REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-1765/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o. iz Zagreba, Samoborska cesta 118b, OIB: 61995520253, kojeg zastupa punomoćnica OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 13. veljače 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 398,21 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 28. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, u roku od 15 (petnaest) dana.

II/ Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 32,84 € zajedno sa zateznom kamatom od 28. lipnja 2024. do isplate kao i zateznu kamatu preko stope dosuđene točkom I/ izreke ove presude na iznos od 398,21 €, kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 345,70 € sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 14. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV/ Odbija se djelomično zahtjev tužitelja na naknadu parničnog troška u iznosu od 130,98 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao i u dijelu kojim se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju zateznu kamatu na dosuđeni trošak od 345,70 € preko stope dosuđene u točki II/ izreke ove presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 26. kolovoza 2024. radi isplate iznosa od 431,05 €. U tužbi je naveo da je u prometnoj nesreći 09. svibnja 2024. nastala šteta na vozilu, marke VOLKSWAGEN GOLF, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika KM iz [adresa]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (Narodne novine 30/15, 112/18, 63/20, 133/20, 151/22; dalje u tekstu ZO) te Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22). Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 20.06.2024. godine pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248610510427. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Napominje kako je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja.Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun br. 1006/01/02, a koji račun u ukupnom iznosu od 2.245,71 € (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila, a koji je odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 1.814,66 €. Razliku od 431,05 € po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 37,00 €/ sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Takvo postupanje je zabranjeno. Nadalje, napominje kako su prethodno navedeni oštećenik, kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 10. srpnja 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje od 431,05 € na primatelja tj. tužitelja o čemu je obaviješten ovdje tuženik.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu osporio aktivnu legitimaciju, osnov, odgovornost, visinu potraživanja tužitelja. Smatra da je dužnost oštećenika poduzeti sve potrebne mjere da bi smanjio štetu te da je mogao popraviti vozilo kod servisera po jeftinoj cijeni. Smatra da je tuženik isplatio iznose naknade štete koji su dostatni da se u cijelosti saniraju oštećenja na vozilu. Navodi kako je tužitelj ispostavljao račune s različitim cijenama pa tuženik drži da se radi o nepoštenoj praksi trgovca. Također osporava zatraženi tijek zatezne kamate za koji navodi da nije prenesen cesijom.

3. Tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je osporio navode tuženika u cijelosti i istaknuo kako Triglav osiguranje d.d., Uniqa d.d. i Croatia osiguranje d.d. priznaju i isplaćuju cijenu sata rada neovlaštenih servisera u iznosu od 42,11 € uvećano za PDV.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvidu u račun (list 9 spisa), izvid štete (list 10 spisa), prometne i vozačka dozvola (list 11-13 spisa), dopise (list 14, 15 spisa), nalog (list 16-17 spisa), mail korespondenciju (list 18, 25, 53-54 spisa), cjenik (list 19 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 20-22 spisa), notifikaciju o ustupanju (list 23-24 spisa), sudsku praksu (list 26-39, 44-52, 55-65 spisa), dopis od 20.02.2020. (list 40-43 spisa), račune (list 75-76 spisa), račune i detaljne prikaze transakcije i naloge za isplatu (list 89-105 spisa), izvršio je uvide u pisane iskaze svjedoka KM (list 85-86 spisa) i zakonskog zastupnika tužitelja AM (list 87-88 spisa).

5. Sud je odbio dokazni prijedlog saslušanja svjedoka KM i zakonskog zastupnika tužitelja, obzirom da je tužitelj u spis dostavio njihove pisane iskaze, a tuženik nije ospori ovjerene pisane iskaz ranije navedeno svjedoka i tužitelja, pa je sud, sukladno čl. 492c ZPP-a, cijenio nepotrebnim dodatno usmeno saslušati iste. Nadalje, sud je odbio dokazni prijedlog prometnog vještačenja na okolnost utvrđivanje visine odnosno cijene sata rada tužitelja u odnosu na smjernice AZTN-a i HANFA-e kao i na okolnost određenja tržišne cijene radnog sata. Prema mišljenju ovog suda naveden okolnosti se mogu utvrditi iz dokumentacija dostavljene u spis i bez provođenja vještačenje, a posebice imajući na umu vrijednost predmeta spora. Naime, provođenje svih ranije navedenih dokaza dovelo bi do nepotrebno odugovlačenja postupka i povećanja troškova, a posebice imajući na umu malu vrijednost predmeta spora u ovom predmetu kao i obvezu sud postupak provesti bez odugovlačenja u razumnom roku i sa što manje troškova.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 431,05 € koju tuženik nije priznao u mirnom postupku naknade štete, a za koju tužitelj navodi da se odnosi na razliku u visini cijene satnice za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koje naplaćuje tužitelj.

8. U postupku je sporan aktivna legitimacija, odgovornost tuženika, osnov i visina tužbenog zahtjeva odnosno cijena radnog sata popravka vozila tužitelja i tijek zatezne kamate.

9. Uvidom u Izvid štete tuženika broj 248610510427 razvidno je kako je tuženik pregledao vozilo Volkswagen Golf reg. oznake [registarska oznaka] dana 20.06.2024., a povodom nezgode od 09.05.2024. te da je utvrđeno kako je potrebno zamijeniti blatobran D i rukavac D, da je potrebno popraviti pokrov branika PR, vrata PR D i naplatak PR D, a da je potrebno iskontrolirati optiku PR ovjesa. Također je navedeno radno vrijeme limara 14,00 sati, a lakirera 10,00 sati, da je potrošni materijal lakirera 222,38 €, a limara 18,96 € te je rad na optici procijenjeno na 1,50 sata. Iz prometne dozvole razvidno je da je vlasnik predmetnog vozila KM.

10. Uvidom u utuženi račun razvidno je da je tužitelj izdao račun za popravak vozila Volkswagen Golf reg. oznake [registarska oznaka] u ukupnom iznosu od 2.245,71 € (zajedno s PDV-om) u kojem su navedeni točno koji dijelovi su rađeni te je obračunat trošak limarskog rada 14,00 sati po jediničnoj cijeni 37,00 € po sat, rad lakirera 10,00 sati po jediničnoj cijeni od 37,00 € po satu, potrošni materijal lakirera 222,38 € i potrošni materijal limara u iznosu od 51,80 €. Isti račun obuhvaća popravak dijelova navedenih u Izvidu štete tuženika broj 248610510427, na koji se tužitelj i poziva.

11. Iz dopisa od 04.06.2024. razvidno je da je tuženik obavijestio KM kako nisu od njega primili pisanu potvrdu Obrazložene ponude od 04.06.2024. odnosno potpisani Sporazum o izvansudskoj nagodbi koja je dostavljena uz tu Obrazloženu ponudu pa da obavještavaju KM kako su dali nalog da se isplati procijenjeni iznos štete u visini od 800,00 €.

12. Iz Obrazložene ponude od 03.07.2024. razvidno je kako je tuženik pisao KM te ga izvijestio da tuženikova odgovornost za naknadu štete nije sporna i da je njegov odštetni zahtjev pravno osnovan i da su procijenili visinu štete na iznos od 1.814,66 € te da ukoliko mu je to prihvatljivo da pismeno potvrdi i dostavi broj računa i naziv banke na koji ću mu izvršiti doznaku, a ukoliko nije zadovoljan da može pisati prigovor. Visina štete procijenjena je na temelju izvida štete, fotografija oštećenog vozila, računa br. 1006/01/02 umanjen za 431,05 € zbog razlike u cijeni radnog sata i više potrošnog materijala limara te da ona obuhvaća i već ranije isplaćeni iznos od 800,00 € i da preostaje za naplatu iznos od 1.014,66 €.

13. Tužitelj u tužbi navodi kako se utuženi iznos od 431,05 € odnosi na razliku radnog sata limara i lakirera koju tuženik nije htio priznati, što nije točno, obzirom da je iz Obrazložene ponude od 03.07.2024. razvidno da tuženik osim razlike u radnim satima nije priznao ni previsoko zaračunati trošak limara sveukupno u iznosu od 431,05 €.

14. Kako iz Izvida štete proizlazi da je potrošni materijal limara procijenjen na 18,96 €, dok je uvidom u utuženi račun tužitelja razvidno kako je isti zaračunao potrošni trošak limara u visini od 51,80 €, tako je sud utvrdio da je tužitelj u računu više obračunao potrošni materijal limara za iznos od 32,84 €. Tuženik je osporio Obrazloženom ponude od 03.07.2024. predmetnu razliku te vlasniku vozila istu nije platio. U ovom predmetu tužitelj nije dokazao da bi isti prilikom popravka vozila ima trošak potrošnog materijala limara preko priznatog iznosa od strane tuženika u iznosu od 32,84 €, slijedom čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu i odlučiti kao pod točkom II/ izreke ove presude.

15. Iz e maila od 04.06.2024. razvidno je da je tuženik obavijestio tužitelja kako je oštećeniku dostavljen dopis ponude, slijedom čega će mu isplatiti nesporan iznos od 800,00 €.

16. Iz Naloga je razvidno kako je tuženik isplatio na račun ZM iznos od 800,00 € dana 08.07.2024., a dana 11.07.2024. iznos od 1.014,66 €.

17. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja razvidno je da su ga potpisali tužitelj kao primatelj i KM (vlasnik vozila) kao ustupitelj dana 10.07.2024. i da su u istom suglasno utvrdili kako ustupitelj ima potraživanje prema tuženiku u iznosu od 431,05 €, a sve prema računu popravka za štetu primatelja br. 1006/01/02 u ukupnom iznosu od 2.245,71 € i izvida štete ovdje tuženika br. 248610510427. Nadalje, da suglasno utvrđuju kako je primatelj izvršio popravak automobila za ustupitelja te je ispostavio ranije navedeni račun, a da je tuženik navedeni račun dužan podmiriti kao odgovorni osiguratelj s police osiguranja štetnika i temeljem ranije navedenog izvida štete i da je tuženik podmirio iznos samo djelomičnu u visini od 1.814,66 € te da je tuženik ostao dužan podmiriti još iznos od 431,05 € pa da primatelj i dalje ima potraživanje prema ustupitelju u iznosu od 431,05 €. Ustupitelj navedenim ugovorom ustupa primatelju odnosno tužitelju svoje potraživanje u visini od 431,05 €.

18. O istom ugovoru tužitelj i vlasnik vozila obavijestili su tuženika notifikacijom od 10.07.2024. Iz mail korespondencije od 06.08.2024. razvidno je da je tužitelj dostavio tuženiku notifikaciju o ustupanju predmetne tražbine.

19. Iz pisanog iskaza svjedoka KM razvidno je kako je isti vlasnik vozila Volkswagen reg. oznaka [registarska oznaka] koje vozilo je nakon štetnog događaja dana 09.05.2024. popravljeno u radionici tužitelja, čija je to primarna djelatnost, a čije usluge je koristio radi iznimne profesionalnosti i stručnosti, s time da je upoznat sa cijenama sata rada tužitelja. Vozilo je popravljeno i dovedeno u ono stanje u kojem se nalazilo prije predmetnog štetnog događaja, a sve to sukladno pravilima struke. Štetni događaj je prijavio tuženiku 10.05.2024. kao odgovornom osiguratelju te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete 248610510427 te da je dostavio odluku kojom je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana, a da je samo djelomično podmirio štetu po računu tužitelja za popravak vozila, a koji iznos nije dostatan da bi se šteta u cijelosti namirila, stoga je razliku novčanog potraživanja prema odgovornom osiguratelju odnosno ovdje tuženiku, a radi naknade štete uvidu naknade troškova popravka vozila odlučio ustupiti radi ispunjenja ovdje tužitelju kod kojeg je popravio vozilo, radi čega je sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja dana 10.07.2024.

20. Iz pisanog iskaza zakonskog zastupnika tužitelja AM razvidno je kako je tužitelj izvršio popravak reg. oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu KM te da je tužitelj za to izdao ovdje utuženi račun, da je popravkom vozilo dovedeno u stanje u kojem se nalazilo prije predmetnog štetnog događaja te da je za popravak utrošeno 14 sati limarskih radova, 10 sati lakirerskih radova te da je utrošeno 222,38 € potrošnog materijala lakirera, da navedena količina radnih sati i potrošnog materijala odgovara izračunu tuženika. Nadalje, isti je izjavio kako je službena cijena sata limarskih i lakirerskih radova kod tužitelja iznosila 37,00 € + PDV. Također je naveo kako je tuženik samo djelomično podmirio račun tužitelja pa da je on s vlasnikom vozila sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja dana 10.07.2024. kojim je ustupljena tražbina u iznosu od 431,05 €, o čemu je tuženik obavješten.

21. Na temelju čl. 80. st. 1. ZOO-a, vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na njega svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj protivi prenošenju na drugoga. Ugovorom o ustupu potraživanja vlasnik vozila je ustupio tužitelju kao primatelju, tražbinu koju je ustupitelj imao prema tuženiku u iznosu od 431,05 €, a sve prema računu popravka za štetu primatelja, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika kao dužnika.

22. Kako je vlasnik vozila prenio na tužitelja svoje potraživanje s osnove naknade štete tako je isti aktivno legitimiran u ovom predmet. Iz iskaza svjedoka KM, koji je vlasnik vozila razvidno je da je upravo tuženik odgovorni osiguravatelj vozila štetnika, a što potvrđuje i dokumentacija iz koje proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete, njemu je dostavljen utuženi račun tužitelja za popravak predmetnog vozila te je isti povodom istog priznao svoju odgovornost i isplatio djelomično račun (osim razlike u radnom satu), slijedom čega je sud ocijenio da je isti pasivnu legitimiran u ovom predmetu i da postoji njegova odgovornost.

23. Uvidom u Cjenik tužitelja razvidno je kako isti ima propisanu cijenu sata za lakirerski rad kao i za limarski rad u visini od 37,00 € (sa PDV-om).

24. Dakle, tužitelj je za popravak predmetnog vozila obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila svim klijentima.

25. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u mjestu svog boravišta u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Tuženik prema mišljenju ovog suda nema ovlasti niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034-08/18-01/093 Urbroj: 580- 09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. kao i maila HANFA-e od 03.07.2015.

26. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika. Stoga, nije odlučna činjenica je li tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila kod više servisera po jeftinijoj cijeni pa je sud sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZOO-a odbio dokazne prijedloge tuženika za provođenje prometnog vještačenja na okolnost utvrđenja stvarne cijene sata rada, odnosno prosječne cijene sata na području Zagrebačke županije.

27. Nadalje, valja napomenuti kako je tuženik u spis dostavio račun tužitelj za popravak nekog drugog vozila, a koji je izdan 05.08.2024. iz koje je razvidno kako je tužitelj u istom obračunat sat rada limara i lakirera u iznosu od 28,00 € po satu, dakle u manjem iznosu nego što je određeno u cjeniku. Također je dostavljen račun tužitelja od 21.06.2024. za popravak nekog drugog vozila u kojem su obračunati limarski radovi po cijenio od 67,50 € po satu, dakle ni navedeni račun nije obračuna po cjeniku već je obračunat u većem iznosu. Navedeno postupanje doista upućuje na nepoštenu praksu trgovca, no međutim valja navesti kako predmet spora u ovom predmetu nije utvrđivanje nepoštene prakse.

28. Tužitelj u spis dostavio račune društva Termolakirnica Zagi d.o.o. u kojima su zaračunati limarski radovi i lakirerski radovi sa cijenom radnog sata u iznosu od 317,25 kn (42,11 €) bez PDV-a tijekom 2022., a tijekom 2023. u iznosu od 42,11 € bez PDV- a, a koji račun su plaćani od strane Triglav osiguranje d.d., Uniqa d.d. i Croatia osiguranje d.d.

29. Dakle, iz navedenog razvidno kako su društva osiguravajuća društva priznavala i cijenu radnog sata u iznosu od 42,11 € bez PDV-a, što je veća cijena od tužitelja.

