REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-198/2023-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Sučević, u pravnoj stvari tužitelja GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Margiti Plažanin, odvjetnica u Zagrebu i Zoranu Vujasinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vujasin & partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, sa sjedištem u [adresa], OIB: 84924656517, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja GŽC i punomoćnice tuženika po zaposlenju TŽ, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice isplatiti tužitelju ŠŽ iznos od 89,92 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice naknaditi tužitelju ŠŽ troškove parničnog postupka u iznosu od 3.219,09 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 137,27 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinskog tehničara te da je njegov rad organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), pa je zbog toga u svakom mjesecu u utuženom razdoblju ostvario veliki broj prekovremenih sati. Navodi da je od 01.12.2013.g. do dana podnošenja tužbe kao medicinski tehničar ostvario pravo na povećanu plaću, jer je radio u otežanim uvjetima za koji rad tvrdi da mu pripada dodatak na plaću od 25%, a da mu ujedno pripada i dodatak za iznimnu odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 4% od osnovne plaće na sve odrađene sate. Tužitelj navodi da obzirom da mu je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće po prije navedenim osnovama, te je posljedično tome pogrešno isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Isto tako navodi da mu tuženik nije platio prekovremeni rad ostvaren na dane državnih blagdana i praznika te mu je umanjio iznos plaće. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 11.10.2019. tužitelj potražuje isplatu iznosa od 16.711,57 kn bruto s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 15.-og u narednom mjesecu za prethodni mjesec, i to za razdoblje od srpnja 2013.g. zaključno sa siječnjem 2019.g., osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zatraženim bruto iznosima. Tužitelj potražuje i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te da je tuženik tužitelju pravilno obračunavao naknadu plaće za prekovremeni rad na način kako je to regulirano odredbama Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 141/13) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 141/12). Tuženik navodi da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću te da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Navodi da dodatke na plaću, između ostalog, čine i dodatak na posebne uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Međutim, tuženik navodi da ti dodaci ne čine osnovnu plaću nego da radniku pripada dodatak kojim se uvećava osnovna plaća s posebnih uvjeta rada i da se taj dodatak izračunava kao uvećanje osnovne plaće za određeni postotak i nije vezan za redovni mjesečni fond sati ili za broj stvarnih sati koje radnik odradi te se svaki mjesec određuje radniku u istom iznosu. Također navodi da se dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi izračunava kao uvećanje osnovne plaće za 4% i nije vezan za redovni mjesečni fond sati ili za broj radnih sati koje radnik odradi te se svaki mjesec radniku određuje i u istom iznosu, slijedom čega je i pravilno obračunao i naknadu za godišnji odmor. Nadalje navodi da da se prekovremeni rad radnika računa na način da se samo osnovna plaća radnika, bez dodataka, podijeli s mjesečnim fondom sati i da se dobiva vrijednost sata rada osnovne plaće za taj mjesec i ona se uvećava za 50% i množi s brojem sati prekovremenog rada radnika. Poziva se na Zaključak broj 153 KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, prema kojem su mjesečni fond radnih sati oni sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, odnosno navodi da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Navodi i da radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa, ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Stoga, ako je radnik radio na blagdan, to ne znači da je radio i prekovremeno, već samo da je ostvario veći fond sati. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Danici Smojver, s time da je vještak izradio jedno dopunsko pisano očitovanje, a u ponovljenom postupku provedeno je i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Sud je u ovoj pravnoj stvari donio presudu pod poslovnim brojem Pr- 5107/2018-23 od 30. listopada 2019., kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te je tužitelju dosudio iznos od 16.711,57 kn bruto na ime razlike manje isplaćenih plaća s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate, osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, i to za razdoblje od srpnja 2013. zaključno sa siječnjem 2019. Tužitelju je dosuđen i trošak parničnog postupka u iznosu od 10.750,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

6. Navedena presuda ukinuta je u cijelosti rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-210/2020-2 od 26.06.2020. te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

7. U ponovljenom postupku pred sudom prvog stupnja poslovni broj Pr- 6905/2020 donesena je presuda kojom je naloženu tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16.711,57 kn bruto s pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima. Tužitelju je dosuđen i trošak parničnog postupka u iznosu od 12.312,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

8. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-510/2021 od 26. srpnja 2021. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi i rješenju poslovni broj Rev 1037/2022 od 9. studenog 2022. prihvatio reviziju tuženika te ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-510/2021-2 od 26. srpnja 2021. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6905/2020-32 od 30. ožujka 2021. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju razliku plaće na ime prekovremenog rada blagdanom i neradnim danom za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2019. u iznosu od 970,00 kn bruto s pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka. Predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. Predmet spora je u ovom stadiju postupka zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatu razliku plaće s osnove prekovremenog rada u mjesecima u kojima je blagdan ili neradni dan pao od ponedjeljka do petka.

10. Dakle, u ovoj fazi postupka je i nadalje sporno da li se rad na dane blagdana i neradnih dana tretira kao redovan rad ili prekovremeni rad pa posljedično tome ima li tužitelj pravo na razliku plaće s tog osnova.

11. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

12. Člankom 8. st. 1. ZR propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

13. Sukladno odredbi čl. 94. ZR za otežane uvjere rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

14. Tijekom postupka pred ovim sudom postavilo se pitanje tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15 – dalje: KU/13) i čl. 49. st. 9. i 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 26. ožujka 2018. ("Narodne novine", br. 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19 – dalje: KU/18) te domašaja tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva puta je tumačilo.

15. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj „upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan članovi Povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem“ i donijeli su

Zaključak broj 148. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“.

16. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169., koji glasi:

„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“.

17. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci Rev 1037/2022 od 9. studenog 2022., a s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13.

18. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

19. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmjene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje.

20. Visina potraživanja tužitelja utvrđena je nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za financije Petre Blašković, a iz kojeg proizlazi da neisplaćena plaća za prekovremeni rad primjenom navedenih zaključaka iznosi 89,92 eura. Niti jedna od stranaka nije prigovorila ispravnosti izračuna financijskog vještaka, stoga je sud prihvatio navedeni izračun jer je isti sačinjen u skladu s pravilima struke.

21. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu održanom 21. veljače 2025. specificirao tužbeni zahtjev na način da sada potražuje iznos od 89,98 eura. U odnosu na djelomično povlačenje tužbe tužitelja, valja ukazati da se tuženik o istome nije izjasnio, pa se u skladu s odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19.) smatra da je pristao na povlačenje.

22. Tužitelju na zatraženu glavnicu pripadaju i zatražene zatezne kamate na temelju odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO.

23. Izuzeta je isplata zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao pod toč. I. izreke ove presude.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP. Tužitelju koji je u cijelosti uspio u postupku sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom odmjereni su troškovi sukladno Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa).

Tako su tužitelju priznati troškovi za:

- sastav tužbe, 09.10.2018. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju

Tbr. 7.1. Tarife,

- sastav obrazloženog podneska od 19.12.2018. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 08.02.2019. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife,

- podnesak od 8.3.2019. u iznosu od 50,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.4. Tarife,

- podnesak od 5.6.2019. u iznosu od 50,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.4. Tarife,

- sastav obrazloženog podneska od 12.06.2019. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife,

- podnesak od 25.09.2019. u iznosu od 50,00 eura uz pripadajući PDV na temelju

Tbr. 8.4. Tarife,

- sastav obrazloženog podneska od 11.10.2019. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 16.10.2019. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife,

- podnesak od 22.10.2020. u iznosu od 50,00 eura uz pripadajući PDV na temelju

Tbr. 8.4. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 03.11.2020. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu radi objave presude od 30.03.2021. u iznosu od 100,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 04.06.2024. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife,

- podnesak od 20.02.2025. u iznosu od 50,00 eura uz pripadajući PDV na temelju

Tbr. 8.4. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 21.02.2025. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife,

- troškovi predujma za vještačenje od 7.3.2019. u iznosu od 265,44 eura uz trošak bankarske usluge za izvršenje transakcije 0,25 eura,

- troškovi predujma za vještačenje od 10.06.2024. u iznosu od 265,45 eura uz trošak bankarske usluge za izvršenje transakcije 0,45 eura,

a što iznosi ukupno 3.219,09 eura.

26. U odnosu na zahtjev tužitelja da se troškovi parničnog postupka nalože isplatiti izravno na račun punomoćnika valja reći da takav zahtjev nije osnovan. Iz punomoći koja prileži spisu na listu 6 proizlazi da su punomoćnici ovlašteni primiti novac i novčane vrijednosti, ali predmetno ovlaštenje valja tumačiti na način da su ovlašteni primiti troškove u slučaju da ih tuženik dobrovoljno plati. Naime, odluka o troškovima kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja i koja je sastavni dio prvostupanjske presude je rješenje (članak 125. stavak 5. ZPP-a) kondemnatornog sadržaja (članak 338. stavak 3. i članak 347. ZPP-a), kojim se ne stvaraju novi pravni odnosi, već reguliraju postojeći, a što znači da je takva sudska odluka samo osnov za prisilno izvršenje ex lege, ali ista ne omogućava i da tuženik troškove parničnog postupka tužitelja isplati na izravno na račun punomoćnika. Isto pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-223/2021 od 3. svibnja 2023. te Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/70/2015 od 2. ožujka 2017.

27. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

28. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. II. ove presude.

29. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

30. Budući da tuženik nije uspio u sporu, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

31. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. III. izreke ove presude.

U Zagrebu 14. ožujka 2025.

Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u četiri primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku