Poslovni broj: Pn-4/2024-38

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ljubica Vuković, odvjetnica u Splitu, protiv I-tuženika AA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i II- tuženice KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 04.02.2025., dana 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I-tuženiku AA i II-tuženici KA da tužitelju ŠA naknade štetu u iznosu 1.871,19 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 07.04.2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu daljnjih 4.764,95 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

III. Nalaže se I-tuženiku AA i II-tuženici KA da tužitelju ŠA naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu 473,15 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14.03.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 08.01.2024. tužitelj ŠA zatražio je donošenje presude kojom bi se tuženicima AA i KA naložilo da mu naknade štetu u iznosu 6.636,14 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, u bitnom navodeći da su tuženici bili u najmu njegovog stana u [adresa], te da su dio stvari iz stana otuđili, a dio oštetili i uništili, kao da je imao troškove saniranja stana.

2. U odgovoru na tužbu tuženici AA i KA osporili su osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da su prilikom iseljenja stan ostavili u urednom stanju.

3. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to Potvrda od 22.04.2022. (str. 4 spisa), zk izvadak (str. 26 spisa), zapisnik posl. br. R1-81/2022-11 od 05.07.2022. (str. 30 spisa), Račun br. 82/PJ-1-1 od 20.09.2022. (str. 64 spisa), Račun br. 168/01/221 od 06.07.2022. (str. 65 spisa), Račun br. 008-N1-01 od 05.07.2022. (str. 66 spisa), Račun br. 4847/021/29 od 28.09.2022. (str. 77 spisa), pregledane su fotografije (str. 5-29 spisa), izvršen je uvid u spis posl. br. R1-81/202 te su saslušani svjedoci GA (str. 96-97 spisa), TA (str. 97 spisa), UA (str. 98 spisa) i tužitelj (str. 95-96 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet parnice je naknada štete zbog oštećenja na tužiteljevom stanu u [adresa], u kojem su tuženici boravili kao najmoprimci.

6. U postupku nije sporno da su tuženici koristili navedeni stan u razdoblju od kraja listopada 2021. do travnja 2022.

7. Iz zk izvatka (str. 26 spisa) proizlazi da je tužitelj vlasnik predmetnog stana.

7.1. Na temelju uvjerljivog i logičnog iskaza tužitelja (str. 95-96 spisa) i svjedoka GA (str. 96-97 spisa) utvrđeno je da je tužitelj kao vlasnik predmetnog stana ovlastio svojeg sina GA da pronađe najmoprimca i iznajmi mu stan, nakon čega je on taj stan iznajmio tuženicima na temelju usmenog dogovora, a tuženici su ušli u posjed stana i počeli plaćati najamninu. Ni tuženici u odgovoru na tužbu nisu osporavali da su bili u najmu predmetnog stana.

8. Slijedom navedenoga, sud zaključuje da je između tužitelja kao vlasnika stana, kojeg je zastupano sin GA, i tuženika sklopljen usmeni ugovor o najmu.

8.1. Iako se sukladno čl. 552. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) i čl. 4. st. 2. Zakona o najmu stanova (Narodne novine br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20; dalje: ZNS) ugovor o najmu nekretnine sklapa u pisanom obliku, u konkretnom slučaju radi se o valjanom ugovoru o najmu jer je isti izvršen (tuženici su ušli u posjed i počeli plaćati najamninu), pa je usmeni ugovor o najmu unatoč nedostatku propisanog oblika naknadno osnažen u smislu čl. 294. ZOO.

9. Slijedom navedenoga, sud utvrđuje da su tuženici u razdoblju od listopada 2021. do travnja 2022. predmetni stan koristili kao najmoprimci tužitelja.

10. Iz Potvrde VI. Policijske postaje Zagreb od 22.04.2022. (str. 4 spisa) proizlazi da je 08.04.2022. tužiteljev sin GA prijavio policiji da su tuženici kao podstanari devastirali stan u [adresa], koji je u vlasništvu njegovog oca, prilikom čega je izjavio da su oštetili drvene stolice koje više nisu za uporabu, da je pukao bračni krevet, da je u tuš kabini oštećeno crijevo za vodu, da je puknuta wc daska i da je ogreban kauč, kao i da su iz stana odnijeli televizor, usisavač, kuhalo za vodu, razni kuhinjski pribor i dva ključa stana.

11. Uvidom u spis predmeta posl. br. R1-81/2022 utvrđeno je da je u njemu proveden postupak osiguranja dokaza na okolnost stanja predmetnog stana. Iz zapisnika od 05.07.2022. proizlazi kako je izvanparnični sud na očevidu utvrdio da je u kupaonici potrgan silikon na umivaoniku, da je potrgana wc daska, da se uz stol nalaze samo 2 stolice, da su posteljina i madrac zaprljani mačjim izmetom, da se na parketu nalaze ostaci dlaka, da su zid i prozorska daska uprljani, da je stolica uprljana i izgrebana, da je slomljena fronta kreveta, da su na kauču mrlje te da je parket zaprljan.

11.1 U navedenom spisu priložene su fotografije (koje je tužitelj priložio također uz tužbu) iz kojih su vidljiva navedena utvrđenja izvanparničnog suda, kao što je iz tih fotografija vidljivo da se stan sveukupno gledajući nalazi u neurednom stanju te da je prljav.

12. Iz Računa br. 008-N1-01 od 05.07.2022. (str. 66 spisa) proizlazi da je društvo Jerašinka j.d.o.o. tužitelju ispostavilo račun za popravak i čišćenje vodokotlića, za odštopavanje podnog sifona, za ispuštanje sustava grijanja, montažu i demontažu pet radijatora, ispiranje i čišćenje radijatora i izmjenu dva kutna ventila u ukupnom iznosu 1.937,50 HRK.

13. Iz Računa br. 168/01/221 od 06.07.2022. (str. 65 spisa) proizlazi da je obrt [obrt] tužitelju ispostavio račun za strojno čišćenje podova parnim strojem, za uklanjanje tvrdokornih masnoća, za dezinfekciju svih vidljivih i dostupnih površina te za uklanjanje izmeta i životinjskih dlaka u ukupnom iznosu 3.600,00 HRK.

14. Iz Računa br. 82/PJ-1/1 od 20.09.2022. (str. 64 spisa) proizlazi da je obrt [obrt] ispostavio račun društvu Jadranšped Imotski d.o.o., i to za dobavu laminata, demontažu starog poda, odvoz na deponij i postavljanje novog poda te dobavu i gradnju cokli u ukupnom iznosu 6.447,50 HRK.

15. Iz Računa br. 4847/021/29 od 28.09.2022. (str. 77 spisa) proizlazi da je društvo Ikea d.o.o. ispostavilo račun društvu Jadranšped-Imotski d.o.o. za kutnu sofu i stolić u ukupnom iznosu 5.114,00 HRK.

16. Po iskazu tužitelja (str. 95-96 spisa) tuženici su nakon prestanka najma stan ostavili sa oštećenjima i u neredu, pa je on morao zamijeniti cijeli laminat jer je sve smrdjelo zbog mačaka koje su tuženici držali u stanu; morao je platiti majstora za ličenje stana jer su zidovi bili prljavi i oštećeni; svi radijatori su se morali skinuti i odnijeti u radionicu radi pranja visokotlačnim peračem; kauč i krevet su bili neupotrebljivi jer su bili izgrebani i isprljani pa su morali kupiti nove; morao je promijeniti bravu što je koštalo između 300-400 EUR. Po njegovom iskazu tuženici su mu iz stana odnijeli televizor, kristalne čaše, umjetničku sliku i još neke stvari, a za dovođenje stana u normalno stanje potrošio je preko 6.000,00 EUR, no nije vodio točnu evidenciju niti je pazio da sačuva sve račune, a neke stvari je nabavljao preko svoje firme.

17. Po iskazu svjedoka GA (str. 96-97 spisa), tužiteljevog sina, tuženici nakon izlaska iz stana nisu vratili ključeve, pa su morali zamijeniti cijelu bravu na vratima i uzeti nove ključeve što su platili 300 EUR; stan su ostavili u katastrofalnom stanju, zidovi su bili prljavi i zaliveni nekom tekućinom, najvjerojatnije urinom mačaka; pod je bio cijeli prljav i zaliven urinom mačaka, hladnjak je bio prljav, a kauč u dnevnom boravku je bio izgreban i imao fleke od urina mačaka, a u njemu je bio mačji izmet; krevet u sobi je imao jednu slomljenu stranicu, bio je prljav i imao tragove urina mačaka, a ispod njega je bio mačji izmet; u kuhinji je od pet stolica ostala samo jedna stolica koja je bila prljava i potrgana; tuženici su odnijeli TV, kuhalo za vodu i čini mu se usisavač. Po njegovom iskazu, zbog svega su morali angažirati firmu za dezinfekciju koji su stan čistili dva puta i iznijeli preko 50 vreća smeća, pri čemu su čistili podove, zidove i namještaj kako bi se istjerao neugodan miris od mačaka koje su tuženici držali; da su zbog smrada i oštećenja na zidovima morali oličiti sve zidove; kupili su novi kauč i stolić za televiziju jer su starog zbog prljavštine i smrada morali baciti, kao i polovni krevet sa madracem za 650 EUR; kupili su nove stolice; radijatore su morali sve skinuti, kemijski očistiti i vratiti nazad; novu TV su kupili za 1700 HRK; što se tiče krečenja dovodio je više majstora koji su govorili da će koštati preko 1500 EUR pa je onda ličenje obavio prijatelj UA, kojem je za prvo krečenje i sanirenja rupa platio 1150 EUR, a za drugo krečenje 850 EUR, jer smrad iz zidova probijao i nakon prvog krečenja; sve što je u stanu ostalo od posteljine i pribora je bilo neupotrebljivo zbog smrada i prljavštine, pa su sve morali baciti, a ukupni trošak sanacije stana te trošak režija koje tuženici nisu plaćali je po njegovoj procjeni bio preko 10.000,00 EUR.

18. Po iskazu svjedokinje TA (str. 97 spisa), prijateljice tužiteljevog sina, ona je u predmetni stan dolazila prije nego što je on iznajmljen jer je u njemu tada živio tužiteljev sin te je taj stan tada bio u potpuno normalnom stanju te je imao funkcionalan namještaj, ništa nije bio polomljeno niti je bilo smrada ili prljavštine. Po njenom iskazu, sjeća se da joj je tužiteljev sin nakon izlaska tuženika morao ići kod tetke po primjerak ključa stana, jer tuženici nisu vratili svoje primjerke; ona je bila sa njime prilikom prvog ulaska u stan, stan je zaudarao već iz hodnika, a kada su ušli vidjeli su da je sve u neredu, primijetili su da nedostaju neke stvari, zidovi su bili prljavi, a krevet slomljen, a kauč je bio izgreban od mačaka te je sve užasno smrdjelo. Nadalje, po pričanju tužiteljevog sina poznato joj je da su morali napraviti više dopunskih čišćenja stana, no zbog smrada koji je i dalje ostao morali su ličiti zidove i mijenjati parket; morali su kupiti nove stvari npr. wc dasku.

19. Po iskazu svjedoka UA (str. 98 spisa), tužiteljevog nećaka, on je na poziv tužiteljevog sina došao u stan nakon izlaska tuženika te je stan užasno smrdio što se osjetilo već sa stubišta, a u stanu je sve bilo razbacano, prljavo i puno mačjeg izmeta. Po njegovom iskazu zidovi su bili prljavi i na njima su bile rupe, a tužiteljev sin ga je zamolio je li ga može oličiti, pa je on to onda napravio sa nekoliko prijatelja, s time da su ga morali ličiti dva puta zbog smrada koji je osjetio i nakon prvog ličenja, a platili su ga između 6000-7000 HRK po ličenju plus materijal za ličenje kojeg su morali platiti.

20. Dovodeći u međusobnu vezu sve navedene dokaze, sud utvrđuje da su tuženici nakon prestanka najma stan ostavili prljav, u neredu i sa raznim oštećenjima. Naime, vezano uz te okolnosti sud vjeruje iskazima tužitelja i svjedoka GA, TA i UA jer su oni u tom dijelu iskazivali na uvjerljiv način, a na istinitost njihovih iskaza ukazuje i policijska Potvrda od 22.04.2022. te zapisnik izvanparničnog suda iz postupka osiguranja dokaza u kojem je utvrđeno stanje stana sa pripadajućim fotografijama, s time da te fotografije zorno prikazuju da je stan prljav, u neredu i sa oštećenim najmeštajem.

20.1. Posljedično, sud ne prihvaća tvrdnje tuženika iz odgovora na tužbu da nikakvu štetu nisu izazvali te da su stan ostavili u urednom stanju, kada je na temelju provedenih dokaza utvrđeno upravo suprotno, s time da tuženici u ovoj parnici nisu predložili provođenje niti jednog dokaza na okolnost istinitosti njihovih tvrdnji.

21. Po čl. 561. ZOO najmoprimac je dužan stvar rabiti u skladu sa ugovorom i namjenom stvari kao dobar gospodarstvenik, odnosno domar domaćin (st. 1.) te odgovara za štetu koja može nastati zbog protuugovorne uporabe i uporabe kojoj stvar nije namijenjena (st. 2.).

22. Po čl. 566. ZOO najmoprimac je nakon prestanka najma dužan vratiti iznajmljenu stvar (st. 1.), a ne odgovara za istrošenost stvari nastalu njenom redovitom uporabom, niti za oštećenja kao posljedicu dotrajalosti (st. 2.).

23. Po čl. 14. st. 1. ZNS najmoprimac se dužan koristiti stanom na način da ga čuva od oštećenja, a po čl. 15. st. 1. ZNS on odgovara po općim propisima za štetu koju prouzroči u stanu.

24. Po čl. 17. ZNS najmoprimac je nakon prestanka najma predati stan najmodavcu u stanju u kojem ga je zaprimio uzimajući u obzir promjene do kojih je došlo redovnim korištenjem stana.

25. Na temelju citiranih zakonskih odredbi tuženici su tužitelju odgovorni za štetu zbog oštećenja koja su prouzrokovali na stanu, u dijelu u kojem ta oštećenja nisu posljedica redovite uporabe niti dotrajalosti.

26. Po čl. 1085. ZOO odgovorna osoba je dužna uspostaviti stanje kakvo je bilo prije nego što je šteta nastala (st. 1.), a kada uspostava nije moguća dužna je platiti odgovarajući iznos u novcu (st. 3.), s time da će se oštećeniku dosuditi naknada u novu i onda kada on to zahtijeva, a okolnosti slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (st. 4.).

26. Na temelju zapisnika posl. br. R1-81/2022-11 od 05.07.2022. koji je sačinjen u postupku osiguranja dokaza sa pripadajućim fotografijama, a što je potvrđeno i prihvaćenim iskazima tužitelja i svjedoka, utvrđeno je da su tuženici stan ostavili u prljavom stanju, sa tragovima mačjeg urina i izmeta. Takvo stanje stana se nikako ne može smatrati redovitom uporabom i postupanjem u skladu sa pažnjom dobrog domaćina, pa su tuženici stoga dužni tužitelj naknaditi štetu u visini vrijednosti vraćanja čistoće i urednosti stana u uobičajeno stanje. Iz računa obrta [obrt] od 06.07.2022. vidljivo je da je tužitelj na ime čišćenja stana imao trošak u iznosu 3.600,00 HRK (478,08 EUR), što je obuhvaćalo čišćenje podova parnim strojem, uklanjanje tvrdokornih masnoća, dezinfekciju svih divljivih i dostupnih površina te uklanjanje izmeta i životinjskih dlaka. Stoga sud utvrđuje da su zbog neurednog i prljavog stana kakvog su mu ostavili kao najmodavcu nakon prestanka najma, tuženici dužni tužitelju isplatiti 478,08 EUR, jer je taj novčani iznos tužitelju bio potreban za vraćanje stana u normalno stanje što se tiče urednosti i čistoće.

27. Nadalje, iz zapisnika posl. br. R1-81/2022-11 od 05.07.2022. proizlazi da izvanparnični sud u postupku osiguranja dokaza utvrdio da je madrac od kreveta djelomično zaprljan te da je fronta kreveta slomljena, kao i da je kauč u dnevnom boravku prljav i izgreban. Navedeno proizlazi i iz iskaza tužitelja te svjedoka GA i TA, koji su iskazivali o tome su krevet i kauč bili izgrebani i prljavi od mačjeg urina i izmeta, kao i da je stranica kreveta bila slomljena. Takvo stanje kreveta i kauča ne može se smatrati posljedicom redovite uporabe niti dotrajalosti. Sud vjeruje tužitelju da krevet i kauč više nisu bili za daljnju uporabu, jer je krevet imao slomljenu stranicu, a i jedno i drugo su bili izgrebani i zaprljani od mačjeg urina i izmeta, pa tužitelj nije bio dužan zadržavati namještaj koji je bio u takvom stanju, zbog čega su mu stoga tuženici dužni naknaditi time pretrpljenu štetu. Iz računa IKEA-e od 28.09.2022. (str. 77 spisa) proizlazi da je vrijednost nove kutne sofe iznosila 3.599,00 HRK (477,67 EUR), dok iz uvjerljivog iskaza svjedoka GA proizlazi da je nabavio polovni krevet sa madracem za 650,00 EUR, a s obzirom da se nabavljao polovni krevet logično je da tužitelj ne raspolaže nikakvim računom kao dokazom plaćanja. Stoga sud utvrđuje da su zbog oštećenja kreveta i kauča tuženici tužitelju dužni isplatiti 1.127,67 EUR, jer je taj novčani iznos tužitelju bio potreban za uspostavljanje stanja kakvo je bilo prije nastanka štete.

27.1. U vezi navedenoga valja istaknuti da iako je račun IKEA-e za kutnu sofu (str. 77 spisa) ispostavljen na ime društva Jadranšped Imotski d.o.o., očito se radi o tužiteljevoj firmi jer je iskazao da je određene stvari kupovao preko firme, međutim za odluku u ovom predmetu nije relevantno na koji način je tužitelj sam popravio štetu koju je pretrpio, nego je relevantno to što su mu tuženici svojim postupanjem prouzrokovali štetu. Iznos koji je u računu IKEA-e naveden za kutnu sofu (477,67 EUR) predstavlja dokaz novčanog iznosa štete koju je tužitelj pretrpio oštećenjem kauča, jer bi mu taj novčani iznos bio potreban za uspostavljanje stanja kakvo je bilo prije štetnog događaja.

28. Konačno, sud utvrđuje da tuženici tužitelju nakon prestanka najma nisu vratili ključeve stana. Naime, još je u policijskoj Potvrdi od 22.04.2022. konstatirano da je tužiteljev sin GA izjavio policiji kako mu tuženici nisu vratili ključeve stana, a o tome se na uvjerljiv način iskazivali i tužitelj te svjedoci GA i TA. Sud prihvaća kao životne, logične i razumne tvrdnje tužitelja da je zbog toga morao promijeniti cijelu bravu, a tužitelj i svjedok GA su na uvjerljiv način iskazali da im je trošak nove brave i ključeva za ulazna vrata stana bio 300,00 EUR, no tužitelj po toj osnovi potražuje 265,44 EUR (podnesak od 22.11.2024. – str. 76 spisa), pa su mu tuženici dužni naknaditi taj trošak. Pritom je životno da tužitelj danas ne raspolaže dokazom o plaćanju tog iznosa bravaru, jer se iz iskaza tužitelja i njegovog sina može zaključiti da se brava promijenila u kraćem roku nakon izlaska tuženika iz stana, pa je logično da tužitelj u tom trenutku nije vodio računa da čuva račun bravara ili potvrdu o plaćanju, jer mu je u tom trenutku bio prioritet vraćanje stana u normalno stanje.

29. Slijedom navedenoga, sud utvrđuje da su tuženici po navedenim osnovama tužitelju dužni naknadi štetu ukupnom iznosu 1.871,19 EUR (478,08 EUR trošak čišćenja i dezinfekcije stana, 1.127,67 EUR trošak nabave zamjenskog kauča i kreveta te 265,44 EUR promjena brave na ulaznim vratima), pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu prihvatiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke, s time da su tužitelju zatezne kamate na temelju čl. 1086. ZOO dosuđene od dana 07.04.2022. kada su se tuženici iselili iz stana, što znači da su imovinsku štetu na stanu prouzročili najkasnije tog datuma.

30. S druge strane, iako je tužitelj u tijeku postupka navodio i druge štete, i to krađu kristalnih čaša, kuhinjskog pribora i umjetničke slike, nestanak stolica, oštećenje tuš kabine, wc daske i silikona na umivaoniku te uprljanu posteljinu, tužitelj u tijeku postupka nije konkretizirao iznos štete koju je pretrpio za svaku od navedenih stvari, niti je uopće naveo koji iznos za svaku od tih stvari potražuje, pa sud stoga u dijelu koji se odnosi na navodnu štetu na tim stvarima tužbeni zahtjev ne može utvrditi osnovanim.

30.1. Tužitelj je u podnesku od 22.11.2024. (str. 76 spisa) naveo da za kupljeni stol, stolice i krevet nema račun, no da ih je platio oko 10.000,00 HRK, međutim ni tužitelj ni svjedoci u svojim iskazima nisu spominjali kupovanje stola (već je GA spominjao kupovanje stolića za TV, za kojeg u spisu postoji račun IKEA-e), a tužitelj u svakom slučaju nije naznačio koliko točno je platio koju od tih stvari, već je uopćeno naveo 10.000,00 HRK za sve te stvari, pa je ostalo nejasno koliko potražuje za svaku od njih.

30.2. U odnosu na stolić za TV, koji je prema računu IKEA-e plaćen 1.116,00 HRK, tužitelj u tijeku postupka nije dokazao da su oštećenja na starom stoliću bila takva da bi zahtijevala kupnju novog stolića. Svjedok GA je iskazao da su stari stolić morali baciti „jer su prljavština i smrad ušli skroz u njega“, međutim u postupku osiguranja dokaza nije utvrđeno postojanje nikakvih oštećenja stolića za TV, a nije životno ni logično da bi smrad i prljavština (od mačaka) stolić televizije mogli učinit neupotrebljivim.

31. Što se pak tiče navodne krađe kuhala za vodu marke Bosch vrijednosti 250,00 HRK te usisavača vrijednosti 950,00 HRK, na temelju provedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi da je tužitelj te uređaje imao u stanu kada su se tuženici u njega uselili, niti se na temelju provedenih dokaza može utvrditi vrijednost tih uređaja, a ne može se utvrditi ni da je tužitelj nakon odlaska tuženika nabavio novo kuhalo za vodu i usisavač, pri čemu je svjedok GA iskazao da se ne sjeća jesu li tuženici odnijeli usisavač ili je on ostao u stanu pokvaren. Stoga sud tužbeni zahtjev ne može utvrditi osnovanim ni u dijelu u kojem se odnosi na te stvari.

32. Glede navodne krađe televizora marke Hisense vrijednosti 1399 HRK, tuženici su u odgovoru na tužbu potvrdili da je tužitelj tijekom najma kupio TV za stan, međutim iz provedenih dokaza se ne može sa sigurnošću utvrditi da su tuženici zaista taj TV odnijeli sa sobom, odnosno ukrali. Naime, potvrda policije sadrži samo izjavu tužiteljevog sina o nestanku televizora, dok se iz zapisnika o osiguranju dokaza ne može utvrditi da u stanu nedostaje televizor, pa kada se navedeno dovede u vezu sa činjenicom da tužitelj nije inicirao vođenje kaznenog postupka protiv tuženika radi krađe televizora, ovaj sud ne može sa sigurnošću utvrditi da su tuženici zaista prilikom izlaska iz stana sa sobom odnijeli tužiteljev televizor. Stoga se tužbeni zahtjev ni u tom dijelu ne može utvrditi osnovanim.

33. Tužitelj je u spis dostavio i dva računa, jedan od obrta [obrt] za dobavu laminata, demontažu i odvoz starog te postavljanje novog laminata te dobavu i ugradnju cokli na iznos 6.447,50 HRK (str. 64 spisa), a drugi od društva Jerašinka j.d.o.o. za popravak i čišćenje vodokotlića, odštopavanje podnog sifona, ispuštanje sustava grijanja, demontažu i montažu pet radijatora, ispiranje i čišćenje radijatora te izmjenu dva kutna ventila na iznos 1.937,50 HRK (str. 66 spisa). Međutim, iz provedenog dokaznog postupka se ne može utvrditi da bi tuženici svojim protupravnim odnosno protuugovornim ponašanjem izazvali bilo kakva oštećenja koja bi zahtijevala navedene popravke radi otklanjanja štete. Naime, što se tiče zamjene laminata (uklanjanje starog i postavljanje novog), iako iz saslušanja tužitelja te svjedoka GA i TA proizlazi da se laminat morao zamijeniti zbog smrada (od mačaka), sud ne može nekritički prihvatiti ovakve tvrdnje jer nije životno ni logično da bi se samo zbog prljavštine od mačaka morao mijenjati cijeli laminat, niti da bi iz laminata prodirao smrad koji je zaostao od mačaka, pogotovo u kontekstu činjenice da u zapisniku posl. br. R1-81/2022 od 05.07.2022. iz postupka osiguranja dokaza uopće nije konstatirano postojanje smrada u stanu. S obzirom da je iz fotografija koje su priložene spisu osiguranja dokaza vidljivo da je stan bio prljav i u neurednom stanju, sa vidljivim mačjim dlakama i tragovima vjerojatno mačjeg izmeta, sud vjeruje da se u stanu osjećao neugodan miris određenog intenziteta, međutim iz provedenih dokaza se ne može utvrditi da bi se radilo o takvom smradu zbog kojeg bi se morao mijenjati čak i laminat, odnosno čiji izvor bi bio u laminatu. Sve navedeno se odnosi i na ispiranje i čišćenje radijatora, za koje tužitelj tvrdi da ih se trebalo demontirati i posebno čistiti zbog smrada od mačaka. Što se pak tiče popravka i čišćenja vodokotlića te odštopavanje podnog sifona, osim što je dostavio račun za te radove, tužitelj u ovom predmetu niti nije iznio činjenične tvrdnje da bi tuženici svojim radnjama oštetili vodokotlić i začepili sifon, niti su ta oštećenja utvrđena u postupku osiguranja dokaza.

34. Konačno, što se tiče ličenja stana tužitelj tvrdi da je ličenje izvršio UA, kojeg da je za to platio 15.000,00 HRK. Iz iskaza svjedoka GA (str. 97 spisa) proizlazi da je on dovodio više majstora koji su mu govorili da će ga krečenje koštati preko 1.500,00 EUR, zbog čega da je zamolio svojeg prijatelja UA da on obavi krečenje. Međutim, iz iskaza svjedoka UA (str. 98 spisa) proizlazi da je on nećak tužitelja, da je student i da je u vrijeme ličenja imao 22 godine, da je na molbu tužiteljevog sina GA on sa prijateljima izvršio ličenje stana u dva navrata, s time da mu je tužitelj za prvo ličenje platio 1.150,00 EUR, a za drugo ličenje 850,00 EUR plus materijal za ličenje. Sud vjeruje da je ličenje stana obavio UA, međutim potpuno je nelogično da bi tužitelj njemu kao svojem nećaku, studentu od 22 godine, platio čak 2.000,00 EUR za ličenje stana, pogotovo u kontekstu tužiteljeve tvrdnje da je prvo ličenje plaćeno 1.150,00 EUR, dok iskaza GA proizlazi da su profesionalni majstori nudili ličenje za 1.500,00 EUR te da se drugo ličenje ponovilo jer je iz zidova i nakon 20 dana probijao smrad, što bi značilo da se u vrijeme prvog ličenja nije planiralo drugo ličenje koje bi dovelo do veće cijene, pa je potpuno neživotno, nelogično i neuvjerljivo da bi u takvim okolnostima tužitelj nećaku studentu od 22 godine i njegovim prijateljima dao 1.150,00 EUR, za posao za koje su profesionalni majstori tražili 1.500,00 EUR. Stoga sud ne vjeruje iskazima tužitelja, njegovog sina GA i nećaka UA o tome da je ličenje plaćeno 2.000,00 EUR, zbog čega je tužbeni zahtjev u odnosu na tu osnovu također valjalo odbiti.

35. Slijedom svega navedenoga, budući da tužitelj nije dokazao odgovornost tuženika i visinu štete preko iznosa 1.871,19 EUR (točka 29. obrazloženja), preostali tužbeni zahtjev do zatraženih 6.636,14 EUR – dakle za 4.764,95 EUR – valjalo je odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

36. Tužitelj je djelomično uspio u parnici, pa mu tuženik dužan naknaditi troškove postupka u skladu sa čl. 154. st. 2. ZPP. Tužitelj je sa pravom osnovom uspio u cijelosti (100%), dok je sa visinom uspio za 28%, što bi značilo da je njegov sveukupni kvalitativni i kvantitativni uspjeh u sporu 64%, dok je uspjeh tuženika 36%, dok razlika tih omjera iznosi 28%.

36.1. Vrijednost predmeta spora iznosi 6.636,14 EUR, a tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa je u skladu sa čl. 155. ZPP i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) imao troškove:

– prijedlog za osiguranje dokaza – 250,00 EUR (Tbr. 7/1);

– zastupanje na ročištu u osiguranju dokaza – 250,00 EUR (Tbr. 9/1);

– sastav tužbe – 250,00 EUR (Tbr. 7/1);

– zastupanje na ročištima od 25.09.2024., 26.11.2024. i 04.02.2025. – po 250,00 EUR (Tbr. 9/1);

– trošak sudske komisije i sudskog dostavljača u postupku osiguranja dokaza – 70,37 EUR;

– trošak sudske pristojbe u postupku osiguranja dokaza – 6,64 EUR;

– trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu – 56,41 EUR i presudu 56,41 EUR, što ukupno iznosi 1.689,83 EUR, a tužitelj u skladu sa čl. 154. st. 2. ZPP ima pravo na naknadu troška postupka u omjeru 28%, pa mu stoga na ime troška pripada 473,15 EUR. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu 14. ožujka 2025.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnica Ljubica Vuković;

2. AA iz [adresa];

3. KA iz [adresa].