Republika Hrvatska

Općinski sud u Puli-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Rovinj, Obala P. Budicin 4

Posl.br. P-794/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sutkinji Alessandri Gržinić-Matika, u parničnom postupku tužitelja JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Loranu Milanoviću, odvjetniku u Rovinju, protiv tuženika ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Hodaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vranjican, Hodak i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 04. veljače 2025. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 14. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je između prednika tužitelja, pok. BU iz [adresa], i tuženika ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52210, sporazumno izvršena fizička dioba suvlasničke zajednice na nekretnini k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao kuća sa 125 m2 i pašnjak sa 228 m2, na način da je pravnom predniku tužitelja pok. RU u isključivo vlasništvo pripao fizički dio nekretnine, koji je u cijelosti nakon smrti BU, vlasnikom postao tužitelj JU sa OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i to:

- istočni dio kuće sa stambenim prostorom u prizemlju i na katu NKP 69,48 m2, sa dvorištem ispred, bočno i straga tog dijela kuće, u površini od oko 170 m2, koji je fizički i geometrijski realni dio nekretnine, u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke dipl. ing. geod. Milke Kosanović od dana 30. kolovoza 2024. godine, prikazan kao dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], omeđen ravnom linijom koja se proteže između točaka: 1-4-5-6-7-8-9-10-1 (Prilog 5- Grafički prilog za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).

II. Tužitelj je ovlašten ishoditi Akt o parcelaciji k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojim će se iz te nekretnine izdvojiti geometrijski točno određeni realni dio iz točke I. ove presude, i za taj će se dio formirati samostalna zemljišna čestica, te je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije u katastru zemljišta i zemljišnoj knjizi, a tuženik je kao suvlasnik dužan supotpisati potrebne isprave za ishođenje i provedbu parcelacije u katastru zemljišta i zemljišnoj knjizi u roku od 15 dana, jer će u protivnom ova presuda zamijeniti takav supotpis tuženika.

III. Tužitelj je ovlašten zatražiti uknjižbu novoformirane zemljišne čestice u cijelosti na svoje ime i vlasnost.

IV. Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.934,88 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj zastupan po punomoćniku podnosi dana 26. listopada 2021. godine ovome sudu tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja faktično provedene suvlasničke zajednice na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kuća i pašnjak 53 m2 na kojoj stranke dolaze upisane svaka u 1/2 dijela.

1.1. U tužbenoj osnovi se navodi:

- da su tužitelj i tuženik formalno u zemljišnoj knjizi upisani kao suvlasnici, svaki u 1/2 dijela, na k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da su na matičnoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao suvlasnici svaki u 1/3 dijela bili upisani pravni prednik tužitelja sada pok. BU, tuženik ŠU i DU;

- da su isti kao investitori, na temelju građevinske dozvole od 20. srpnja 1981. godine, izgradili obiteljsku kuću sa tri vertikalno odvojena stana koji su međusobno potpuno neovisni i nemaju nikakve interne veze;

- da je između navedenih suvlasnika kao investitora, postojao usmeni dogovor, sporazum, da svaki o svom trošku gradi svoj posebni dio tako da DU pripadne stan u zapadnom dijelu zgrade, tuženiku ŠU stan u središnjem dijelu te BU stan u istočnom dijelu, obzirom je objekt bio projektiran u skladu sa tadašnjim urbanističkim uvjetima, tako da izvana izgleda kao 'kuće u nizu';

- da je oblik zemljišta k. č. [katastarska čestica] bio pravokutnog izgleda, te je objekt kao cjelina smješten u središnjem dijelu, tako da je i dvorišni dio bio podijeljen na prirodan način, tako da svakom posebnom dijelu zgrade pripada dio okućnice koji je u gabaritima tog određenog posebnog dijela zgrade;

- da su se investitori sporazumjeli da središnji objekt tuženika ŠU bude tlocrtno veći od bočnih objekta za 10-ak m2, kako bi se kompenzirala manja površina dvorišta koja pripada tom središnjem dijelu;

- da je DU odlučio prodati svoj posebni dio te je tada izvršena i provedena parcelacija tako da je od njegovog prijašnjeg dijela nastala nova k. č. [katastarska čestica], dok je matična k. č. [katastarska čestica] formalno i dalje ostala u suvlasništvu tužitelja odnosno njegovog pravnog prednika i tuženika;

- da je razvidno da je početna namjera suvlasnika i investitora bila izgradnja i formiranje samostalnih stambenih cjelina sa prirodno pripadajućim zemljištem koje služi svakom posebnom dijelu;