30. Iz navedene dokumentacije razvidno je kako se tijekom 2022. i 2023. priznavale cijena sata lakirera i limara u visini od 42,11 € (bez PDV-a). Cijenu od 42,11 € su priznala druga osiguravajuća društva. Predmetni radovi u ovom predmetu su obavljeni tijekom 2024. godine i tužitelj ih je obračunao po cijeni od 37,00 €, što je manje od cijene sata koje su se priznavale tijekom 2022. i 2023. od strane drugih osiguravajućih društava. Slijedom navedenog sud je cijenio kako je tužiteljeva cijena rada sata lakirera i limara tržišna cijena.

31. Kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 37,00 € po satu (bez PDV-a), a obzirom da je tuženi naknadio štetu u manjem iznosu, tako postoji i tražbina naknade štete u preostalom utuženom iznosu od 398,21 € (431,05 € - 32,84 €), a koji iznos predstavlja neplaćenu razliku po radnom satu od strane tuženika (obzirom da tuženik nije platio iznos od 431,05 € koji se odnosi na razliku radnog sata i razliku potrošnog materijala limara koji iznosi 32,84 €).Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a.

32. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. 33. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

34. U spis nije dostavljena prijava štete i zahtjeva za naknadu štete iz kojeg bi proizlazi kada je oštećenik podnio zahtjev tuženiku, no iz Obavijesti o isplati naknade po obrazloženoj ponudi i Obrazloženoj ponudi je razvidno kako je odštetni zahtjev podnesen 10.05.2024. Međutim tužitelj potražuje zatezne kamate od dana 28.06.2024. pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer se radi o naknadi štete. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude.

35. Obzirom da je tužitelj potraživao zateznu kamatu po stopi za trgovačke odnose, a kako se ovdje radi o naknadi štete, tako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu za previsoko zatraženu stopu zatezne kamate te je stoga odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude.

36. Tužitelj je u ovoj parnici uspio djelomično odnosno tužbeni zahtjev je usvojen u iznosu od 398,21 €, dok je odbijen u iznosu od 32,84 €, slijedom čega je tužitelj uspio u sporu s 92,38 %, a tuženik s 7,62%.

37. Odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

38. Sukladno navedenom tuženik je dužan naknaditi trošak ovog postupka tužitelja i tu u omjeru od 84,76% (92,38%-7,62%=84,76%).

39. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 138/23; dalje u tekstu Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora.

40. Tužitelju je priznat trošak tužbe u iznosu od 100,00 € (Tbr. 7. i Tbr. 50. Tarife), trošak podneska 22.10.2024. u iznosu od 100,00 € (Tbr. 8/1, Tbr. 7. i Tbr. 50. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 13.02.2025. u iznosu od 100,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 50. Tarife), što je ukupno 300,00 €, a što uvećano za PDV iznosi 375,00 €. Tužitelju je dodijeljen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 € (list 66 spisa), te na presudu u iznosu od 13,27 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23) te trošak ovjere pisanog iskaza zakonskog zastupnika tužitelja kod javnog bilježnika u iznosu od 6,32 €. Stoga je tužitelju priznat trošak u ukupnom iznosu od 407,86 €.

41. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na na ročište za objavu presude obzirom da prema mišljenju suda isti trošak nije bio potreban sukladno čl. 155. ZPP-a jer su se stekli uvjeti za isticanje presude na e-oglasnu ploču. Također tužitelj nije priznat trošak ovjere pisanog iskaza svjedoka KM kod javnog bilježnika obzirom da u spisu ne postoji dokaz da je isti trošak imao tužitelj.

42. Slijedom svega navedenog tužitelju je priznat trošak u iznosu od 407,86 €, no obzirom da je tužitelju valjalo odmjeriti trošak sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a s 84,76 % tako je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 345,70 € sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP- a. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.), a sve sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

43. Nadalje, valja napomenuti kako je tužitelj potraživao zateznu kamatu na trošak po stopi za trgovačke odnose, pa je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu za previsoko zatraženu stopu zatezne kamate. Slijedom svega navedenog sud je o troškovima postupka odlučio kao pod točkom III/ i IV/ izreke ove presude.

U Zagrebu 14. ožujka 2025. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku