 26. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-9404/19-48 od 26. kolovoza 2024..

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 1. Iznos kredita Ugovora o kreditu broj 9012382173, sklopljenog između tužitelja i tuženika i to dio koji glasi: "Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 18.834, 50CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.''

II Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 4. Kamata na kredit Ugovora o kreditu broj 9012382173, sklopljenog između tužitelja i tuženika i to dio koji glasi: ''Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…'' III Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 7.2 Otplata kredita Ugovora o kreditu broj 9012382173 sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

" Kredit u iznosu od 18.834,50 CHF i kamata otplaćuju se u više rata, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.''

IV Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb, Radnička cesta 50, 10 000 Zagreb, OIB: 02535697732 platiti tužitelju ĆN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 908,10 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

4,99 EUR od 4.8.2007.

5,00 EUR od 5.9.2007.

4,94 EUR od 11.10.2007.

4,95 EUR od 6.11.2007.

5,01 EUR od 6.12.2007.

5,03 EUR od 5.1.2008.

11,40 EUR od 6.2.2008.

11,75 EUR od 5.3.2008.

11,71 EUR od 5.4.2008.

11,40 EUR od 6.5.2008.

11,50 EUR od 5.6.2008.

11,47 EUR od 6.7.2008.

11,36 EUR od 5.8.2008.

11,33 EUR od 5.9.2008.

11,95 EUR od 4.10.2008.

12,27 EUR od 5.11.2008.

11,92 EUR od 9.12.2008.

12,35 EUR od 8.1.2009.

12,63 EUR od 5.2.2009.

12,78 EUR od 7.3.2009.

12,42 EUR od 8.4.2009.

12,49 EUR od 7.5.2009.

12,32 EUR od 5.6.2009.

12,29 EUR od 8.7.2009.

12,36 EUR od 5.9.2009.

12,26 EUR od 6.10.2009.

12,23 EUR od 6.11.2009.

12,35 EUR od 5.12.2009.

12,49 EUR od 6.1.2010.

12,66 EUR od 5.2.2010.

12,65 EUR od 5.3.2010.

12,92 EUR od 7.4.2010.

12,92 EUR od 5.5.2010.

13,08 EUR od 5.6.2010.

14,37 EUR od 7.7.2010.

13,44 EUR od 5.8.2010.

14,23 EUR od 7.9.2010.

14,03 EUR od 14.10.2010.

13,94 EUR od 11.11.2010.

14,80 EUR od 22.12.2010.

14.97 EUR od 8.1.2011.

14,53 EUR od 9.2.2011.

14,53 EUR od 6.3.2011.

14,35 EUR od 7.4.2011.

14,83 EUR od 8.5.2011.

15,53 EUR od 8.6.2011.

15,28 EUR od 6.7.2011.

17,13 EUR od 9.8.2011.

15,84 EUR od 20.9.2011.

15,60 EUR od 7.10.2011.

15,62 EUR od 6.11.2011.

15,45 EUR od 7.12.2011.

15,75 EUR od 8.1.2012.

16,00 EUR od 8.12.2012.

15,99 EUR od 6.3.2012.

15,86 EUR od 7.4.2012.

15,91 EUR od 6.5.2012.

16,00 EUR od 13.6.2012.

15,90 EUR od 6.7.2012.

15,95 EUR od 7.8.2012.

15,77 EUR od 10.9.2012.

15,73 EUR od 11.10.2012.

15,93 EUR od 10.11.2012.

15,88 EUR od 9.12.2012.

15,96 EUR od 9.1.2013.

15,70 EUR od 10.2.2013.

15,69 EUR od 9.3.2013.

15,94 EUR od 9.4.2013.

15,21 EUR od 12.5. 2013.

po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb, Radnička cesta 50, 10 000 Zagreb, OIB: 02535697732 platiti tužitelju ĆN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 2.270,90 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

2.08 EUR od 5.3.2008.

1,42 EUR od 5.4.2008.

10,39 EUR od 5.11.2008.

4,69 EUR od 9.12.2008.

11,60 EUR od 8.1.2009.

16,02 EUR od 5.2.2009.

18,38 EUR od 7.3.2009.

12,65 EUR od 8.4.2009.

13,85 EUR od 7.5.2009.

11,19 EUR od 5.6.2009.

10,56 EUR od 8.7.2009.

11,79 EUR od 5.9.2009.

10,10 EUR od 6.10.2009.

9,70 EUR od 6.11.2009.

11,67 EUR od 5.12.2009.

14,81 EUR od 6.1.2010.

16,48 EUR od 5.2.2010.

16,28 EUR od 5.3.2010.

20,67 EUR od 7.4.2010.

20,59 EUR od 5.5.2010.

23,22 EUR od 5.6.2010.

34,14 EUR od 7.7.2010.

28,79 EUR od 5.8.2010.

41,41 EUR od 7.9.2010.

38,12 EUR od 14.10.2010.

36,80 EUR od 11.11.2010.

50,45 EUR od 22.12.2010.

53,09 EUR od 8.1.2011.

46,16 EUR od 9.2.2011.

46,16 EUR od 6.3.2011.

43,29 EUR od 7.4.2011.

50,80 EUR od 8.5.2011.

61,98 EUR od 8.6.2011.

57,95 EUR od 6.7.2011.

87,25 EUR od 9.8.2011.

66,87 EUR od 20.9.2011.

63,08 EUR od 7.10.2011.

63,45 EUR od 6.11.2011.

60,65 EUR od 7.12.2011.

65,46 EUR od 8.1.2012.

69,43 EUR od 8.12.2012.

69,29 EUR od 6.3.2012.

67,12 EUR od 7.4.2012.

67,92 EUR od 6.5.2012.

69,46 EUR od 13.6.2012.

67,84 EUR od 6.7.2012.

67,88 EUR od 7.8.2012.

65,83 EUR od 10.9.2012.

65,19 EUR od 11.10.2012.

68,23 EUR od 10.11.2012.

67,57 EUR od 9.12.2012.

68,75 EUR od 9.1.2013.

64,62 EUR od 10.2.2013.

64,42 EUR od 9.3.2013.

68,42 EUR od 9.4.2013.

61,83 EUR od 12.5. 2013.

po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana

VI Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u visini od 67,04 Eura (preplata za isplate kada je kamata bila niža od onog na dan isplate i kada je tečaj bio niži ) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose i to:

- 29,31 kn od 31.5.2007 do namirenja

- 35,71 kn od 30.6.2007 do namirenja

- 42,61 kn od 31.7.2007 do namirenja

- 35,92 kn od 31.8.2007 do namirenja

- 34,73 kn od 30.9.2007 do namirenja

- 50,65 kn od 31.10.2007 do namirenja

- 47,88 kn od 30.11.2007 do namirenja

- 33,79 kn od 31.12.2007 do namirenja

- 28,02 kn od 31.1.2008 do namirenja

- 25,57 kn od 29.2.2008 do namirenja

- 25,44 kn od 31.5.2008 do namirenja

- 14,50 kn od 30.6.2008 do namirenja

- 17,75 kn od 31.7.2008 do namirenja

- 39,68 kn od 31.8.2008 do namirenja

- 34,39 kn od 30.9.2008 do namirenja

- 9,20 kn od 31.10.2008 do namirenja.

VII Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.081,81 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 26. kolovoza 2024. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik i to zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 142/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu tuženiku svih troškova parničnog postupka, podredno ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje. U žalbi posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. Neosnovani su žalbeni navodi da sud prvog stupnja nije proveo predložene dokaze. U skladu sa odredbom članka 220. stavak 2. ZPP-a sud nije dužan prihvatiti sve predložene dokaze već je ovlašten i dužan ispitati i ocijeniti njihovu relevantnost za utvrđenje odlučnih činjenica.

8. Suprotno žalbenim navodima, iz obrazloženja suda prvog stupnja proizlazi kako je izveden dokaz uvidom u priložene isprave, te je tijekom postupka saslušana tužiteljica i zaposlenik banke svjedok ĐN. Presuda suda prvog stupnja sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana. Sud prvog stupnja je valjano obrazložio sve provedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, poštovao je pravo na dokaz, pravo na jednakost oružja i ravnopravnost stranaka, kao i pravo na obrazloženu sudsku odluku, a okolnost što tuženik nije dokazao svoje određene navode i što nije zadovoljan presudom suda prvog stupnja, ne znači povredu navedenih prava.

9. Nadalje, nesporno je kako je tužitelj još u tužbi naveo da ne raspolaže dokumentacijom potrebnom za izračun nastale razlike po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pa da je u skladu sa člankom 186.b stavka 1. ZPP- a u tužbi zatražio od prvostupanjskog suda da donese rješenje kojim će naložiti tuženiku da u određenom roku dostavi dokumentaciju vezanu za predmetni ugovor o kreditu, kao i da je na temelju te dokumentacije provedeno vještačenje, a nakon čega je tužitelj tek mogao postaviti zahtjev za isplatu određenog novčanog iznosa, tako da je pravilno zaključeno da su ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe.

9.1. Istina je kako tuženik navodi u žalbi da je tužitelj nekoliko puta mijenjao tužbeni zahtjev kako u pogledu odredbi koje traži da se utvrde ništetnima, pa tako i u pogledu isticanja manifestacijskog zahtjeva i konačno uređenog tužbenog zahtjeva nakon što je provedeno financijsko – knjigovodstveno vještačenje. Međutim, u konkretnom predmetu tužba je podnesena radi utvrđenja ništetnosti uz tužbeni zahtjev koji je neodređeno postavljen u stupnjevitoj tužbi, te je zbog navedenog pravilno prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe nakon provedenog vještačenja kada je tužitelj mogao sa sigurnošću postaviti svoj tužbeni zahtjev, s time da je podneskom od 2. srpnja 2024. tužitelj samo brisao valutu hrvatske kune, a nije mijenjao iznose koje je već ranijim podneskom označio u eurima i kunama. Ovdje nije od utjecaja što je u jednom trenutku tužbeni zahtjev bio usmjeren samo na ništetnost pojedinih odredbi ugovora, te se ne može prihvatiti stav tuženika da je u tom trenutku tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu. Da je tome bilo tako, nužno bi bilo prema odredbama članka 193. stavak 2. ZPP-a zatražiti od tuženika da se izjasni pristaje li ili ne na povlačenje tužbe, a na što ga prvostupanjski sud nije pozvao niti je o tome donio tijekom postupka kakvo rješenje. U takvoj procesnoj situaciji treba uzeti da je tužitelj zahtjev o kojem je odlučeno pobijanom presudom podnio već u tužbi, a konkretno postupanje prvostupanjskog suda u svezi navedenog u postupku nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Dakle, samo uređenje neodređeno postavljenog tužbenog zahtjeva u stupnjevitoj tužbi ne može predstavljati djelomično povlačenje tužbe, kao niti preinaku tužbe.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu br. 9012382173 zaključenog 2. travnja 2007. između njega kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, odnosno dijela čl. 1., 4. i 7.2. istog Ugovora o kreditu, te zahtjev za isplatom iznosa od 3.179,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose na ime preplate temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i na ime preplate temeljem ništetne odredbe o načinu promjene kamatnih stopa.

11. Odlučujući o ništetnosti naprijed navedenih ugovornih odredbi sud prvog stupnja ocjenjuje da su u cijelosti ispunjeni uvjeti da se takve odredbe ugovora utvrde ništetnim, a nakon što je u provedenom postupku utvrdio slijedeće činjenice:

- da su stranke 2. travnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 9012382173 kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu 18.834,50 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika s rokom otplate 72 mjeseca;

- da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila;

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća;

- da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka (među njima i protiv tuženika iz predmetne parnice) radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača;

- da je u navedenom predmetu 4. srpnja 2013. godine donesena presuda koja je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.;

- da je saslušanjem tužitelja kao stranke na okolnost pregovaranja o spornim ugovornim odredbama utvrđeno da predmetni ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor, te da prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu tužitelj nije dobio potrebne informacije o načinu promjene kamatne stope i rizičnosti ugovaranja kredita uz valutu CHF;

- da je tužitelj automobil kupljen odobrenim kreditom koristio isključivo za obiteljske svrhe i nikada nije obavljao poduzetničku djelatnost;

- da se svjedokinja ĐN, zaposlenica banke koja je sudjelovala u sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu ne sjeća je li tužitelju objašnjeno značenje promjenjive kamatne stope, s time da mu je bila predočena mogućnost rasta tečaja valute CHF, kao i da je obavijestila tužitelja o svim bitnim elementima ugovora, ali nije mogla reći je li tužitelj sve navedeno razumio;

- da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je sa tužiteljem pregovarao o spornim ugovornim odredbama;

- da je nalazom i mišljenjem financijsko-knjigovodstvenog vještaka, utvrđeno da preplaćeni iznos tijekom razdoblja otplate kredita zbog ništetnih ugovornih odredbi iznosi po osnovi promjene kamatne stope 908,10 EUR-a, te po osnovi promjene tečaja CHF 2.270,90 EUR-a;

- da je tuženik zatražio da se utvrdi kako postoji njegova tražbina prema tužitelju u iznosu od 67,04 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedine naznačene iznose.

12. U vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu 2. travnja 2007. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/03., 46/07. - dalje: ZZP/03).

13. Odredbom članka 81. stavak 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

14. Pravilno se u svojoj odluci sud prvog stupnja pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je i tuženik između ostalih u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate na štetu potrošača kao i da je u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u govorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o istoj odredbi, koja presuda je u pogledu ništetnosti načina promjene kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u pogledu načina ugovaranja valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. .

15. Pri ocjeni žalbenih navoda tuženika da je sud prvog stupnja svoju odluku pogrešno utemeljio na pravnim shvaćanjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača potrebno je navesti da tuženik u žalbi potpuno zanemaruje okolnost da je predmetnoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača koja je vođena u skladu s odredbama članka 131. do 141. b Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 139/09. – dalje ZZP/07).

15.1. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom članka 140. naprijed navedenog ZZP/07 kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju članka 131. navedenog zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga zakona i drugih propisa navedenih u članku 131. toga zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima. Tužitelj u predmetnoj parnici traži isplatu onog što je platio tuženiku na temelju ništetnih odredbi i to primjenom članka 323. i članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21.,114/22., 156/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO).

15.2. S obzirom da predmetnu parnicu tužitelj pokreće kao pojedinačni potrošač u smislu naprijed navedene odredbe članka 140. ZZP/07, i to nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici on se je, u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, bio ovlašten pozvati na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu s odredbom članka 138.a ZZP/07 (članka 118. ZZP/22), vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

16. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), što nikako ne znači automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, a kako to pogrešno tumači tuženik, već znači da je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor.

17. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu – da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nisu identične onima koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, tj. da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača, i da se je o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim.

17.1. Međutim, tuženik to u provedenom postupku nije dokazao niti saslušanjem svoga djelatnika ĐN, saslušane kao svjedoka, koja se ne sjeća je li tužitelju objašnjeno značenje promjenjive kamatne stope, s time da mu je bila predočena mogućnost rasta tečaja valute CHF, kao i da je obavijestila tužitelja o svim bitnim elementima ugovora, ali nije mogla reći je li tužitelj sve navedeno razumio. Dakle, tuženik predloženim dokazima nije dokazao da su njegovi zaposlenici protumačili i objasnili tužitelju značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi, odnosno da su mu te odredbe učinili razumljivima, i to ne samo formalno i gramatički, već i suštinski, odnosno na način da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke te da na temelju njih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

17.2. Također neosnovano tuženik ističe da tužitelj nije dokazao da je potrošač s obzirom da je to njegovo svojstvo dokazano samom svrhom ugovaranja kredita, a bilo kakav teret dokaza o suprotnom bio je na tuženiku (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.) s time da i iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi kako je osobni automobil koji je kupio predmetnim kreditom koristio za vlastite potrebe.

18. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da su sukladno članku 502.c ZPP-a stavovi iz kolektivne presude za zaštitu interesa potrošača obvezujući za sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete, a u konkretnom slučaju se radi o potraživanju s osnove stjecanja bez pravne osnove. Naime, to što se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnove stjecanja bez pravne osnove, ne znači da se predmetne odredbe ne primjenjuju u konkretnom slučaju. Te se odredbe ne mogu doslovno tumačiti u smislu da se odnose samo na postupke radi isplate s osnove naknade štete. Naknada štete, kao i obveza naknade ostvarene koristi su posljedice ništetnosti ugovorne obveze pa se pravila ugovorne odgovornosti trebaju primijeniti kako na štetu koju savjesna strana trpi zbog ništetnosti ugovora, tako i na druge postupke u kojima se zahtjeva vraćanje onoga što je druga strana primila po osnovi ništetnih odredbi. Tužitelj ne može biti doveden u neravnopravni položaj time što svoje potraživanje ostvaruje s druge pravne osnove, a ne s osnove naknade štete.

19. Na žalbeni navod da je Ugovor ispunjen, potrebno je navesti da navedeno nije zapreka za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi jer tužitelj ima pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne, među ostalim i u svrhu ostvarenja kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Ovo stoga, jer ništetnost nastupa ex lege i ugovor je ništetan već od trenutka sklapanja pa takav ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana minorna, a pritom u cijelosti ugovor ispunjen, što nije slučaj u konkretnom predmetu.

20. Zbog naprijed navedenog pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojim je reguliran način promjene kamatne stope i ugovaranje valutne klauzule.

21. Također je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa koji su utvrđeni nalazom i mišljenjem vještaka zbog navedenih ništetnih odredbi, i to primjenom odredbe članka 323. stavak 1. i članka 1111. ZOO-a. Pri tome je pravilno sud prvog stupnja naložio vještaku da preplatu na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu utvrdi uzimajući u obzir tečaj CHF u odnosu na HRK u vrijeme isplate kredita, kao i uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu.

21.1. Naime, s obzirom da je utvrđena ništetnom odredba o načinu primjene valutne klauzule i o načinu promjene kamatne stope, početni tečaj CHF u odnosu na HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita kao i početno ugovorena kamatna stopa jedini su mogući parametar na temelju kojega je moguće utvrditi visinu pripadajuće preplate. Svaka drugačija prilagodba ništetnih ugovornih odredbi značila bi ujedno i njihovo djelomično ostavljanje na snazi, a što je nedopušteno s obzirom na sadržaj odredbe čl. 87. ZZP/03.

22. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 908,10 eura na ime pretplate na temelju ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, te iznos od 2.270,90 eura na ime valutne klauzule i to sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako je navedeno u točki

IV. i V izreke prvostupanjske presude.

23. Sud prvog stupnja je pravilno, odredio i tijek zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose i to sukladno čl. 1115. ZOO-a, jer time što je u konkretnom slučaju utvrđeno da su pojedine odredbe ugovora o kreditu nepoštene i time ništetne, isto podrazumijeva i nesavjesnost tuženika kao kreditne institucije.

24. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja obzirom da od pravomoćnosti odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.), odnosno od 13. lipnja 2014. u odnosu na ugovornu odredbu o načinu promjene kamatne stope, pa do dana podnošenja tužbe 13. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok od pet godina (čl. 225. ZOO-a).

24.1. Na navedeno upućuje i objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. (Su IV-33/2022) da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

24.2. Prednjem valja nadodati i da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici održanoj dana 27. svibnja 2024. broj Su-IV- 123/2024-5 izrazio pravno shvaćanje prema kojemu u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP) – da se zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

25. Osnovano u žalbi tuženik ukazuje kako je prigovor prijeboja pravovremeno istaknuo, te da ga je imao pravo specificirati kada je specificiran tužbeni zahtjev, te da nije pravilan stav prvostupanjskog suda kako je prekludiran u iznošenju navedenog prigovora.

25.1. Međutim, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja, a koja bi obuhvaćala iznose tečajnih razlike kada je tužitelj plaćao anuitete po nižem tečaju CHF od onoga što je bio u vrijeme plasiranja kredita jer za to potraživanje tuženika ne postoji pravni osnov s obzirom da plaćanjem anuiteta kredita u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tužitelj nije ništa primio niti stekao pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja nečega što nije primio primjenom čl. 1111. ZOO-a.

25.2. Nadalje i odredba čl. 323. st. 2. ZOO-a propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, pa stoga tuženik na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje takvog ugovora, ne može ostvariti pravo niti na naknadu štete od tužitelja.

26. Neosnovano tuženik prigovara visini dosuđenih troškova parničnog postupka u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari, bez isticanja bilo kojeg konkretnog žalbenog razloga, s time da ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti. U tom dijelu presuda suda prvog stupnja je valjano obrazložena i dosuđena visina troškova je u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP i važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., u daljnjem tekstu: Tarifa) koja se primjenjivala u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Sve radnje za koje su tužitelju priznati troškovi bile su potrebne i nužne za vođenje parnice u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP.

27. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u točki I. izreke na temelju odredbe članka. 368. stavak 1. ZPP-a.

28. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

U Vukovaru, 14. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Vesna Vrkić Perak