- da je formalno suvlasništvo faktički prestalo temeljem usmene i stvarno izvršene fizičke diobe, te praktički od početka svaki vlasnik posjeduje imovinu upravo u opsegu izvršene diobe;

- da je posjed tužitelja nesmetan i pošteni, te miran posjed bočnog dvorišnog dijela tužitelja, a tuženik ga je počeo svojatati 2017. godine, nakon 35 godina od faktično izvršene diobe;

- da nikada prije tuženik predmetni dio dvorišta nije koristio;

- da tužitelj i njegov pravni prednik taj dio koriste i održavaju, prema ulici izgradili su kameni zid, postavili metalni klizni portun (velika ulazna vrata), jedan dio popločili kao parking mjesto, a preostali dio hortikulturno uređuju i održavaju.

- da uslijed takvog samovlasnog ponašanja tuženika, tužitelj je u namjeri da se formalno stanje u zemljišnoj knjizi uskladi sa faktičnim kod ovog suda pokrenuo izvanparnični postupak formalnog razvrgnuća, očekujući nesporni pravno tehnički postupak;

- da u tom postupku posl.br. R1-588/2017 tuženik je inzistirao da mu pripadnu dva parking mjesta na bočnom dijelu okućnice tužitelja, suprotno faktično izvršenoj diobi

početkom 1980-ih, na koji se način umanjuju stečena vlasnička prava i posjed tužitelja, pa je tužitelj povukao taj prijedlog.

1.2. Slijedom prednjih navoda tužitelj predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev sadržajno kao u izreci ove presude kojom bi se utvrdilo da je između prednika tužitelja i tuženika sporazumno već izvršena fizička dioba suvlasničke zajednice predmetne nekretnine i to na način da svakome od diobnih učesnika pripada točno određeni realni dio predmetne k. č. br. [katastarska čestica] kojeg pojedini suvlasnik i posjeduje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava činjenične navode iz tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti uz slijedeće navode:

- da je netočan navod da bi prvobitna namjera suvlasnika i investitora bila izgradnja i formiranje samostalnih stambenih cjelina sa prirodno pripadajućim zemljištem koje služi svakom posebnom dijelu jer da nikada nije bilo govora o formiranju samostalnih stambenih cjelina upravo iz razloga što je predmetna nekretnina prvobitno zamišljena kao kuća za odmor;

- da je nesporno kako je DU prodao svoj posebni dio te tako prekršio sporazum koji je imao sa ostalim investitorima;

- da je netočan navod iz tužbe da tuženik nikada nije koristio predmetni dio dvorišta i da je tužitelj bez ikakvog objašnjenja počeo zaključavati vrata, o čemu tuženik nije imao nikakvih saznanja;

- da je u postupku posl.br. R1-588/2017 tužitelj, a tamo predlagatelj povukao prijedlog formalnog razvrgnuća suvlasničke zajednice u kojem postupku je tuženik inzistirao da mu pripadnu dva parking mjesta na bočnom dijelu okućnice tuženika, međutim do mirnog rješenja nije došlo iz razloga što tužitelj nije nikada niti imao namjeru ponuditi tuženiku konkretnu cijenu, koja cijena bi odgovarala tržišnoj cijeni navedenih parkirnih mjesta;

- da su godinama njegovani dobrosusjedski odnosi te se čak majka tužitelja protivila ponašanju svog sina, navodeći kako je zaključavanje ograde čin koji onemogućuje pristup parkirnom mjestu, potpuno nelogičan i narušava dobre odnose među susjedima.

2.1. Slijedom svega navedenog predlaže se sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. U daljnjem tijeku postupka radi utvrđenja relevantnih okolnosti za presuđenje ove pravne stvari sud je proveo slijedeće dokaze:

- uvidom u zk. izvatke (list 4-5 spisa);

- uvidom u geodetski elaborat uz priloge skice mjerenja, tehničkog opisa i građevne dozvole (list 7-13);

- čitanjem rješenja od 28. rujna 2022. godine posl.br. Psp-52/2021-15 (list 36-41);

- uviđajem provedenom dana 11. rujna 2023. godine uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Milke Kosanović, dipl. ing. geod (list 54-55);

- uvidom u ovosudni izvanparnični predmet posl.br. R1-588/17 koji prileži ovome spisu kao dokaz, i to čitanjem: prijedloga, projekta, nalaza vještaka Gavranović, zapisnika od 03. srpnja 2020. godine i rješenja od 29. studenog 2021. godine;

- saslušanjem svjedoka: PU, DU, VU, JUD, LU, UU i ŠUD na ročištu od

05. listopada 2022. godine (list 26-33);

- saslušanjem stranaka na ročištu od 11. rujna 2023. godine (list 55-57);

- čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještaka Milke Kosanović (list 75-81).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi sporazumno izvršena fizička dioba suvlasničke zajednice nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja u naravi sada predstavlja dvije samostalne stambene jedinice s okućnicom, i to prema dogovoru postignutom po investitorima izgrađenog stambenog objekta pok. BU, ŠU i DU.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno:

- da su tužitelj i tuženik suvlasnici svaki u 1/2 dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] kuća i pašnjak pov. 353 m2 (kuća 125 m2 i pašnjak 228 m2) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da su rođaci, pok. BU, DU i ŠU financirali izgradnju stambenog objekta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na temelju izdatih urbanističkih uvjeta od 14. travnja 1980. godine, koji objekat je izgrađen po opisu iz glavnog projekta sastojeći od triju stanova odvojenih po vertikali (u nizu), a svaka samostalna stambena jedinica potpuno odvojena i bez ikakve komunikacije sa njom susjednom na koji su način stvorene tri jedinice uz vanjsko uređeno dvorišta koje je označeno pripadajućom pojedinom stambenom jedinicom i u prikazu iz glavnog projekta;

- da je jedan od investitora i bivši suvlasnik u 1/3 dijela matične k. č. br. [katastarska čestica] DU, uz suglasnost ostalih dvoje suvlasnika odnosno tužiteljeva oca pok. BU i tuženika ŠU, djelomično razvrgnuo suvlasništvo na način da je 1/3 suvlasništva predmetne nekretnine fizički (geometrijski) izdvojio u novonastalu k. č. br. [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja istočni dio stambenog objekta, odnosno stan na krajnjem istočnom dijelu uz pripadajuću okućnicu (ispred, iza i bočno) upravo prema prikazu vanjskog uređenja koje je sastavni dio glavnog projekta, a to prezentirano i u opisu vještaka Milice Gavranović, dipl. ing. arh. za potrebe postupka R1-588/17;

- da je tužitelj stekao vlasništvo 1/2 dijela sadašnje k. č. br. [katastarska čestica] od pok. oca BU, a koji je suvlasnički udio nastao nakon razvrgnutog suvlasništva po DU;

- da je svaki od suvlasnika u posjedu samostalne stambene jedinice, i to tužitelj stana u istočnom dijelu kuće, a tuženik stana u zapadnom dijelu objekta odnosno dijela stambenog objekta u nizu do novonastale k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odcjepljene od matične k. č. br. [katastarska čestica];

- da su stranke u postupku prethodno ovoj parnici vodile izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetne nekretnine pod posl. br. R1-588/17 po prijedlogu ovdje tužitelja, u kojem postupku nisu uspjele postići sporazum glede diobe s obzirom da nisu prihvaćale međusobne prijedloge u izloženoj mogućnosti geometrijske diobe prema mišljenju vještakinje građevinske struke Milice Gavranović, dipl. ing. arh., slijedom čega je predlagatelj povukao prijedlog razvrgnuća;

- da se između stranaka u postupku, uz tuženikovu suprugu VU (kao tuženicu), pravomoćno dovršila parnica posl.br Psp-52/2021 u kojoj je pravomoćnim rješenjem utvrđeno da su tuženici HU i VU smetali tužitelja JU u posjedu istočnog dijela k. č. br. [katastarska čestica] na način da su dana 12. studenoga 2021. godine dali ispiliti dio brave za mehaničko zatvaranje i zaključavanje metalnog kliznog portuna kako bi ga isti nasilno otvorili i potom parkirali svoje vozilo na popločenom parkirnom mjestu sa svrhom pribavljanja i svojatanja posjeda tog dijela dvorišta tužitelja, pa im se naložila uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo prije smetanja i zabranilo takvo i slično smetanje ubuduće.

7. Sporno je, da li su investitori pok. BU, HU i DU po gradnji stambenog objekta na k. č. br. [katastarska čestica], koji je projektiran i u naravi izgrađen sa tri samostalne stambene jedinice pored podjele stambenih jedinica dogovorili i podjelu dvorišnog dijela istih, po kojem dogovoru je i faktično provedena dioba predmetne nekretnine koju ovdje tužitelj traži da se utvrdi i glede njega kao suvlasnika, pa da na osnovu iste ishodi akt o parcelaciji kojim bi se određeni realni dio izdvojio geometrijskom diobom, kakvu je bivši suvlasnika (1/3 dijela) DU realizirao formiranjem novonastale k. č. [katastarska čestica].

8. Dok s jedne strane tužitelj tvrdi da je razvrgnuće predmetne nekretnine dogovoreno i fizički provedeno po dovršetku gradnje objekta kada je svaki od troje investitora, a među njima i njegov pok. otac BU već znao što mu od izgrađenih stambenih jedinica pripada uz dvorišni dio koji okružuje stambenu jedinicu, s druge strane tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi da je dogovor postojao samo za stambeni prostor i tvrdi da je dvorište bilo zajednička i da nikakav dogovor u podijeli dvorišta nije postojao.

9. Ovoj parnici prethodio je izvanparnični postupak posl.br. R1-588/17 u kojem postupku se po prijedlogu ovdje tužitelja proveo dokaz uviđajem, mjerničnim i građevinskim vještačenjem u namjeri da stranke postignu sporazum oko predmeta razvrgnuća, s time da spora nije bilo glede suvlasničkih udjela, a niti provedene diobe stambenih jedinica s obzirom da je tužitelj nesporno naslijedio od oca pok. BU stambenu jedinicu na istočnom dijelu objekta, a tuženik od dovršetka gradnje u posjedu zapadnog dijela stambene jedinice koja je zapravo u sredini izgrađenog objekta od kojega se krajnji zapadni dio odcijepio geometrijskom diobom po bivšem suvlasniku DU, a potom ovaj prodao svoju nekretninu novonastalog broja k. č. br. [katastarska čestica]. Postupak je dovršen na način da je predlagatelj povukao prijedlog s obzirom da tuženik nije priznao faktično izvršenu diobu dogovorenu 1980-ih godina po tadašnjim suvlasnicima, inzistirajući na tome da mu pripadaju dva parkirna mjesta na bočnom dijelu tužiteljeve okućnice koje pitanje je i dalje ostalo sporno i u ovoj parnici, a bilo predmet i smetanja posjeda koji postupak se vodio kod ovoga suda pod posl.br. Psp-52/2021. U navedenom postupku smetanja posjeda tužitelj je dokazao da su ovdje tuženik ŠU i njegova supruga VU dana 12. studenoga 2021. godine činom obijanja brave na metalnom kliznom portunu i parkiranjem svojeg vozila na popločenom parkirališnom mjestu u bočnom dijelu dvorišnog dijela predmetne nekretnine smetali tužiteljev posljednji mirni posjed.

10. Na okolnost dogovorene podijele izgrađenog stambenog objekta uz okućnice pojedine stambene jedinice iz razdoblja 1980-ih godina iskazivao je po motrištu suda najrelevantniji svjedok DU koji je u potpunosti potvrdio tužiteljeve navode da su kao investitori u gradnji stambenog objekta pok. BU, HU i on dogovorili podjelu kuće, na način da je upravo tuženik izabrao središnji dio odredivši da bi njegova stambena jedinica bila veća od preostale dvije s obzirom ga okućnica nije interesirala, a time bi oni na bočnim stranama svojih stambenih jedinica imali veću površinu zemljišta i kao takvu održavali. Tvrdi da je HU imao pravo izbora jer je kao arhitekta sudjelovao u projektiranju objekta, pratio gradnju nadzirući je, a oni samo financijski plaćali sve po njemu odlučeno, tako da je tuženik odredio površinu svakog pojedinog stambenog dijela i svaki od njih financirao gradnju svoje stambene cjeline s time da je tuženik sve odlučivao glede izgleda objekta, a oni to poštivali. Tvrdi da se nikada nije postavilo pitanje odnos učešća u gradnji ali da je činjenica da su on i BU gradili tri zida oko dvorišta i sami platili, kao i tri zida kuće, a on samo prednji i zadnji kuće i zidova. Kada je kuća bila u fazi roh-baua, a on i BU htjeli dovršiti objekte, dok VU to nije htio, navodi da je istom predložio da zamijene stambene jedinice pa da on bude u sredini tako da može sa BU dovršiti svoje dijelove fasade, a VU ostane bočno međutim, da na to nije pristao jer je htio upravo sredinu objekta, navodeći da ga zemlja ne zanima. Daljnji je navod svjedoka da se isti svojim suvlasničkim dijelom od 1/3 matične k. č. [katastarska čestica] odvojio i za to izradio geodetski elaborat kojeg su potpisali kao suvlasnici tužiteljev otac pok. BU i tuženik prihvaćajući stanje na terenu, odnosno međne zidove dvorišnog dijela oko stambene jedinice krajnjeg zapadnog objekta, od kojeg dijela je stvorena nova k. č. [katastarska čestica] i to u opsegu njegova posjeda uključivši površinu ispred, iza i bočno njegove stambene jedinice. Tvrdi da je tužiteljev otac pok. BU na isti način kao i on posjedovao krajnju istočnu stambenu jedinicu u naravi stan predmetne k. č. [katastarska čestica] uz dvorišni dio ispred, iza i bočno sve omeđeno zidovima prema cesti koje je pok. BU sagradio, a svoje osobno vozilo parkirao upravo iza kliznih vratiju na istočnoj bočnoj strani svoga dvorišta, dok su J parkirali svoj automobil kod dolaska ispred svoje kuće i to na glavni ulaz. Međutim, da su Horvatovi činom smetanja posjeda obili klizna vrata i ušli svojim vozilom na Brezakovo dvorište, a ovaj kako nije imao gdje parkirati obratio se svjedoku sa zamolbom da parkira svoje vozilo kod njega u dvorište. Svjedok tvrdi da je dogovor od prvog dana bio da linija kuće prati liniju dvorišta, tako da dvorište okolo kuće pripada toj stambenoj jedinici jer je upravo tako po tuženiku i zamišljeno, da se ne može fizički drukčije podijeliti. Tvrdi da ništa na toj nekretnini nije predviđeno kao zajedničko niti za njih troje, a niti sada za njih dvoje te je jedino septička jama bila zajednička i locirana na parceli BU, a ova dolaskom kanalizacije anulirana tako da je svaki od njih neovisan i u tome. Svjedok je izričit i u navodu da je VU podijelio i kuću i dvorište, a njih dvoje to prihvatili, a da je i nacrtao suprotno, da bi i to bili prihvatili. Stoga, da nikakvog sporazuma pa čak ni razgovora nije bilo da bi se dvorište koristilo drugačije od ovoga što je omeđeno i podijeljeno, a on upravo po tom dogovoru zamijenio nekretninu sa susjedom, za što su mu svi dali suglasnost jer se znalo da je to njegova nekretnina.

11. Svjedoci PU i CU kao susjedi predmetne nekretnine potvrdili su navode svjedoka DU o tome, da je prednik tužitelja pok. SU koristio okućnicu uz svoju stambenu jedinicu na istočnom dijelu upravo onako kako je zidovima omeđeno prema cesti podrazumijevajući i popločeni dio gdje je parkirao svoje vozilo iza kliznog portuna, time da su uočili promjene u zadnje vrijeme otkako tuženikova obitelj živi u [adresa] s obzirom su isti svoj automobil parkirali na dijelu Brezakovog dvorišta, a ranije uvijek parkirali na cesti ispred njihova prozora.

11.1. Svjedok CU pored naprijed navedenog ističe i njegova saznanja po pričanju tuženika glede dogovora rođaka u gradnji i podijeli dvorišta pa tvrdi, da mu je upravo tuženik rekao da je on odabrao sredinu kuće koja da je nešto veća odnosno šira u stambenom dijelu i terasi od ostalih dviju jedinica bočno koje je ostavio rođacima pok. SU i DU, pa da si oni urede dvorišta oko svojih stambenih jedinica kako hoće. Upravo da je to i uslijedilo jer je svaki od njih uređivao svoju okućnicu, a to osobno znade jer je on postavio kamene ploče kako obitelji tuženika ispred ulaza kuće za parkiralište, a i obitelji BU gdje je stavljena klizna vodilica. Tvrdi da je svaki od njih održavao svoj dio dvorišta i da nikada Š nije vidio u dvorištu oko kuće BU, a kada tužiteljeve obitelji ne bi bilo u [adresa] da je on osobno kosio za njih cijelu zelenu površinu oko njihove kuće, a njegova supruga imala ključ tog pomičnog portuna s ceste gdje je osobno svjedok popločio dio parkirališta za B koje je sada postalo sporno. U odnosu na DU, svjedok znade da se on odvojio i to točno po zidiću koji postoji od gradnje kuće, a takva podjela da postoji i prema BU zelenom živicom gledano s ulaza, a s donje strane prema njemu zidom na kojemu su bila metalna vrata iako zatvorena već dugi niz godina. Konačno svjedok ima saznanja i o tome da je svaki od njih financirao uređenje svoga dvorišta, a i gradnju zidova.

12. Svjedokinja ŠUD, kao tužiteljeva supruga, potvrdila je njegove navode u cijelosti na temelju neposrednih saznanja od 1990. godine otkako dolazi u [adresa] kada su oba tužiteljeva roditelja R i SU još bili živi, koji da su po odlasku u mirovinu boravili u [adresa], a posljednja R sve do 2018. godine, dokle god je mogla biti sama, a preminula 2022. godine. Tvrdi da je od pok. SU ali i HU osobno čula u njihovim druženjima kako su oni sagradili taj objekat kojeg je osmislio i projektirao upravo tuženik na način da on zadrži sredinu kuće jer ima veću obitelj, a njih dvoje planirano ostali u dogovoru svaki s jedne strane. Navodi da glede odabira bočnih strana objekta ima saznanja i da je DU htio upravo odabranu zapadnu stranu jer nije htio biti na uglu na kojem dijelu se nalazila u dvorištu i septička jama pa je upravo stoga pok. SU ostao ovaj dio od samog početka i od tada svaki brinuo o svome. Od njezina prva dolaska tvrdi da je već postojao zid između Horvatovog dvorišta i Brezaka gdje je sada željezna pletena ograda i živica sa ulazne strane, a zid prema CU da je SU kasnije sagradio i povukao žicu kada su nabavili psa. Po njezinom dolasku navodi da je već bilo popločeno na mjestu parkirališta, a CU ostavljali ključ kuće i kliznog portuna kada njih ne bi bilo. Tvrdi da su problemi počeli sa izgradnjom kanalizacije jer su se oni htjeli odvojiti, a HU na to nije pristao jer se htio spojiti na staru septičku da ne bi imao troškova. Unatoč njegovom protivljenju da su se uspjeli odvojiti jer njegov spoj ide na ulazni dio ravno na cestu, a njihov preko stare septičke, a kod toga spajanja da je tuženik to sam odlučio ne pitajući suglasnost tužitelja. Svjedokinja tvrdi da nikada ne bi čula, a niti je bilo govora o tome da je u njihovom dvorištu nešto zajedničko i kada bi tuženikovi gosti dolazili u [adresa] da su se čak nudili da tuženikovi prijatelji parkiraju auto na njihovom dijelu dvorišta kada nije bilo govora o tome niti se prigovaralo da nešto nije uredu.

13. Svjedoci VU i JUD koji su supruga i sin tuženika suprotno ostalim svjedocima tvrde da se dvorište nije dijelilo i da se o tome nikad nije razgovaralo mada čine nespornim da je njihova stambena jedinica nešto veća od ostalih, a isto tako čine nespornim da je pok. BU gradio zidove oko kuće bez njihova znanja, a isto tako da oni nisu nikad kosili površinu okućnice uz kuću BU koju je on održavao ili i susjed CU kojega bi BU angažirao. Konačno oboje čine nespornim da je tuženik u dogovoru potpisao DU elaborat o parcelaciji i tvrde da su nesmetano parkirali automobil u spornom dvorišnom dijelu o kojem se vodio postupak smetanja posjeda, dok je tužiteljeva majka R bila živa.

14. Tužitelj u stranačkom iskazu potvrđuje iskaze saslušanih svjedoka PU, CU i DU na okolnost zajedničke gradnje objekta koju je osmislio kao arhitekt tuženik pri čemu je isti za sebe odabrao stambenu jedinicu u sredini, dok su preostala dva rođaka ostala na bočnim dijelovima, pa tako njegovom ocu ostao ovaj istočni dio na uglu između dvije ulice. Tvrdi da je uz kuću dogovorena i podjela okućnice, tako da su oni svoje parkirno mjesto ostvarili na istočnom dijelu koje je postalo sporno i bilo predmet smetanja posjeda, a HU svoje parkirno mjesto imao predviđeno ispred ulaza. O podjeli okućnice navodi da nema pisane isprave ali da je ona određena i izvršena kako vidljivo na terenu odnosno, da tuženik ima dvorište ispred terase i ispred glavnog ulaza u kuću od prvog dana kako je kuća sagrađena i da upravo po tom posjedovnom stanju su i sagrađeni zidovi prema cesti po njegovom ocu, a mali zidić prema susjedu CU sagradio upravo on u dogovoru s ocem jer ništa između njih nije bilo sporno, a ovo izgrađeno plaćao svaki svoje. Tvrdi da su problemi počeli negdje 2017. godine kada se pitalo njegovu majku, da li tuženik može parkirati na njihovom mjestu koje je sada sporno, a on to dopustio uz uvjet, da to bude samo kad njih nema kako dolaze samo ljeti, pa je od tada krenulo sve što se zbilo, a time se narušili odnosi. Tužitelj tvrdi da oni nikada nisu zalazili u dvorišnom dijelu Grilecove kuće niti je za to bilo potrebe jer su njih troje podijelili stambeni objekt, a dogovor je vrijedio i za okućnicu i na taj način svaki je održavao svoju okućnicu i gradio zidove.

15. Tuženik ŠU u bitnome je potvrdio sve rečeno po ostalima, odnosno da je kao arhitekta projektirao sam ovu kuću za njih troje investitora pok. BU, [adresa] i njega, koji su zajednički kupili zemljište i financirali gradnju kuće sa tri odvojene stambene jedinice, s time da je projekat izradio ovlašteni arhitekt D, a tuženik nacrtao i onda gradnju nadzirao u dogovoru s rođacima, s time da nisu podijelili i okućnicu. Treći investitor DU da je iza toga prodao svoju kuću, pa su ostali njih dvoje rođaka u suvlasništvu svaki u 1/2 dijela. Tvrdi da je njegov bratić BU bez ikakvog problema dopuštao da oni parkiraju na spornom dijelu, jer se pojavio problem s njihovim parkirnim mjestom ispred ulaza kojeg je sam projektirao, i gdje je njegova supruga parkirajući zbog visinske razlike izlazeći iz auta pala i od tada više tamo nije htjela parkirati, zbog čega je onda počela parkirati na ovom spornom istočnom dijelu uz dopuštenje BU. Njegovo dopuštenje da se tražilo jer je on smatrao da je u pitanju njegova okućnica i da taj dio terena pripada BU. Tuženik čini nespornim da je pok. BU gradio taj zidić prema ulici i to zapravo od njegove međe, pa skroz okolo, a isto tako da je osobno izabrao sredinu objekta zbog izolacije jer su ga drugi uvjeravali da odabere bočni dio no, da je njegova odluka bila da izabere srednji dio objekta. U pogledu definirane granice između njegova objekta i susjeda BU, tuženik potvrđuje da je to definirano jer on ima dvorište ispred i iza kuće i da tu nema spora, a vratnica bočno do kamina da je napravljena pred puno godina kroz koju se prolazilo do ceste, dok je Zoranova majka bila živa kada nije bilo problema jer su bili jedna familija, a svoj čamac držao na tom spornom dijelu uz dopuštenje tužiteljevih roditelja. Tuženik potvrđuje da je suglasnost tražio iz razloga uviđavnosti no, isto tako potvrđuje da strogo arhitektonski gledano taj dio bi bio od BU ali iz imovinsko-pravnih aspekata da je on koristio za svoje potrebe ali uz dopuštenje koje je tražio za svaki slučaj jer si je uzeo to pravo da tu parkirao. Konačno, tuženik potvrđuje da bi za korištenje spornog dijela parkinga tražio dozvolu BU i to najprije BU, a onda P, iako i dalje tvrdi da su zajednički koristili taj sporan dio, a u odnosu na odvajanje Grilecovog dijela učinio je nespornim da on nije smatrao da je tu išta njegovo jer svatko može raditi sa svojim dvorištem što hoće, a isto da vrijedi i za JU jer ovo dvorište iza kuće on ne smatra svojim.

16. Dakle, tuženikov iskaz u bitnome je potvrdio sve tužiteljeve relevantne navode glede postignutog dogovora troje rođaka u podjeli izgrađene obiteljske kuće sa tri vertikalno odvojena stana koji su međusobno potpuno neovisni i nemaju nikakve interne veze uz zasebne ulaze i odvojene prilaze. Isto tako tuženik je u iskazu učinio nespornim da dvorišni dio oko tužiteljeve stambene jedinice, a koja je u krajnjem istočnom dijelu objekta pripada toj stambenoj jedinici u arhitektonskom smislu, iako je povremeno uz dozvolu tužiteljevih roditelja parkirao svoje vozilo na spornom dijelu o kojem se vodio postupak smetanja posjeda. Navedenu okolnost potvrdili su i susjedi PU i CU, a ono što je najbitnije DU koji je sudjelovao u gradnji predmetne kuće i dogovoru u podjeli stambenih jedinica u kojoj podjeli je upravo tuženik bio ključan pa odabrao srednji dio objekta, a time i pripadajuću okućnicu ispred i iza tog objekta ostavivši rođacima bočne dijelove uz njihove stambene jedinice na uglovima zgrade.

17. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka: DU, PU i CU, koji svjedoci nisu u srodstvu sa strankama u postupku i čije iskaze sud prihvaća kao istinite, nepristrane i životno uvjerljive, s obzirom i na druge pisane dokaze u spisu i to prije svega tehničke dokumentacije i provedene diobe u odnosu na stambenu jedinicu uz okućnicu bivšeg suvlasnika DU, sud je uvjerenja da su doista troje rođaka dogovorili uz podjelu stambenih jedinica, koja je nesporna i podjelu dvorišnog dijela pripadajućeg pojedinoj stambenoj jedinici. Navedeno potvrđuje realizirana dioba (geometrijska) po jednome od suvlasnika koji je od preostalih dvoje dobio suglasnost za parcelaciju točno određenog dijela matične k. č. [katastarska čestica] na način da je na novoformiranoj k. č. [katastarska čestica] postao samovlasnikom i takvom prometovao, a da ovo isto pravo sada tuženik osporava tužitelju kao slijedniku pok. BU koji je u tom dogovoru i sudjelovao i konačno okućnicu i omeđio sa svih strana što zidom, što zelenom živicom, a da se kroz sve ove godine tuženik tome nije usprotivio čak štoviše u iskazu navodi da ono pripada predmetnoj stambenoj jedinici i da svaki može što hoće sa svojim dijelom.

18. Sud je stava, da je tužitelj dokazao da su prednik tužitelja, tuženik i bivši suvlasnik DU postigli usmeni dogovor o podjeli kupljene nekretnine na kojoj su sagradili stambeni objekat, i to točno kako je svaki od njih koristio pojedinu stambenu jedinicu i da je takva podjela objekta slijedila i liniju dvorišnog dijela po čemu je uslijedila i fizička podjela gradnjom zidova, omeđivanjem živicom i željeznim ogradama i upravo po takvoj podijeli jedan od suvlasnika i realizirao svoju diobu točno određenog dogovorenog dijela stvaranjem nove katastarske čestice za zapadni dio, a sada to ima slijediti i za istočni dio nekretnine jer je takva geometrijska dioba i moguća. Navedeno je nesporno potvrđeno po vještaku građevinske struke Milici Gavranović, dipl. ing. arh. u pisanom nalazu i mišljenju od 29. kolovoza 2019. godine (list 45-69 predmeta posl.br. R1-588/17) gdje navodi da se građevna čestica može formirati podnošenjem zahtjeva o formiranju građevne čestice promjenom oblika i veličine parcele za koju svrhu je vještakinja geodetske struke Milka Kosanović, dipl. ing. geod. izradila skicu. Upravo po predmetnoj skici tužitelj zahtjeva da se utvrdi već faktično provedena dioba predmetne nekretnine koja nesporno obuhvaća stambenu jedinicu u prizemlju i na katu, a uz nju i prikazani dvorišni dio omeđen točkama 1-4-5-6-7-8-9-10- 1, kao u prilogu 5 nalaza vještaka geodetske struke na osnovu kojeg priloga bi po pravomoćnosti ove presude tužitelj mogao ishodovati akt o parcelaciji, a potom i uknjižbu na novoformiranoj čestici.

19. Odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u daljnjem tekstu ZV) propisan je "redoslijed" razvrgnuća suvlasničke zajednice iz koje proizlazi da je sud vezan u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća ako takav postoji, a moguć je i dopušten. Stavkom 2. istoga članka propisano je da ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. toga članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski.

19.1. U konkretnoj situaciji već je po mišljenju vještaka građevinske struke u postupku posl.br. R1-588/17 izraženo mišljenje o mogućnosti geometrijske diobe formiranjem građevne čestice promjenom oblika i veličine parcele kao što je to upravo učinio i DU za svoj zapadni dio matične nekretnine pa imajući u vidu da je geometrijska dioba moguća i da je ona de facto provedena, valjalo je takvu diobu i odrediti na način kako to tužitelj zahtjeva u ovome postupku.

20. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu 1.934,88 eura, sastojećeg od troškova zastupanja na ime: sastava tužbe, zastupanja na ročišta od 26. svibnja 2022. godine, 05. listopada 2022. godine, 11. rujna 2023. godine i 04. veljače 2025. godine (svaka radnja po 100 bodova), uz trošak pristupa na ročište za objavu presude (50 bodova), sastava podnesaka od 10. svibnja 2023. godine i 14. siječnja 2025. godine (svako po 100 bodova), i za sastav podneska od 17. listopada 2023. godine (25 bodova), odnosno ukupno 775 bodova ili iznos od 1.550,00 eura, uz trošak plaćene pristojbe na tužbu 26,54 eura i presudu 53,08 eura i uplaćenog predujma 331,80 eura.

20.1. Sud je ocijenio osnovanim i potrebnim za vođenje ove parnice sve nastale troškove, pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tbr. 7.1., 8., 9.1., 9.3. i 54.) te Zakona o sudskim pristojbama iste dosudio u cijelosti kao u točki IV. izreke ove presude

U Rovinju, 14. ožujka 2025. godine.

S u d a c :

Alessandra Gržinić-Matika

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu putem e-komunikacije u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.