REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-501/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji Zorani Matešić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB:02958272670, Zagreb, Margaretska 3, zastupan po OR, dipl. iur., prema generalnoj punomoći Su-365/21, protiv prvotuženice NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotuženice Poliklinika PERIFERNA VASKULARNA REHABILITACIJA, OIB: 66190034071, Kalinovica 3, Zagreb, koju zastupa punomoćnik Jakša Lucarić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 30. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika drugotuženice, a u odsutnosti uredno pozvane prvotuženice, u smislu odredbe čl. 335. stavak 4. ZPP, 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Utvrđuje se da je Ugovor o radu, a kojeg su sklopili prvotuženik NR OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotuženik Poliklinika PERIFERNA VASKULARNA REHABILITACIJA, OIB: 66190034071 Kalinovica 3, Zagreb zastupana po FR ništetan."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, OIB:02958272670, Zagreb, Margaretska 3 da drugotuženici Poliklinika PERIFERNA VASKULARNA REHABILITACIJA, OIB: 66190034071, Kalinovica 3, Zagreb naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 14. ožujka 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev drugotuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 14,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 14. ožujka 2025. pa do isplate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su prvotuženica s drugotuženicom sklopile Ugovor o radu s početkom rada prvotuženice kod drugotuženice s danom 13. siječnja 2023. zaključno do 13. siječnja 2023. isključivo radi ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

1.1. Smatra da su prvotuženica i drugotuženica zasnovali radni odnos 13. siječnja 2023. samo kako bi prvotuženica ostvarila prava na zdravstvenu zaštitu iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret sredstava tužitelja, a ne za obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da takav radni odnos između provotuženice i drugotuženice nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju).

1.2. Nadalje, navodi da je člankom 122. stavak 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu.

1.3. Ističe da je člankom 8. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) propisano da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno, dok je člankom 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisano da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, odnosno da je predmetni ugovor sklopljen radi prividnog pravnog posla poradi zaobilaženja propisa, prijevare trećih osoba ili u kakvu drugu svrhu a ne obavljanje poslova prema sklopljenom ugovoru, pa da on stoga sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) ima pravni interes za podnošenje ove tužbe.

2. Prvotuženica i drugotuženica su pozvane rješenjem od 18. prosinca 2023. podnijeti pisani odgovor na tužbu.

2.1. Prvotuženica je rješenje primila 21. prosinca 2023. (poleđina lista 4 spisa), ali po istom nije postupila te nije dostavila pisani odgovor na tužbu, a niti je tijekom postupka osporila tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Međutim nije bilo uvjeta za donošenje presude zbog ogluhe (čl. 331.b ZPP) u odnosu na prvotuženicu.

2.2. Drugotuženica u svom odgovoru na tužbu je navela da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da je tužitelj podnio tužbu na utvrđenje tj. da predmetnom tužbom traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o radu koji nije ni zaključen. Smatra da je apsurdno tražiti utvrđenje ništetnosti pravnog posla koji nije niti zaključen, jer tuženici u konkretnom slučaju nisu zaključili ugovor o radu kako to tvrdi tužitelj pa stoga nema niti zakonske osnove za ove podnošenje tužbe niti tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje iste. Nadalje, navodi da on prvotuženicu NR, a koja je podnijela zahtjev za utvrđivanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, uopće ne pozna niti je sa drugotuženicom ikada bila u kontaktu, NR nije nikada bila u poslovnom prostoru, niti na razgovoru za posao, slijedom čega nije ni mogao između njih biti zaključen ugovor o radu. Isto tako navodi da ne postoji dokumentacija koju je tražio tužitelj da dostavi i to iz razloga što Ugovor o radu nije nikada zaključen između tuženika, prvotuženica nikada nije obavljala poslove za drugotuženicu niti im je ista poznata, za radno mjesto nije raspisan natječaj niti je drugotuženica imala potrebe za radnim mjestom, nije joj poznato o kojem se radnom mjestu radi, niti su joj poznate kvalifikacije kao ni opis poslova radnog mjesta prvotuženice s obzirom da nisu upoznati o čemu se radi u konkretnom slučaju. Po primitku zaključka tužitelja prvi puta su saznali za činjenicu prijave o početku i prestanku osiguranja za prvotuženicu NR, dok su dodanom provjerom sa knjigovodstvenim servisom koji je obavljao knjigovodstvene poslove za drugotuženicu i njihovog daljnjeg istraživanja, saznali da je njihova zaposlenica ORF bez znanja drugotuženice i znanja svojih nadređenih, neovlašteno i samoinicijativno koristeći kodirani pristup sustavu prijave o početku i prestanku osiguranja, izvršila navedenu prijavu o početku osiguranja svoje kćeri, prvotuženice NR; i to 13. siječnja 2023., kao i prijavu o prestanku njenog osiguranja 17. siječnja 2023. pritom navodeći dan 13. siječnja 2023. kao dan prestanka svojstva osiguranice uz razlog “osiguranik nije počeo raditi na dan početka osiguranja - ne postoji osiguranje”. Slijedom svega navedenog, drugotuženica predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz dosudu troškova parničnog postupka drugotuženici sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom i čitanjem u izjavu prvotuženice od 8. svibnja 2023. (list 2 spisa), izvod iz službene evidencije tužitelja o radno-pravnom statusu prvotuženice (list 3 spisa), očitovanje osobe ovlaštene za zastupanje Poliklinike Periferna vaskularna rehabilitacija od 6. listopada 2023. (list 8 spisa), obrazac HZMO o prijavi početka osiguranja i prijavi o prestanku osiguranja (list 9 i poleđina lista 9 spisa), zaključak HZZO-a od 15. veljače 2022. (list 10 spisa).

3.1. Sud nije izveo ostale predložene dokaze i to nije pribavio podatke o uplaćenim doprinosima od strane porezne uprave iz razloga što je sukladno članku 75. stavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23 – dalje ZOZO) Porezna uprava obvezna do 20. dana u mjesecu za prethodni mjesec dostaviti Zavodu sve evidencije koje se odnose na uplatu doprinosa i ostalih prihoda obveznoga zdravstvenog osiguranja i obveznoga zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti za koje je nadležna i za koje vodi evidenciju tj. predloženi dokaz je već tužitelj uz tužbu mogao priložiti s obzirom da s navedenim podacima raspolaže, te izvođenje dokaza saslušanjem tuženica iz razloga što se istim ne bi mogle utvrditi odlučne činjenice odnosno isto nije svrsishodno za donošenje odluke u ovom predmetu, niti bi to bilo ekonomično, te bi znatno odužilo ovaj postupak odnosno predloženi dokazi nisu u skladu s čl. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 155/23 - dalje ZPP), a ovaj sud smatra da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno na temelju dokaza koji su izvedeni u ovom postupku.

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa člankom 8. ZPP ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o radu zaključenog između prvotuženice VR kao radnika i drugotuženice kao poslodavca. Pritom tužitelj tvrdi da je predmetni Ugovor o radu nastao, da je prividan, a time i ništetan.

6. Između stranaka je sporno jesu li prvotuženica i drugotuženica uopće zaključile Ugovor o radu, te ukoliko jesu je li taj ugovor o radu ništetan.

7. Uvidom u Izjavu prvotuženice (list 2 spisa) utvrđeno je da se ista izjavila tužitelju da nije nakon završetka škole regulirala svoj status, pa je 13. siječnja 2023. otišla kod mamine poznanice koja ima polikliniku ovdje drugotuženice, te joj je gospođa iz poliklinike rekla tada da mogu probati i ona je otišla 13. siječnja 2023. raditi kod iste te je obavljala posao kopiranja nalaza, slagala je papire i poštu, međutim to joj se nije svidjelo, jer joj je bilo teško gledati u bolesne ljude te je rekla mami da ne želi ponovo ići tamo.

7.1. Slijedom navedenog, sud zaključuje da su prvotuženica i drugotuženica ipak sklopile usmeni ugovor o radu s početkom rada prvotuženice 13. siječnja 2023., a što potvrđuje i činjenica da je drugotuženica tužitelju dostavila Prijavu o početku osiguranja (list 9 spisa).

8. Također, uvidom u status osigurane osobe (list 3 spisa) utvrđeno je da je prvotuženica imala status obvezno zdravstveno osigurane osobe kao osoba u radnom odnosu s danom stjecanja prava i statusa 13. siječnja 2023., te joj je istim datumom 13. siječnja 2023. utvrđen prestanka statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe kao osobe u radnom odnosu.

9. Uvidom u Prijavu o početku osiguranja (list 9 spisa) ovaj sud je utvrdio da je 13. siječnja 2023. prvotuženica prijavljena kao radnik kod drugotuženice, dok je uvidom u Prijavu o prestanku osiguranja (poleđina lista 9 spisa) od 17. siječnja 2023. ovaj sud utvrdio da se kao razlog prestanka svojstva osiguranika kod drugotuženice navodi da osiguranik nije počeo raditi na dan početka osiguranja 13. siječnja 2023. tj. da ne postoji osiguranje - članak 112. stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju.

10. Ništetan ugovor, prema odredbi članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22., 154/22., 155/23 dalje ZOO), je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

10.1. Ispitavši navedene pretpostavke ništetnosti ugovora po službenoj dužnosti, sud je utvrdio da predmetni usmeni ugovor o radu nije protivan Ustavu Republike Hrvatske niti kojem prisilnom propisu.

10.2. Radni odnos zasniva se ugovorom o radu (članak 10. stavak 1. Zakona o radu. Narodne novine broj 93/14., 127/17, 98/19., 151/22., 46/23., 64/23- dalje ZR). Dok je stavkom 2. istog članka propisano da ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Nadalje člankom 14. stavak.

2. ZR propisano je da propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost toga ugovora odnosno propisano je da isti ne mora biti u pisanom obliku.

10.3. Također, sud nije utvrdio da bi predmetni ugovor bio protivan moralu društva jer iz Izjave prvotuženice proizlazi kako je ista 13. siječnja 2023. radila kod drugotuženice te je toga dana obavljala posao kopiranja nalaza, slagala je papire i poštu pa se u okolnostima konkretnog slučaja upravo to postupanje prvotuženice ne može ocijeniti kao postupanje protivno moralu društva, posljedica čega bi bila ništetnost ugovora.

10.4. Dovodeći u vezu navedena utvrđenja i citirane zakonske odredbe sa materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu, ovaj sud je utvrdio da predmetni ugovor u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a nije ništetan.

11. Dalje, tužitelj tvrdi da je predmetni ugovor prividan i da je sklopljen samo da bi prvotuženica ostvarila pravo na zdravstvenu zaštitu na teret sredstava tužitelja.

12. Prema odredbi članka 285. ZOO prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, tada taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

13. Dakle, prividan ugovor u smislu članka 285. stavak 1. ZOO podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njezina očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obvezno pravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje. Među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao. Između ugovornih stranaka simuliranog pravnog posla nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već "nešto drugo") i u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja.

14. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora dakle nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 12/2020-3 od 14. travnja 2021.).

15. Stoga, u konkretnom slučaju, ugovor, za koji zakon propisuje (članak 285. stavak 1. ZOO) da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti (takvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske i u odluci poslovni broj Rev-2357/15 od 2. veljače 2016.).

16. Cijeneći okolnosti konkretnog slučaja, posebno Izjavu prvotuženice da je 13. siječnja 2023. došla raditi kod drugotuženice, ali da joj se nije svidjelo i da nije željela nastaviti dolaziti sud je utvrdio da prvotuženica i drugotuženica nisu sklopile ugovor o radu kako bi kod trećih izazvale lažan dojam već da je volja i namjera bila sklapanje ugovora o radu i uspostava radnog odnosa trajnijeg karaktera, do kojeg međutim, zbog odustanka prvotuženice, nije došlo.

17. Nadalje, odredbom članka 327. stavak 1. ZOO je propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

18. Međutim, neovisno o tome što sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, sud je vezan činjeničnim navodima tužbe te nije ovlašten utvrđivati činjenice izvan onoga što su stranke iznijele niti sud u parničnom postupku ima inkvizitorne ovlasti. Stoga sud nije ovlašten utvrđivati druge razloge ništetnosti izvan onih na koje je ukazao tužitelj tužbom i tijekom postupka. Takvo shvaćanje je izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2555/16-3 od 26. rujna 2017. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje „da sud može paziti po službenoj dužnosti na ništetnost koja je istaknuta u okviru činjenica iznesenih od strane stranke koja se poziva na ništetnost“, kao i s odlukom poslovni broj Rev-53/08-2 od 3. lipnja 2009. u kojoj je navedeno da je „pogrešan zaključak tužitelja da je sud trebao paziti je li u postupku ostvaren bilo koji razlog ništetnosti“.

19. Jedina iznimka je propisana člankom 7. stavak 2. ZPP, a to je da je sud ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), što nije slučaj u ovom konkretnom predmetu.

20. Tužitelj u činjeničnim navodima, osim da je ugovor ništetan jer je riječ o prividnom ugovoru nije isticao neki drugi razlog ništetnosti. Pritom ovaj sud ističe da prividnost nije razlog za ništetnost ugovora. Slijedom svega gore navedenoga valjalo je odbiti zahtjev za utvrđenjem da je Ugovor o radu ništetan i da ne proizvodi pravne učinke, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

21. Odluka o trošku drugotuženice temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. S obzirom da je drugotuženica u cijelosti uspjela u sporu valjalo je istom priznati trošak parničnog postupka prema, prema vrijednosti predmeta spora i priloženom troškovniku i to sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023 - dalje u tekstu: Tarifa). Stoga je drugotuženici priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 12. siječnja 2024. prema Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 25 bodova, pristup na ročište od 30. siječnja 2025. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 25 bodova, odnosno ukupno 50 bodova. Cijeneći da je vrijednost jednog boda 2,00 eura drugotuženici je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 100,00 eura, a što uvećano za trošak PDV od 25% (25,00 eura), ukupno iznosi 125,00 eura te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

22. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a.

23. Drugotuženici nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 14,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 14. ožujka 2025. pa do isplate, jer istu nije platila, a nije nastala niti obveza plaćanja navedene pristojbe za drugotuženicu, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

Velika Gorica, 14. ožujka 2025.

Sutkinja:

Zorana Matešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.