REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEK
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-759/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, po prijedlogu sudske savjetnice Tatjane Sekulić, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Radojica Vučković, odvjetnik u ZOU odvj. Radojica Vučković i odvj. Marko Cerovac u Osijeku, Kapucinska 23/1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi nepripadno isplaćene mirovine, 14. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 140-02/24-03/03042467882, URBROJ: 341-99-06/2-24-002176 od 11. travnja 2024.
II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku KLASA: 140-02/24-03042467882, URBROJ: 341-12-06/2-24-006845 od 15. veljače 2024. i postupak se obustavlja.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 500,00 eur (petsto eura) u roku od 30 dana.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku KLASA: 140-02/24-03042467882, URBROJ: 341-12-06/2-24-006845 od 15. veljače 2024. kojim je, u točki I. izreke, tužitelju utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 1. studenog 2010. do 30. travnja 2023. u svoti od ukupno 4.356,88 eur. Točkom II. izreke određeno je da je tužitelj navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja obvezan uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka ovog rješenja, u korist žiro računa Državnog proračuna navedenog u Uputi za plaćanje nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja u prilogu ovog rješenja.
2. Tužitelj u tužbi navodi da je tijekom cijelog postupka isticao prigovor zastare prava na utvrđivanje nepripadne isplate koji nije uvažen bez da je tuženik o tome dao valjane razloge. Navodi da i iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je tuženik za nepripadnu isplatu saznao 5. lipnja 2009. kada je od strane Federalnog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje KAS u Tuzli obaviješten da zaostale svote mirovina isplaćuje nositelju mirovinskog osiguranja u Bosni i Hercegovini, a ne korisniku mirovine. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje od 15. veljače 2024., uz naknadu troška upravnog spora.
3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja te citira odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda održana je javna rasprava 14. veljače 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika koji su ostali u cijelosti kod svojih dosadašnjih navoda. Opunomoćenik tužitelja je na raspravi ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je zatražio trošak upravnog spora za sastav tužbe i pristupa na ročište u ukupnom iznosu 500,00 eur.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024., dalje: ZUS) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Člankom 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj:
102/1998., 127/2000., 59/2001., 109/2001., 147/2002., 117/2003., 30/2004., 117/2004., 92/2005., 43/2007., 79/2007., 35/2008., 40/2010., 121/2010., 130/2010., 61/2011., 114/2011., 76/2012., 112/2013. i 133/2013., dalje: Zakon) koji je mjerodavan za razdoblje nepripadne isplate od 1. studenog 2010. do 31. prosinca 2013., propisano je da osigurana osoba koja primi neko novčano davanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna ga je vratiti Zavodu (stavak 1.). Obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovom Zakonu i kada je novčano davanje isplaćeno u svoti većoj od pripadajuće (stavak 2.). Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava prema ovome članku i članku 165. ovoga Zakona (stavak 3.).
7. Odredbom članka 166. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018. i 62/2018., dalje: ZOMO), a koji je mjerodavan za razdoblje nepripadne isplate od 1. siječnja 2014. i na dalje, propisano je da osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna ga je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove (stavak 1.). Obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu, kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće, kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada (stavak 2.). Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovome članku (stavak 3.).
8. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Osijeku od 14. studenog 2005. priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine počevši od 1. srpnja 2002.
9. Nadalje, proizlazi da je tužitelju, rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar, Kantonalna administrativna služba u Tuzli, broj: 1810- 0010/05-4 od 5. lipnja 2009., priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine počevši od 1. srpnja 2002.
10. Uvidom u Obavijest – 2, Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Federalni zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar, Kantonalne administrativne službe u Tuzli broj: 304-24678-82 od 5. lipnja 2009. utvrđeno je da je bosanskohercegovački nositelj mirovinskog i invalidskog osiguranja obavijestio hrvatskog nositelja da je zbroj novoodređene mirovine manji od prvi put priznate mirovine, te da zaostale svote mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2002. do 30. lipnja 2009. isplaćuje nositelju mirovinskog osiguranja u Bosni i Hercegovini.
11. Uzimajući u obzir naprijed navedene zakonske odredbe kao i činjenicu da je tuženik putem Obavijesti – 2, bosanskohercegovačkog nositelja mirovinskog i invalidskog osiguranja od 5. lipnja 2009., obaviješten da svote mirovine isplaćuje nositelju mirovinskog osiguranja u Bosni i Hercegovini, a što tuženik niti ne spori, kao i činjenicu da iz obrazloženja osporavanog rješenja nedvojbeno proizlazi da je hrvatski nositelj, za razdoblje od 1. studenog 2020. do 30. travnja 2023. greškom predmetnu mirovinu isplatio korisniku, a ne bosanskohercegovačkom nositelju mirovinskog i invalidskog osiguranja, Sud smatra da je donošenjem pobijanog rješenja tuženika od 11. travnja 2024. kao i prvostupanjskog rješenja od 15. veljače 2024. došlo do povrede zakona na štetu tužitelja.
12. Stoga je tužiteljev prigovor zastare prava na utvrđivanje nepripadne isplate osnovan. Naime, prema članku 168. ZOMO, pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i pravo na povrat nepripadne isplate zastarijeva za pet godina računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.). Zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu, odnosno za osobu primatelja nepripadne isplate (stavak 2.).
13. Kako je Zavod za nepripadnu isplatu saznao 5. lipnja 2009., kada ga je bosanskohercegovački nositelj mirovinskog osiguranja uputio da svote mirovine isplaćuje nositelju mirovinskog osiguranja u Bosni i Hercegovini, a ne korisniku mirovine, zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počela je teći 1. siječnja 2010. te je zastarni rok od 5 godina protekao 1. siječnja 2015.
14. Prema tome, budući da Sud smatra da je donošenjem osporavanog rješenja tuženika došlo do povrede zakona na štetu tužitelja, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a Sud je usvojio tužbeni zahtjev te sam riješio ovu upravnu stvar, odnosno poništio i prvostupanjsko rješenje od 15.veljače 2024. kao i osporavano rješenje tuženika od 11. travnja 2024. i odlučio kao u točkama I i II izreke presude.
15. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, te da stanka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Stoga je sud tužitelju dosudio zatraženi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 500,00 eur koji se odnosi na sastav tužbe i pristup na ročište 14. veljače 2025. s pripadajućim PDV-om u skladu s odredbom čanka 144. stavka 1. i 2. ZUS-a, iako bi prema Tbr. 27. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023.) imao pravo na iznos od 1.000,00 eur za svaku pojedinačnu radnju i pripadajući PDV, te je slijedom navedenog odlučeno kao u točki III izreke presude.
U Osijeku 14. ožujka 2025.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić
Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćeniku
2. Tuženiku
