Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-318/2024-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužiteljice DZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Margita Plažanin, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Opće županijske bolnice Požega OIB: 40589450667, Požega, Osječka 107, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Švec i Hanibal Hunjek iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-23/2023 od 26. travnja 2024., dana 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-23/2023 od 26. travnja 2024. u točki I izreke te u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke II izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 938,23 eur bruto, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenom bruto iznosu te je u točki II izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.093,58 eur zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, dok je preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova postupka, odbijen kao neosnovan.

2. Protiv presude (osim odbijajućeg dijela troškova postupka) žalbu podnosi tuženik pozivajući se na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu troškova postupka uključujući i trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženika valja istaknuti da je predmetni spor, spor male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a jer novčano potraživanje tužiteljice ne prelazi iznos od 1.320,00 eur.

5.1. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.

5.2. Dakle, prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao niti zbog bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP- a (relativno bitne povrede postupka).

6. Ovaj sud je, ispitujući pobijanu presudu u okviru citiranih zakonskih odredbi, utvrdio da donošenjem iste nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda odredaba parničnog postupka.

6.1. Tuženik u žalbi bez uporišta ukazuje da je sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. točka 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati. Protivno žalbenim navodima, obrazloženje pobijane presude sadrži razloge kojima je prvostupanjski sud obrazložio svoje stajalište o neosnovanosti po tuženiku istaknutom prigovoru zastare potraživanja (točke 31. - 35. obrazloženja).

6.2. Jednako tako neosnovano je pozivanje tuženika na učin apsolutno bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 1. točka 13. ZPP-a s obzirom da u ovome radnom sporu radi isplate, tužba nije bila vezana uz rok pa da bi ista bila ocijenjena nepravodobnom i da bi istu trebalo odbaciti u smislu članka 282. stavak 1. ZPP-a

7. Žalbeni navodi tuženika kojima isti sadržajno i nominalno ukazuje da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi člankom 186. ZPP-a te člankom 461.a stavak 2., 7. i 8. ZPP-a, ne mogu biti predmet razmatranja u ovom žalbenom postupku s obzirom, kako je već navedeno, presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a.

7.1. Podredno se ističe da se ne radi o postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga niti u postupku povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u svezi s pozivanjem tuženika na članak 461.a stavak 7. ZPP- a.

7.2. Osim toga bez uporišta tuženik u žalbi osporava sadržaj upute o pravnom lijeku s obzirom da je njegova žalba razmatrana kao pravovremena te ispitana po ovome sudu, radi čega pravo tuženika na pristup sudu nije povrijeđeno.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika radi isplate razlike plaće temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

9. Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica u prijepornom razdoblju bila zaposlena kod tuženika te da je tuženik u tome razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn,

- da su Vlada Republike Hrvatske (dalje: RH) i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara- medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum o osnovici), kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu) na način da su se suglasili o primjeni osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto, nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te da su članku IV. istog Dodatka odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto nominalnu plaću u RH,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu), s tim da te izmjene nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, kojim je izmijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a izmijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, odnosno Izmjena i dopuna i to na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblju opisanih u članku III. do V. Izmjena i dopuna, usklađivanje odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine),

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža koja je sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži i Dodatka Sporazumu, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće iz 2009.,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali narečene Izmjene od 26. listopada 2011., donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 132/16.) u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

10. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da tužiteljica tužbeni zahtjev zasniva na članku III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, kao i na članku IV. stavak 2. i 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu kojima je utvrđeno na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi. Sud prvog stupnja utvrđuje da je u javnim službama plaća definirana člankom 4. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj: 27/01., 39/09.) na način da plaću čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok je osnovica plaće propisana člankom 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09., 124/09.) na način da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja Državnog proračuna RH za narednu godinu, tada osnovicu plaće određuje Vlada RH posebnom odlukom.

11. Također proizlazi da je u prijepornom razdoblju na snazi bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj: 141/12., 150/13., 153/13. - dalje: TKU/12) kojim je u članku 51. stavak 4. određeno da su Dodatak Sporazumu te njegove izmjene i dopune, ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima.

12. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, te članka 51. stavak 4. TKU/12, što da proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje tog akta radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5. u svezi s člankom VII. stavak 1. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Stoga zaključuje da su uvjeti za povećanje osnovice bili ispunjeni krajem 2015., s plaćom za prosinac 2015. koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. te su trajali do siječnja 2017., što znači da je zadnja povećana plaća trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017. Pritom ocjenjuje da nije došlo do odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna Sporazuma kojim je uređen način povrata osnovice, već se odgoda odnosila na način usklađivanja pariteta plaća određenog u članku IV. i V. istog dokumenta, a kakvo stajalište je izrazio i Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020.

13. Kako visina obračuna razlike plaće nije bila sporna, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev te dosudio tužiteljici razliku u plaći za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. u iznosu od 938,23 eur te na dosuđene iznose priznao zakonsku zateznu kamatu primjenom članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. 126/21.,114/22. i 156/22. - dalje: ZOO), izuzev zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima pozivom na članak 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 177/04. - 136/15.).

14. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a te na relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. - dalje: Tarifa).

15. Protivno žalbenim navodima tuženika, materijalno pravo je pravilno primijenjeno na činjenično stanje utvrđeno tijekom postupka, koje činjenično stanje ovaj sud nije ovlašten preispitivati jer se radi o sporu male vrijednosti.

16. Prema stajalištu ovog suda, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama iz 2009., na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i sindikati javnih službi, kao i u skladu s odredbom članka 51. stavak 4. TKU/12, kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. ("Narodne novine" broj: 115/10. - dalje: TKU/10).

17. Kako je već istaknuto, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu su potpisali sindikati javnih službi s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske, s druge strane, te je u Preambuli navedeno da je svrha sklapanja Dodatka Sporazumu osigurati primjerenu i pravednu cijenu rada u javnim službama nakon izlaska iz gospodarskih teškoća. Radi provedbe tog dokumenta su prihvaćene konkretne mjere, između ostalog, analiza odredbi svih kolektivnih ugovora, svih izmjena, odnosno dodataka ugovorima te svih sporazuma koji u naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore, a kojima se reguliraju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, kao i sve propise kojima se određuju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama. Upravo iz sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu proizlazi da se radi o dokumentu koji po svojoj naravi predstavlja kolektivni ugovor kojim su regulirani kriteriji za određivanje plaća u javnim službama pa su utoliko neosnovani žalbeni navodi tuženika da nije mogao postupiti u skladu s narečenim Sporazumom prije nego li je Vlada RH donijela novu odluku o visini osnovice za isplatu plaće.

18. Kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, uvećanje osnovice iz članka

III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu nije odgođeno primjenom odredbe članka VII. stavak 1. istog dokumenta za tri godine, niti je ispunjenje uvjeta iz članka III. preduvjet primjene članka IV. tog dokumenta, budući da je člankom VII. regulirano pitanje usklađivanja pariteta između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi na razini 2008. Stoga je pravilan i zaključak da su uvjeti za primjenu odredbe o načinu povrata osnovice na iznos od 5.415,37 kn bruto ispunjeni u studenom 2015., s obzirom na činjenicu da je prema statističkim podacima bruto društveni proizvod u drugom tromjesečju 2015. zabilježio rast od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%, čime su se ostvarile pretpostavke za vraćanje osnovice za obračun plaća u javnim službama.

19. Treba dodati da je pravilna ocjena suda prvog stupnja glede valjanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011., unatoč tome što taj dokument nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, pri čemu se u svemu prihvaća argumentacija koja je u tom dijelu iznesena u razlozima pobijane presude.

20. Točno je da prema članku 7. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17. i 98/19. - dalje: ZR) poslodavac mora isplatiti radniku plaću za obavljeni rad, međutim, tuženik u prijepornom razdoblju nije isplaćivao plaću prema narečenim propisima koje je bio dužan primjenjivati, uključujući i odredbe kolektivnog ugovora te sporazuma koji po naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore. Pritom treba navesti da se u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo (članak 9. stavak 3. ZR-a).

21. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi troškova postupka u smislu članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnim odredbama Tarife. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika, u ovome radnom sporu u kojem je tužiteljica potraživala razliku plaće a tuženik kao poslodavac je osporavao uopće postojanje radnog odnosa te nastavno i osnovanost zahtjeva (koje su se tvrdnje tuženika u konačnici utvrdile neosnovanim), nije bilo mjesta da se kod odluke o naknadi troškova postupka primijeni odredba članka 156. stavak 1. ZPP-a, jer kod takvog držanja tuženika, ne postoji krivnja tužiteljice u poduzimanju postupovnih radnji.

22. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

23. Odbijajući dio odluke o troškovima postupka iz točke II izreke prvostupanjske presude, kao nepobijan ostaje neizmijenjen.

U Rijeci 14. ožujka 2025.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak