Broj:IR-134/2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., kao pravne osobe, II okrivljenice ČŽK, III okrivljenice ČŽ i IV okrivljenika FŽ, kao odgovornih osoba u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 444. st. 4. al. 3. t. 2. i st. 6. Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 30/15, 112/18/, 62/20, 133/20, 151/21), rješavajući o žalbi I okrivljenika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., II okrivljenice ČŽK, III okrivljenice ČŽ i IV okrivljenika FŽ, podnesenoj putem branitelja dr. Damira Kramarića, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Kramarić & Partneri d.o.o. Zagreb, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-12974/2024, od 23. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljenika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., II okrivljenice ČŽK, III okrivljenice ČŽ i IV okrivljenika FŽ i pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) I okrivljenik WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., II okrivljenica ČŽK, III okrivljenica ČŽ i IV okrivljenik FŽ su dužni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeseteura), svaki, u roku od 1 (jedan) mjesec, računajući od dana primitka ove presude.

O b r a z l o ž e n j e

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljenik WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., II okrivljenica ČŽK, III okrivljenica ČŽ i IV okrivljenik FŽ su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 19.900,00 eura, I okrivljenik, te novčanom kaznom od po 3.310,00 eura, II okrivljenica, III okrivljenica i IV okrivljenik, zbog prekršaja iz čl. 444. st. 4. al. 3. t. 2. i st. 6. Zakona o osiguranju, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno obrazloženje da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plate dvije trećine izrečene kazne.

2. Protiv navedene presude okrivljenici su putem branitelja pravodobno podnijeli žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

3. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

4. Žalba nije osnovana.

5. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zatim da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka na koje se u žalbi ukazuje, kao i da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

6. Neosnovano žalitelji tvrde da djelo kako je činjenično opisano u izreci presude nije prekršaj, te da je time počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona. Naime, odredbom čl. 444. st. 4. al. 3. t. 2. i st. 6. Zakona o osiguranju propisano je kažnjavanje za prekršaj društva za osiguranje ili društva za reosiguranje i odgovorne osobe u pravnoj osobi: „ako ne postupaju pošteno, pravedno i profesionalno u skladu s čl. 430. st. 1. ovoga Zakona“, a odredbom čl. 430. st. 1. istog Zakona propisano je da prilikom distribucije osiguranja distributeri osiguranja moraju postupati pošteno, pravedno i profesionalno u skladu s najboljim interesima svoj stranaka. Protivno tvrdnji žalitelja, po ocjeni ovog suda iz činjeničnog opisa djela u izreci pobijane presude, proistječe zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 444. st. 4. al. 3. t. 2. i st. 6. Zakona o osiguranju, jer je navedeno vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja, te činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 444. st. 4. al. 3. t. 2. i st. 6. Zakona o osiguranju, odnosno da su I okrivljenik kao društvo za osiguranje i distribuciju osiguranja, sa sjedištem u [adresa], te II-IV okrivljenici, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, u razdoblju od 4. prosinca 2020. do 17. ožujka 2021. postupali protivno odredbi čl. 430. st. 1. Zakona o osiguranju, s obzirom na to da je I okrivljenik interese svojih stranaka podredio vlastitim interesima, na način da je poduzimao aktivnosti u vezi distribucije proizvoda osiguranja prema strankama, koje su imale za cilj da stranka (ugovaratelji osiguranja) prvenstveno prijevremeno raskinu pojedine vrste ugovora o životnom osiguranju (doživotno osiguranje za slučaj smrti, rizik 19.04), te da zatim s I okrivljenikom sklope druge vrste ugovora o životnom osiguranju (osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja – mješovito osiguranje, rizik 19.01), a da pri tome strankama nije dao cjelovitu, točnu, jasnu i istinitu informaciju u odnosu na popratne koristi i štete takvog postupanja, uključujući i potrebne informacije o drugim predviđenim mogućnostima u slučaju prestanka plaćanja ugovorenih premija, a sve kako bi I okrivljenik, u svrhu smanjenja troškova i povećanja vlastite profitabilnosti, iznimno visok garantirani prinos uračunat u ugovorenu svotu raskinutih polica osiguranja (tehnička kamatna stopa od 5% kod doživotnog osiguranja za slučaj smrti) zamijenila nižim garantiranim prinosom uračunatim u ugovorenu svotu iz novo sklopljenih polica osiguranja (tehnička kamatna stopa u rasponu od 1% - 1,30% kod osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja i to u odnosu na četiri stranke, ugovaratelje osiguranja IŽ, DŽ, UŽ i JŽ, na temelju Obavijesti o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju, od 4. prosinca 2020., s tim da je u odnosu svaku od navedenih stranaka u činjeničnom opisu konkretizirano postupanje stranaka u odnosu na prijevremeno raskidanje police doživotnog osiguranja s doživljenjem, a zatim sklapanje s I okrivljenikom police životnog osiguranja za slučaj smrti i doživljenja, te sadržaj i rezultat tih radnji, pa uz prethodnu tvrdnju da strankama nisu dali cjelovitu, točnu, jasnu i istinitu informaciju u odnosu na popratne koristi i štete opisanog postupanja stranaka, uključujući i potrebne informacije o drugim predviđenim mogućnostima u slučaju prestanka plaćanja ugovorenih premija i da su interese stranaka podredili vlastitim interesima, takav činjenični opis je razumljiv i sadrži opis radnje prekršaja iz koje proistječe postupanje koje nije pošteno, pravedno i profesionalno u skladu s najboljim interesima stranaka.

7. Nadalje, na temelju pisane obrane okrivljenika, te provedenih dokaza, posebice detaljnog i okolnosnog iskaza svjedoka TŽ, koja je bila voditelj tima koji je proveo predmetni nadzor, koji iskaz je sud cijenio vjerodostojnim i to valjano obrazložio, a potkrijepljen je dokumentacijom u koju je prvostupanjski sud izvršio uvid i iz kojeg iskaza proizlazi da navedenim klijentima nisu pružene sve informacije o prednostima i nedostacima otkupa police koji su poticali, odnosno koje koristi i štete im raskid donosi, te da je raskidom predmetnog ugovora JŽ izgubila 1.289,00 kuna, da je raskinula ugovor kakav na današnjem tržištu osiguranja više nije moguće sklopiti, a sklopila je novi ugovor o osiguranju koji nosi značajno niži prinos, te da su ostali navedeni klijenti na razlici ukupno naplaćene premije po ugovoru o osiguranju i iznosa otkupne vrijednosti izgubili veće iznose od JŽ i također sklopili novi ugovor koji nosi značajno niži prinos i osigurana svota za slučaj smrti je ugovorena u manjem iznosu nego što je to bilo ugovoreno u ranijoj polici, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret, o čemu je, suprotno tvrdnji žalitelja, dao dostatne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima u kojima u bitnom ponavljaju navode pisane obrane, osporavajući da su interese svojih stranaka podredili vlastitim interesima, te tvrdeći da je netočna tvrdnja o povoljnijim starim policama u odnosu na novo sklopljene police osiguranja i da nije istina da su poduzimali aktivnosti da stranke prijevremeno raskinu policu osiguranja 19.04. i da im nije bilo u interesu da ugovaratelji osiguranja prijevremeno raskinu svoje ugovore o osiguranju, da iz teksta Obavijest o posebnoj ponudi ne proizlazi nikakva izravna ili neizravna (primjerice uvjetovana) prisila na korištenje opcije otkupa, te da se slanje Obavijesti ne može smatrati „aktivnostima“ kojima se dovodi do raskida ugovora, zatim da okrivljenici nisu poduzimali aktivnosti da ugovaratelji osiguranja police 19.04. koji su otkupili svoje police sklope drugu vrstu životnog osigurana police 19.01., te da su navedeni klijenti dobili potrebne, cjelovite i istinite informacije i to u okviru sadržaja Police 19.04, u Općim uvjetima, u Obavijesti o posebnoj ponudi, u Zahtjevu za isplatu otkupne vrijednosti, u ponudama za sklapanje novih ugovora o osiguranju, u dokumentaciji danoj ugovaratelju osiguranja prije sklapanja novog ugovora o osiguranju (osobito u Dokumentima s informacijama o proizvodu osiguranja), te pri osobnom kontaktu s predstavnicima I okrivljenika, žalitelji nisu objektivno i argumentirano doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava, pri čemu treba naglasiti da sukladno čl. 380. st. 5. t. 6. Zakona o osiguranju nisu odlučne informacije pri osobnom kontaktu s predstavnicima I okrivljenika, ako prije sklapanja ugovora o osiguranju predana obavijest ugovaratelju osiguranja ne sadržava, pored ostalog druge posebne informacije koje su potrebne da bi ugovaratelj osiguranja pravilno razumio rizike na kojima se temelji ugovor i obveze ugovornih stranaka, a sukladno čl. 436. st. 1. istog Zakona informacije se stranci dostavljaju na papiru, na jasan i točan način koji je razumljiv stranki.

8. Nisu u pravu žalitelji kada tvrde da zaključenje novih polica nema uzročno posljedične veze s prethodnim otkupom police i da okrivljenici nisu imali ili mogli imati bilo kakav utjecaj na isto i neosnovano tvrde da je nastupila zastara. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da su okrivljenici s Obavijesti o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju, od 4.12.2020., koja nije sadržavala potpune informacije, inicirali podnošenje zahtjeva navedenih stranaka za prijevremenim raskidanjem polica doživotnog osiguranja s doživljenjem, te da su navedene stranke podnijele zahtjev za isplatu uvećane otkupne vrijednosti, IŽ **.**.2021. u kojem traži reinvestiranje otkupne vrijednosti u novu policu i istoga dana je potpisao ponudu za novu policu, te je 16.2.2021. raskinuo staru policu i 19.2.2021. sklopio novu policu osiguranja, za slučaj smrti i doživljenja, DŽ je zahtjev za isplatu uvećane otkupne vrijednosti podnijela 14.1.2021., u kojem moli da se od otkupa police iznos od 4.000,00 eura kompenzira na novu ponudu i istoga dana je potpisana ponuda za novu policu, raskid ranije police 22.1.2021. i sklapanje nove police, za slučaj smrti i doživljenja **.**.2021., UŽ je potpisao zahtjev za isplatu otkupne vrijednosti 26.1.2021. a ponuda nove police potpisana je istoga dana, prijevremeni raskid ranije police 8.2.2021. i sklapanje nove police **.**.2021., JŽ je podnijela zahtjev za isplatu uvećane otkupne vrijednosti police 4.3.2021., kada je potpisana i ponuda za novu policu, raskid ranijeg ugovora 9.3.2021. i sklapanje nove police, za slučaj smrti i doživljenja 17.3.2021., pa proizlazi da se u ovom slučaju djelatnost okrivljenika sastoji iz više međusobno povezanih, a vremenski odvojenih radnji (obavijest od 4.12.2020. i sklapanje novih polica osiguranja s navedenim strankama, nakon što su ranije raskinute, pri čemu su prije raskida ranijih polica, a kada je već potpisana ponuda za novu policu, strankama također propustili dati sve informacije koje koristi i štete im predmetni raskid donosi), te proizlazi da je sukladno čl. 16. st. 2. Prekršajnog zakona prekršaj počinjen danom posljednje radnje, sklapanjem nove police s JŽ **.**.2021.

9. U odnosu na žalbeni navod da iz formulacije činjeničnog opisa djela proizlazi da je eventualna protupravnost nastupila kada je I okrivljenik uputio dopis „Obavijest o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju“, od 4. prosinca 2020., koja nije imala sve potrebne informacije, a da prvostupanjski sud o prigovoru zastare nije odlučio tijekom postupka niti je navedeni prigovor obrazložio u pobijanoj presudi, ističe se da je samim donošenjem pobijane presude, kojom su okrivljenici proglašeni krivima i kažnjeni, od 23. prosinca 2024., dakle nakon proteka četiri godine od 4. prosinca 2020. (čl. 13. st. 1. Prekršajnog zakona), taj prigovor odbijen.

10. Prvostupanjski sud je doista pogrešno u izreci pobijane presude naveo da je I okrivljenik u svrhu smanjenja troškova i povećanja vlastite profitabilnosti, iznimno visok garantirani prinos uračunat u ugovorenu svotu raskinutih polica osiguranja (tehnička kamata stopa od 5% kod doživotnog osiguranja za slučaj smrti) zamijenio nižim garantiranim prinosom uračunatim u ugovorenu svotu iz novo sklopljenih polica osiguranja (tehnička kamatna stopa u raspon od 1% - 1,30% kod osiguranja za slučaj smrti i doživljenja), umjesto „u rasponu od 1% -1,25%“, kako se navodi u izmjeni optužnog prijedloga u podnesku tužitelja, od 29.2.2024., međutim, po ocjeni ovog suda time nije povrijeđen objektivni identitet optužbe i presude i nije počinjena bitna povreda iz čl. 195. st. 1. t. 6. Prekršajnog zakona, kako to neosnovano tvrde žalitelji, s obzirom da se svakako radi o daleko manjem garantiranom prinosu u odnosu na ranije police, a većem nego što se okrivljenicima stavlja na teret u tom dijelu izmijenjenim optužnim aktom.

11. Neosnovano žalitelji tvrde da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i analizu obrane okrivljenika čime da je počinjena bitna povreda iz čl. 195. st. 11. Prekršajnog zakona, te da im je odbijanjem dokaznih prijedloga povrijeđeno pravo na obranu iz čl. 85. Prekršajnog zakona – načelo jednakosti oružja i zabrane arbitrarnosti čime da je povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo obrane na pravično suđenje i počinjena bitna povreda iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona.

12. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je za odluku o krivnji i zašto nije prihvatio obranu okrivljenika, dao dostatne i valjane razloge, te izvedene dokaze nije ocijenio na nerazuman način niti je učinio neku drugu očitu pogrešku u prosudbi ili propustio uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente mjerodavne za donošenje odluke, a dio dokaza koje su predložili okrivljenici je odbio provesti uz obrazloženje da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke na temelju provedenog dokaznog postupka, a isti niti po ocjeni ovog suda ne bi doveli do drugačijeg utvrđenja činjeničnog stanja, tako da razlozi navedeni u obrazloženju obuhvaćaju sve relevantne aspekte razmatranog slučaja koji su utjecali na konačnu odluku suda i nema arbitrarnosti u odlučivanju. Okolnost da je prvostupanjski sud, koji nije dužan provesti sve predložene dokaze, propustio za dio dokaza koje su predložili okrivljenici obrazložiti zašto ih nije proveo, nije utjecala ili mogla utjecati na presudu, jer je činjenično stanje na opisani način u potpunosti i pravilno utvrđeno, pa time nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona. Jednako tako, okrivljenici koji su uredno pozvani na glavnu raspravu branili su se pisanim putem, aktivno su sudjelovali u postupku iznoseći putem branitelja primjedbe na provedene dokaze i očitovanja tužitelja, pa po ocjeni ovog suda nisu povrijeđena načela kontradiktornosti i jednakosti oružja i postupak je vođen na način koji je žaliteljima osigurao pravično suđenje.

13. Okolnost da je tužitelj dana 13. ožujka 2023., dakle nakon počinjenja prekršaja, donio Okružnicu distributerima osiguranja za postupanje povodom otkupa ugovora životnog osiguranja, okrivljenike ne može osloboditi odgovornosti za postupanje suprotno čl. 430. st. 1. Zakona o osiguranju i neosnovano žalitelji tvrde da djelo za koje se protiv okrivljenika vodi postupak ne ispunjava zahtjeve načela zakonitosti zbog nepredvidljivosti odredbe, jer da je tužitelj u Okružnici po prvi puta dao smjernice oko postupanja koje bi bilo u skladu sa zahtjevima iz načela propisanog čl. 430. Zakona o osiguranju.

14. Nadalje, neprijeporno je da je u vrijeme počinjenja prekršaja II okrivljenica bila predsjednica uprave I okrivljenika, te III okrivljenica i IV okrivljenik članovi uprave I okrivljenika, a neosnovano žalitelji smatraju da time što prvostupanjski sud kod obrazlaganja njihove prekršajne odgovornosti ističe da je odredbama Zakona o osiguranju propisana obveza članova uprave da osiguraju poslovanje društva za osiguranje u skladu s pravilima struke i odredbama navedenog Zakona, te da su kao članovi uprave I okrivljenika bili dužni uspostaviti odgovarajuće kontrolne mehanizme kako bi se poslovni procesi restrukturiranja portfelja životnog osiguranja provodio na zakonit način, uključujući i predmetni otkup polica doživotnog osiguranja za slučaj smrti kao i priopćavanje relevantnih informacija njihovim klijentima, prekoračen optužni prijedlog, jer da je njihovo svojstvo odgovornih osoba sud utvrdio pozivajući se na odredbu čl. 55. st. 1. i 2. Zakona o osiguranju što predstavlja počinjenje drugog prekršajnog djela, iz čl. 442. st. 1. t. 4. i 5. citiranog Zakona, s obzirom da navedeno sud ne koristi u kontekstu samog bića djela, nego u okviru obrazlaganja odgovornosti istih za predmetni počinjeni prekršaj.

15. Izrečena kazna okrivljenicima u granicama je zakona, valjano je obrazložena i nije prestroga, s obzirom da je svakom okrivljeniku izrečena u minimalnom iznosu propisane kazne za predmetni prekršaj (od 19.900,00 do 99.540,00 eura, društvu za osiguranje i od 3310,00 do 6630,00 eura, odgovornoj osobi u pravnoj osobi), a koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.

16. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

17. Iz izloženih razloga trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 14. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v. r.

Jasna Momirović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 8 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.