REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

51500 Krk

Poslovni broj: P-200/2024.-12.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sucu Nataliji Denona u pravnoj stvari tužitelja PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Bićan, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Beloša, odvjetnik iz Zagreba, radi brisanja uknjižbe prava vlasništva, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 5. veljače 2025., javno objavivši odluku 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužiteljici PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] provedenom uknjižbom prava vlasništva na ime tuženika VN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] koja uknjižba je provedena rješenjem Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, zemljišno knjižni odjel, broj predmeta Z-966/2023. od 25. kolovoza 2023. na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] poslovna zgrada, Vrbnik, Supec 68, pomoćna zgrada, dvorišna zgrada i dvorište 1205 m2 (pomoćna zgrada 22 m2, dvorišna zgrada 53 m2, dvorište 739 m2, poslovna zgrada, supec 68, 391 m2, zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], povrijeđeno njezino pravo vlasništva na nekretninama upisanim u tom zemljišnoknjižnom ulošku.

2. Nalaže se Općinskom sudu u Crikvenici, Stalna služba u Krku, zemljišno knjižni odjel, upis brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženika ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] u ¼ dijela koje je uknjiženo na temelju rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, zemljišno knjižni odjel, broj predmeta Z-966/2023. od 25. kolovoza 2023. na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] poslovna zgrada, Vrbnik, Supec 68, pomoćna zgrada, dvorišna zgrada i dvorište 1205 m2 (pomoćna zgrada 22 m2, dvorišna zgrada 53 m2, dvorište 739 m2, poslovna zgrada, supec 68, 391 m2, zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te se nalaže uspostava zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe rješenja Z-966/2023. na način da se istovremeno izvrši uknjižba prava vlasništva u ime i za korist tužiteljice PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ¼ dijela nekretnine.

3. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 10.810,00 EUR-a, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 27. veljače 2024. podnijela pred ovim sudom tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da je tužiteljici povrijeđeno njezino knjižno pravo na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], slijedom čega je zatražila brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženika na ¼ suvlasničkog dijela koje je uknjiženo na temelju rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Z- 966/2023 od 25. kolovoza 2023. na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], poslovna zgrada, Vrbnik, Supec 68, pomoćna zgrada, dvorišna zgrada i dvorište 1205 m2 (pomoćna zgrada 22m2, dvorišna zgrada 53 m2, dvorište 739 m2 i poslovna zgrada, Vrbnik, Supec 68 391 m2), upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe rješenja Z-966/2023, na način da se istovremeno izvrši uknjižba prava vlasništva na ime i za korist tužiteljice u ¼ dijela nekretnine.

2. U tužbi je navela da se tuženik, rješenjem ovog suda, poslovni broj Z- 966/2023, upisao kao isključivi vlasnik predmetne nekretnine, i to temeljem Sporazuma o diobi bračne stečevine od 20. siječnja 2023., čime da je povrijeđeno njezino knjižno pravo na predmetnoj nekretnini, budući da je neosnovano brisana kao suvlasnik u 1/4 suvlasničkog dijela te nekretnine. Navela je da je u predmetnom Sporazumu u čl. 3. ugovoreno da cit. "Sporazumne strane utvrđuju da ovim Sporazumom PN prenosi svoje suvlasništvo i ovlašćuje ZN da, na temelju ovog sporazuma bez ikakvih daljih izjava i odobrenja, izvrši uknjižbu prava vlasništva na ½ (jednoj polovini) njenog suvlasničkog dijela nekretnina na svoje ime i to na zkč. br. [katastarska čestica] u naravi poslovna zgrada, Vrbnik, Supec 68, pomoćna zgrada, dvorišna zgrada i dvorište ukupne površine 1205 m2 od čega pomoćna zgrada površine 22 m2, dvorišna zgrada 53 m2, dvorište 739 m2, poslovna zgrada, Vrbnik, Supec 68 391 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]", te pojasnila da je temeljem citirane odredbe trebala ostati upisana kao suvlasnica u ¼ suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini. Nadodala je da je tuženik, očito svjestan da ovakav ugovor nije provediv u zemljišnim knjigama u korist njegovog samovlasništva na predmetnoj nekretnini, podnio protiv tužiteljice tužbu pred Općinskom građanskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P Ob-642/2023, u kojem je tražio da mu se prizna samovlasništvo na predmetnoj nekretnini, iako za to nema pravni temelj, budući da isto ne proizlazi iz odredbi Sporazuma. Navela je da je tuženik u spomenutoj tužbi priznao da je tužiteljica nesporno držala ½ dijela cijele nekretnine, te da je prilikom sastavljanja Sporazuma došlo do omaške u dijelu u kojem je navedeno da tužiteljica prenosi ½ svog suvlasničkog dijela, odnosno ½ od svoje ½ na kojoj je upisana, jer da to nije bio smisao Sporazuma između stranaka. Drži da je tuženik time priznao da je navodnom pogreškom ugovoreno pravo tužiteljice na ¼ dijela predmetne nekretnine, pa stoga drži da se isti nije mogao upisati kao isključivi vlasnik nekretnine, budući da za to nije postajao valjani pravni temelj. S obzirom da je zemljišnoknjižni postupak strogo formalan, te da ne ostavlja prostora ekstenzivnom tumačenju, smatra da je temeljem predmetnog Sporazuma morala ostati upisana kao suvlasnica u ¼ dijela predmetne nekretnine. Zbog navedenog, traži brisanje nevaljanog upisa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižno stanja prema kojem će ostati upisana kao suvlasnica u ¼ suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini.

3. U odgovoru na tužbu od 18. travnja 2024. tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice. Naveo je da je točno da se tuženik upisao kao samovlasnik predmetne nekretnine u Vrbniku temeljem Sporazuma o diobi bračne stečevine, budući je intencija ugovornih stranaka bila da uspostave samovlasništvo kako na predmetnoj nekretnini, tako i na ostalim nekretninama koje su predmet Sporazuma, a sve kako u budućnosti ne bi imale zajedničkih nekretnina, niti razloga za međusobne prijepore. Naveo je da navedenu činjenicu potvrđuje i sadržaj odredbi čl. 4. st. 2. i 3. Sporazuma iz kojih je razvidno da se tuženik, kao naknadu za tužiteljičin suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini, obvezao isplatiti tužiteljici iznos od 147.000,00 EUR-a, za što da je ugovorio i hipotekarno osiguranje na vlastitoj nekretnini. Nadodao je da isto potvrđuje i e-mail korespodencija upućena od strane tadašnje punomoćnice tužiteljice ŽN iz [adresa] koja je u svojem e-mailu od 19. siječnja 2023., dakle neposredno pred sklapanje predmetnog Sporazuma, taksativno navela nekretnine koje će postati samovlasništvo stranaka. Pojasnio je da je iz navedene e-mail korespodencije jasno da je tuženik temeljem tog Sporazuma trebao steći u vlasništvo predmetne nekretnine, a što da dodatno potvrđuje i dokument od 14. rujna 2022., kojeg su obje stranke sastavile i potpisale. S obzirom dakle da je stvarna volja stranaka iz Sporazuma bila da tuženik stekne u samovlasništvo predmetnu nekretninu u Vrbniku (u naravi Hotel u Vrbniku), uz obvezu novčanog obeštećenja tužiteljice za iznos koji je naveden u Sporazumu, smatra da tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice nisu osnovani, slijedom čega je predložio da se ista odbije, te da se tužiteljicu obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška. Pritom je učinio nespornom činjenicu da je pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pokrenuo postupak radi utvrđenja da je samovlasnik predmetne nekretnine, ali je nadodao da je bio primoran na pokretanje tog postupka, budući je tužiteljica odbila povući zabilježbu koju je imala upisanu na predmetnoj nekretnini, očito sa željom da spriječi potencijalnu prodaju predmetne nekretnine i tako nanese štetu tuženiku. Ponovio je da je stvarna volja stranaka bila uspostava samovlasništva na predmetnoj nekretnini, odnosno prijenos suvlasničkog dijela tužiteljice u cijelosti, jer u protivnom, kada bi se prihvatilo drugačije tumačenje, tj. kada bi tužiteljica zadržala ¼ suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini, da bi tada došlo do nesrazmjera prilikom diobe bračne stečevine, budući je tužiteljica tim Sporazumom stekla 3 trosobna stana, 2 garaže, novi automobil Clio, isplatu iznosa od 29.000,00 EUR-a za zatvaranje kredita, pravo potraživanja iznosa od 147.000,00 EUR-a, dok da je tuženik stekao nekretninu u Zagrebu i predmetni hotel u Vrbniku. Osim toga, naveo je da ako bi se prihvatio stav da je tužiteljica po predmetnom Sporazumu trebala ostati upisana u ¼ dijela nekretnine u Vrbniku, da se tada postavlja pitanje zbog čega je tuženik u obvezi isplatiti istoj iznos od 147.000,00 EUR-a. Drži da je upis tuženika kao samovlasnika predmetne nekretnine u skladu sa sadržajem predmetnog Sporazuma, a da tužiteljica pokretanjem predmetnog postupka nastoji sebi na neosnovan način priskrbiti suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini, za što da nema pravo.

4. U okviru dokaznog postupka sud je izvršio uvid u svu materijalnu dokumentaciju koja je dostavljena po strankama, kao i u predmete ovog suda pod poslovnim brojem Z-966/2023 i Z-3339/2024. Dokaz saslušanjem stranaka nije izveden, budući da je tužiteljica u svojem podnesku od 30. travnja 2024. izričito navela da "stvarno ne zna što bi stranke trebale uopće iskazivati u ovom postupku i točno na koju okolnost kada se zna što je brisovna tužba", dok je tuženik, iako je u odgovoru na tužbu prvotno predložio izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, od istog na kraju sadržajno odustao, budući je na posljednjem ročištu predložio sudu da zaključi glavnu raspravu i donese odluku sukladno sadržaju stanja u spisu. Što se tiče dokaznog prijedloga tužitelja za uvidom u predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P Ob-642/2023, koji je prema navodima stranaka nepravomoćno okončan tako što je usvojena tužba ovdje tuženika, tamo tužitelja, ovaj sud drži da je taj dokazni prijedlog pravno neodlučan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, slijedom čega je isti odbijen kao neosnovan.

5. Uvidom u vlasnički list za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je na istoj kao vlasnik upisan ZN iz [adresa], ovdje tuženik, i to 23. siječnja 2023. pod poslovnim brojem Z- 966/2023 temeljem Sporazuma o diobi bračne stečevine od 23. siječnja 2023., dok da su prije provedbe tog upisa na predmetnoj nekretnini bili upisani ZN i PN, ovdje tuženik i tužiteljica, svaki u ½ suvlasničkog dijela.

6. Uvidom u Sporazum o diobi bračne stečevine od 20. siječnja 2013., koji je ovjeren po javnom bilježniku Vesni Pučar iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV- 742/2023, utvrđeno je da je isti zaključen između tužitelja i tužiteljice sa ciljem podjele njihove ukupne bračne imovine stečene za vrijeme trajanja braka, a koji je brak prema čl. 1. Sporazuma trajao od 16. veljače 1985. do 18. rujna 2022. godine. Utvrđeno je da su u čl. 2. tog Sporazuma ugovorne strane popisale svu imovinu koja predstavlja njihovu bračnu stečevinu, te da se točka 4. tog članka (Hotel Vrbnik) odnosi na predmetnu nekretninu, a da su u čl. 3. Sporazuma definirale način podjele te bračne imovine, gdje su u stavku 1. tog članka izričito navele da "strane sporazumno dijele nekretnine koje su stečene tijekom braka na način da na svim nekretninama taksativno nabrojanim u čl. 2. ovog Sporazuma uspostavljaju samovlasništvo svake od stranaka sukladno odredbama ovog Sporazuma". Iz odredbe čl. 3. st. 5. Sporazuma nadalje proizlazi da su sporazumne stranke utvrdile da je na nekretninama iz čl. 2., pod rednim brojem 4. i 6., upisano suvlasništvo stranaka svake u ½ dijela, dok je odredbom st. 6. tog članka definirana podjela predmetne nekretnine (Hotel Vrbnik) iz čl. 2. točke 4., i to na način da cit. "Sporazumne strane utvrđuju da ovim Sporazumom PN prenosi svoje suvlasništvo i ovlašćuje ZN da, na temelju ovog sporazuma bez ikakvih daljih izjava i odobrenja, izvrši uknjižbu prava vlasništva na ½ (jednoj polovini) njenog suvlasničkog dijela nekretnina na svoje ime i to na zkč. br. [katastarska čestica] u naravi poslovna zgrada, Vrbnik, Supec 68, pomoćna zgrada, dvorišna zgrada i dvorište ukupne površine 1205 m2 od čega pomoćna zgrada površine 22 m2, dvorišna zgrada 53 m2, dvorište 739 m2, poslovna zgrada, Vrbnik, Supec 68 391 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]".

7. Uvidom u sadržaj dokumentacije koja prileži na listu 36 do 40 spisa utvrđeno je da se ista odnosi na dogovore stranaka (i njihovih punomoćnika) o podjeli njihove bračne imovine, i to prije zaključenja predmetnog Sporazuma, gdje se na listu 36 spisa nalazi prijedlog (nacrt) budućeg Sporazuma, potpisan po strankama, a na listu 37 spisa prijedlog razdiobe imovine potpisan isključivo po tužiteljici, s tim da je ispod njezina potpisa stavljena naznaka "prihvaćam", očito od tuženika, iz koje dokumentacije proizlazi da je među strankama bilo dogovoreno da će Hotel u Vrbniku pripasti ZN, ovdje tuženiku, ali uz obvezu da tužiteljici isplati određeni novčani iznos (150.000,00 EUR-a ili 200.000,00 EUR-a) nakon prodaje predmetnog Hotela, dok se na listu 38 i 39 spisa nalaži e-mail korespodencija punomoćnika stranaka u kojoj se doduše ne spominje predmetna nekretnina, ali se spominje obveza tuženika na isplatu iznosa od 140.000,00 EUR-a tužiteljici.

8. Uvidom u predmet ovog suda pod poslovnim brojem Z-966/2023 utvrđeno je da se u istom nalazi prijedlog tuženika ZN od 23. siječnja 2023. za uknjižbom prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem Sporazuma o diobi bračne stečevine od 23. siječnja 2023., koji je prihvaćen rješenjem suda od 25. kolovoza 2023., dok se u predmetu Z-3339/2024 nalazi podnesak protustranke, ovdje tužiteljice, od 26. veljače 2024., koji je podnesen na predmet ovog suda pod poslovnim brojem Z-966/2023, u kojem je tužiteljica navela da nije nikad zaprimila rješenje ovog suda od 25. kolovoza 2023., te ujedno iznijela svoj prigovor protiv tog rješenja, predlažući da se prigovor prihvati i predmetno rješenje preinači na način da se tužiteljica, tamo protustranka, upiše kao suvlasnica u ¼ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine. O podnesenom prigovoru još uvijek nije odlučeno.

9. Nakon brižljive i savjesne ocjene svih dokaza predloženih i provedenih u predmetnom postupku, sve sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP), ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, i to zbog razloga navedenih u nastavku ove odluke.

10. Naime, predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi pravno nevaljanom uknjižba ¼ suvlasničkog dijela u korist tuženika na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da se sukladno tome izvrši brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju nevaljane uknjižbe uz istovremeni upis prava suvlasništva tužiteljice u ¼ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine.

11. Među strankama nije bilo sporno da su zaključile Sporazum o diobi bračne stečevine dana 20. siječnja 2023. sa ciljem podjele svoje bračne imovine stečene tijekom trajanja njihove bračne zajednice, kao što nije bilo sporno da je tim Sporazumom, između ostalog, bila obuhvaćena i predmetna nekretnina, u naravi Hotel Vrbnik u Vrbniku, te da se tuženik temeljem tog Sporazuma uknjižio kao isključivi vlasnik na toj nekretnini. Sporna je bila valjanost te uknjižbe, koja je provedena u korist tuženika, a sve s obzirom na sadržaj predmetnog Sporazuma.

12. Odredbom čl. 150. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj Narodne novine br. 63/2019, 128/2022, 155/2023, 127/2024, dalje ZZK) propisano je da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (u daljnjem tekstu: brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. U odredbi st. 2. tog članka stoji da se brisovnoj tužbi ne može udovoljiti protiv osobe koja je, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu, odnosno ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine otkad je ta uknjižba bila zatražena.

13. U konkretnom slučaju, a nakon uvida u predmete ovog suda pod poslovnim brojem Z-3339/2024 i Z-966/2023, te u sadržaj dostavnica koje prileže uz rješenje od 25. kolovoza 2023., ovaj sud utvrđuje da dostava rješenja suda od 25. kolovoza 2023., koja je kako tužiteljici, tako i tuženiku pokušana na istu adresu u [adresa], nije izvršena na zakonit način, tj. u skladu sa odredbom čl. 142. ZPP-a (osobna dostava), budući je predmetno rješenje ostavljeno u "kućnom kovčežiću", a ne osobno stranci. Slijedom navedenog, ovaj sud drži da je predmetna brisovna tužba, koja je nedvojbeno podnesena unutar roka od tri godine od kada je sporna uknjižba zatražena, podnesena pravovremeno, sve sukladno čl. 150. st. 2. ZZK-a.

14. Međutim, odlučujući o osnovanosti podnesene tužbe i tužbenog zahtjeva, ovaj sud drži da tužiteljica nije uspjela tijekom postupka dokazati osnovanost svojih tvrdnji da bi uknjižbom tuženika na predmetnoj nekretnini bilo povrijeđeno njezino knjižno pravo u ¼ suvlasničkog dijela na toj nekretnini.

15. Naime, imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 3. st. 1. Sporazuma, ovaj sud utvrđuje da su stranke predmetnim Sporazumom podijelile svoju bračnu imovinu na način da svaka za sebe uspostavi samovlasništvo na određenim nekretninama iz čl. 2. tog Sporazuma, što uključuje i predmetni Hotel u Vrbniku. Kada se ta odredba usporedi sa sadržajem odredbi iz stavka 5. i 6. tog članka, u kojima stoji da su stranke na čestici k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisane kao suvlasnici, svaka u ½ dijela, te da tužiteljica predmetnim Sporazumom "prenosi svoje suvlasništvo" na tuženika, tada formulacija u nastavku te odredbe, u kojoj stoji da tužiteljica ovlašćuje tuženika da izvrši uknjižbu prava vlasništva na ½ njenog suvlasničkog dijela nekretnine, ne opravdava stav tužiteljice da je prijenosom njezinog suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini povrijeđeno njezino knjižno pravo na toj nekretnini. Citiranu odredbu, kao i sadržaj cijelog Sporazuma, potrebno je sagledavati i tumačiti u cjelini, a ne djelomično, jer se jedino na taj način može utvrditi stvarna volja stranaka, a posebice tužiteljice, koja je potpisom predmetnog Sporazuma nedvojbeno pristala da se tuženik upiše kao vlasnik na njezinom suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine u cijelosti, dakle na njezinoj jednoj polovini, a na ½ njezine jedne polovine, kako to pogrešno sada tumači i prikazuje tužiteljica. Naime, imajući u vidu da je tužiteljica u prvotnom dijelu čl. 3. st. 6. Sporazuma pristala na tuženika prenijeti svoje suvlasništvo, koje nesporno iznosi ½ predmetne nekretnine, tada se u tom duhu i kontekstu treba tumačiti i drugi dio te odredbe u kojem je tužiteljica ovlastila tuženika da se upiše na ½ njenog suvlasničkog dijela, jer svako drugačije tumačenje citirane odredbe, i to na način kako to tumači tužiteljica, predstavlja zlouporabu prava i obveza stranaka iz tog Sporazuma, što je pravno nedopustivo. Osim toga, taj stav potvrđuje i sadržaj preostale dokumentacije koja je dostavljena po tuženiku, a koja je prethodila zaključenju predmetnog Sporazuma, budući da iz iste nedvojbeno proizlazi da je stvarna volja stranaka bila podijeliti svu svoju bračnu imovinu u samovlasništvo, što povrđuje i čl. 3. st. 1. Sporazuma, i to na način da tužiteljici pripadnu u samovlasništvo nekretnine u Zagrebu, vozilo i novčana sredstva, a tuženiku nekretnina/stan u [adresa], gdje sada ima prijavljeno prebivalište, te predmetni Hotel u Vrbniku.

16. Budući da uknjižbom prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini, nije povrijeđeno knjižno pravo tužiteljice na toj nekretnini u ¼ suvlasničkog dijela, to u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 150 ZZK-a da se udovolji predmetnoj brisovnoj tužbi i tužbenom zahtjevu, slijedom čega je valjalo isti odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

17. Odluka o parničnom trošku iz točke II izreke ove presude temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, te relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje Tarifa). Naime, budući da je u predmetnom sporu u cijelosti uspio tuženik, to je sukladno postavljenom VPS-u i zatraženom troškovniku, tuženiku priznata nagrada za sastav odgovora na tužbu u visini od 4.324,00 EUR-a (2162 boda), sve sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, kao i nagrada za pristup na ročište od 5. veljače 2025. u visini od 4.324,00 EUR-a (2162 boda) temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što sve uz uvećanje za trošak PDV-a, iznosi ukupno 10.810,00 EUR-a. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu i odgovor na tužbu, jer obveza plaćanja sudske pristojbe na presudu tereti tužiteljicu, a ne tuženika, dok u pogledu sudske pristojbe na odgovor na tužbu treba navesti da se ista plaća tek po pravomoćno završenom postupku, i to razmjerno uspjehu u parnici, pa kako predmetna obveza još uvijek nije nastala, to tuženik nema pravo tražiti naplatu tog troška od tužiteljice.

Krk, 14. ožujka 2025.

Sutkinja

Natalija Denona

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave presude stranci, i to preko ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.