Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Ovr Ob-23/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

i

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sucu toga suda Vesni Jug – Blažin, kao sucu pojedincu, u ovršnom postupku ovrhovoditelja mlt. ZF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po majci z.z. NF, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po pun. LF, odvjetniku iz [adresa], protiv ovršenika RF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Petri Vugrin, odvjetnici iz Čakovca, radi ovrhe – postupanje po prijedlogu ovšenika iz čl. 210. Ovršnog zakona, izvan ročišta, 14. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika RF za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Varaždinu POb-256/2022 od 15. veljače 2022.

II. Odbija se prijedlog ovršenika RF za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Varaždinu POb-256/2022 od 15. veljače 2022.

III. Nalaže se ovršeniku da naknadi ovrhovoditelju prouzročene troškove u ovom postupku u iznosu od 250 eura u roku od 8 dana.

z a k lj u č i o j e

Upućuje se ovršenika SF da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. točka 7. i 9. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Sud je zaprimio prijedlog ovršenika RF u kojem se navodi da je ovršenik zaprimio obavijest FINE uz koju je primio i obrazac zahtjeva za izravnu naplatu temeljem kojeg je ovrhovoditelj mlt. ZF zastupan po majci i z.z. NF zatražio izravnu naplatu na teret računa i novčanih sredstava ovršenika, a isto je zatraženo temeljem presude OS u Varaždinu POb-256/2023 od 15. veljače 2023. Iz očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje proizlazi iznos od 4.400 eura za naplatu na temelju iste osnove, a što znači da je ovrhovoditelj zatražio isplatu dugovanja u cijelosti kao da ovrhovoditelj nije uopće postupao po presudi POb- 256/2023 od 15. veljače 2023. Međutim ovršenik navodi da je on uredno i redovito uplaćivao sve dospijevajuće iznose uzdržavanja sukladno ovršnoj ispravi, a priložio je odnosno naveo da su vidljive uplate na njegovom tekućem računu.

2. Dakle ovršenik smatra da je ovrhovoditelj podnio na izravnu naplatu potraživanje koje ne postoji (jer je plaćeno na ruke z.z. NF ili je plaćano na račun) slijedom čega su ovršeniku ustegnuta sredstva s računa i zaveden je u redoslijed naplate iznos koji je platio pa stoga predlaže da sud donese rješenje kojim će pljenidbu i prijenos novčanih sredstva određen temeljem presude Općinskog suda u Varaždinu POb-256/2023 proglasiti u cijelosti nedopuštenom. Također se predlaže da do dana takve odluke sud donese rješenje o odgodi prijenosa zaplijenjenih sredstva jer bi pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu jer se od plaće uzdržava i plaća kredite.

3. Sud je dostavio prijedlog ovrhovoditelju na očitovanje koji se je očitovao u pismenom podnesku na način da se u cijelosti protivi prijedlogu.

4. Naime, ovršenik se u svom Prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa poziva na odredbu članka 50. st. 1. u točki 7. Ovršnog zakona kojom je propisano: „(1) Protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu

7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika….“ Ovršenik se u prijedlogu poziva na točku 7. iz članka 50. stavka 1. Ovršnog zakona, ali istu nije valjano obrazložio niti potkrijepio činjeničnim ili pravnim argumentima, a sve iz razloga kako će biti objašnjeno u nastavku. Naime, ovršenik samo paušalno navodi kako je „podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P Ob-256/2023, u potpunosti neosnovano te je ovrhovoditelj podnio na izravnu naplatu presudu radi naplate nepostojećeg potraživanja slijedom čega su ovršeniku ustegnuta sredstva s računa te je zaveden u redoslijed naplate iznos koji je platio.“ Točna je činjenica kako je prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P Ob-256/2023, od dana 15. veljače 2023. godine, ovršeniku naloženo da je dužan redovito plaćati iznos od 200,00 eura mjesečno na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta, ovdje ovrhovoditelja. Tvrdnje ovršenika da je podmirio iznose uzdržavanja za mjesece srpanj, kolovoz, rujan, listopad i studeni 2022. godine, i to navodno isplatom izravno ovlaštenom zastupniku ovrhovoditelja "na ruke", potpuno su neosnovane i neutemeljene. Ovrhovoditelj ističe kako od strane ovršenika nije primio mjesečne obroke uzdržavanja za navedene mjesece, a još manje da ih je primio na ruke, čime se jasno ukazuje na neispunjavanje zakonske obveze uzdržavanja, čime su ispunjena bića kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona. Odredbom čl. 172. Kaznenog zakona (u daljnjem tekstu KZ) propisano je sljedeće: (1) Tko ne uzdržava osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati, i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. (2) Ako se obveza iz stavka 1. ovog članka odnosi na uzdržavanje djeteta ili osobe koja zbog starosti, bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije sposobna za rad, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do tri godine. Zbog navedenog, ovrhovoditelj je bio prisiljen pokrenuti postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom, u cilju naplate dospjelih, a nepodmirenih potraživanja, uključujući zakonsku zateznu kamatu koja se obračunava na osnovu zakašnjelih uplata. Financijska agencija je, temeljem provedenog postupka, ustegnula iznos od sveukupno 1.352,11 EUR-a, uzimajući u obzir zaostatke za gore navedene mjesece i zakonske zatezne kamate. Nadalje, od dana podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, točnije od travnja 2024. godine pa sve do današnjeg dana, dakle u razdoblju dužem od pola godine, ovršenik nije izvršio niti jednu uplatu na ime mjesečnih obroka uzdržavanja maloljetnog djeteta, čime dodatno zanemaruje zakonom propisanu obvezu uzdržavanja maloljetnog djeteta, a koje mu je naloženo pravomoćnom presudom. S obzirom na sve gore navedene činjenice, jasno je da su navodi ovršenika, kojima pokušava osporiti zakonitost prijedloga za prijenos i pljenidbu sredstava, u potpunosti neosnovani. Također, ovrhovoditelj ističe kako je prijedlog ovršenika za proglašenje prijenosa i pljenidbe nedopuštenim apsolutno neosnovan.

5. Ovrhovoditelj se i protivi prijedlogu za odgodu ovrhe jer su takvi navodi ovršenika prije svega su paušalni, neuvjerljivi i iskonstruirani isključivo u svrhu vođenja ovog postupka. Ovršenik nije dostavio nikakve konkretne dokaze koji bi potvrdili navode o teškoćama koje bi nastupile uslijed provedbe ovrhe. Argumenti ovršenika temelje na se općenitim tvrdnjama bez detaljnog obrazloženja i financijskih dokaza koji bi potkrijepili stvarno postojanje teško nadoknadive i nenadoknadive štete. Ovršenik ničime nije obrazložio niti dokazao da bi uslijed provedbe ovrhe došlo do nemogućnosti plaćanja obveza, ili do nezaposlenja ovršenika te bilo kakvih drugih značajnih negativnih posljedica koje bi mogle opravdati zahtjev za odgodu. Slijedom navedenog jasno je kako je ovršenik bio dužan dokazati činjenice koje navodi u prijedlogu za odgodu ovrhe.

6. Sukladno čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 ; dalje: OZ) nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim. Prema čl. 210. st. 2. OZ na prijedlog za odgodu prijenosa iz čl. 210. st. 1. OZ na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ o odgodi ovrhe.

7. Prema ocijeni ovog suda, evidentno je kako ovrhovoditelj raspolaže s ovršnom ispravom, tj. kako je ista evidentirana u Očevidniku FINA-e, što znači da se izvansudska ovrha provodi temeljem valjane ovršne isprave.

8. Kako ovršenik ističe žalbeni razlog iz čl. 50. stavak 1. toč. 9. OZ-a, odnosno da je u cijelosti podmirio potraživanje ovrhovoditelja za koje ga se tereti (platio je dio uzdržavanja na ruke majci i z.z. ovrhovoditelja), pri čemu u prilog svojih navoda ne prilaže nesporne i konkretne dokaze, a ovrhovoditelj osporava da bi bili plaćeni "na ruke" određeni iznosi, a za neke iznose se navodi da je plaćano na ime dječjeg doplatka sud ne može na temelju istog nesporno utvrditi za koje mjesece i što je konkretno plaćeno, odnosno da li je išta plaćeno temeljem obveze nastale iz sudske presude, sud donosi odluku temeljem odredbe čl. 210. OZ-a, a u vezi čl. 52. st. 3. OZ- a, dakle upućuje ovršenika na pokretanje parničnog postupka u kojem bi se navedeno nesporno utvrdilo.

9. Nadalje, kako je ovršenik tražio odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, valja navesti kako je odredbom čl. 65. st. 1. OZ propisano da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno ako ovršenik učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te ako je uz to kumulativno ispunjen i jedan od slijedećih uvjeta:

- ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek,

- ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka,

- ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha,

- ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti,

- ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz čl. 52. ili. 53. Ovršnog zakona ili podnio tužbu iz čl. 52. ili 55. Ovršnog zakona,

- ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno,

- ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtjeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe,

- ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni,

- ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa,

- ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak.

10. U konkretnom slučaju ovršenik nije dokazao da je ispunjen uvjet iz čl. 65. st. 1. toč. 1. do 10. OZ-a, odnosno ovršenik nije uopće tvrdio da bi bilo koju od nabrojenih radnji poduzeo, pa je upravo stoga i odbijen njegov prijedlog za odgodu ovrhe. Neovisno o tome, ovršenik nije dokazao niti da bi mu prijetio nastanak nenadoknadive štete. Naime, za odgodu izravne naplate ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik (neovisno o visini štete koja bi mogla nastati) ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Dakle, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovisi prvenstveno o sposobnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi. Ovršenik nije dostavio dostatne dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti nadoknaditi štetu, kao npr. da ovrhovoditelj nema nikakve prihode, pa da bi iz toga proizlazila vjerojatnost nemogućnosti nadoknade štete. Potrebno je navesti, čak i kada je ispunjena pretpostavka iz čl.65. st.1. OZ-a i jedna od pretpostavki iz čl.65. st.1.toč.1.-11. OZ-a, sud nije dužan prihvatiti prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe. Sud pri tome uzima u obzir i da se ovrha provodi na temelju valjane ovršne isprave kojom se prisilno ostvaruje tražbina ovrhovoditelja utvrđena pravomoćnom i ovršnom sudskom presudom te da se ista treba provesti u razumnom roku, s time da se ovdje radi o tražbini tada mlt. djeteta. Slijedom ovršenikovih navoda, sud smatra da isti nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu štetu u smislu odredbe čl. 65. st.1. OZ-a, pa je sud je na temelju čl.65. st.1. OZ -a, a u vezi čl.210. st.1. i 2. OZ -a odbio ovršenikov prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava kao neosnovan.

11. Člankom 14. stavkom 5. OZ-a propisano je da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili, a u ovom slučaju ovršenik nije uspio sa svojim zahtjevom već je uspio ovrhovoditelj kojemu sud priznaje trošak sukladno Tbr. 11. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 200 eura, PVD 50 eura odnosno sveukupno 250 eura.

U Varaždinu, 14. ožujka 2025.

S U D A C

Vesna Jug–Blažin, univ.spec.iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno, ovome sudu, time da o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (čl.11.st.5. OZ-a).

Dostaviti:

1. pun. ovrhovoditelja LF, odvjetnik iz [adresa]

2. pun. ovršenika Petra Vugrin, odvjetnica iz Čakovca