Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-563/2022-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana kao predsjednika vijeća, te Irene Lenić kao suca izvjestitelja i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DRK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po DR iz [adresa], a ovaj po punomoćniku Milenku Marinoviću, odvjetniku iz Benkovca, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu broj P-2495/2021-12 od 11. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu broj P-2495/2021-12 od 11. svibnja 2022.

II.Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvoga stupnja je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se prema tuženicima da je tužiteljica DRK, [adresa] str. 12, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], šuma, površine 158 m2, označeno na geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja ovlaštenog inženjera geodezije ČR iz "ACES"-a d.o.o. Zadar, od 20. ožujka 2015.g., (dalje situacijski nacrt), koji čini sastavni dio ove presude, slovima "A,B,C,D,E,F i A", te na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], vrt, površine 197 m2, označen na situacijskom nacrtu slovima "D,E,F,G,H i D", što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužiteljica u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama na svoje ime, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

1.1.Rješenjem prvostupanjskog suda je tužiteljici naloženo da tuženici Republici Hrvatskoj naknadi parnični trošak u iznosu od 3.187,50 kn.".

2. Protiv presude i rješenja prvostupanjskog suda je pravovremeno žalbu podnijela tužiteljica zbog svih zakonskih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08. , 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. , 80/22., 114/22. i 155/23. – nastavno: ZPP). Predlaže preinaku prvostupanjske presude tako da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tužiteljici uvećanog za troškove žalbe, podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva nekretnine – dijela čestice 1117/1 upisanim u z. k. uložak [broj ZK uloška] ko [katastarska općina], te dijela čestice 1136 upisanim u uložak [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] označenim na geodetskom situacijskom nacrtu oznakama A-B-C-D-E-F-A te zahtjev za trpljenje uknjižbe prava vlasništva za predmetnu nekretninu u zemljišnim knjigama.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženica Republika Hrvatska u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica za cijelo na k. č. broju [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]., koji upis u zemljišne knjige je proveden 25. lipnja 2001.

6.1. Također je utvrdio da se dio čestice 1117/1 kao i dio čestice 1136 nalaze unutar građevinskog područja.

6.2. Iz potvrde Hrvatskih šuma je utvrdio da je predmetna kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima benkovačkog užeg područja krša za razdoblje 1982.-1991.g. odnosno na dan 16. listopada 1990.godine kada da je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (NN 41/90), da je obuhvaćena Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu "[adresa] za razdoblje od 01.01.2014.g. do 31.12.2023.g. U odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je utvrdio da ista nije obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima benkovačkog užeg područja krša za razdoblje 1982. -1991.g. odnosno na dan 16.listopada 1991.g. kada da je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (NN 41/90), a da je obuhvaćena Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu "Nunička Kosa" za razdoblje od 01.01.2014.g. do 31.12.2023.g.

6.3. Također je utvrdio da je za predmetno zemljište sklopljen kupoprodajni ugovor između PR, djeda tužiteljice kao prodavatelja i tužiteljice kao kupca, a predmet kupoprodajnog ugovora je dio čestice 1117/1 k. o. [katastarska općina], šuma u površini od 158 m2.

6.4. Iz iskaza svjedoka ER i JR je utvrdio da je PR predmetnu nekretninu naslijedio od svog oca KR koje je zemljište koristio kao vrt i na istom sadio razne povrtne kulture, da je njemu zemljište pripalo u diobi sa braćom D i Č i da je zemljište bilo ograđeno zidom.

7. Utvrđujući da je tužiteljica njemačka državljanka, te kako državljani države članice EU od 1. rujna 2009. stječu pravo vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla pod istim pretpostavkama koje vrijede za stjecanje prava vlasništva za domaće pravne i fizičke osobe, prvostupanjski sud ocjenjujući provedene dokaze zaključuje da tužiteljica, na kojoj je teret dokaza, nije dokazala da su na strani njenih prednika i nje ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću samostalnim neprekidanim i neometanim posjedom iste najmanje 40 godina, a također niti zaključenjem kupoprodajnog ugovora sa PR kao prodavateljem s obzirom da nitko ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima.

8. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretninama, kako tužbeni zahtjev glasi.

9. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužiteljica tvrdi da je stekla pravo vlasništva dosjelošću na temelju posjedovanja tvari kroz zakonom određeno vrijeme, te na temelju zaključenog pravnog posla – zaključenog kupoprodajnog ugovora.

10. Sukladno odredbi članka 159. stavak 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09, 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. nastavno: ZVDSP) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari 10.1. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 10 godina (st.2.), a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja ( st.3.),a samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten posjed ili barem pošten posjed trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. (st.4).

11. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo neke stvari potrebno je da samostalni posjed te stvari traje neprekidno zakonom određeno vrijeme, a ono počinje teći kada je posjednik stupio u samostalni posjed, a završava s istekom posljednjeg dana potrebnog za dosjelost, s tim da se sadašnjem posjedniku uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici (članak 160. stavak 1. i 2. ZVDSP-a).

11.1. Pretpostavka savjesnosti (poštenja posjeda) radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću je ispunjena ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova i mora trajati čitavo vrijeme dosjelosti, s tim da pravni učinci nastupaju po samom pravu čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti.

11.2. Budući je nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske potreban je i protek vremena iz st 4. čl. 159 ZVDSP-a.

12. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala da je sama i putem svog prednika stekla vlasništvo predmetnih nekretnina dosjelošću, jer da bi tužiteljica uspjela u sporu treba dokazati ono što tvrdi, u konkretnom ispunjenje svih pretpostavki iz odredbe čl. 159. ZVDSP-a, a za svoje tvrdnje je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev (članak 119. stavak 1. ZPP-a).

13. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju utvrđenih činjenica u postupku analizom provedenih dokaza zaključio da tužiteljica nije dokazala da su ona i njeni prednici u posjedu predmetnih nekretnina najmanje 40 godina koliko je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, koji zaključak i obrazloženje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, a žalbeni razlozi kojima žalitelj drugačije ocjenjuje izvedene dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.

14. S obzirom da je na tužiteljici teret dokaza te s obzirom da niti prema ocjeni ovoga suda tužiteljica nije dokazala svoje tvrdnje, pravilno je prvostupanjski sud donoseći odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

14.1. Naime, sukladno odredbi članka 219. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i ponuditi dokaze na kojima temelji zahtjev, a ako se na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi činjenica, onda se o postojanju iste činjenice zaključuje primjenom pravila o teretu dokazivanja, sukladno odredbi članka 221.a. ZPP-a.

14.2. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist nije predložila sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

15. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice da je stekla pravo vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini.

16. S obzirom da je tužiteljica zaključila kupoprodajni ugovor sa osobom koja nije bila upisana kao vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica nije mogla steći pravo vlasništva navedene nekretnine temeljem zaključenog kupoprodajnog ugovora.

17. Stoga je žalba tužiteljice odbijena i presuda prvostupanjskog suda potvrđena temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

18. Zahtjev tužiteljice sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspjela.

Vukovar, 14. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan