Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-19/2023-125

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zadru po sucu Tomislavu Jurlini, u građanskopravnoj stvari tužitelja NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik mr.sc. Ive Brkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika ADRIATIC CHARTER KAP d.o.o. [adresa], OIB: 57686662917 zastupanog po punomoćnici Vesni Rogulj, odvjetnici u Zagrebu, uz sudjelovanje MARINE PIROVAC d.o.o., Zagreb, Savska cesta 32, OIB: 44821931416, kojeg zastupa punomoćnica Iva Đakulović, odvjetnica u Zagrebu, kao umješača na strani tužitelja, radi utvrđenja ništetnosti upisa u sudskom registru, 14. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljev prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

II. Tužba u ovoj pravnoj stvari se odbacuje.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 13.026,00 eura.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.156,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je ovaj sud svojim rješenjem poslovni broj Tt-15/169- 3 od 13. ožujka 2015. u sudski registar upisao osnivanje tuženika Adriatic charter d.o.o. [adresa] (odvajanje s osnivanjem). Tvrdi da su prijavi za upis priloženi, između ostalog, izjava NHC u smislu odredbe čl. 40.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskom registru (Narodne novine broj 148/13), ali da je navedena izjava lažna, odnosno da sadrži neistinit podatak da imenovana NHC nema u drugom trgovačkom društvu udjele od preko 5%, te da nema dugovanja po osnovi poreza, prireza na dohodak od nesamostalnog rada i po osnovi članarine turističkim zajednicama i Hrvatskoj gospodarskoj komori. Pojašnjava da je NHC uz postojanje navedenih dugovanja bila udjeličar u društvu Veslo d.o.o. [adresa]. Ovakvo postupanje da je protivno odredbi čl. 72.c Zakona o sudskom registru ("Narodne novine" br. 1/95., 57/96., 1/98., 30/99., 45/99., 54/05., 40/07., 91/10., 90/11., 148/13., 93/14., 110/15., 40/19., 34/22., 123/23 – dalje ZSR), a koja odredba tužitelja koji je u sudskom registru bio upisan kao član društva Adriatic charter d.o.o. ovlašćuje nepodnošenje ove tužbe.

U tužbi nadalje objašnjava da je ovaj sud svojim rješenjem od 19. veljače 2014. tužitelja brisao kao člana navedenog društva upisujući umjesto njega sada pokojnog RH, oca i pravnog prednika KH, odnosno supruga NHC. Navedeno rješenje da je doneseno temeljem ovosudne presude poslovni broj P-193/13 od 3. listopada 2013. kojom je određeno brisanje upisa u sudskom registru, koje je brisanje provedeno rješenjem Tt-00/318. Presudu ovog suda poslovni broj P-193/13 da je, u dijelu u kojem je određeno brisanje tužitelja, ukinuo Vrhovni sud Republike Hrvatske, nakon čega je tužitelj predložio brisanje RH, kao člana društva Adriatic Charter d.o.o., te je, opreza radi podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti njega upisa.

Pojašnjava i da je nakon te odluke došlo do više statusnih promjena u društvu Adriatic Charter d.o.o.

2. Tuženik u pisanom odgovoru na tužbu (ls 175-178) se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Ističe više prigovora, pa tako najprije navodi da je tužitelj prekludiran u svom pravu na podnošenje tužbe jer je od njegovog (tužiteljevog) saznanja za razloge ništetnosti pa do podnošenja tužbe protekao subjektivni rok od 30 dana jer da je tužbu podnio 3. ožujka 2017., a da je za spornu izjavu NHC znao zasigurno još od siječnja 2016. kada je na povodom kaznene prijave protiv NHC (zbog davanja lažnog iskaza) iskazivao na okolnosti te kaznene prijave pred policijskim službenicima i prilikom davanja iskaza sam dostavio spornu izjavu.

Nadalje, tuženik tvrdi da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka. Pojašnjava da je tužba usmjerena na utvrđenje ništetnosti ovosudnog rješenja poslovni broj Tt-15/169-3 od 13. veljače 2015. kojim je upisano u sudski registar društvo tuženika u postupku podjele društva s osnivanja. Tada nije izvršena podjela društva Adriatic Charter d.o.o. (u trenutku davanja odgovora na tužbu Marine Pirovac d.o.o.) jer da je sporna podjela upisana rješenjem poslovni broj Tt-15/168-3 od 13. veljače 2015. S obzirom da tužitelj ne osporava podjelu društva, tuženik smatra da ne može imati niti pravni interes za osporavanjem rješenja o upisu novog društva koje je nastalo tom podjelom, posebno napominjući da je u tom kontekstu bitna činjenica da bi NHC u trenutku podjele imala udjele od ukupno 46% temeljnog kapitala društva Adriatic Charter d.o.o. Također, ukazuje i na odredbu čl. 72.d st. 3. ZSR-a, prema kojem bi zapravo, da nije bilo podjele došlo do likvidacije ili stečaja društva. U svom pisanom odgovoru na tužbu tuženik osporava da bi NHC u trenutku davanja sporne izjave imala drug s osnove poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada, kao i da bi imala dug s osnove članarine turističkim zajednicama i Hrvatskoj gospodarskoj komori, odnosno, ukratko, da nisu postojale okolnosti iz odredbe čl. 40. a ZSR-a.

Isto tako napominje da je netočna tvrdnja iz tužbe kako PH u trenutku sporne statusne promjene nije bio imatelj poslovnih udjela društva Adriatic Charter d.o.o., jer je i u sudskom registru i u knjizi poslovnih udjela on bio upisan kao jedini član društva.

Konačno tuženik ukazuje da je u činjeničnim navodima vezani uz presudu ovog suda Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-193/13 tužitelj propustio navesti da je tom presudom pravomoćno utvrđeno (što je potvrdio i revizijski sud) da je ništetan ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 10. veljače 2000. temeljem kojeg je tužitelj postao član društva Adriatic Charter d.o.o.

3. U dokaznom postupku sud je pregledao sve isprave priložene spisu te pročitao zapisnike o provedenim dokazima, s tim kako je mišljenje suda da upravo na temelju isprava priloženim spisu te zapisnika o dokazima provedenima tijekom postupka raspolaže dovoljno utvrđenim odlučnim činjenicama da bi mogao donijeti odluku u ovoj pravnoj stvari.

4. Predmet postupka u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti upisa osnivanja tuženika provedenog u sudskom registru rješenjem poslovni broj Tt-15/169-3 od 13. veljače 2015. u postupku odvajanja s osnivanja.

5. Prije analize provedenih dokaza treba istaknuti da je ovaj sud ranije donio dva rješenja kojima je tužba odbačena.

Najprije je takvu odluku donio rješenjem poslovni broj P-66/2017 od 30. srpnja 2019., a koje je rješenje ukinuto drugostupanjskom odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6814/2019 od 6. ožujka 2020.

Potom je ovaj sud o tužbi tužitelja odlučio na isti način svojim rješenjem poslovni broj P-118/2020 od 16. listopada 2020. i koja je odluka ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj 39 Pž-5411/2020 od 23. siječnja 2023. i kojim je rješenjem, između ostalog određeno da će se ponovni postupak provesti pred drugim sucem ovog suda.

U odnosu na ponovljeni postupak treba najprije reći da je tužitelj u podnesku od 21. veljače 2023. str. spisa 600 prigovorio mjesnoj nadležnosti ovog suda navodeći da je u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu rješenjem od 30. listopada 2017. utvrđeno novo sjedište tuženika i to u Zagrebu, na adresi [adresa], slijedom čega tužitelj, pozivajući se na odredbe čl. 46. st. 1. i čl. 48. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.). Predlaže ovom sudu da se oglasi mjesno nenadležnim te da predmet ustupi Trgovačkom sudu u Zagrebu.

U odnosu na navedeni prigovor, ovaj ga sud ocjenjuje neosnovanim, sve s obzirom da je postupak pokrenut tužbom od 3. ožujka 2017. kada je sjedište tuženika bilo na području nadležnosti ovoga suda, te da je tijekom postupka ustaljena nadležnost ovog suda, odnosno prigovor mjesne nenadležnosti stavljen je nakon proteka roka iz čl. 20. st. 1. ZPP-a, radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke.

6. Analizirajući navode tužbe, ali i druga očitovanja i tvrdnje tužitelja proizlazi da on svoj zahtjev u ovom postupku zasniva na tri činjenične osnove.

Kao prvo tvrdi da je sporni upis obavljen na temelju lažne isprave odnosno izjave NHC od 20. siječnja 2015., a koja izjava je u postupku spornog upisa dana u smislu odredbe čl. 40.a ZSR-a. Tužitelj lažnim smatra navode te izjave da imenovana, ali ni društvo Veslo d.o.o. [adresa] čiji je ona član, nemaju nepodmirenih dugovanja s osnove poreza, te doprinosa za mirovinsko ili zdravstveno osiguranje, kao ni dugovanja za neto plaće radnicima iako je navedeno društvo stvarno imalo dugove s osnove poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada kao i s osnove članarina turističkim zajednicama i Hrvatskoj gospodarskoj komori.

Druga činjenična tvrdnja na kojoj tužitelj zasniva svoj zahtjev jest da KH nije bio član društva s udjelima na koje otpada 54% temeljnog kapitala, već da je to bio tužitelj u vrijeme donošenja Odluke skupštine društva Adriatic Charter d.o.o. (Skupština od 20. siječnja 2015.) o podjeli društva Adriatic Charter d.o.o. (sada Marina Pirovac d.o.o.) kao društva koje se dijeli, a da to društvo ne prestaje i to na novo društvo – tuženika, čime je zapravo odobren plan podjele od 17. prosinca 2014. Treća činjenična tvrdnja tužitelja jest da je sporni upis obavljen na temelju Odluke skupštine društva Adriatic Charter d.o.o. od 20. siječnja 2015. o podjeli tog društva, čime je odobren plan podjele od 17. prosinca 2014., koja odluka skupštine da je pravomoćno utvrđena ništetnom presudom ovog suda poslovni broj P-26/18.

7. Tijekom ovog postupka, s obzirom na činjenične tvrdnje tuženika bilo je više spornih pitanja.

Tako je bilo sporno je li tužba podnesena prije proteka prekluzivnog roka za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti upisa u sudski registar, ima li tužitelj pravni interes za podnošenje takve tužbe, te postoji li pravna osnova na temelju koje je ovdje tužitelj stekao poslovne udjele u društvu Adriatic Charter d.o.o. (sada Marina Pirovac d.o.o.).

8. U kontekstu ovog spora treba ukazati na odredbu čl. 72. c ZSR-a prema kojoj odredbi se tužbom može tražiti utvrđenje ništetnosti upisa ako je upis obavljen na temelju lažne isprave, ako su u ispravi na temelju koje je obavljen upis navedeni neistiniti podaci ili isprava ne sadrži podatke potrebne za upis, ako je isprava potvrđena ili izdana u nezakonito provedenom postupku, ako je nezakonito provedena radnja o kojoj se podaci upisuju u registar ili ako postoje drugi zakonom propisani razlozi. Tužbu može podnijeti osoba koja ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti upisa, a tužba se podnosi u roku od 30 dana od dana kada je tužitelj saznao za razloge ništetnosti (subjektivni rok), ali se ne može podnijeti nakon proteka roka od 3 godine od dana upisa (objektivni rok). Navedenom zakonskom odredbom zapravo su propisane materijalne i procesne pretpostavke za utvrđenje ništetnosti upisa u sudski registar. Uz to odredbom čl. 72. d ZSR-a regulirano je postupanje registarskog suda po pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost upisa. Tom odredbom propisano je donošenje rješenja o upisu zabilježbe ništetnosti upisa osnivanja ako je pravomoćnom presudom utvrđena ništetnost upisa osnivanja subjekta upisa te dostavu tog rješenja subjektu upisa radi otvaranja postupka likvidacije ili podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka.

9. Već u ranijim rješenjima o odbačaju tužbe, a temeljem isprava priloženih u spis (prvenstveno isprava iz postupka koji se kod Općinskog državnog odvjetništva u Zadru vodio pod brojem K-DO-937/15) ovaj je sud utvrdio kako je tužitelj tužbu podnio izvan zakonskog roka, izvan subjektivnog zakonskog roka od 30 dana od dana saznanja za neistinitu izjavu koja je korištena u postupku spornog upisa. Naime iz priloženih isprava proizlazi da je upravo tužitelj podnio kaznenu prijavu (i to kao član društva Veslo d.o.o.) državnom odvjetništvu protiv NHC u kojoj je prijavi naznačio baš njezinu spornu izjavu o nepostojanju dugovanja u smislu odredbe čl. 40. a. ZSR-a. Naime, očito je da je tužitelj za spornu lažnu izjavu znao najkasnije 21. siječnja 2016. kada je bio na obavijesnom razgovoru u policijskoj postaji [adresa]. S obzirom da je tužba podnesena 2. ožujka 2017., jasno je da je protekao rok od 30 dana iz čl. 72. c st. 3. ZSR-a.

U odnosu na ovaj razlog ništetnosti takav je raniji zaključak ovog suda prihvatio i drugostupanjski sud u svojoj odluci poslovni broj 39 Pž-5411/2020 od 23. siječnja 2020.

Nadalje, spisu priložene isprave svjedoče o činjenici da su stranke od 2000. godine pokrenule veći broj parničnih i registarskih postupaka (prema čl. 63. i čl. 71. ZSR-a), te da postoji više pravomoćnih sudskih odluka vezanih uz statusne promjene i prava u društvu Adriatic Charter d.o.o., pri čemu je više puta dolazilo do brisanja i ponovnog upisa članova tog društva.

Vremenski slijed događanja započinje presudom Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-193/13 od 3. listopada 2013. kojom je presudom ništetnim utvrđen ugovor između tamo tuženika NH kao stjecatelja i sada pokojnog RH kao prenositelja poslovnih udjela, konkretno Ugovora o prijenosu dijela poslovnog udjela i cijelog poslovnog udjela u društvu Adriatic Charter d.o.o. (sada Marina Pirovac d.o.o.) odnosno Ugovora od 10. veljače 2000. Taj je ugovor proveden u sudskom registru rješenjem poslovni broj Tt- 00/318. Ranije spomenutom presudom sudskom registru naloženo je brisanje prednje spomenutog upisa na temelju Ugovora od 10. veljače 2000., a isto tako je određeno izvršiti upis zabilježbe tog parničnog postupka u upisniku sudskog registra imenovanog društva. Ova je prvostupanjska presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-9451/13 od 19. studenog 2013., a nakon pravomoćnosti rješenjem ovog suda Stalna služba u Šibeniku poslovni broj Tt-14/530- 5 od 7. ožujka 2014. u sudski registar upisana je promjena člana društva, osobnih podataka člana društva, promjena osobe ovlaštene za zastupanje i promjena odredbi društvenog ugovora subjekta upisa, pa je, između ostalog sada pokojni RH brisan kao član društva, dok je u tom svojstvu upisan i PH. Obje spomenute odluke, i prvostupanjska i drugostupanjska ukinute su po reviziji od strane Vrhovnog suda RH odlukom poslovni broj Revt-90/14 od 13. srpnja 2016. i to u dijelu koji se odnosi na provedbu upisa, odnosno brisanja upisa u sudskom registru. U ponovljenom postupku ovaj je sud presudom poslovni broj P-38/2017 od 12. travnja 2017. odbio tužbeni zahtjev da se registru naloži brisanje upisa provedenog pod poslovnim brojem Tt-00/318 na temelju Ugovora o prijenosu od 10. veljače 2000. i u dijelu u kojem se traži upis zabilježbe spora u sudskom registru. Ta prvostupanjska odluka potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 3230/2017 od 26. lipnja 2017.

U daljnjem slijedu događaja ovaj je sud rješenjem poslovni broj Tt-17/2797 od 7. srpnja 2017. u sudski registar upisao promjenu člana društva subjekta upisa Marina Pirovac d.o.o. (ranije Adriatic Charter d.o.o.), na način da je PH brisan kao član društva dok je ovdje tuženik u istom svojstvu upisan. To je rješenje potvrđeno drugostupanjskim rješenjem poslovni broj Pž-5067/2017 od 29. kolovoza 2017. Nakon toga Trgovački sud u Rijeci (tada nadležni registarski sud za društvo Marina Pirovac d.o.o. – ranije Adriatic Charter d.o.o.) je rješenjem poslovni broj Tt- 20/2294 od 18. lipnja 2020. po prijedlogu KH pokrenuo postupak brisanja podataka upisanih po rješenju od 7. srpnja 2017., zapravo postupak brisanja ovdje tužitelja kao člana društva. Trgovački sud u Rijeci je ocijenio da su ispunjene pretpostavke brisanja podataka u sudskom registru za Marinu Pirovac d.o.o. kao subjekt upisa u smislu odredbe čl. 63. st.1. ZSR-a. Tu je odluku navedeni sud obrazložio činjenicom da je pravomoćno utvrđena ništetnost Ugovora o prijenosu od 10.veljače 2000. Rješenje Trgovačkog suda u Rijeci potvrdio je drugostupanjski sud (Pž-3158/2020 od 14. rujna 2020.).

Nadalje, isti Trgovački sud u Rijeci je rješenjem poslovni broj Tt-20/2294-14 od 13. listopada 2020. u sudski registar upisao promjenu podataka subjekta upisa Marina Pirovac d.o.o. (ranije Adriatic Charter d.o.o.) i to upisa brisanja podataka provedenim rješenjem ovog suda od 7. srpnja 2017. te odredio upis KH kao jedinog člana spomenutog društva, a i to je rješenje potvrdio Visoki trgovački sud Republike

Hrvatske (Pž-4971/2020 od 2. prosinca 2020.)

Također, iz spisa ovog suda poslovni broj P-26/18 od 8. studenog 2018., a koja je presuda donesena na temelju priznanja, proizlazi da je utvrđena ništetnom odluka o podjeli (odvajanje s osnivanjem) društva Marina Pirovac d.o.o. (ranije Adriatic Charter d.o.o.) kao društva koje se dijeli, a da to društvo ne prestaje, na novo društvo, ovdje tuženika, čime je odobren plan podjele društva Adriatic Charter d.o.o. od 17. prosinca 2014. i koju je odluku o podjeli donijela skupština tog društva 20. siječnja 2015. Konačno, ovaj je sud 4. ožujka 2019. na temelju priznanja donio i presudu poslovni broj P-58/2017 kojom je presudom utvrđeno da je ovdje tužitelj jedini član društva Marina Pirovac d.o.o. (ranije Adriatic Charter d.o.o.) i imatelj svih poslovnih udjela tog društva, a kojemu je naloženo u knjigu poslovnih udjela upisati tužitelja, istovremeno brisati KH kao člana društva, te obavijestiti registarski sud o članstvu u društvu ovdje tuženika i to dostavom novog popisa članova društva. Istom je presudom naloženo ovdje tuženika upisati u sudski registar kao jedinog člana društva Marina Pirovac d.o.o. (ranije Adriatic Charter d.o.o.).

Nadalje, u svojoj odluci poslovni broj 39 Pž-5411/2020 od 23. siječnja 2023. Visoki trgovački sud RH je na str. 7 te odluke ovom sudu ukazao da ponovno treba ispitati i razjasniti svoj zaključak o nepravovremenosti tužbe u odnosu na drugu činjeničnu osnovu, odnosno o tome da KH nije bio član društva s udjelima na koje otpada 54% temeljnog kapitala već je to bio tužitelj u vrijeme donošenja odluke skupštine društva Adriatic Charter d.o.o. od 20. siječnja 2015. o podjeli toga društva. Konačno, u istoj odluci drugostupanjski sud zaključuje da nije protekao subjektivni rok za podnošenje tužbe od donošenja presude na temelju priznanja 8. studenoga 2018. pa do iznošenja te činjenične osnove u podnesku od 5. prosinca 2018. (ls 438).

10. Međutim, kako to navodi i drugostupanjski sud u svojoj ukidnoj odluci od 23. siječnja 2023. u konkretnom je postupku potrebno najprije utvrditi ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe, odnosno vođenje ovog postupka, a čije postojanje osporava tuženik.

Pravni interes je nužna pretpostavka za podnošenje tužbe za utvrđenje što je propisano odredbom čl. 187. st. 2. ZPP-a. Pritom u svojoj odluci od 23. siječnja 2023. drugostupanjski sud smatra raniji zaključak ovog suda o postojanju pravnog interesa na strani tužitelja smatra pogrešnim. Takav svoj zaključak drugostupanjski sud temelji prvenstveno na činjenici članstva tužitelja u društvu Adriatic Charter d.o.o. tijekom razdoblja u kojem su vršeni brojni upisi i brisanja statusnih promjera u tom društvu, odnosno u kojem je razdoblju vođeno više sudskih postupaka. Činjenica članstva neke osobe u trgovačkom društvu sama za sebe ne upućuje na zaključak o postojanju pravnog interesa, ali to članstvo može biti osnova za podnošenje tužbe na utvrđenje, posebno uzimajući u obzir odredbu čl. 72. c st. 2. ZSR-a.

S obzirom da tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti upisa u sudski registar mjerodavna je i odredba čl. 327. ZOO-a prema kojoj se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba.

U odnosu na ocjenu postojanja pravnog interesa na strani tužitelja treba ukazati da su od donošenja drugostupanjske odluke u siječnju 2023. nastupile nove okolnosti, na koje je tuženik ukazao u svojim podnescima, te zatražio uvid u priložene isprave temeljem odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a.

Naime, nakon što je u ovom parničnom postupku, drugostupanjski sud drugi put ukinuo raniju odluku ovog suda, Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je više revizijskih odluka koje su od utjecaja na ovaj spor (Rev-819/2023 od 27. kolovoza 2024., Rev-821/2023 od 3. rujna 2024., Rev-398/2024 od 27. kolovoza 2024, i Rev- 856/2024 od 18. rujna 2024.) i koje su odluke dostavljene u spis. U svim nabrojenim odlukama izraženo je shvaćanje da, s obzirom na pravomoćno utvrđenu ništetnost Ugovora o prijenosu poslovnih udjela od 10. veljače 2000. (presudom ovog suda poslovni broj P-193/13), ovdje tužitelj CH nikada nije bio član društva Adriatic charter d.o.o. (kasnije Marina Pirovac d.o.o.) koja činjenica je odlučna za utvrđivanje njegovog pravnog interesa u ovom postupku. I bez obzira na to što takav interes mora postojati u trenutku podnošenja tužbe, tužitelj takav interes nema. Ovo stoga jer je ugovor iz veljače 2000. ništetan, a smatra se da takvi ugovori nisu niti postojali, odnosno ne proizvode pravne učinke od samog početka, konkretno od njihovog zaključenja.

Naime, kako bi obvezno pravni ugovor proizvodio pravne učinke potrebno je ispunjenje pretpostavki koje se Zakonom predviđaju za njegov nastanak i valjanost. Nedostaje li u trenutku sklapanja ugovora neka od nužnih pretpostavki, takav je ugovor pravno nevaljan. Razlozi nevaljanosti ugovora mogu biti različiti, slijedom čega niti pravne posljedice na nevaljanosti nisu uvijek isti, pa postoji gradacija koja predviđa pojedine oblike nevaljanosti, odnosno ništetne i pobojne pravne poslove. Ništetni ugovori imaju takve nedostatke u bitnim pretpostavkama za sklapanje ugovora koji nedostatci čine povredu javnog poretka, pa zakonodavac kao posljedicu propisuje da takvi ugovori nemaju pravnih učinaka, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu, ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Smatra se da takvi ugovori nikada nisu ni nastali.

Upravo to je posljedica pravomoćno utvrđene ništetnosti ugovora o prijenosu poslovnih udjela iz 2000. godine kojim je ovdje tužitelj postao član društva Adriatic Charter d.o.o. (kasnije Marina Pirovac d.o.o.). U svim svojim ranije nabrojenim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske upućuje na zaključak da ovdje tužitelj CH nikada nije bio član društva, a što je od odlučnog značaja za ocjenu postojanja njegovog pravnog interesa za podnošenje tužbe u ovom postupku. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svim revizijskim postupcima ističe navedenu činjenicu pri čemu u odluci Rev-856/2024 od 18. rujna 2024. ukazuje i da na takav zaključak nije od utjecaja niti postojanje primjerice presude na temelju priznanja ovog suda poslovni broj P-58/17 od 4. ožujka 2019. kojom je utvrđeno da je tužitelj jedini član društva, jer kako to navodi Vrhovni sud Republike Hrvatske niti takva presuda koja proizlazi iz ništetnog pravnog posla (Ugovora o prijenosu poslovnih udjela iz 2000.) ne može imati učinka.

Dakle, u konkretnom slučaju, tužitelj CH nikada nije bio član društva čiju statusnu promjenu pobija, odnosno na temelju čega traži utvrđenje ništetnim upisa provedenog u sudskom registru ovog suda rješenjem poslovni broj Tt-15/169-3 od 13. veljače 2015. pa ovaj sud ocjenjuje da nema pravni interes za vođenje ovog postupka, a posljedica te činjenice jest nedopuštenost njegove tužbe. Zbog toga je sud tužiteljevu tužbu odbacio, sve kao u točki II. izreke ovog rješenja.

11. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbi čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP-a, s obzirom da je tužba u cijelosti odbačena te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje Tarifa) i to Tbr. 7., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 52. t. 1. i 2. i Tbr. 54. Tuženiku koji je u cijelosti uspio sa svojim zahtjevom u ovom postupku trebalo je priznati trošak zastupanja po punomoćnici iz reda odvjetnika i to za sljedeće radnje:

- zastupanje na ročištu od 18. listopada 2017. u iznosu od 1.002,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 30. studenog 2017. u iznosu od 1.002,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 31. siječnja 2018. u iznosu od 501,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 12. veljače 2018. u iznosu od 1.002,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 13. ožujka 2018. u iznosu od 501,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 17. travnja 2018. u iznosu od 1.002,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 27. ožujka 2019. u iznosu od 1.002,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 8. rujna 2020. u iznosu od 1.002,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 28. siječnja 2025. u iznosu od 1.002,00 eura, sve temeljem odredbi Tbr. 9. toč. 1. i toč. 2. Tarife, uz napomenu da je tuženiku za ročišta od 31. siječnja 2018. i 13. ožujka 2018. trebalo priznati trošak u visini polovine iznosa nagrade jer se na ročištima raspravljalo o procesnim pitanjima.

Nadalje, tuženiku je trebalo priznati trošak zastupanja s osnove sastava odgovora na tužbu i 4 obrazložena podneska od 24. studenog 2017., 27. srpnja 2020., 21. veljače 2023. i 22. listopada 2024., svaka radnja u iznosu od 1.002,00 eura prema Tbr 8. toč. 1. i toč. 2. Tarife.

Naprijed navedeno znači da je tuženiku trebalo dosuditi trošak zastupanja po punomoćnici iz reda odvjetnika u ukupnom iznosu 13.026,00 eura.

Protivno navedenom, tuženikov zahtjev na naknadu troškova parničnih troškova od 6.156,00 eura. Naime, taj se iznos odnosi na zatraženi trošak izbivanja iz odvjetničkog ureda punomoćnice tuženika za vrijeme održavanja ročišta, a koji trošak ovaj sud ne smatra nužnim za vođenje parnice, a niti može pasti na teret protivne strane. Naime, iako nije sporno da tuženik ima pravo odabrati punomoćnika po vlastitom izboru, ali pritom od protivne strane može naplatiti samo troškove zastupanja koje bi imao da mu je punomoćnik bio odvjetnik u sjedištu suda.

Isto tako, već je napomenuto da mu za dva ročišta pripada polovina nagrade propisane Tarifom, a ne zatraženi cijeli iznos, dok trošak sastava podnesaka od 24. i 27. siječnja 2025. sud ne smatra nužnim za vođenjem parnice jer su mogli biti izloženi na ročištu od 28. siječnja 2025.

12. Radi izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 14. ožujka 2025.

Sudac

Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženika po punomoćnici

- umješača po zakonskom zastupniku i punomoćnici Ivi Đakulović

- u spis.