REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13, 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-72/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Kmetu, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, OIB: 26635293339, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 7. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Krešimira Kmeta, odvjetnika u Slavonskom Brodu i zamjenice općinskog državnog odvjetnika Darje Previšić, nakon javne objave presude 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, OIB: 26635293339, da tužitelju FG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 9.020,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5.siječnja 2018. do isplate do 31.prosinca 2022 po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023 do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka promijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, OIB: 26635293339, da tužitelju FG, [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove postupka, koliko budu iznosili u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju ĆG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, OIB: 26635293339, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 3.825,00 eura (slovima: tri tisuće osam stotina dvadeset pet eura), u roku od 15 dana.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj ĆG (dalje: tužitelj) je protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa (dalje: tužena) 26. lipnja 2018. podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi navodi da je tužitelju temeljem rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj: Kir-106/17 od 7. lipnja 2017. određen istražni zatvor te da je tužitelj lišen slobode 6. lipnja 2017. uhićenjem od strane policijskih službenika, a koje vrijeme je uračunato u vrijeme lišenja slobode. Nadalje, da je 17. studenog 2017. u predmetu poslovnog broja K-281/2017, uslijed odustanka od optužbe Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu, rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu tužitelj pušten na slobodu.

1.1. Tužitelj navodi da je pretrpio duševne bolove zbog povrede prava osobnosti uzrokovanih neutemeljenim istražnim zatvorom, uobzirujući vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, do tužitelja, medijske članke, percepciju javnosti da mu se sudi za teško kazneno djelo – preprodaje droge, a koji proizlazi iz naknadnog odustanka Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu od optužbe.

1.2. Dalje navodi da je prije uhićenja bio u radnom odnosu u trgovačkom društvu Sabajari d.o.o. Zagreb, sa bruto plaćom od 7.656,19 kuna te da mu zbog istražnog zatvora nisu isplaćene četiri plaće koje bi mu bile isplaćene da je bio na slobodi i da je radio.

1.3. Tužitelj navodi da je u istražnom zatvoru boravio 164 dana računajući od 6. lipnja 2017. do 17. studenog 2017., stoga na ime naknade štete zbog duševnih bolova zbog povrede prava osobnosti za svaki provedeni dan neosnovanog istražnog zatvora potražuje iznos od 450,00 kuna, što ukupno iznosi 73.800,00 kuna, a na ime izgubljene zarade potražuje iznos od 7.656,19 kuna mjesečno za četiri mjeseca, odnosno četiri bruto plaće, što ukupno iznosi 30.624,76 kuna. Ističe da mu je boravkom u istražnom zatvoru koji se sastoji u lišenju slobode tužitelja i koji predstavlja unaprijed izricanje kazne zatvora za postupak od kojega je Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu naknadno odustalo zbog nedostatka dokaza, povrijeđeno pravo osobnosti i to na čast, ugled, dostojanstvo te da mu je za navedena 164 dana kraći životni i radni vijek.

1.4. Tužitelj navodi da se prije podnošenja tužbe sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku, obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu s prijedlogom za mirno rješenje spora, na koji prijedlog je tuženik odgovorio 25. svibnja 2018. priznajući pasivnu legitimaciju i osnovu tužbenog zahtjeva, ali osporavajući njegovu visinu. Ponuđeni iznos tužitelju nije bio prihvatljiv, stoga je podnio tužbu. Zaključno, tužitelj se poziva na odredbu članka 19. u vezi sa odredbom članka 1100. Zakona o obveznim odnosima te predlaže sudu naložiti tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 73.800,00 kuna, na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos od 30.624,76 kuna i obvezati tuženika na naknadu parničnih troškova tužitelju.

1.5. Tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev podneskom od 22. studenog 2023. nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog i medicinskog (psihijatrijskog) vještačenja. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj je potraživao na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 9.794,94 EUR, a na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos od 3.842,36 EUR, što znači da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na izgubljenu zaradu jer umjesto prvotno utuženih 4.064,60 EUR konačno potražuje iznos od 3.842,36 EUR, a koje smanjenje ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe. Tuženik se takvom povlačenju tužbe nije protivio slijedom čega je temeljem odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., dalje: ZPP) nakon povedenog postupka odlučeno rješenjem ovoga suda od 3. siječnja 2024. te je utvrđeno povlačenje tužbe u odnosu na razliku između prvotno utuženog iznosa od 4.064,60 EUR i konačno postavljenog iznosa od 3.842,36 EUR po osnovu izgubljene zarade.

2. U odgovoru na tužbu tužena je u prvom redu istaknula prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda pozivom na odredbu članka 20. u vezi sa člankom 48. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 148/11. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013. i 89/2014., dalje u tekstu: ZPP) navodeći da je tužitelj u međuvremenu promijenio prebivalište te da sada živi u [adresa], na adresi [adresa]. O prigovoru tuženika sud je odlučio rješenjem od 14. studenog 2022. poslovni broj: Pn-129/2018-26 (str.81-83 spisa).

2.1. Tužena priznaje činjenicu da je tužitelj bio u istražnom zatvoru od lipnja 2017. do 17. studenog 2017. i da je rješenjem ovoga suda od 17. studenog 2017. poslovni broj K-281/17 obustavljen kazneni postupak protiv tužitelja. Navodi da je povodom tužiteljeva zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelju priznato pravo na naknadu štete u iznosu od 19.700,00 kuna zbog povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode te da je pri odmjeravanju visine pravične novčane naknade, u skladu sa odredbom članka 1100. Zakona o obveznim odnosima, tuženik uzeo u obzir trajanje uhićenja, narav i težinu kaznenog djela. Tužitelj nije prihvatio ponuđeno obeštećenje jer je isto smatrao prenisko odmjerenim.

2.2. Tužena ističe da je tužiteljev zahtjev za naknadu štete zbog neosnovanog uhićenja previsoko postavljen s obzirom da nematerijalna šteta za duševne boli zbog povrede slobode predstavlja jedinstveni vid štete koji obuhvaća sve štetne posljedice nematerijalne štete vezane uz ličnost oštećenika proizašle iz neosnovanog lišenja slobode te da se za tu štetu dosuđuje jedan iznos naknade. Nadalje, da se pri odmjeravanju naknade uzimaju u obzir sve okolnosti slučaja kao što su ugled koji je oštećeni uživao u svojoj sredini, odnos sredine prema njemu poslije lišena slobode, težinu i prirodu kaznenog djela, vrijeme trajanja lišena slobode, specifične uvjete izdržavanja kazne, raniju osuđivanost oštećenika kao i sve druge okolnosti koje su utjecale na prirodu, težinu te trajanje eventualnih psihičkih bolova, a koje okolnosti da tužitelj nije dokazao. Tužena smatra da je ponuđeni iznos primjerena pravična novčana naknada jer se visina ove naknade utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja.

2.3. Zahtjev tužitelja za naknadu izgubljene zarade tužena osporava u cijelosti, kako osnovu tako i visinu jer tužitelj nije dokazao ovaj vid štete kako u postupku mirnog rješenja spora tako niti u ovom postupku. Tužena je nudila tužitelju već u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora iznos od 19.700,00 kuna te je predlagala odbiti tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 19.700,00 kuna s osnova naknade neimovinske štete a odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti u dijelu koji se odnosi na izgubljenu zaradu i tužitelja obvezati na naknadu troškova postupka tuženoj sukladno uspjehu u sporu. Međutim, već na glavnoj raspravi u ranijem postupku, kao i nakon dopune dokaznog postupka u ponovljenom postupku u kojemu je utvrđeno da tužitelj kontinuirano nastavlja činiti kaznena djela nakon pritvaranja koje je predmetom ovog postupka, tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

2.4. Tužena je u podnesku od 13. lipnja 2023. istaknula da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev s osnova imovinske štete kada je tužbenim zahtijevao isplatu iznosa koji odgovara visini 4 neisplaćene plaće (30.624,76 kuna), dok je u zahtjevu za mirno rješenje spora na ime štete zbog izgubljene zarade potraživao iznos od 22.000,00 kuna. U konkretnom slučaju ne radi se o preinaci tužbenog zahtjeva, a tužena se upustila u raspravljanje po tužbi pa su navodi tužene o protivljenju navodnoj preinaci tužbe nakon pet godina od upuštanja u raspravljanje po istoj tužbi bespredmetni.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu te je ista pročitana i to: zahtjev za mirno rješenje spora (str.4-5 spisa), odgovor Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo od 25. svibnja 2018. (str. 6-7 spisa), rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Kir-106/17- 3 od 7. lipnja 2017. (str. 8-15 spisa), rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: K-281/2017-16 od 17. studenog 2017. (str.16-17), rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu o ukidanju istražnog zatvora, poslovni broj: K-281/2017-9 od 17. studenog 2017. (str. 18-20), pročitan je članak crne kronike od 7. lipnja 2017. objavljen na portalu www. dnevnik.hr (str.21), IP obrazac za tužitelja (str. 22 spisa), Aneks ugovora o radu od 30. travnja 2017. (str.23), ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16. siječnja 2017. (str. 31), Aneks ugovora o radu od 31. ožujka 2017. i Aneks ugovora o radu od 30. travnja 2017. (st.32-33), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (str. 34), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije mr.sc. Filipa Tolića od 28. srpnja 2022. (str.63-72), pročitan je nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. Dušana Mamule od 27. veljače 2023. (str.87-90), saslušan je vještak dr. Dušan Mamula na raspravi održanoj 19. rujna 2023. (str.112-114) te je saslušan tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja (str.122-124). Dokaze koje je tužena predložila i dostavila uz podnesak od 13. lipnja 2023., a koji se odnose na raniju osuđivanost tužitelja i okolnosti zbog kojih tužitelju ne bi pripadalo pravo na naknadu neimovinske štete sud nije uzeo u obzir u skladu s odredbom članka 299. stavka 3. ZPP jer su činjenice iznesene u navedenom podnesku tužene i predloženi dokazi dostavljeni protivno odredbi članka 299. stavka 1. ZPP. Iz istih je vidljivo da se radi o podacima Porezne uprave i Ministarstva pravosuđa i uprave u koje tužena ima uvid u svako doba te da se ne radi o činjenicama i dokazima koje tužena nije mogla bez svoje krivnje iznijeti, odnosno predložiti do zaključenja prethodnog postupka. Tužena je u odgovoru na tužbu predložila izvršiti uvid u podatke iz evidencije JRO (Jedinstvenog registra osoba) Ministarstva unutarnjih poslova, a u ponovljenom postupku priložila je izvadak iz evidencije JRO iz kojeg je vidljivo gdje je tužitelj prebivao/boravio prije i poslije određivanja istražnog zatvora za kazneno djelo i u razdoblju koje je predmet ovog postupka.

