Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-205/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića, kao izvjestitelja i člana vijeća, te Berislava Devčića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Andri Dikoniću, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja ništetnosti, sjecanja bez osnove i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: P-282/2024-40 od 30. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Žalba tuženika OTP banka d.d. odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: P-282/2024- 40 od 30. siječnja 2025., u cijelosti.

II. Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 11824/08 (dalje u tekstu: Ugovor), sklopljenog između Societe Generale - Splitska banka d.d., pravnog prednika tuženika i tužitelja CC dana 05.02.2008., potvrđenog po javnom bilježniku Želimir Mirić pod brojem Ov-1948/2008 dana 05.02.2008. a koja u - čl.2.1. glasi:,, Kreditor odobrava Korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od CHF 51.500,00 (slovima: pedesetjednatisućaipetstotinašvicarskihfranaka)"

- u čl. 2.2. glasi: ,,Kredit se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita.";

- u čl. 2.3. glasi: ,,Sve obveze iz Ugovora obračunavaju se i iskazuju na istovjetan način - u izabranoj stranoj valuti (CHF - kao valuta Ugovora), ako Ugovorom nije određeno drugačije.";

- u čl. 2.4. glasi: ,,Sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru (otplata glavnice i kamata, naknada, troškova i drugo) izvršit će se u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovora, izračunato korištenjem prodajnog tečaja Kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF), vrijedećeg na dan plaćanja, ako Ugovorom nije drugačije određeno.";

- u čl. 2.5. glasi: ,,Korisnik kredita samostalno i isključivo odgovara za izbor valute Ugovora.";

-u čl. 2.6. glasi: ,,Korisnik kredita i ostali sudionici potvrđuju upoznatost sa mogućom promjenjivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti novčanih obveza po Ugovoru i pristaju na moguće posljedice izbora valute Ugovora, neovisno o veličini tih promjena u odnosu na HRK.";

- u čl. 5.1. glasi:,,... promjenjiva.";

- u čl.10.1. glasi: ,,...347,83 CHF (slovima tristotinečetrdesetisedamšvicarskihfranaka osamdesetricenta)

...347,34 CHF(slovima:tristotinečetrdesetisedamšvicarskihfrankatridesetičetiricenta)";

-u čl. 1.0.d) l. glasi: ,,Mjesečni anuiteti izraženi u CHF-valuti Ugovora, podmiruju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća.";

- u č1. 11.1 glasi:, ,Redovna kamata je promjenjiva, a utvrđuje se odlukom Kreditora.";

- u čl. 20.2. glasi: ,,Ugovorne strane, potpisom ovog Ugovora, prihvaćaju sva prava i obveze iz Ugovora, a Korisnik kredita potvrđuje i:

upoznatost a) sa uvjetima odobravanja ovog kredita, b) sa odredbama važećih općih akata Kreditora koji uređuju upravljanje kreditima, c) sa unaprijed - prije podnošenja zahtjeva za odobravanje ovog kredita, predočenim izračunom efektivne kamatne stope (EKS) iz otplatne tablice...".

II. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata razlike anuiteta nastalih uslijed povećanja kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po kreditu broj 11824/08 isplati iznos od 509,50 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 4,42 eura od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,94 eura od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,90 eura od 31.12.2011 godine pa do isplate,

- na iznos od 19,26 eura od 31.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,51 eura od 28.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,59 eura od 37.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,41 eura od 30.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,50 eura od 31.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,60 eura od 30.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,45 eura od 31.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,44 eura od 31.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,16 eura od 30.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,25 eura od 31.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,46 eura od 30.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,40 eura od 31.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,49 eura od 31.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,22 eura od 28.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,11 eura od 31.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,41 eura od 30.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,12 eura od 31.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,96 eura od 30.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,79 eura od 31.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,00 eura od 31.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,12 eura od 30.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,23 eura od 31.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,26 eura od 30.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,41 eura od 31.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,07 eura od 31.01.2014. godine pa do isplate,

računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata razlike anuiteta nastalih uslijed povećanja tečaja tijekom trajanja otplate po kreditu broj 11824/OB isplati iznos od 4.962,01 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 4,67 eura od 30.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,47 eura od 31.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,31 eura od 31.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,44 eura od 28.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,50 eura od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,61 eura od 30.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,03 eura od 31.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,14 eura od 30.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,93 eura od 31.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,35 eura od 31.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,98 eura od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,19 eura od 31.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,67 eura od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,24 eura od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,02 eura od 31.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,81 eura od 28.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,00 eura od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,22 eura od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,86 eura od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,99 eura od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 41,91 eura od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,17 eura od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 53,85 eura od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,52 eura od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 45,52 eura od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 54,08 eura od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,40 eura od 31.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,67 eura od 29.02.2011 godine pa do isplate,

- na iznos od 56,63 eura od 31.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,04 eura od 30.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,68 eura od 31.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,35 eura od 30.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,29 eura od 31.07.2011 godine pa do isplate,

- na iznos od 120,01eura od 31.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,54 eura od 30.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,35 eura od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,88 eura od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,31 eura od 31.12.2011 godine pa do isplate,

- na iznos od 78,71 eura od 31.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 82,48 eura od 28.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 83,65 eura od 31.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,90 eura od 30.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 82,37 eura od 31.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 83,88 eura od 30.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,62 eura od 31.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,40 eura od 31.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 77,14 eura od 30.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,60 eura od 31.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,76 eura od 30.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,76 eura od 31.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 82,21 eura od 31.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,08 eura od 28.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,48 eura od 31.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,04 eura od 30.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,58 eura od 31.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,23 eura od 30.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 71,58 eura od 31.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,82 eura od 31.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,60 eura od 30.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,29 eura od 31.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,66 eura od 30.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,90 eura od 31.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 77,92 eura od 31.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,51 eura od 28.02.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,76 eura od 31.03.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,52 eura od 30.04.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 71,51 eura od 31.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 71,21 eura od 30.06.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,96 eura od 31.07.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,74 eura od 31.08.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,67 eura od 30.09.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,77 eura od 31.10.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 77,47 eura od 30.11.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,00 eura od 31.12.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,69 eura od 31.01.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,12 eura od 28.02.2075. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,12 eura od 31.03.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,12 eura od 30.04.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,12 eura od 31.05.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,12 eura od 30.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,12 eura od 31.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,12 eura od 31.08.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 558,42 kn od 30.09.2015. godine pa do isplate,

IV. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833 da tužitelju CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.757,73 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude tj. od 30. 1. 2025. pa sve do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je pravodobno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i odluke o troškovima postupka, te je predložio županijskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, te da naloži tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove sastava žalbe s PDV-om.

2.1. Tuženik prije svega u žalbi ističe da tužiteljica nije prosječni potrošač u smislu europskog prava i hrvatskog prava iz razloga što je ista po zanimanju ekonomist pa da je morala biti svjesna i razumjeti značenje kamatne stope i valutne klauzule, zatim da je tužiteljica nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja izvršila preinaku tužbenog zahtjeva, i to na način da je podneskom od 2. veljače 2021. povisila tužbeni zahtjev na iznos od 5.471,51 eura, a kako je u konkretnom slučaju preinaka tužbe izvršena nakon što se tuženik upustio u raspravljanje da prvostupanjski sud nije trebao dopustiti preinaku tužbenog zahtjeva, tim više ako se ima u vidu činjenica da se tuženik ovakvoj preinaci tužbenog zahtjeva izričito protivio pa da je na taj način počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 190. stavkom 1. ZPP-a. Osim navedenog da je prvostupanjski sud na ovaj spor u cijelosti primijenio činjenična utvrđenja iz parnice „Potrošač“ ( odluka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012) iako je u individualnom sporu zadatak suda utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici, kao i da je neosnovano zaključio da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nerazumljiva prosječnom potrošaču i da tuženik nije upoznao tužiteljicu sa posljedicama i potencijalnom riziku koji nastaje primjenom valutne klauzule.

2.2. Tuženik, nadalje, u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a da nije imao u vidu činjenicu da su stranke 1. ožujka 2016. provele tzv. konverziju predmetnog Ugovora o kreditu, te da su sporazumno izmijenile ugovorne odredbe za koje sada tužiteljica traži da ih sud utvrdi ništetnima, odnosno da nije imao u vidu da je tužiteljičin kredit u CHF konvertiran u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015, dalje u tekstu: ZID ZPK), te da je konverzija izvršena upravo sa svrhom i na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, kao i da je donesenom presudom tužiteljica ostvarila pravo koje je protivno člancima 19.a, 19.b i 19.c ZID ZPK, a da sklapanje Sporazuma o konverziji ima značenje svojevrsne nagodbe tužiteljice i tuženika u smislu odredbe članka 150. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO). U prilog svojih navoda poziva se na sudsku praksu županijskih sudova, te nalazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije imao u vidu odluku Suda EU C-567/20, kao i zauzetom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela od 20. prosinca 2022. da potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK-a, nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. ZOO-a, na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.

2.3. Tuženik dodatno ističe da tužiteljica nije imala namjeru sklopiti ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom nego da je pristala je sklopiti kredit s promjenjivom kamatnom stopom, te da je prava volja stranaka bila sklapanje ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, pa da je prvostupanjski sud usvajanjem tužbenog zahtjeva ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom nezakonito pretvorio u ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, kao i da je odredbom članka 26. ZOO- a bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, zatim da nije jasno na temelju čega je zaključio da se o spornim ugovornim odredbama nije pregovaralo, osobito imajući u vidu da su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive pa da njihovu ništetnost nije niti bilo moguće utvrđivati u ovom parničnom postupku. Osim navedenog da tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužiteljice, a da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF jer da su ista posljedica svjetske ekonomske krize koju nitko nije mogao predvidjeti.

2.4. Tuženik također osporava i zaključak prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara potraživanja obzirom da pravomoćno okončanje parničnog postupka po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač nije bila procesna pretpostavka za pokretanje ovog parničnog postupka, kao i odluku o troškovima postupka zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući su u obrazloženju pobijane presude navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, tako se ista presuda može ispitati. Ovaj sud, također, nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom u vezi sa člankom 190. ZPP-a, na koju žalbom ukazuje tuženik, budući je prvostupanjski sud na ročištu od 20. travnja 2021. raspravnim rješenjem dopustio preinaku tužbe koju je tužiteljica učinila podneskom od 2. veljače 2021. nakon provedenog vješačenja, s tim da je i člankom 191. stavkom 2. ZPP-a propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, da se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti.

6. Neosnovano, nadalje, tuženik u žalbi ističe da tužiteljica nije prosječni potrošač u smislu europskog prava i hrvatskog prava iz razloga što je ista po zanimanju ekonomist, budući iz iskaza tužiteljice proizlazi da ima srednju stručnu spremu ekonomske struke tako da i po ocjeni ovog suda sa tom razinom stručne spreme nije morala biti svjesna i razumjeti značenje odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelovima u kojima je glavnica kredita vezana za valutu švicarski franak i u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te zahtjev za isplatom iznosa od 509,50 eura s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 4.962,01 eura s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

8. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno:

- da su tužiteljica i pravni prednik tuženika 5. veljače 2008. sklopili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 11824/08 na iznos od 51.500,00 CHF koji je tuženik isplatio tužiteljici u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita;

- da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Societe Generale-Splitska banka d.d., te da je ista na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,20%;

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, da je prvi anuitet iznosio 347,83 CHF, te da je tuženik tužiteljici uz navedeni kredit dostavio otplatni plan;

- da se redovna kamatna stopa mijenjala i to od 10. 1. 2008 do 10.10.2009, 5,90%, od 10. 11. 2009. do 10.9.2010. 6,40%, od 10.10. 2010. do 10.12. 2013., 5,99% od 10. 1. 2014. do 10. 9. 2015. 3,23%.,

- da su stranke dana 1. ožujka 2016. sklopile Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu broj broj 11824/08 sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava (dalje u tekstu: Dodatak Ugovoru o kreditu) na način da je s danom 30. rujna 2015. provedena konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sukladno odredbama ZID ZPK.

9. Prema žalbenim navodima tuženika sporno je pitanje da li tužiteljica ima pravni interes za podnošenje tužbe obzirom da je kredit konvertiran na način da je naknadno zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu, da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu ništetne, da li tužiteljici pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa na temelju stjecanja bez osnove i u kojem iznosu, te da li je nastupila zastara potraživanja.

10. Odlučujući o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnim odredbama nije pregovaralo, da su nametnute ugovorne odredbe tužiteljicu stavila u neravnopravni položaj.

10.1. Naime, cijeneći iskaz tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je 2008 podigla kredit za adaptaciju kuće, da joj je osobni bankar ponudio kredit i u drugim valutama, ali da je za nju kredit u CHF bio najpovoljniji, da je dobila na potpis unaprijed sastavljeni tipski ugovor o kojem nije mogla pregovarati, te da joj kod zaključenja ugovora nije ništa pojašnjavano u vezi promjenljive kamatne stope i valutne klauzule, kao i da nije bilo govora o eventualnim rizicima zaključenja ugovora o kreditu vezanog uz tečaj CHF, dok tuženik tijekom postupka nije predložio saslušanje svjedoka osobnog bankara koji je s tužiteljicom zaključivao predmetni Ugovor o kreditu iako je teret dokaza na njemu, tako da je prvostupanjski sud na temelju navedenog iskaza tužiteljice, isprava priloženih u spisu i vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP) u vezi sa člankom 4. ZOO-a, pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno članku 87. ZZP-a, kao i članku 322. ZOO-a. Zbog navedenog valjalo je žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki I. izreke potvrditi.

11. Prihvaćajući tužbeni zahtjev prvostupanjski sud je na temelju članka 326. stavka ZOO-a pravilno zaključio da u situaciji kada su ugovorne odredbe ništetne po samom zakonu iste ne mogu postati valjane niti kada uzrok ništetnosti naknadno otpadne, kako to tvrdi tuženik pozivajući se na činjenicu sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu. Nadalje, iako Dodatak Ugovora o kreditu predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona odnosno odredbe članka 19. b. ZID ZPK, a sve u cilju da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR, to ne znači da je tužiteljica kao korisnik kredita izgubila pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi ukoliko se u postupku utvrdi da Sporazumom o konverziji tužiteljica nije u cijelosti obeštećena, odnosno da sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu nisu sanirane posljedice ništetnosti Ugovora o kreditu.

12. U postupku je, nadalje, na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno odredbama ZID ZPK koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima.

13. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istakao i prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

13.1. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi od 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli od 15. lipnja 2018. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., ista je podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina.

14. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Tomislava Borkovića iz Vinkovaca, te njegove dopune, a koji nalaz je prihvatio u cijelosti nalazeći da je isti objektivan, argumentiran i izrađenim u skladu s pravilima struke, kao i da je tuženik na isti imao primjedbe samo pravne naravi smatrajući da je taj nalaz bespredmetan obzirom da se radi o konvertiranom kreditu, pravilno utvrdio da preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope iznosi 509,50 eura (3.838,84 kn), a s osnova promjene tečaja da iznosi 4.962,01 eura (37.286,26 kn), te da je s danom 30. rujna 2015. priznata preplata u konverziji u iznosu od 436,66 eura (3.365,56 kn), međutim da je Dodatkom Ugovoru o kreditu, koji je sklopljen 1. ožujka 2016., utvrđeno da na dan zaključenja tog Dodatka postoji razlika u iznosu od 1.061,15 eura, a koja razlika da predstavlja dug koji je korisnik kredita dužan podmiriti kreditoru.

15. Imajući u vidu da iz nalaza i mišljenja proizlazi da u vrijeme sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu nije utvrđena preplata u konverziji, te da je preplata s osnova ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu pravilno utvrđena prema početnoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je temeljem članka 1111. i 1115. ZOO-a usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zatražila isplatu iznosa od 509,50 eura s osnova ništetnosti promjenjive kamatne stope i iznosa od 4.962,01 eura a s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, sve sa pripadajućim zateznim kamatama, zbog čega je valjalo žalbu tuženika i u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki II. i III. izreke potvrditi.

16. Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka (točka IV. izreke) temeljem članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, budući je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom, i to na način da su dosuđeni samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, a koji troškovi su obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

17. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer s istom nije uspio, a temeljem članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

18. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u izreci.

U Požegi, 14. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte