Poslovni broj Povrv-252/2021-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji Nikolini Mandić, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Vrtni put 1, Zagreb, OIB: 29524210204, kojeg zastupa punomoćnica Ermina Abdić Klisović, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženice LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 5. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Matka Bogdana, odvjetnika iz Sinja, 14. ožujka 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željene Biuk iz Trogira poslovni broj Ovrv-1070/2020 od 20. siječnja 2021. u dijelu kojim je tuženici naloženo da u roku od 8 dana tužitelju isplati iznos od 607,41 EUR / 4.461,40 kn[1] zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 239,43 EUR / 1.803,99 kn[1] od 15. kolovoza 2019.,

- 30,17 EUR / 227,31 kn[1] od 14. rujna 2019.,

- 28,32 EUR / 213,39 kn[1] od 16. listopada 2019.,

- 25,75 EUR / 194,00 kn[1] od 16. studenoga 2019.,

- 25,75 EUR / 194,00 kn[1] od 14. prosinca 2019.,

- 17,58 EUR / 132,46 kn[1] od 16. siječnja 2020.,

- 4,65 EUR / 35,00 kn[1] od 15. veljače 2020.,

- 4,65 EUR / 35,00 kn[1] od 14. ožujka 2020.,

- 215,84 EUR / 1.626,25 kn[1] od 16. travnja 2020.

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željene Biuk iz Trogira poslovni broj Ovrv-1070/2020 od 20. siječnja 2021. ukida se i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tuženici naloženo da u roku od 8 dana tužitelju isplati iznos od 17,65 EUR / 133,00 kn[1] sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljev prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 511,03 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 9,96 EUR / 75,00 kn[1] sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Rješenjem javnog bilježnika Željene Biuk iz Trogira poslovni broj Ovrv-1070/2020 od 20. siječnja 2021. naloženo je tuženici isplatiti tužitelju (tada ovrhovoditelju) iznos od 4.594,40 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od sljedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa računa do isplate, nadoknaditi nastale troškove ovrhe u iznosu od 900,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i predvidive troškove ovrhe u iznosu od 662,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Zatim je radi prisilne naplate navedenih iznosa na temelju vjerodostojne isprave određena ovrha općenito na imovini tuženika (tada ovršeniku).

2. Protiv navedenog rješenja tuženica je 29. siječnja 2021. izjavila pravodoban prigovor uz koji prilaže specifikaciju poziva za razdoblje od 1. srpnja 2019. -31. srpnja 2019. te za razdoblje od 1. kolovoza 2019. do 31. kolovoza 2019. Tvrdi kako je iz navedenih specifikacija vidljivo da u tako kratkim vremenskim razdobljima nije moguće uspostaviti pozive niti SMS poruke.

2.1. Tuženica je specifikaciju poziva za razdoblje od 1. srpnja 2019.-31. srpnja 2019. priložila i uz podnesak koji je zaprimljen kod ovoga suda 24. rujna 2021., a u kojem predlaže spor riješiti pred sudom u Sinju.

3. Povodom prigovora tuženice ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv-252/2021-3 od 6. travnja 2021. stavio izvan snage rješenje javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je postupak nastavljen kao parnični postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga. Osim toga, stranke su predmetnim rješenjem sukladno odredbi čl. 461.a st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP) upozorene na sadržaj odredbi čl. 461.a st. 2., 3. i 4. ZPP.

4. Tužitelj u podnesku koji je kod ovoga suda zaprimljen 1. listopada 2021. i tijekom postupka ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda te tvrdi da je s tuženicom 30. svibnja 2019. sklopio dva ugovora, tj. da je tužiteljevim prihvatom tuženikovog Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa sklopljen pretplatnički odnos za uslugu Mobilna M za korisnički broj [broj telefona] a temeljem Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu sklopljen ugovor o kupnji mobilnog uređaja Mi A2 lite DS crni uz obročnu otplatu.

4.1. Tužitelj tvrdi da je svoje obveze iz navedenih ugovora uredno ispunjavao u vidu pružanja telekomunikacijskih usluga, dok tuženica nije uredno podmirila utužene račune. Isto tako, tvrdi da je tuženica prigovorila iznosu računa za srpanj 2019., a na ostale račune nije.

4.2. U odnosu na račune za srpanj i kolovoz 2019. tužitelj navodi kako su u istima usluge obračunate u skladu sa ugovorenom uslugom i važećim cjenikom, odnosno da su u istima obračunate i dodatne usluge drugih tvrtki, a radi se o uslugama društva IT Jedan d.o.o. koje je tuženica kupovala putem koda 889889 i koje se odnose na usluge čavrljanja neprimjerene za djecu. Tužitelj tvrdi da se radi o uslugama operatora usluga s posebnom tarifom koji je za pružanje tih usluga registriran pri Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti (dalje: HAKOM) te da su sve tako pružene usluge naplaćene tuženici na računima pod stavkama: pozivi po posebnoj tarifi, SMS-posebna cijena i dodatne usluge drugih tvrtki. Osim toga, tužitelj navodi i da je u pogledu prigovora tuženice na račun za srpanj 2019. donesena odluka Povjerenstva za rješavanje pritužbi potrošača tužitelja od 11. listopada 2019. te odluka HAKOM-a od 27. veljače 2020. kojima je potvrđena ispravnost obračuna tužitelja za usluge s posebnom naplatom.

4.3. Nadalje, tužitelj navodi da je posljednjem računu za ožujak 2020. tuženici obračunao naknadu štete za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 1.269,25 kn te preostali iznos kupoprodajne cijene za mobilni uređaj od 490,00 kn, ukupno 1.759,25 kn.

4.4. Tužitelj navodi da temeljem odredbe čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama te odredbi čl. 14.5. Općih uvjeta ima pravo na isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora koja je u računu za ožujak 2020. tuženici obračunata i u iznosu od 1.269,25 kn. Naime, tužitelj tvrdi da se tuženica prilikom zasnivanja pretplatničkog odnosa za uslugu Mobilna M obvezala biti tužiteljev pretplatnik za minimalno razdoblje od 24 mjeseca, a kako bi pod povoljnijim uvjetima koristila ugovorenu uslugu, i to za manju naknadu od redovite naknade propisane Cjenikom. Usto je ostvarila i popust na kupnju uređaja budući da je mobilni uređaj kupila po cijeni od 9,00 kn s ukupnim iznosom za otplatu od 840,00 kn (ukupno 849,00 kn) iako je maloprodajna cijena predmetnog uređaja na dan sklapanja ugovora iznosila 1.699,00 kn, pa je tako ostvarila popust na kupnju uređaja od 850,00 kn. Tužitelj tvrdi da je obračunao naknadu u visini popusta na proizvode i usluge te naknadu u visini preostalih mjesečnih naknada do isteka obveznog trajanja ugovora, te obračuna za tuženicu povoljniji iznos koji sukladno priloženom računu iznosi 1.269,25 kn.

4.6. Kao dokaze tužitelj predlaže izvršiti uvid u izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga sa stanjem na dan 28. kolovoza 2020., Zahtjeve za zasnivanje pretplatničkog odnosa s Ugovorom o kupnji uređaja uz obročnu otplatu, Opće uvjete poslovanja A1 Hrvatska d.o.o., karticu kupca, Cjenik usluga u govornim tarifnim modelima za pretplatnike, prijepis računa i opomena, specifikaciju poziva, obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora, obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa, dopis tužitelja od 23. siječnja 2020., odluku Povjerenstva tužitelja od 11. studenoga 2019., Odluku HAKOM-a od 27. veljače 2020. s potvrdom o primitku pošiljke, specifikacija usluga, dopis društva IT Jedan d.o.o. s popisom korištenih usluga, rješenje Trgovačkog suda u zagrebu poslovni broj Tt-18/34897/2 od 1. listopada 2018.

4.7. Tužitelj predlaže platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika održati na snazi u cijelosti uz nadoknadu parničnih troškova s pripadajućim zateznim kamatama.

5. Tuženica na pripremnom ročištu 5. studenoga 2024. ponovila navode iz prigovora te je predložila izvršiti uvid u sve uplate za 2019. te da ju se sasluša u svojstvu stranke. Iz sadržaja činjeničnih navoda tuženice proizlazi kako tuženica predlaže ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Tužiteljev prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda nije osnovan jer je prorogacijska klauzula iz odredbe čl. 17. Općih uvjeta tužitelja ništetna.

6.1. Naime, odredbom čl. 1. st. 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. (dalje: Direktiva) regulirani su nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima (kao što je konkretan) te se smatra nepoštenom ona jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Dakle, opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, da mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama, i da se mora protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

6.2. Navedena Direktiva implementirana i u zakonodavstvo Republike Hrvatske pa tako i u Zakon o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme zasnivanja predmetnog pretplatničkog odnosa (čl. 3. - "Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP), pa su tako odredbama čl. 49. i 50. ZZP, bile propisane pretpostavke na temelju kojih bi se pojedine ugovorne odredbe mogle smatrati nepoštenima, a kojima su obuhvaćeni uvjeti iz navedene Direktive.

6.3. Odredbom čl. 49. st. 1. i 2. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je odredbom čl. 55. st. 1. ZZP kojom je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

6.4. Ovaj sud je ispitao nepoštenost navedene ugovorne odredbe po službenoj dužnosti sukladno praksi Suda Europske unije iz presude Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.

6.5. U konkretnom slučaju odredbu čl. 17. Općih uvjeta unaprijed je formulirao tužitelj kako trgovac te na njezin sadržaj tuženik kao potrošač nije imao nikakav utjecaj. A kada se uzme u obzir da je vrijednost predmeta ovoga spora 609,78 EUR / 4.594,40 kn[1] te da bi tuženica - koji ima prijavljenu adresu prebivališta u [adresa], radi ostvarenja svojih prava morala putovati u Zagreb i natrag, koji put osim troškova iziskuje i dodatno vrijeme, ovaj sud ocjenjuje da je navedena odredba Općih uvjeta nepoštena jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka te je stoga ništetna.

6.6. Kako se prorogacijska klauzula iz odredbe čl. 17. Općih uvjeta ne može primijeniti jer je ništetna, to je ovaj sud mjesno nadležan u ovome sporu na temelju odredbe 47. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje ZPP) kojom propisano je da je za suđenje općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište, tj. zato što iz podatka Jedinstvenog registra osoba Republike Hrvatske proizlazi da tuženica ima uredno prijavljeno prebivalište na području [adresa].

6.7. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavki I. izreke ovoga rješenja.

7. U tijeku postupka pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija koju su stranke predložile kao dokaze, i to: izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga sa stanjem na dan 28. kolovoza 2020. (list 4 spisa), specifikacija poziva za razdoblje od 1. srpnja 2019.-31. srpnja 2019. (list 7-11, 20-24 spisa), specifikacija poziva za razdoblje od 1. kolovoza 2019. do 31. kolovoza 2019. (list 12-13 spisa), Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa s Ugovorom o kupnji uređaja uz obročnu otplatu od 30. svibnja 2019., Opći uvjete poslovanja A1 Hrvatska d.o.o., kartica kupca, Cjenik usluga u govornim tarifnim modelima za pretplatnike, prijepis računa i opomene, specifikacija poziva, obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora, obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa, dopis tužitelja od 23. siječnja 2020., odluka Povjerenstva tužitelja od 11. studenoga 2019., Odluka HAKOM-a od 27. veljače 2020. s potvrdom o primitku pošiljke, specifikacija usluga, dopis društva IT Jedan d.o.o. s popisom korištenih usluga i rješenje Trgovačkog suda u zagrebu poslovni broj Tt-18/34897/2 od 1. listopada 2018.

7.1. Nisu provedeni dokazi koje je tuženica predložila na pripremnom ročištu, odnosno nije proveden dokaz uvidom u uplate koje je tuženica s osnova utuženih računa izvršila tijekom 2019. jer tuženica nije iste dostavila sudu u roku od 8 dana od dana održavanja ročišta, dok dokaz saslušanjem tuženice nije proveden jer tuženica nije pristupila na ročište 5. veljače 2025. koje je bilo zakazano radi provođenja tog dokaza.

8. Na temelju tako provedenih dokaza, rezultata cjelokupnog postupka te očitovanih dispozicija stranaka u parnici ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 609,78 EUR / 4.594,40 kn[1] s pripadajućim zateznim kamatama s osnova neplaćenih računa za razdoblje od srpnja 2019. do ožujka 2018. u kojima su obračunate telekomunikacijske usluge i obroci kupoprodajne cijene uređaja te naknada štete za prijevremeni raskid ugovora.

10. Nije sporno da je temeljem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 30. svibnja 2019. tuženica s tužiteljem sklopila pretplatnički ugovor za broj [broj telefona] na neodređeno vrijeme s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca za uslugu Mobilna M uz mjesečnu naknadu od 169,00 kn. Istovremeno su stranke sklopile i Ugovor o kupnji uređaja Mi A2 lite DS crni uz obročnu otplatu kojim se tuženica obvezala platiti kupoprodajnu cijenu u iznosu od ukupno 849,00 kn, tj. uz inicijalnu uplatu za uređaj od 9,00 kn, a preostali iznos kupoprodajne cijene od 840,00 kn na 24 jednaka obroka od po 35,00 kn.

10.1. Nije sporno da je potpisivanjem predmetnog Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa tuženica prihvatila i potvrdila primitak Općih uvjeta poslovanja tužitelja koji su sukladno odredbi 41. st. 1. Zakona o elektroničkim telekomunikacijama („Narodne novine“ broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17, dalje: ZEK) sastavni dio pretplatničkog ugovora.

10.2. Nije sporno da tuženica nije po dospijeću platila račune za razdoblje od srpnja 2019. do ožujka 2020. u iznosu od ukupno 609,78 EUR / 4.594,40 kn[1] u kojima su obračunate korištene telekomunikacijske usluge, obroci cijene mobilnog uređaja te naknada štete zbog prijevremenog raskida ugovora.

11. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, tuženica tvrdi kako nije dužna platiti niti jedan utuženi račun jer usluge obračunate u računima za srpanj i kolovoz 2019. nije koristila, odnosno tvrdi kako nije moguće u tako kratkom vremenu uspostaviti toliko poziva i SMS poruka.

12. Međutim, tuženica neosnovano tijekom postupka tvrdi kako nije koristila usluge koje su u računima za srpanj i kolovoz 2019. obračunate kao naknade i usluge SMS- ova po posebnoj cijeni te kao dodatne usluge drugih tvrtki jer suprotno proizlazi iz sadržaja specifikacija usluga po navedenim računima, odluke Povjerenstva za rješavanje pritužbi potrošača A1 Hrvatska d.o.o. od 11. listopada 2019. kojom je riješena pritužba tuženice na račun za srpanj 2019., odluke HAKOM-a od 27. veljače 2020. te sadržaja dopisa društva IT Jedan d.o.o. od 9. rujna 2019.

12.1. Naime, uvidom u prijepis računa za srpanj i kolovoz 2019. utvrđeno je da su tuženici pored iznosa ugovorene mjesečne naknade za tarifu Mobilna M u iznosu od 168,00 kn mjesečno, a što s obračunatim popustom od 40,80 kn iznosi 127,20 kn mjesečno, te pored obroka cijene uređaja od 35,00 kn mjesečno obračunate i usluge SMS-a po posebnoj cijeni (i to u srpnju u iznosu od dodatnih 237,42 kn te u kolovozu u iznosu od dodatnih 16,92 kn, bez uračunatog PDV-a) te dodatne usluge drugih tvrtki (i to u srpnju u iznosu od dodatnih 1.413,60 kn te u kolovozu u iznosu od dodatnih 35,71 kn, bez uračunatog PDV-a). Prema tome, računi za srpanj i kolovoz 2019. uvećani su zbog toga što je tuženica u tom obračunskom razdoblju pored usluga uključenih u iznos ugovorene tarife koristila i usluge s posebnom naplatom tj. dodatne usluge drugih tvrtki.

12.2. Zbog navedene povećane potrošnje tuženica je u odnosu na račun za srpanj 2019. izjavila pritužbu koju je Povjerenstvo za rješavanje pritužbi tužitelja odbilo dopisom od 11. listopada 2019., pa je tuženica HAKOM-u podnijela zahtjev za rješavanje spora. Zahtjev tuženice za rješavanje spora je odlukom HAKOM-a od 27. veljače 2020. odbijen s obrazloženjem da je nakon očitovanja tužitelja i nakon provjere sa društvom IT Jedan d.o.o. utvrđeno da je tužitelj sve dodatne usluge uredno obračunao sukladno važećem cjeniku. Pri tome se radi o dodatnim uslugama koje pruža društvo IT Jedan d.o.o. i koje je tuženica aktivirala sa svog uređaja korištenjem koda 889889, a u odnosu na koje je zaprimila sve informacije o načinu aktivacije usluge, cijeni usluge, troškovima kao i načinu prestanka usluge. Isto tako, iz navedenih odluka proizlazi da je tuženica 25. srpnja 2019. uključila zabranu korištenja usluge na temelju ugovorenog limita potrošnje od 50,00 kn zbog kojeg je račun umanjen za 25,98 kn, ali je isto tako na zahtjev tuženice istoga dana isključena zabrana korištenja usluga.

12.3. Prema tome, kako iz sadržaja odluke Povjerenstva tužitelja i odluke HAKOM-a proizlazi da je tuženica bila pravilno obaviještena o cijeni i uvjetima pružanja usluga koje se dodatno naplaćuju te da su iste u računu za mjesec srpanj 2019. obračunate u skladu sa važećim cjenikom tužitelja te da je iste usluge nastavila koristiti i tijekom kolovoza 2019., a da pri tome nije operateru izjavila prigovor na račun za kolovoz 2019., to tuženica neosnovano tijekom ovoga postupka tvrdi kako nije koristila dodatne usluge obračunate u računima za srpanj i kolovoz 2019.

12.4. Pri tome, tuženici valja ukazati i na činjenicu da u preostalim utuženim računima nisu obračunate niti naplaćene nikakve dodatne usluge (već samo naknade za ugovorenu tarifu i obroci otplate uređaja) pa stoga ne postoji niti jedan valjani razlog zbog kojih ih ona ne bi bila dužna platiti.

12.5. Isto tako, tuženica nije ničime dokazala da je platila bilo koji dio utuženih računa za 2019. jer sudu nije priložila nikakve potvrde o uplati kojima bi dokazala takve tvrdnje.

12.6. Čitanjem obavijesti o raskidu pretplatničkog odnosa i dopisa tužitelja od 23. siječnja 2020. utvrđeno je da je pretplatnički odnos prestao 7. veljače 2020., odnosno da je raskinut krivnjom tuženice prije isteka roka obveznog trajanja ugovora (dakle prije 30. svibnja 2021.) i to iz razloga što tuženica nije po dospijeću platila račune za razdoblje od srpnja 2019. do prosinca 2020.

13. Iz izvatka iz poslovnih knjiga sa stanjem duga na dan 28. kolovoza 2020., prijepisa računa i kartice kupca utvrđeno je da tuženica nije u cijelosti platila račun za srpanj 2019. koji je iznosio 2.287,78 kn, a s osnova kojeg je preostao neplaćeni iznos od 239,43 EUR / 1.803,99 kn[1] koji je dospio 14. kolovoza 2019., Zatim, utvrđeno je da tuženica nije platila račun za kolovoz u iznosu od 30,17 EUR / 227,31 kn[1] koji je dospio 13. rujna 2019., račun za rujan 2019. u iznosu od 28,32 EUR / 213,39 kn[1] koji je dospio 15. listopada 2019., račun za listopad 2019. u iznosu od 25,75 EUR / 194,00 kn[1] koji je dospio 15. studenoga 2019., račun za studeni 2019. u iznosu od 25,75 EUR / 194,00 kn[1] koji je dospio 13. prosinca 2019., račun za prosinac 2019. u iznosu od 17,58 EUR / 132,46 kn[1] koji je dospio 15. siječnja 2020., račun za siječanj 2020. u iznosu od 4,65 EUR / 35,00 kn[1] koji je dospio 14. veljače 2020. niti račun za veljaču u iznosu od 4,65 EUR / 35,00 kn[1] koji je dospio 13. ožujka 2020.

13.1. Uvidom u račune za razdoblje od srpnja 2019. do siječnja 2019. utvrđeno je da su u istima obračunata ugovorena mjesečna naknada s popustima, dodatne usluge izvan tarife te obroci za otplatu uređaja.

14. Uvidom u posljednji račun za ožujak 2020. utvrđeno je da je u istome tuženici obračunata naknada štete za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od ukupno 1.269,25 kn i preostali iznos otplate uređaja na rate od 490.00 kn. Pri tome je uvidom u tužiteljev obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora utvrđeno da je naknadnu štete za prijevremeni raskid ugovora obračunao u iznosu ostvarenog popusta na kupnju uređaja od 850,00 kn i popusta na usluge od 419,25 kn (850,00 + 419,25 = 1.269,25 kn).

14.1. Međutim, iz sadržaja prijepisa računa koje je tužitelj priložio kao dokaze ne proizlazi da bi tužitelj imao pravo na isplatu naknade štete zbog prijevremenog raskida ugovora u iznosu od 1.269,25 kn kako je to naveo u svom obračunu.

14.2. Prema odredbi čl. 41. st. 5. ZEK pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku. Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. ZEK.

12.3. Za slučaj da pretplatnik raskine pretplatnički odnos, kao što se dogodilo u ovome slučaju, odredbom 14. Općih uvjeta tužitelja ugovoreno je da je krajnji korisnik obvezan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za krajnjeg korisnika.

12.4. Na tužitelju je teret dokaza o tome koja je naknada za tuženicu povoljnija, kao i teret dokazivanja činjenice visine štete. Čak i u slučaju kada tuženik tijekom postupka ne ospori tužiteljev račun i obračun naknade štete za prijevremeni raskid ugovora, prema stavu ovoga suda osnovanost i visina tog zahtjeva mora proizlaziti iz dokaza koje je na navedene okolnosti u konkretnom slučaju tužitelj priložio.

12.5. Naime, nije sporno da je tuženica prilikom sklapanja pretplatničkog odnosa ostvarila popust na kupnju mobilnog uređaja jer je ugovoreno da kupoprodajna cijena iznosi ukupno 849,00 kn (plativo uz inicijalnu otplatu od 9,00 kn i 24 jednaka obroka od 35,00 kn), a što je razvidno iz Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu. Kako iz sadržaja priloženog maloprodajnog cjenika proizlazi da je cijena tog uređaja u trenutku sklapanja ugovora iznosila 1.699,00 kn, to je tuženica ostvarila popust na cijenu uređaja u iznosu od 850,00 kn (1.699,00 – 849,00 = 850,00). Stoga je pravilno tužitelj u konačnom obračunu naknadne štete za prijevremeni raskid ugovora taj ostvareni popust iskazao u iznosu od 850,00 kn.