3.1. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan te je presudom i rješenjem od 3. siječnja 2024., poslovni broj: Pn-129/2018-44:

– u točki I. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 8.706,76 EUR-a s osnova naknade štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. siječnja 2018. do isplate, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa u točki II. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.088,18 EUR na ime naknade neimovinske štete kao neosnovan

– u točki III. izreke presude usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja s osnova naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade te je naloženo tuženiku da tužitelju s tog osnova isplati iznos od 3.842,36 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u roku od 15 dana,

– u točki IV. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 6.346,34 EUR-a u roku od 15 dana,

– u točki V. izreke presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan te je

– u izreci rješenja utvrđeno da je tužba djelomično povučena za iznos od 222,24 EUR-a s osnova imovinske štete na ime izgubljene zarade.

3.2. Protiv presude i rješenja žalbu su izjavile obje parnične stranke te je presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž-633/2024-3 od 7. ožujka 2024. odbija žalba tužitelja kao neosnovana, a prihvaćena žalba tuženika te je pobijana presuda ovog suda od 3. siječnja 2024.

– preinačena u točki III. izreke na način da je u ovom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan,

– potvrđena u točki II. izreke (odbijajući dio tužbenog zahtjeva s osnova naknade neimovinske štete

– ukinuta u točkama I. (naknada neimovinske štete), IV. i V. izreke (troškovi postupka) te je u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

3.3. Obrazlažući svoju odluku drugostupanjski sud ističe da, donoseći odluku o naknadi štete zbog neosnovanog lišenja slobode, sud treba imati na umu cijeli niz okolnosti takvog slučaja, a osobito opravdavaju li te okolnosti takvu naknadu, odnosno da li se zahtijevanom novčanom naknadom postiže željeni cilj i društvena svrha, jer tužitelj opetovano čini kaznena djela, a bio je i u zatvoru u vrijeme donošenja presude u konkretnom postupku.

3.4. Drugostupanjski sud ističe da na visinu naknade za duševne boli zbog neosnovanog lišenja slobode ne utječe činjenica ni okolnost da je osoba već bila osuđivana, ali da ipak prema mišljenju višeg suda sve relevantne činjenice na okolnosti predmetnog slučaja nisu bile na nepobitan način utvrđene jer je upitno radi li se o istom kaznenom djelu zbog kojeg se već nalazio u zatvoru, a u zatvoru je i tijekom parničnog postupka te opravdavaju li okolnosti slučaja dosudu naknade, postiže li se istom željeni cilj i društvena svrha s obzirom na počinjenje kaznenih djela od strane tužitelja, slijedom čega ovaj sud u ponovljenom postupku treba utvrditi je li tužitelj zbog svojeg postupanja utjecao na posljedice, zatim na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja donijeti odluku o odgovornosti tužene, odnosno odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva pa time odrediti i visinu naknade neimovinske štete cijeneći sve okolnosti slučaja.

3.5. U skladu s uputom drugostupanjskog suda, a radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je u ponovljenom postupku uz suglasnost parničnih stranaka pročitao sve dokaze izvedene u ranije provedenom dokaznom postupku, a koji su posebno navedeni u točki 3. Obrazloženja ove odluke.

3.6. Dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem novog medicinskog vještačenja radi utvrđenjem dodatnih posljedica koje je tužitelj imao sud je odbio raspravnim rješenjem od 7. veljače 2025. jer je u tom dijelu činjenično stanje potpuno utvrđeno, a na (ne)pravilnost istoga nisu u žalbenom postupku ukazivale parnične stranke. Jednako tako, stalni sudski vještak svoje je pisani nalaz usmeno obrazložio na glavnoj raspravi održanoj 27. veljače 2023. (str.87-90). Tužitelj je u istražnom zatvoru proveo 164 dana u razdoblju od 6. svibnja 2017. do 17. studenog 2017. godine pa je nejasno koje to dodatne posljedice tužitelj trpio u 2024./2025. godini obzirom da ovakav zahtjev nije isticao ranije u postupku, odnosno nije predlagao ovaj dokaz niti jednom sve do ročišta za glavnu raspravu u ponovljenom postupku održanom 7. veljače 2025. Nadalje, vještak je u svom nalazu i mišljenju jasno i decidirano naveo da je tužitelj trpio duševne boli u razdoblju u kojemu se nalazio u istražnom zatvoru, a tužitelj se s nalazom i mišljenjem vještaka od 27. veljače 2023. u cijelosti suglasio podneskom od 8. rujna 2023. posebno navodeći da je vještak utvrdio da je tužitelj trpio duševne boli u razdoblju u kojemu je bio pritvoren.

3.7. U ponovljenom postupku izveden je dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja radi pravilnog utvrđenja činjenica na koje je ukazao drugostupanjski sud, odnosno je li tužitelju istražni zatvor određen zbog istog kaznenog djela zbog kojega je i ranije bio u istražnom zatvoru, a nesporno je i da je bio u zatvoru tijekom ovog parničnog postupka pa je u ranije provedenom dokaznom postupku, dana 23. studenog 2023. saslušan putem video-linka (str. 122-124 spisa predmeta).

4. S obzirom da je odlukom Županijskog suda u Splitu od 7. ožujka 2024. preinačena presuda ovog suda u točki III. izreke te je u tom dijelu meritorno odlučeno o tužbenom zahtjevu u dijelu kojim tužitelj potražuje izgubljenu zaradu, to je u ponovljenom postupku predmet spora isključivo zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koju je pretrpio zbog neosnovanog lišenja slobode određivanjem istražnog zatvora.

5. Između stranaka nije bila sporna pasivna legitimacija, aktivna legitimacija i osnova tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete. Tijekom cijelog postupka bila je sporna visina tužbenog zahtjeva i to u odgovoru na tužbu preko iznosa priznatog tužitelju povodom podnesenog zahtjeva za mirno rješenje spora, a kasnije visina tužbenog zahtjeva u cijelosti. U ponovljenom postupku tužena osporava da bi tužitelju pripadala bilo kakva satisfakcija s osnova lišenja slobode uslijed određivanja istražnog zatvora jer je tužitelj i prije pritvaranja, a osobito nakon pritvaranja na koje se odnosi tužbeni zahtjev nastavio činiti ista ili istovrsna kaznena djela zbog kojih je bio u zatvoru. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

6. U provedenom dokaznom postupku, ponovljenim čitanjem materijalnih dokaza utvrđeno je da se tužitelj temeljem rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Kir-106/17-3 od 7. lipnja 2017. nalazio u istražnom zatvoru te da je tužitelj lišen slobode 6. lipnja 2017. uhićenjem od strane policijskih službenika, a koje vrijeme je uračunato u vrijeme lišenja slobode.

6.1. Iz rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: K-281/2017-16 od 17. studenog 2017. i rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu o ukidanju istražnog zatvora, poslovni broj: K-281/2017-9 od 17. studenog 2017. utvrđeno je da je kazneni postupak protiv tužitelja obustavljen nakon što je zastupnik optužbe 17. studenog 2017. odustao od kaznenog progona tužitelja, slijedom čega je istoga dana ukinut istražni zatvor protiv tužitelja. Slijedom navedenoga, proizlazi da je tužitelj neosnovano bio lišen slobode u trajanju od 164 dana.

6.2. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je uhićen na području grada Zagreba nakon čega je odveden u Slavonski Brod u istražni zatvor. Nije bio kriv za djelo zbog kojeg mu je određen istražni zatvor, a zbog svega je bio u depresiji i imao je napade panike. Navedene tegobe ima i dalje, a od liječnika je dobio i lijek Xanax koji i danas koristi. S obzirom da je stalno bio u novinama morao se odseliti iz Slavonskog Broda. Prije uhićenja je bio u radnom odnosu te da je ostvarivao plaću u iznosu od 5.500,00 kuna neto. U istražnom zatvoru se osjećao kao i svaka druga osoba koja je zatvorena, a nije kriva te da su prostorije neadekvatne, toalet je otvorenog tipa, u istima nema privatnosti.

6.3. Saslušan u ponovljenom postupku na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. veljače 2025. tužitelj je iskazao da je i prije određivanja istražnog zatvora rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 7. lipnja 2017. jednom bio osuđivan za isto ili istovrsno kazneno djelo te da se i ranije zbog istih djela nalazio u istražnom zatvoru. U tom ranijem postupku bio je osuđen na temelju izjave treće osobe i nikada nije priznao počinjenje tog kaznenog djela, a istražni zatvor mu je određen jer se telefonski čuo s bratom OG. Upitan koliko se dugo nalazio u zatvoru za kazneno djelo zlouporabe droga za koje je osuđen 2009. godine presudom Županijskog suda u Osijeku, tužitelj je iskazao da je u istražnom zatvoru u Osijeku bio dosta dugo te da je kaznu izdržavao u Glini gotovo dvije godine, a pušten je ranije na uvjetni otpust zbog dobrog vladanja. Radi se o istom kaznenom djelu kao i u ovom postupku. Upitan gdje je služio kaznu za kazneno djelo za koje je osuđen u Rijeci u tzv. „Uskočkom predmetu“, odnosno o predmetu iz nadležnosti Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, u kojem je sklopio nagodbu, tužitelj je iskazao da se radi o zatvorima u Rijeci, Lepoglavi, Remetincu i Gospiću. Bezuvjetno je osuđen na ukupno 9 godina i 2 mjeseca zbog počinjenja kaznenih djela, u zatvoru je proveo 4 godine i 4 mjeseca na izdržavanju kazne po pravomoćnim presudama sudova u Rijeci i Osijeku, a što je vidljivo i iz kaznene evidencije priložene u sudski spis. Nadalje, upitan vodi li se sada protiv njega kazneni postupak zbog istog kaznenog djela, tužitelj je iskazao se protiv njega vodi postupak zbog istog kaznenog djela pred sudom u Rijeci te da se radi o kaznenom djelu počinjenom 2017. godine, a koji postupak je pokrenut otprilike paralelno sa postupkom koji se vodio u Rijeci (Uskočki predmet) nakon ovog predmetnog događaja. Također, tužitelj je potvrdio i da se prije određivanja istražnog zatvora u Slavonskom Brodu koji je predmet ovog postupka nalazio u istražnom zatvoru u Osijeku zbog počinjenja istog kaznenog djela.

6.4. Tužitelj je iskreno iskazivao o činjenicama ranije osuđivanosti kao i činjenici da je nakon neosnovanog pritvaranja za koje potražuje naknadu štete nastavio s činjenjem kaznenih djela zbog kojih je bio u istražnom zatvoru. Iskaz tužitelja sud je stoga ocijenio iskrenim, životnim i logičnim.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Dušana Mamule proizlazi da je tužitelj zdrava osoba sa prosječnim psihološkim, osobnim i obiteljskim stupnjem funkcioniranja, da je proveo u istražnom zatvoru 164 dana, a da bi za taj postupak državna istražna tijela odustala te se ispostavilo da je pritvaranje bilo neosnovano. U navedenom periodu da je tužitelj trpio duševne boli zbog povrede časti, dostojanstva, ugleda, slobode i prava osobnosti. Utvrđeno je da je tužitelj imao određeni ugled u okruženju u kojem je živio i radio, a pritvaranjem je došlo do značajnog pada tog ugleda. Također da je došlo do značajne povrede časti i dostojanstva. Obzirom da tijekom cijelog perioda u kojem je bio pritvoren državno odvjetništvo nije imalo jasnih opravdanja i da je zbog toga proživljavao povećanu strepnju, a zbog čega je trpio psihičke bolove.

7.1. Saslušan na glavnoj raspravi 19. rujna 2023. vještak je iskazao da je tužitelj prilikom ispitivanja naveo da je i prije izdržavao zatvorsku kaznu, dakle da je vještak uzeo u obzir i ovu činjenicu prilikom izrade nalaza i mišljenja. Nadalje, da je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir da je prilikom ispitivanja i pregleda tužitelja isti boravio u zatvoru osobito jer je tužitelja pregledao u Kaznionici u Lepoglavi. Također je naveo da prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj osoba koja je i ranije bila pritvarana pa zna kako izgleda kaznionica i zatvor, ali da ne smatra da je zbog tih okolnosti povreda manja od onoga kako je utvrdio nalazom i mišljenjem. Vezano za usporedbu duševnih boli koje bi pretrpjela osoba koja je ranije pritvarana u odnosu na osobu koja nikada nije bila u kaznionici istaknuo je da se navedeno ne može usporediti jer se radi o individualnom doživljaju pojedinca. U odnosu na dio pitanja punomoćnika tužitelja vezano za usporedbu duševnih boli u odnosu na osobu koja se nalazi u zatvoru zbog nečega što u konačnici nije učinila, vještak je istaknuo da se također radi o osobnom doživljaju svakog pojedinca te da većina osoba koje budu pritvorene zapravo ne razumiju i nisu svjesne razloga zbog kojih su lišene slobode. To je osobni doživljaj pojedinca. Vještak je razgovor s tužiteljem obavio 17. veljače 2023. u Kaznionici u Lepoglavi.

7.2. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti jer je isti izrađen u skladu s pravilima struke, jasno i nepristrano, a sve istaknute primjedbe vještak je otklonio i usmeno na glavnoj raspravi.

8. Odredbom članka 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08. 125/11., 78/2015., 29/2018. i 126/2021; dalje: ZOO) propisana su prava osobnosti koja se podrazumijevaju u smislu toga Zakona, dok odredba članka 1100. propisuje kriterije glede popravljanja neimovinske štete u vidu pravične novčane naknade.

8.1. Odredbom članka 1100. ZOO određeno je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu naknadu, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi će računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

8.2. Odredbom članka 223. stavka 1. ZPP-a propisano je ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

9. Analizom svih izvedenih dokaza utvrđeno je:

- da se tužitelj temeljem rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Kir-106/17-3 od 7. lipnja 2017. nalazio u istražnom zatvoru,

- da je tužitelj lišen slobode 6. lipnja 2017. uhićenjem od strane policijskih službenika, a koje vrijeme je uračunato u vrijeme lišenja slobode,

- da je kazneni postupak protiv tužitelja obustavljen nakon što je zastupnik optužbe 17. studenog 2017. odustao od kaznenog progona tužitelja, slijedom čega je istoga dana ukinut istražni zatvor protiv tužitelja,

- da je tužitelj neosnovano bio lišen slobode u trajanju od 164 dana,

- da je liječnik vještak utvrdio da je uslijed neosnovanog lišenja slobode tužitelj trpio duševne boli zbog povrede časti, dostojanstva, ugleda, slobode i prava osobnosti, da je pritvaranjem kod tužitelja došlo do značajnog pada ugleda i do značajne povrede časti i dostojanstva te da je trpio psihičke bolove,

- da je tužitelj i prije određivanja istražnog zatvora rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Kir-106/17-3 od 7. lipnja 2017. za koje traži naknadu štete već bio u istražnom zatvoru zbog istog kaznenog djela kao i da je ranije već bio osuđen za isto ili istovrsno kazneno djelo,

- da je tužitelj 2009. godine presudom Županijskog suda u Osijeku osuđen za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, zbog čega mu je bio određen istražni zatvor u Osijeku, a kaznu je izdržavao u Glini gotovo 2 godine

- da je isto kazneno djelo osuđen i presudom Županijskog suda u Rijeci na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 2 mjeseca zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe opojnih droga počinjenog u sastavu zločinačkog udruženja,

- da je tužitelj bezuvjetno osuđen na ukupno 9 godina i 2 mjeseca zbog počinjenja kaznenih djela te da je u zatvoru proveo 4 godine i 4 mjeseca na izdržavanju kazne po pravomoćnim presudama sudova u Rijeci i Osijeku, što je vidljivo iz kaznene evidencije, a koje činjenice je u svom iskazu potvrdio i sam tužitelj na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. veljače 2025.,

- da se protiv tužitelja i sada vodi kazneni postupak zbog istog kaznenog djela pred Županijskim sudom u Rijeci te da radi o kaznenom djelu počinjenom 2017. godine, a koji postupak je pokrenut otprilike paralelno sa postupkom koji se vodio u Rijeci (Uskočki predmet) nakon ovog predmetnog događaja.

9.1. Visina pretrpljene štete prosuđuje prema općim pravilima za naknadu štete propisanim odredbama ZOO-a. Tužitelj u postupku potražuje naknadu neimovinske štete koju je pretrpio zbog lišenja slobode određivanjem istražnog zatvora u kojem je proveo ukupno 164 dana. U odnosu na naknadu neimovinske štete zbog neopravdanog uhićenja tužitelj potražuje naknadu u ukupnom iznosu od 9.794,94 EUR s tim da tužitelj taj iznos potražuje na način da traži naknadu koja odgovara iznosu od 450,00 kuna za svaki dan koji je neosnovano proveo u istražnom zatvoru.

9.2. U odnosu na navedeno bitno je istaknuti da takva naknada nije utvrđena u fiksnom novčanom iznosu te je sudskom praksom dosuđivana u različitim iznosima (npr. odluka VSRH broj: Rev-853/2017-2 od 4. svibnja 2021. kojom je kao primjerena utvrđena naknada u iznosu od 350,00 kuna po danu neosnovanog pritvaranja pri čemu se vodilo računa o vremenu trajanja istražnog zatvora, posljedicama pritvaranja na život tužitelja, trajanju i težini traume koju je izazvalo lišenje slobode kao i činjenica da neosnovano pritvaranje predstavlja grubi napad na slobodu i prava čovjeka i građanina te je pojedinac izdvojen iz obitelji, ali i zbog reakcija sredine te potrebe ponovnog uključivanja u život, presuda ŽS u Velikoj Gorici broj Gž-1882/166-2 od 7. prosinca 2016. iz koje proizlazi da je tužitelju za svaki dan neosnovano proveden u istražnom zatvoru dosuđen iznos od 400,00 kuna).

9.3. U odnosu na pravnu osnovu takvog zahtjeva polazište čini odredba članka 19. ZOO-a koja omogućuje svakoj fizičkoj osobi pravo na zaštitu prava osobnosti pod kojima se u smislu tog Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i drugo.

9.4. Povrede prava osobnosti nisu taksativno nabrojane već je riječ o tzv. otvorenoj listi koja omogućuje primjenu i drugih različitih prava od onih propisanih odredbom članka 19. stavka 2. ZOO-a.

9.5. Međutim, svaka povreda prava osobnosti ne znači nužno i bezuvjetno pravo na isplatu pravične novčane naknade obzirom da oštećenik takvo pravo ostvaruje pod uvjetima propisanim odredbom članka 1100. ZOO-a što znači da prilikom odlučivanja o visini štete sud mora voditi računa o:

– jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih i duševnih boli i straha,

– cilju kojem služi ta naknada,

– tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom,

– pri čemu kod povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od imovinske štete, odnosno čak i kad nje nema.

9.6. U slučaju pritvaranja i vođenja kaznenog postupka te okolnosti se očituju u:

– utvrđenju samog vremena trajanja pritvora, ali i

– posljedicama pritvaranja i vođenja cjelokupnog kaznenog postupka na život tužitelja, trajanje i težinu traume koju je izazvalo lišenje slobode,

– pitanju u kojoj mjeri je pojedincu narušena sloboda i pravo na život,

– u kojoj mjeri je vođenje postupka i pritvaranje utjecalo na njegov odnos i odvojenost od obitelji, odnos prema poslu i radnom okruženju,

– kakva je bila reakcija okoline u kojoj je živio,

– kakve su bile okolnosti u odnosu na ponovno uključivanja u svakodnevni život i uobičajene životne navike i slično.

10. U odnosu na povredu prava osobnosti tužitelja, provedenim vještačenjem utvrđeno je da su od utjecaja na dosuđivanje pravične novčane naknade utvrđene činjenice da je je tužitelj trpio duševne boli zbog povrede časti, dostojanstva, ugleda, slobode i prava osobnosti, da je tužitelj imao određeni ugled u okruženju u kojem je živio i radio te da je pritvaranjem došlo do značajnog pada tog ugleda, da je došlo do značajne povrede časti i dostojanstva, a obzirom da tijekom cijelog razdoblja u kojem je bio pritvoren državno odvjetništvo nije imalo jasnih opravdanja za boravak tužitelja u istražnom zatvoru da je tužitelj zbog toga proživljavao povećanu strepnju, zbog čega je trpio i psihičke bolove. Navedene boli i smetnje utvrdio je liječnik vještak dr. Dušan Mamula koji je prilikom vještačenja uobzirio i činjenicu ranije osuđivanosti na koju mu je ukazao sam tužitelj kao i okolnost da se u vrijeme vještačenja nalazi na izdržavanju kazne zatvora.

10.1. Međutim, sud svoju odluku ne temelji na nalazu i mišljenju liječnika vještaka, nego na zakonu, odnosno primjenom zakonskih odredbi na utvrđeno činjenično stanje, a sud je nakon provedenog dokaznog postupka, osobito nakon ponovnog saslušanja tužitelja, utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 1100. ZOO za isplatu pravične novčane naknade, neovisno o činjenici da je kod tužitelja od strane liječnika vještaka utvrđena povreda prava osobnosti.

10.2. Naime, kako je ranije obrazloženo pod točkom 9.5. Obrazloženja svaka povreda prava osobnosti ne znači nužno i bezuvjetno pravo na isplatu pravične novčane naknade obzirom da oštećenik takvo pravo ostvaruje pod uvjetima propisanim odredbom članka 1100. ZOO-a i samo onda ako sud utvrdi da okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade.

10.3. Analizirajući okolnosti iz točke 9.5. i 9.6. Obrazloženja ove odluke sud nalazi da kod tužitelja povrede, odnosno posljedice nastale pritvaranjem nisu bile takve naravi da bi utjecale na njega da ubuduće ne čini kaznena djela. Naime, tužitelj je recidivist, odnosno osoba sklona činjenju kaznenih djela, vidljivo iz rezultata provedenog dokaznog postupka, napose i njegovog iskaza u kojemu sam priznaje činjenicu ranije osuđivanosti, činjenicu da je bezuvjetno osuđen na ukupno 9 godina i 2 mjeseca kazne zatvora zbog počinjenja kaznenih djela te da je u zatvoru proveo 4 godine i 4 mjeseca na izdržavanju kazne po pravomoćnim presudama sudova u Rijeci i Osijeku.

10.4. Nadalje, tužitelj je i prije određivanja istražnog zatvora rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Kir-106/17-3 od 7. lipnja 2017. za koje traži naknadu štete već bio u istražnom zatvoru zbog istog kaznenog djela te je ranije već bio osuđen za isto ili istovrsno kazneno djelo pa nije životno ni logično da bi određivanje istražnog zatvora rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Kir- 106/17-3 od 7. lipnja 2017. za koje traži naknadu štete kod tužitelja izazvalo traumu zbog lišavanja slobode te da bi utjecalo na reakciju okoline u kojoj je živio i radio kada se radi o svojevrsnom obrascu ponašanja kod tužitelja koji je pokazao upornost u činjenju istih ili istovrsnih kaznenih djela.

10.5. Nejasan je stoga cilj kojemu bi služila isplata pravične novčane naknade kao i koja bi se društvena svrha istom trebala ostvariti, stoga pronalazeći da konkretne okolnosti slučaja ne opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete isplatom pravične novčane naknade neosnovan pa je odlučio kao u izreci presude.

11. Obje parnične stranke postavile su zahtjev za naknadu troškova postupka.

11.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 155. ZPP i odredbom članka 2. stavka 1. ZPP, a trošak postupka je odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje: Tarifa). Vrijednost boda utvrđena je primjenom odredbe Tbr. 52. st.3. OT (Tbr. 54 OT,1 bod=2,00 eura). Visina troškova postupka odmjerena je prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine procesne radnje. Vrijednost predmeta spora od 26. lipnja 2018. do 7. rujna 2023. iznosi 13.405,00 eura (101.000,00 kuna), od 7. rujna 2023. do 6. veljače 2025. iznosi 13.637,31 eura, a od 6. veljače 2025. iznosi 9.020,00 eura, što znači da vrijednost poduzete radnje od 26. lipnja 2018. do 6. veljače 2025. iznosi 250 bodova x 2,00 eura = 500,00 eura, a od 6. veljače 2025. 100 bodova x 2,00 eura =200,00 eura.

11.2. Tuženik je popisao trošak u iznosu 3.825,00 eura, a sud je utvrdio da je zahtjev tuženika u cijelosti osnovan pa je odlučio kao u točki II. izreke presude. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu 500,00 eura (Tbr. 8.1. u vezi sa Tbr.7.1. Tarife, 250 bodova), sastava obrazloženog podneska od 12. lipnja 2023. (zaprimljenog 13. lipnja 2023.) u iznosu 500,00 eura (Tbr.8.1. u vezi sa Tbr.7.1. Tarife, 250 bodova), trošak sastava žalbe od 17. siječnja 2024. u iznosu 625,00 eura (Tbr. 10.1. u vezi sa Tbr.7.1. Tarife, 250 bodova uz povećanje 25%) jer je tuženik uspio sa izjavljenim pravnim lijekom, zatim troška zastupanja na pripremnom ročištu 19. svibnja 2021.i zastupanja na ročištima za glavnu raspravu u dane 19. rujna 2023., 23. studenog 2023. i 6. veljače 2025. za svako u iznosu od 500,00 eura (Tbr.9.1. u vezi sa Tbr.7. Tarife), zastupanja na ročištima za objavu presude 3. siječnja 2024. i 14. ožujka 2025. za svako u iznosu 100,00 eura (Tbr.9.3 Tarife, najviše 50 bodova), što ukupno iznosi 3.825,00 eura.

11.3. Tužitelj zastupan po punomoćniku popisao je trošak u ukupnom iznosu od 3.756,50 eura uvećano za sudske pristojbe za tužbu, presudu i žalbu. Zahtjev tužitelja kao stranke koja nije uspjela u ovom sporu, sud je ocijenio neosnovanim i donio je odluku kao u točki III. izreke presude.

12. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 14. ožujka 2025.

Sutkinja

Marina Smaić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Tužitelju po zamjeniku punomoćnika Tomislavu Džepina, odvjetniku u Slavonskom Brodu - neposredno.

2. Tuženoj po Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, Građansko- upravni odjel - neposredno.