12.6. Nadalje, uvidom u račun za srpanj 2019. utvrđeno je da je tuženici obračunat popust na način da je mjesečna naknada od 168,00 kn umanjena za popust od 40,80 kn, a isti iznos popusta obračunat je i na računima za kolovoz, rujan, listopad i studeni 2019., dok je na računu za prosinac 2019. obračunat popust na mjesečnu naknadu tako da je mjesečna naknada od 102,97 kn umanjena za popust od 25,00 kn. Dakle, iz priloženih računa utvrđeno je da je tuženici do dana raskida ugovora obračunat popust na usluge u ukupnom iznosu od 229,00 kn što uvećano za PDV od 25% iznosi 286,25 kn. Stoga, tužitelj nije dokazao da obračun popusta na usluge iznosi 419,25 kn jer za obračun tog iznosa popusta u ovome spisu nema drugih dokaza.

12.7. Zbrajanjem popusta koje je tuženica ostvarila do dana raskida ugovora, i to popusta na uređaj u iznosu od 850,00 kn i popusta na usluge od 286,25 kn, ovaj sud je utvrdio kako ukupno popust koji je tuženica ostvarila do dana raskida ugovora iznosi 150,81 EUR / 1.136,25 kn[1] .

12.8. Kako prema izračunu tužitelja naknada za prijevremeni raskid ugovora, odnosno iznos preostalih mjesečnih naknada koje bi tuženica bila dužna platiti da ugovor nije raskinut njezinom krivnjom iznosi 2.297,99 kn, to je iznos popusta koje je tuženica ostvarila do dana raskida ugovora od 150,81 EUR / 1.136,25 kn[1] za tuženicu povoljniji pa stoga tužitelj temeljem odredbe čl. 41. st. 5. ZEK i odredbe čl. 14. Općih uvjeta ima pravo na naknadu štete u iznosu od 150,81 EUR / 1.136,25 kn[1] .

12.9. Kada se iznos naknade štete za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 150,81 EUR / 1.136,25 kn[1] pribroji preostalim neotplaćenim iznosima obroka za kupnju uređaja od 490,00 kn, dužna je tuženica s osnova računa za ožujak platiti iznos od ukupno 215,84 EUR / 1.626,25 kn[1] , dok je u preostalom iznosu tog računa, a za iznos više obračunate naknade štete zbog prijevremenog raskida ugovora u iznosu od 17,65 EUR / 133,00 kn[1] tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

13. Prema odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

13.1. Budući da tuženica nije ispunila svoju ugovornu obvezu dužna je tužitelju temeljem odredbe čl. 9. ZOO - u odnosu na pružene telekomunikacijske usluge i temeljem odredbe čl. 464. ZOO - u odnosu na preostalu kupoprodajnu cijenu mobilnog uređaja, te temeljem odredbe čl. 41. st. 5,. ZEK i čl. 14. Općih uvjeta – u odnosu na naknadu štete zbog prijevremenog raskida ugovora isplatiti tužitelju prema računima za razdoblje od srpnja 2019. do ožujka 2020. ukupni iznos od 607,41 EUR / 4.461,40 kn[1] .

14. Sukladno odredbi čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. ZOO tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata tekućih od slijedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO kao u ostalim odnosima.

15. Slijedom navedenog održan je na snazi na temelju čl. 451. st. 3. ZPP platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 607,41 EUR / 4.461,40 kn[1] sa pripadajućim zateznim kamatama kako je precizirano u stavki I. izreke ove presude, dok je platni nalog ukinut i odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 17,65 EUR / 133,00 kn[1] sa pripadajućim zateznim kamatama kako je precizirano u stavki II. izreke ove presude.

16. Materijalnu dokumentaciju koju je tužitelj priložio kao dokaze (osim isprave u kojoj je tužitelj obračunao naknade štete zbog prijevremenog raskida ugovora), a koja je pregledana i pročitana u ovome postupku u cijelosti se prihvaća kao dokaz jer je sastavljena uredno i nema nedostataka koji bi doveli u pitanje njezinu vjerodostojnost. U odnosu na tužiteljev obračun naknade štete zbog prijevremenog raskida ugovora valja reći kako se isti ne prihvaća kao dokaz u dijelu kojim je obračunao popust na usluge u iznosu od 419,25 kn jer taj iznos ne odgovara pojedinačnim iznosima popusta koji su tuženici obračunati za usluge u utuženim računima (već njihov zbroj iznosi 286,25 kn), a druge dokaze iz kojih bi proizlazio taj iznos od 419,25 kn tužitelj nije predložio. Također, ne može se prihvatiti niti datum raskida obveze koji je u tužiteljevom obračunu naknade štete naveden sa 16. ožujkom 2020., a ovo stoga što iz sadržaja obavijesti o raskidu ugovora i dopisa tuženika od 23. siječnja 2020. proizlazi da je pretplatnički odnos raskinut 7. veljače 2020.

18. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP jer je nije uspio u parnici s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva (133,00 kn), a zbog čega nisu nastali posebni troškovi.

18.1. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora od 657,56 EUR / 4.594,40 kn[1] , primijenjena je važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 52. st. 3. u vezi s Tbr. 50. Tarife) te Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23, dalje Uredba).

18.2. 15.2. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP i u granicama postavljenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP) priznaju se tužitelju kao potrebni odvjetnički troškovi sastava prijedloga za ovrhu od 1. rujna 2020. u iznosu od 500,00 kn s PDV od 125,00 kn (Tbr.11.1. i 42. Tarife), tj. iznos od 82,95 EUR / 625,00 kn[1] . Priznaju se troškovi naknade javnog bilježnika za izdavanje rješenja o ovrsi u iznosu u iznosu od 160,00 kn (čl. 6. st. 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku, "Narodne novine" broj 8/11, 112/12 i 114/12) s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 40,00 kn (čl. 8. Pravilnika), ukupno 26,54 EUR / 200,00 kn[1] . Zatim, priznaju se odvjetnički troškovi od po 50 bodova za sastav obrazloženog podneska od 27. rujna 2021. (Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife) i zastupanja na ročištima 5. studenoga 2024. i 5. veljače 2025. (Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), ukupno 150 bodova što pomnoženo s vrijednosti boda iznosi 300,00 EUR te uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 48. Tarife) od 75,00 EUR iznosi 375,00 EUR. Također, priznaje se i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 EUR. Prema tome, ukupno se tužitelju priznaju troškovi u iznosu od 511,03 EUR (82,95 EUR / 625,00 kn[1] + 26,54 EUR / 200,00 kn[1] + 375,00 EUR + 26,54 EUR).

18.3. Tužitelju se ne priznaju materijalni troškovi od 30,00 kn s PDV-om od 7,50 kn niti javnobilježnički trošak dostave od 30,00 kn s PDV-om od 7,50 kn, ukupno 9,95 EUR / 75,00 kn[1] jer nije dokazao visinu tih troškova

18.4. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22), a stopa je određena sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22), kao u ostalim odnosima.

18.5. Slijedom navedenog, naloženo je tuženici nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 511,03 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (stavak II. izreke ovoga rješenja), dok je pod stavkom III. Izreke rješenja odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 9,95 EUR / 75,00 kn[1] .

U Splitu 14. ožujka 2025.

Sutkinja

Nikolina Mandić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke žalba je dopuštena. Podnosi se putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP.